Arhitektura i dizajn
Arhitektura kao rezultat ideje, a ne konteksta
Valerio Olgiati je švicarski arhitekt poznat po estetskom purizmu. Jedan od njegovih klijenata je svjetski poznati glazbenik Kanye West.
Kada vidite njegove različite projekte, s pravom se može reći da imaju prepoznatljiv potpis. Njegova arhitektura je čiste i pomalo šokantne forme, te nema nikakvu namjeru uklopiti se u kontekst u kojem se nalazi.
„Naravno da reagiram na kontekst. Ulaz je na pravom mjestu, postoji okoliš, susjedi, reagiram na njih, na topografiju ali to smatram tehničkim aspektima arhitekture. To nisu aspekti koji daju razlog, oni nisu inspirativni, ne potiču kreativnost za stvaranje arhitekture“, objašnjava nam arhitekt Valerio Olgiati.
Kako kažu njegovi kolege, većina ostalih arhitekata pristaje na kompromise, Valerio Olgiati ne. Za njega arhitektura ne treba samo izgledati interesantno, nego i biti interesantna.
„Vidim da u suvremenoj arhitekturi arhitekti rade sve manje i manje na tome da nešto nastane iz ideje. Sve nastaje iz konteksta jer to svi razumiju i žao mi je što je tako“, kaže švicarski arhitekt.
Formuliranje ideje prije crtanja
Svoje studente uči da nije sve u crtanju. Prije crtanja svoju ideju trebaju formulirati riječima. Dodaje da čak i pisci razmisle prije nego krenu pisati:
„Na primjer, vrlo jednostavno, ako student krene crtati nešto, tada pogledam crtež i kažem, uau, prekrasno ali ne znam što je to, to je nešto. Ali ako mi student kaže da želi napraviti kuću koja je većinom vrt, onda ja poželim takvu kuću i počnem razmišljati o njoj.“
Arhitektura definirana golom konstrukcijom
Mnogi se ne mogu oteti dojmu da je njegova arhitektura definirana konstrukcijom koju uopće ne pokušava sakriti. I za to postoji razlog.
“Još od djetinjstva volim strojeve. Stvarno volim konstruirati i graditi i od prvog trenutka kad se odlučim na to, razmišljam o tome kako ću graditi. Ja to osobno volim, ali isto tako mislim da, kao arhitekt, na kraju, ako nisi u mogućnosti graditi ono što misliš da je dobro, to nije dobro za tebe, niti za arhitekturu“, kaže Olgiati.
Smatra da je najveća profesionalna frustracija arhitekata upravo to da ne mogu graditi ono što su zamislili. S tim se njegovim razmišljanjem nije teško složiti, ali za teoriju o horizontalnim prozorima za ruralna područja i vertikalnim za urbana smo trebali objašnjenje.
„Ispred vertikalnog prozora ne možete samo gledati van i on vam služi za svjetlo koje dolazi izvana. Ali kad ste ispred horizontalnog prozora, krenete gledati što je vani.“
Jer na selu pogled seže u prirodu, a u gradu često gledate u susjedovu fasadu, koja nije uvijek privlačna. Zato prozori u gradu imaju funkciju unošenja zdravog dnevnog svjetla u dom i mogu biti i vertikalni.
„Nemam čaroban način kako se nositi s rasvjetom, znate, poput recepta. Ali kad smo u kući ili u zgradi, svi žele znati je li dan ili noć a posebno ako je riječ o zgradi pod zemljom. Svi želimo znati je li dan ili nije“, dodaje.
Zdrava svjetlost u domu
Unijeti svjetlost u interijer posebno je izazovno u potkrovlju. Rješenje za to ima Velux koji je omogućio produkciju intervjua s poznatim arhitektom. Kao vodeći svjetski proizvođač krovnih prozora već više od 80 godina dovode dnevnu svjetlost i svjež zrak u prostore ispod krova. U VELUX-u smatraju da većim fokusom na udobnost, potrošnju energije i utjecaj na okoliš možemo stvarati zdravije zgrade, dobre za ljude i svijet u kojem živimo. U svojem programu nude krovne prozore za kose i ravne krovove, svjetlosne tunele, sjenila i rolete, te dodatnu opremu za daljinsko ili automatizirano upravljanje putem senzora.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
You must be logged in to post a comment Login