Arhitektura i dizajn
Elegantne i funkcionalne: Sve prednosti staklenih fasada
Omogućuju puno svjetla, a u isto su vrijeme i jako elegantne
Prostori puni prirodnog danjeg svijetla vrlo su ugodni za boravak, pogotovo ako je riječ o radnim prostorima u kojima provodimo puno vremena. Sunčeva svjetlost pomaže kod izlučivanja serotonina i endorfina – hormona koji nam poboljšavaju raspoloženje i pružaju energiju. Zato ćemo, uz dovoljnu količinu prirodnog svjetla, biti i produktivniji. A najviše će prirodnog svjetla u prostor ući kroz staklenu fasadu.
‘Čast je kad vas zovu dobri arhitekti’
Na jedinstvenom projektu izgradnje kampusa Alpha Centauri za staklenu je fasadu zaslužna tvrtka AGC.
‘Uvijek je čast kad vas nazovu dobri arhitekti i kad je projekat ovako zanimljiv kao što je bio ovaj. Ovaj projekat je bio izazovan zbog toga što su arhitekti htjeli da staklo bude jako transparentno, jako neutralno i da slijedi njihov izričaj tako da bili smo jako zadovoljni što su nas pozvali da sudjelujemo u razradi objekta’, priča nam Antonija Mušović, iz AGC Flat Glass Europe.
Fasade će uskoro doživjeti preobrazbu
Otvoreni, potpuno transparentni uredski prostori pružaju pogled na Zagreb, a kroz neko vrijeme će jedan dio fasade doživjeti preobrazbu.
‘Ispred tih fasada nalaze se žice po kojima će se uskoro popeti penjačice, tako da će stvarati jednu biodinamičku fasadu koja će ljeti davati hlad zelenilom, a zimi ili u jesen kad lišće otpadne, onda ćete imati ulaz svjetla horizontalno’, pojašnjava Marko Dabrović, koautor projekta, 3LHD.
Fizika je vrlo bitna
Kod izvedbe takvih fasada jako je bitna fizika zgrade, te parametri koje staklo treba zadovoljiti.
Riječ je o debljini stakla koju determiniraju dimenzije otvora. Osim toga, važna je otpornost na udare vjetra, ali isto tako i kako staklo funkcionira u ljetnim i zimskim uvjetima.
‘Ja često volim reći da stakla su često samo ispuna o kojoj ne razmišljamo, ali na kraju ono što osjećamo u zgradi, to je to ostakljenje, ukoliko nemamo vanjskih zaštita od sunca na ovoj zgradi, isto možemo vidjeti da imamo dosta zaštita od sunca i isto tako da su arhitekti razmišljali o tome da će poslije toga i hortikultura raditi dio zaštite od sunca što je fenomenalno, ali sama stakla su danas tako razvijena da one mogu imati zaštitu od sunca’, dodaje Antonija.
Ukolio se razbije, ne pada
Zbog zahtjeva za transparentnom fasadom, na ovoj je zgradi korišteno staklo clear vision iz kojeg je izolirano željezo kako staklo ne bi bilo zelenkasto, već što prozirnije. Veliki raster na fasadi uvjetovao je debljinu stakla.
‘Laminirana stakla, odnosno 66.2 i 55.2 znači da su dva stakla spojena s dvije folije. Upotrijebljena su na vanjskoj opni zato da, ukoliko bi staklo palo, ukoliko bi se razbilo, ne bi palo dolje i ne bi nikoga ozlijedilo’, nadovezuje se.
Komadići ostaju zalijepljeni
Riječ je o staklima koja se inače koriste za vjetrobrane automobila. U slučaju da se staklo razbije, njegovi komadići ostanu zalijepljeni. Takva su stakla korištena i u unutrašnjosti ovog poslovnog kampusa. AGC ima široku paletu proizvoda kojima nastoje spojiti dizajn i fiziku u oblik koji će zadovoljiti arhitekte. S promjenom klime ti su zahtjevi sve bitniji i složeniji jer zgrade su veliki potrošači energije i potrebo je dobro promišljanje prilikom odabira ovojnice. Unutrašnja je opna stakla zato premazana takozvanim low – e premazima kako bi se spriječio gubitak topline iz prostorije.
‘Svaka zgrada je izazov’
Kod ostakljenja krovišta trebalo je, prema fizici, paziti da samo 30% sunčeve topline prodre u prostoriju zbog čega su korištena transparentna stakla s multifunkcionalnim premazom Stopray 62T da bi se zadovoljili zahtjevi.
