Arhitektura i dizajn
Elegantne i funkcionalne: Sve prednosti staklenih fasada
Omogućuju puno svjetla, a u isto su vrijeme i jako elegantne
Prostori puni prirodnog danjeg svijetla vrlo su ugodni za boravak, pogotovo ako je riječ o radnim prostorima u kojima provodimo puno vremena. Sunčeva svjetlost pomaže kod izlučivanja serotonina i endorfina – hormona koji nam poboljšavaju raspoloženje i pružaju energiju. Zato ćemo, uz dovoljnu količinu prirodnog svjetla, biti i produktivniji. A najviše će prirodnog svjetla u prostor ući kroz staklenu fasadu.
‘Čast je kad vas zovu dobri arhitekti’
Na jedinstvenom projektu izgradnje kampusa Alpha Centauri za staklenu je fasadu zaslužna tvrtka AGC.
‘Uvijek je čast kad vas nazovu dobri arhitekti i kad je projekat ovako zanimljiv kao što je bio ovaj. Ovaj projekat je bio izazovan zbog toga što su arhitekti htjeli da staklo bude jako transparentno, jako neutralno i da slijedi njihov izričaj tako da bili smo jako zadovoljni što su nas pozvali da sudjelujemo u razradi objekta’, priča nam Antonija Mušović, iz AGC Flat Glass Europe.
Fasade će uskoro doživjeti preobrazbu
Otvoreni, potpuno transparentni uredski prostori pružaju pogled na Zagreb, a kroz neko vrijeme će jedan dio fasade doživjeti preobrazbu.
‘Ispred tih fasada nalaze se žice po kojima će se uskoro popeti penjačice, tako da će stvarati jednu biodinamičku fasadu koja će ljeti davati hlad zelenilom, a zimi ili u jesen kad lišće otpadne, onda ćete imati ulaz svjetla horizontalno’, pojašnjava Marko Dabrović, koautor projekta, 3LHD.
Fizika je vrlo bitna
Kod izvedbe takvih fasada jako je bitna fizika zgrade, te parametri koje staklo treba zadovoljiti.
Riječ je o debljini stakla koju determiniraju dimenzije otvora. Osim toga, važna je otpornost na udare vjetra, ali isto tako i kako staklo funkcionira u ljetnim i zimskim uvjetima.
‘Ja često volim reći da stakla su često samo ispuna o kojoj ne razmišljamo, ali na kraju ono što osjećamo u zgradi, to je to ostakljenje, ukoliko nemamo vanjskih zaštita od sunca na ovoj zgradi, isto možemo vidjeti da imamo dosta zaštita od sunca i isto tako da su arhitekti razmišljali o tome da će poslije toga i hortikultura raditi dio zaštite od sunca što je fenomenalno, ali sama stakla su danas tako razvijena da one mogu imati zaštitu od sunca’, dodaje Antonija.
Ukolio se razbije, ne pada
Zbog zahtjeva za transparentnom fasadom, na ovoj je zgradi korišteno staklo clear vision iz kojeg je izolirano željezo kako staklo ne bi bilo zelenkasto, već što prozirnije. Veliki raster na fasadi uvjetovao je debljinu stakla.
‘Laminirana stakla, odnosno 66.2 i 55.2 znači da su dva stakla spojena s dvije folije. Upotrijebljena su na vanjskoj opni zato da, ukoliko bi staklo palo, ukoliko bi se razbilo, ne bi palo dolje i ne bi nikoga ozlijedilo’, nadovezuje se.
Komadići ostaju zalijepljeni
Riječ je o staklima koja se inače koriste za vjetrobrane automobila. U slučaju da se staklo razbije, njegovi komadići ostanu zalijepljeni. Takva su stakla korištena i u unutrašnjosti ovog poslovnog kampusa. AGC ima široku paletu proizvoda kojima nastoje spojiti dizajn i fiziku u oblik koji će zadovoljiti arhitekte. S promjenom klime ti su zahtjevi sve bitniji i složeniji jer zgrade su veliki potrošači energije i potrebo je dobro promišljanje prilikom odabira ovojnice. Unutrašnja je opna stakla zato premazana takozvanim low – e premazima kako bi se spriječio gubitak topline iz prostorije.
‘Svaka zgrada je izazov’
Kod ostakljenja krovišta trebalo je, prema fizici, paziti da samo 30% sunčeve topline prodre u prostoriju zbog čega su korištena transparentna stakla s multifunkcionalnim premazom Stopray 62T da bi se zadovoljili zahtjevi.