‘Svaka zgrada je u principu jedan divan izazov zbog toga što spojiti ono što je arhitekt zamislio, što je fizika zadala, i na kraju krajeva, ono što je, da se razumijemo, investitor želi platiti je izazov na tri polja, ali kad uspijete realizirati nešto i kad zgrada funkcionira i kad vam se ponovno isti arhitekt javi s nekom novom zgradom, ili isti investitor, to vam je samo potvrda da ste u principu im dali dobru sugestiju’, dodaje.
A kad se dobre sugestije poslušaju, onda je rezultat uspješan projekt kojeg rado pokazujete kao referencu.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Rem Koolhaas – arhitekt koji prkosi definicijama
Dobitnik Pritzkerove nagrade čiji rad spaja teoriju i praksu, brišući granice između arhitekture, urbanizma i kulture.
Dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2000. godine, Koolhaas je poznat kao arhitekt koji se svjesno opire stilskim etiketama. Iako su ga kroz karijeru pokušavali svrstati među moderniste, dekonstruktiviste ili postmoderniste, njegov rad prije svega definira kontekst, istraživanje i ideja, a ne prepoznatljiva forma.
Sam Koolhaas smatra da je nemogućnost prepoznavanja jedinstvenog stila kompliment: radeći u različitim kulturama, političkim sustavima i urbanim uvjetima, arhitektura mora biti drugačija. Upravo ta prilagodljivost i intelektualna otvorenost učinili su ga jednom od ključnih figura suvremene arhitekture.
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
Rani život i put prema arhitekturi
Rem Koolhaas rođen je 1944. godine u Rotterdamu. Njegovo djetinjstvo obilježeno je snažnim kulturnim utjecajima — otac mu je bio pisac, kazališni kritičar i direktor filmske škole. Kada je Rem imao osam godina, obitelj se preselila u Indoneziju, gdje je otac radio kao kulturni direktor. To rano iskustvo života izvan Europe kasnije će se odraziti u Koolhaasovu interesu za globalne gradove i ne-zapadne urbane kontekste.
Prije nego što se posvetio arhitekturi, Koolhaas je radio kao novinar i scenarist, taj narativni, gotovo filmski način razmišljanja ostat će prisutan u njegovu arhitektonskom i teorijskom radu.
Knjige koje su prethodile zgradama
Koolhaas je postao svjetski poznat prije nego što je realizirao ijednu značajniju zgradu. Njegova knjiga Delirious New York (1978.) — koju je opisao kao “retroaktivni manifest za Manhattan” — istražuje grad kao stroj gustoće, sukoba i potencijala. Knjiga je ubrzo postala kanonsko djelo moderne arhitektonske teorije i etablirala Koolhaasa kao vizionarskog mislioca. Godine 1995. objavljuje S, M, L, XL, monumentalnu knjigu nastalu u suradnji s grafičkim dizajnerom Bruceom Mauom. Djelo briše granice između arhitekture, eseja, dnevnika, fotografije i fikcije, te arhitekturu prikazuje kao kulturnu praksu, a ne samo tehničku disciplinu.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
OMA i realizirani projekti
Koolhaas je 1975. osnovao Office for Metropolitan Architecture (OMA), s ciljem stvaranja arhitekture koja odgovara suvremenom društvu i njegovim proturječnostima. Među ranim projektima ističe se Netherlands Dance Theatre u Haagu, koji je kasnije proglašen jednim od najvažnijih objekata 20. stoljeća.
Slijede projekti poput Kunsthala u Rotterdamu, zgrade zamišljene kao kontinuirana urbana rampa; Educatoriuma na Sveučilištu u Utrechtu, koji arhitekturu učenja tretira kao dinamičan i kolektivan proces; te velikog urbanističkog projekta Euralille u Francuskoj, jednog od najznačajnijih europskih infrastrukturnih zahvata 1990-ih.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima Maison à Bordeaux, kuća projektirana za klijenta u invalidskim kolicima. Projekt pokazuje Koolhaasovu sposobnost da iz izrazito ograničavajućih uvjeta stvori prostorno i konceptualno iznimno bogatu arhitekturu.
Istraživanje, pedagogija i grad
Od 1995. godine Koolhaas je profesor na Harvardu, gdje vodi istraživačke projekte usmjerene na suvremeni grad. Njegova istraživanja obuhvaćaju teme poput kineskih megagradova, afričkih urbanih struktura, potrošačke kulture i povijesnih urbanih sustava. Za Koolhaasa, arhitektura nije izolirana disciplina, već alat za razumijevanje društva, ekonomije i politike.
Pritzkerova nagrada i naslijeđe
Rem Koolhaas dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2000. godine, najvišeg svjetskog priznanja u arhitekturi. Nagrada mu je dodijeljena zbog iznimnog spoja teorijskog promišljanja i realizirane arhitekture. Jedno od objašnjenja zašto mu je dodijeljena nagrada sažeto opisuje njegov doprinos: “Njegov opus jednako je posvećen idejama koliko i zgradama.“ Koolhaas je prepoznat kao rijetka kombinacija vizionara i praktičara – arhitekt koji ideje pretvara u izgrađeni prostor, istovremeno redefinirajući odnos arhitekture i suvremenog društva.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
Priča o arhitektu koji u suvremenoj arhitekturi daje prednost čovjeku i mjestu
Liu Jiakun jedan je od onih arhitekata čiji se rad ne nameće formom, već se polako otkriva kroz odnos prema mjestu, ljudima i svakodnevnom životu. Dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2025. godine, Liu je tijekom više od četiri desetljeća karijere razvio prepoznatljiv, ali nenametljiv arhitektonski jezik koji duboko poštuje lokalni kontekst Kine, njezinu povijest i društvene promjene.
Liu Jiakun, kineski arhitekt rođen 1956. godine u Chengduu, proglašen je dobitnikom Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2025. — jedne od najprestižnijih svjetskih arhitektonskih nagrada koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu“. Ova nagrada dodjeljuje se arhitektima čije djelo znatno doprinosi čovječanstvu i izgrađenom prostoru kroz umjetnost arhitekture.
Luyeyuan Stone Sculpture Art Museum 2002, Photo courtesy of Bi Kejian
Autobiografija: Od djetinjstva do arhitekture
Rođen 1956. godine u Chengduu, u provinciji Sichuan, Liu je odrastao u obitelji liječnika, no vrlo rano pokazuje interes za umjetnost i književnost. Tijekom mladosti, kao dio državnog programa „educated youth“, bio je poslan na selo gdje je radio na poljoprivrednim poslovima – iskustvo koje je, kako se često navodi u biografijama, ostavilo snažan trag na njegov pogled na društvo i svakodnevni život, iako ga sam Liu rijetko romantizira.
Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Yao Li
Po povratku u grad upisuje Institut za arhitekturu i inženjerstvo u Chongqingu (danas Sveučilište Chongqing), gdje je diplomirao arhitekturu 1982. godine. Nakon studija radi u državnim projektnim uredima, uključujući i zahtjevne projekte u Tibetu, u ekstremnim klimatskim i prostornim uvjetima. Paralelno se bavi pisanjem – objavljuje eseje i prozu – što će kasnije snažno obilježiti njegov promišljen i narativan pristup arhitekturi.
Prijelomni trenutak u njegovoj profesionalnoj karijeri događa se početkom 1990-ih, kada se ponovno, s punim uvjerenjem, okreće arhitekturi. Godine 1999. osniva Jiakun Architects u Chengduu, gdje i danas živi i radi.
Novartis (Shanghai) Block-C6, Photo courtesy of Arch-Exist
Arhitektura kao odgovor na mjesto, ljude i život
U službenoj izjavi povodom dodjele Pritzkerove nagrade 2025., Liu Jiakun vrlo jasno artikulira kako razumije ulogu arhitekture u društvu. On arhitekturu ne vidi kao autonomni objekt, već kao sredstvo koje razotkriva vrijednosti zajednice i prostora:
„Arhitektura bi trebala nešto otkriti — trebala bi apstrahirati, destilirati i učiniti vidljivima unutarnje kvalitete lokalnih ljudi. Ona ima moć oblikovati ljudsko ponašanje i stvarati atmosfere, nudeći osjećaj smirenosti i poezije, potičući suosjećanje i blagost te njegujući osjećaj zajedništva.“
(Liu Jiakun, Pritzker Prize Media Kit, 2025.)
Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Jiakun Architects
Jedan od njegovih najpoznatijih projekata, West Village u Chengduu (2015.), savršen je primjer takvog pristupa. Riječ je o velikom gradskom bloku koji objedinjuje javne i privatne funkcije: kulturne prostore, sportske terene, šetnice, trgovine i stanovanje. Projekt je istovremeno masivan i otvoren, urbana megastruktura koja ipak djeluje prijateljski i pristupačno.
Novartis (Shanghai) Block – C6, Photo courtesy of Arch-Exist
Slično razmišljanje vidljivo je i u Sichuan Fine Arts Institute – Odjelu za kiparstvo u Chongqingu, gdje Liu koristi vanjske platforme i mostove kako bi proširio prostor učenja izvan zatvorenih učionica, ili u muzejima unutar Jianchuan Museum Clustera, gdje arhitektura služi kao tihi nositelj kolektivnog pamćenja.