‘Svaka zgrada je u principu jedan divan izazov zbog toga što spojiti ono što je arhitekt zamislio, što je fizika zadala, i na kraju krajeva, ono što je, da se razumijemo, investitor želi platiti je izazov na tri polja, ali kad uspijete realizirati nešto i kad zgrada funkcionira i kad vam se ponovno isti arhitekt javi s nekom novom zgradom, ili isti investitor, to vam je samo potvrda da ste u principu im dali dobru sugestiju’, dodaje.
A kad se dobre sugestije poslušaju, onda je rezultat uspješan projekt kojeg rado pokazujete kao referencu.
Arhitektura i dizajn
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode…
U gradovima koji se ljeti pregrijavaju, a zimi često guše u smogu, arhitektura sve češće traži nova rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Jedno od takvih rješenja su zelene fasade – sustavi koji omogućuju da biljke rastu na pročeljima zgrada i tako postanu dio urbane infrastrukture.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Nekada su se smatrale egzotičnim eksperimentom, no danas zelene fasade postaju ozbiljan odgovor na pitanje kako gradove učiniti zdravijima i ugodnijima za život.
Što su zapravo zelene fasade
Zelene fasade, odnosno vertikalni vrtovi, sustavi su uzgoja bilja na pročeljima zgrada. Iako se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, između njih postoji važna razlika.
Kako objašnjava Violeta Blatančić, vlasnica tvrtke specijalizirane za izradu vertikalnih vrtova, riječ je o sustavima različite složenosti.
„Zelene fasade su sustavi uzgoja bilja na fasadama zgrada. Postoje jednostavnije varijante, ali i kompleksniji sustavi koje nazivamo vertikalnim vrtovima“, objašnjava.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Klasične zelene fasade
Najjednostavniji oblik zelenih fasada temelji se na biljkama penjačicama koje se prirodno penju uz konstrukciju ili mrežu postavljenu uz zid.
Takvi sustavi relativno su jednostavni za izvedbu i financijski pristupačniji. U kontinentalnim uvjetima najčešće se koriste biljke poput bršljana, divlje loze ili visterije.
Ove biljke s vremenom prekrivaju fasadu i stvaraju prirodni zeleni sloj koji ima i estetsku i funkcionalnu ulogu. Osim što zgradi daje drugačiji izgled, vegetacija može smanjiti zagrijavanje fasade tijekom ljeta i doprinijeti boljoj mikroklimi u prostoru.
Vertikalni vrtovi – kompleksniji sustavi
Druga vrsta zelenih fasada su vertikalni vrtovi. Riječ je o tehnološki složenijim sustavima koji se sastoje od modularnih panela u koje se sadi različito bilje.
U tim sustavima koriste se paprati, sukulenti, sedumi i razne trajnice, često zimzelene, kako bi vrt zadržao atraktivan izgled tijekom cijele godine.
„Zimzelene trajnice su posebno popularne jer želimo da vertikalni vrt ima estetsku vrijednost tijekom svih godišnjih doba. Nije prihvatljivo da se tijekom ljeta biljke osuše i da se vidi konstrukcija“, ističe Blatančić.
Vertikalni vrtovi zato često uključuju sustave navodnjavanja, prihrane i odvodnje, što ih čini tehnološki zahtjevnijim rješenjem.
Vertikalna šuma u Milanu
Jedan od najpoznatijih primjera zelenih fasada na svijetu nalazi se u Milanu. Riječ je o projektu Bosco Verticale, odnosno „vertikalnoj šumi“.
Ovaj kompleks sadrži više od 900 stabala, oko 5000 grmova i čak 11.000 biljaka. Količina vegetacije odgovara šumi površine nekoliko hektara.
Zgrada je projektirana tako da balkoni prvenstveno odgovaraju potrebama biljaka, a tek potom stanara. Svaka fasada ima vlastitu mikroklimu, a vegetacija tijekom godine mijenja izgled zgrade.
Zimi gole grane propuštaju sunčevu svjetlost u stanove, dok ljeti gusta krošnja hladi interijere i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Umjesto borbe s prirodom, zgrada s njom surađuje.
Mogu li se zelene fasade dodati i naknadno
Zelene fasade ne moraju biti planirane isključivo u fazi projektiranja zgrade. U mnogim slučajevima mogu se dodati i na postojeće objekte.
Važno je pritom razumjeti da fasada sama ne nosi težinu biljaka i sustava.
„Prilikom izvedbe vertikalnih vrtova postavlja se posebna podkonstrukcija koja nosi cijeli sustav. Ona se u pravilu oslanja na fasadu, ali je ne opterećuje izravno“, objašnjava Blatančić.
Takva konstrukcija osigurava stabilnost i sigurnost sustava, jer vertikalni vrtovi mogu biti vrlo teški.
Održavanje zelenih fasada
Iako zelene fasade mogu djelovati kao samoodrživi sustavi, one ipak zahtijevaju redovitu brigu.
Automatski sustavi navodnjavanja i prihrane značajno olakšavaju održavanje, no stručnjaci savjetuju redovitu kontrolu sustava i biljaka.
U prve tri godine nakon postavljanja vertikalnog vrta očekuje se da će dio biljaka trebati zamijeniti.
„Otprilike do deset posto biljaka može se zamijeniti u prvim godinama jer se neće svaka biljka jednako dobro prilagoditi novom staništu“, kaže Blatančić.
Svaki vertikalni vrt je jedinstven projekt
Prilikom projektiranja vertikalnog vrta potrebno je uzeti u obzir niz faktora. Orijentacija zgrade, količina sunčeve svjetlosti, klima i lokalni uvjeti ključni su za izbor biljaka.
Sustav koji će uspješno funkcionirati na južnoj, sunčanoj fasadi neće nužno biti prikladan za sjenovitu sjevernu stranu zgrade.
Jednako je važna i razlika između kontinentalne i mediteranske klime. Biljke koje dobro uspijevaju u primorskim gradovima možda neće preživjeti kontinentalne zime.
Gradovi budućnosti bit će zeleniji
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode.
Bilo da je riječ o spektakularnoj vertikalnoj šumi ili jednostavnom zidu obraslom bršljanom, ideja je ista – vratiti prirodu u gradove.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Kako se klimatski izazovi povećavaju, ovakva rješenja sve će više postajati dio urbane arhitekture. Gradovi budućnosti neće biti samo pametni i tehnološki napredni, već i zeleniji.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Split dobiva novi ulaz u grad: pobjedničko rješenje za most preko Kaštelanskog zaljeva
Split bi u narednim godinama mogao dobiti jednu od svojih najvažnijih infrastrukturnih građevina – novi most preko Kaštelanskog zaljeva koji će povezati splitski poluotok s Kaštelima i postati novi sjeverni ulaz u grad. Pobjedničko rješenje međunarodnog natječaja za njegovo projektiranje izradili su hrvatski arhitektonski studio 3LHD i slovenski projektanti iz tvrtke Pipenbaher Inženirji.
Most će biti dug oko 1,6 kilometara i povezivat će područje Stinica u Splitu s Kaštel Sućurcem, stvarajući novu prometnu os koja će značajno promijeniti način ulaska u grad. Osim rasterećenja postojeće prometnice, most će omogućiti bržu i izravniju vezu između Splita, Kaštela, Trogira, splitske zračne luke i autoceste A1. Upravo zbog toga projekt se smatra jednim od ključnih infrastrukturnih zahvata za razvoj šire splitske aglomeracije.
Courtesy of 3LHD
Nova prometna žila kucavica Splita
Most preko Kaštelanskog zaljeva dio je velikog prometnog projekta Novi ulaz u Split – čvor Vučevica (A1) – tunel Kozjak – čvor na DC8 – Trajektna luka Split. Riječ je o strateškom infrastrukturnom zahvatu koji će grad povezati s europskom prometnom mrežom TEN-T i dugoročno smanjiti prometne gužve koje opterećuju splitsko područje.
Planirani most imat će četiri prometne trake, a njegova najveća visina iznad mora dosezat će oko 65 metara, čime će se omogućiti nesmetan prolazak brodova kroz zaljev. Glavni raspon mosta iznosit će 400 metara, dok će konstrukciju nositi dva vitka pilona visoka 157 metara koji će se uzdizati iz mora i spajati iznad kolničke konstrukcije.
Takvo rješenje oblikuje jasnu os plovidbe prema budućoj međunarodnoj pomorskoj luci i stvara prepoznatljiva „pomorska vrata“ Splita, odnosno novu vizuru sjevernog ulaza u grad.
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski simbol inspiriran dalmatinskim kamenom
Arhitektonski identitet mosta oblikuju visoki piloni inspirirani kristalnom strukturom dalmatinskog vapnenca, materijala koji je stoljećima obilježavao graditeljstvo na istočnoj obali Jadrana. Njihova vitka forma daje mostu elegantnu i pročišćenu siluetu, a ujedno ga čini jednim od najviših građevinskih elemenata u Hrvatskoj.
Projektanti ističu kako je cilj bio stvoriti konstrukciju koja će se uklopiti u horizont Kaštelanskog zaljeva, ali istovremeno imati potencijal postati nova prepoznatljiva ikona Splita i Dalmacije.
Arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD naglašava kako most nije zamišljen samo kao prometna infrastruktura.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Prema njegovim riječima, most predstavlja novu prostornu os koja može potaknuti razvoj sjevernog dijela Splita i Kaštela. Elegantni piloni oblikuju nova gradska vrata, dok šetnica s vidikovcima pretvara most u novi javni prostor iznad mora.
Courtesy of 3LHD
Most kao prostor za šetnju i rekreaciju
Jedna od posebnosti projekta je način na koji most integrira javni prostor. Uz kolnički dio predviđene su pješačke i biciklističke staze, ali one neće biti na istoj razini kao promet.
Šetnice će biti spuštene oko dva metra ispod kolnika, čime će korisnici biti zaštićeni od buke, prometa i ispušnih plinova. Ovakvo rješenje omogućuje ugodnije kretanje pješaka i rekreativaca, a most pretvara u prostor za svakodnevnu šetnju i rekreaciju.
Staza je zamišljena kao rekreacijska „trim staza“ iznad mora, s četiri vidikovca koji nude panoramske poglede prema gradu, Marjanu i cijelom zaljevu. Ti prostori mogu služiti i kao mjesta okupljanja tijekom sportskih događanja, regata ili velikih proslava.
O arhitektonskom konceptu projekta Marko Dabrović iz studija 3LHD kaže:
“Most smo promatrali kao novu prostornu os i snažan generator razvoja sjevernog dijela Splita i Kaštela. To je infrastruktura koja ujedno postaje i novi javni prostor. Njegov identitet oblikuju elegantni piloni kao nova gradska vrata, dok upuštena šetnica s vidikovcima pretvara ovaj inženjerski pothvat u novi splitski dnevni boravak i trim stazu iznad mora.”
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski studio 3LHD proslavio 30 godina rada izložbom brojnih projekata
Tehnički zahtjevan i inovativan projekt
Konstrukcijsko rješenje mosta osmišljeno je kao koso obješena konstrukcija s vitkim pilonima koji omogućuju premošćivanje velikog raspona uz minimalan broj nosača u moru.
Projektant mostova Marjan Pipenbaher ističe kako je riječ o iznimno zahtjevnom i inovativnom projektu. Posebna pažnja posvećena je potresnoj otpornosti konstrukcije te aerodinamičkoj stabilnosti mosta u uvjetima jakih i udarnih vjetrova koji su karakteristični za područje srednje Dalmacije.
Predviđeno je da most, uz redovno održavanje, ima vijek trajanja od najmanje 100 godina.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Poticanje lokalne industrije i održiva gradnja
Projekt također predviđa značajan udio lokalne proizvodnje građevinskih elemenata. Prema procjenama projektanata, čelične sekcije mosta mogle bi se izrađivati u splitskom brodogradilištu, dok bi se betonski elementi proizvodili u pogonima u Kaštelima.
Takav pristup smanjuje emisije povezane s transportom građevinskog materijala, ali i potiče razvoj regionalne industrije i gospodarstva.
Courtesy of 3LHD
Investicija od oko 250 milijuna eura
Procijenjeni trošak izgradnje mosta i pristupnih prometnica iznosi oko 250 milijuna eura. Prema planovima investitora, sljedeće tri godine bit će posvećene izradi projektne dokumentacije i ishođenju svih potrebnih dozvola, uključujući studiju utjecaja na okoliš.
Sama gradnja mosta trebala bi trajati približno tri godine, što znači da bi Split u narednom desetljeću mogao dobiti potpuno novi prometni ulaz u grad.
Transformacija sjeverne obale zaljeva
Osim prometnog značaja, most bi mogao imati i snažan urbanistički i razvojni utjecaj. Projektanti ističu kako će nova prometna os potaknuti transformaciju prostora sjeverne obale Kaštelanskog zaljeva, koji je desetljećima bio obilježen industrijskom i vojnom infrastrukturom.
Otvaranjem mosta taj prostor dobiva potencijal za razvoj novog urbanog pročelja grada, čime infrastruktura dobiva širu društvenu i prostornu ulogu.
U tom smislu, most preko Kaštelanskog zaljeva nije zamišljen samo kao prometnica, nego kao nova vizura, novi javni prostor i novi ulaz u Split – infrastrukturni projekt koji bi mogao značajno oblikovati budući razvoj grada i cijele regije.
Glavni projektant Pelješkog mosta:’ Hvala Hrvatskoj na privilegiji što ste mi dali’