Architecture MasterPrize 2024:Najbolji svjetski projekti i uspjeh hrvatskog Studija Brigada
Posebno snažan dio njegova rada vezan je uz potres u Wenchuanu 2008. godine. Liu tada razvija koncept tzv. „rebirth bricks“ – opeke izrađenih od ruševina – koje koristi u memorijalnim i javnim projektima. Najpoznatiji među njima je Memorijal Hu Huishan, posvećen djevojci stradaloj u potresu, gdje materijal sam postaje nositelj emocije i sjećanja.
Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Jiakun Architects
Arhitektura koja nastaje iz ljudi, mjesta i vremena
Pritzkerov žiri nagradio je Liu Jiakuna jer njegova arhitektura pokazuje kako suvremeni prostori mogu nastati iz poštovanja prema lokalnoj kulturi, bez nostalgije i bez agresivne modernizacije. U vremenu kada se arhitektura često pretvara u globalni proizvod, Liu ostaje dosljedan ideji da je svaka zgrada dio šire društvene priče.
Njegov rad nije usmjeren na ikoničnost, već na trajnost – društvenu, prostornu i emocionalnu. Zgrade koje projektira potiču susrete, zajedništvo i svakodnevno korištenje, a pritom su čvrsto ukorijenjene u lokalne materijale, graditeljske tradicije i realne potrebe korisnika.
Kako je istaknuto u obrazloženju nagrade, Liu Jiakun uspijeva „pomiriti kolektivno i individualno, prošlost i sadašnjost, pragmatičnost i poeziju“. Njegova arhitektura ne traži pažnju – ona ju zaslužuje dugoročnim djelovanjem.
West Village 2015, Photo courtesy of Arch-Exist
Najznačajnija djela
Liu Jiakun ima više od 30 realiziranih projekata tijekom četiri desetljeća karijere, a njegova arhitektura obuhvaća kulturne, akademske, urbane i javne prostore diljem Kine.
West Village 2015, Photo courtesy of Qian Shen Photography
1. West Village (2015, Chengdu)
Ovaj projekt predstavlja petokatnicu koja obuhvaća čitav blok i stvara vibrantnu urbanu zajednicu s mješavinom javnih prostora, kulturnih sadržaja, biciklističkih i pješačkih staza te zelenih površina. Projekt inovativno pristupa problemu gustoće u urbanim sredinama.
Department od Sculpture, Sichuan Fine Arts Institute 2004, Photo courtesy of Arch-Exist
2. Sichuan Fine Arts Institute – Department of Sculpture (2004, Chongqing)
Projekt demonstrira kako se uz ograničen prostor može postići maksimalna funkcionalnost proširenjem prostora vanjskim strukturama, naglašavajući istovremeno otvorenost i fleksibilnost prostora.
Museum of Clocks, Jianchuan Museum Cluster 2007, Photo courtesy of Bi Kejian
3. Museum of Clocks, Jianchuan Museum Cluster (2007)
Muzej koji spaja tradicionalne materijale s modernim pristupom i njegovim arhitektonskim jezikom evocira lokalnu povijest i kolektivno sjećanje.
Hu Huishan Memorial 2009, Photo courtesy of Jiakun Architects
4. „Rebirth Bricks“ i projekt Hu Huishan Memorial
Nakon razornog potresa u Wenchuanu 2008., Liu je razvio „rebirth bricks“ — opeke napravljene od razrušenog materijala koje je ponovno upotrijebio u gradnji, uključujući i emotivni memorijal Hu Huishan u čast djevojke stradale u potresu.
The Renovation of Tianbao Cave District of Erlang Town 2021, Photo courtesy of Arch-Exist
5. Renovacija Tianbao Cave District (2021, Luzhou)
Projekt koji pokazuje kako se arhitektura može organski uklopiti u prirodni krajolik i povijesnu arhitekturu kroz osjetljivo oblikovanje i poštovanje povijesnog konteksta.
Liu Jiakun svojim radom pokazuje da arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila značajna — važna je sposobnost razumijevanja ljudi i prostora u kontekstu njihove svakodnevice. Kroz rad koji je duboko ukorijenjen u lokalnoj kulturi, ljudskim potrebama i društvenim okolnostima, Liu je zasluženo izabran za dobitnika Pritzkerove nagrade za 2025. godinu — priznanje koje potvrđuje njegov jedinstveni i humanistički doprinos suvremenoj arhitekturi.
Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov
