Arhitektura i dizajn

Arhitektura kao rezultat ideje, a ne konteksta

Valerio Olgiati je švicarski arhitekt poznat po estetskom purizmu. Jedan od njegovih klijenata je svjetski poznati glazbenik Kanye West.

Kada vidite njegove različite projekte, s pravom se može reći da imaju prepoznatljiv potpis. Njegova arhitektura je čiste i pomalo šokantne forme, te nema nikakvu namjeru uklopiti se u kontekst u kojem se nalazi.

„Naravno da reagiram na kontekst. Ulaz je na pravom mjestu, postoji okoliš, susjedi, reagiram na njih, na topografiju ali to smatram tehničkim aspektima arhitekture. To nisu aspekti koji daju razlog, oni nisu inspirativni, ne potiču kreativnost za stvaranje arhitekture“, objašnjava nam arhitekt Valerio Olgiati.

Kako kažu njegovi kolege, većina ostalih arhitekata pristaje na kompromise, Valerio Olgiati ne. Za njega arhitektura ne treba samo izgledati interesantno, nego i biti interesantna.

„Vidim da u suvremenoj arhitekturi arhitekti rade sve manje i manje na tome da nešto nastane iz ideje. Sve nastaje iz konteksta jer to svi razumiju i žao mi je što je tako“, kaže švicarski arhitekt.

Formuliranje ideje prije crtanja

Svoje studente uči da nije sve u crtanju. Prije crtanja svoju ideju trebaju formulirati riječima. Dodaje da čak i pisci razmisle prije nego krenu pisati:

„Na primjer, vrlo jednostavno, ako student krene crtati nešto, tada pogledam crtež i kažem, uau, prekrasno ali ne znam što je to, to je nešto. Ali ako mi student kaže da želi napraviti kuću koja je većinom vrt, onda ja poželim takvu kuću i počnem razmišljati o njoj.“

Arhitektura definirana golom konstrukcijom

Mnogi se ne mogu oteti dojmu da je njegova arhitektura definirana konstrukcijom koju uopće ne pokušava sakriti. I za to postoji razlog.

“Još od djetinjstva volim strojeve. Stvarno volim konstruirati i graditi i od prvog trenutka kad se odlučim na to, razmišljam o tome kako ću graditi. Ja to osobno volim, ali isto tako mislim da, kao arhitekt, na kraju, ako nisi u mogućnosti graditi ono što misliš da je dobro, to nije dobro za tebe, niti za arhitekturu“, kaže Olgiati.

Smatra da je najveća profesionalna frustracija arhitekata upravo to da ne mogu graditi ono što su zamislili. S tim se njegovim razmišljanjem nije teško složiti, ali za teoriju o horizontalnim prozorima za ruralna područja i vertikalnim za urbana smo trebali objašnjenje.

„Ispred vertikalnog prozora ne možete samo gledati van i on vam služi za svjetlo koje dolazi izvana. Ali kad ste ispred horizontalnog prozora, krenete gledati što je vani.“

Jer na selu pogled seže u prirodu, a u gradu često gledate u susjedovu fasadu, koja nije uvijek privlačna. Zato prozori u gradu imaju funkciju unošenja zdravog dnevnog svjetla u dom i mogu biti i vertikalni.

„Nemam čaroban način kako se nositi s rasvjetom, znate, poput recepta. Ali kad smo u kući ili u zgradi, svi žele znati je li dan ili noć a posebno ako je riječ o zgradi pod zemljom. Svi želimo znati je li dan ili nije“, dodaje.

Zdrava svjetlost u domu

Unijeti svjetlost u interijer posebno je izazovno u potkrovlju. Rješenje za to ima Velux koji je omogućio produkciju intervjua s poznatim arhitektom. Kao vodeći svjetski proizvođač krovnih prozora već više od 80 godina dovode dnevnu svjetlost i svjež zrak u prostore ispod krova. U VELUX-u smatraju da većim fokusom na udobnost, potrošnju energije i utjecaj na okoliš možemo stvarati zdravije zgrade, dobre za ljude i svijet u kojem živimo. U svojem programu nude krovne prozore za kose i ravne krovove, svjetlosne tunele, sjenila i rolete, te dodatnu opremu za daljinsko ili automatizirano upravljanje putem senzora.

velux.hr

Up Next

Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara

Ne propustite

Jurica Huljev – arhitekt koji od betona radi neočekivano!

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.

Arhitektura i dizajn

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Iza zidova hrvatskih kurija skrivaju se stoljećima stare tajne, a obnovom se čuva njihova povijesna i arhitektonska vrijednost.

U srcu Hrvatske, između pitomih brežuljaka i slavonskih ravnica, stoje kurije – elegantne vlastelinske kuće i manji plemićki dvorci koji odražavaju duh jednog prošlog vremena. Nekoć središta plemićkih obitelji i župnih posjeda, neke od njih danas su ponovno oživjele, doživljavajući novu renesansu kroz pomno osmišljene obnove koje spajaju baštinu i suvremeni luksuz.

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Šarm prošlih stoljeća

Diskretne, ali ponosne, kurije su nekada bile domovi nižeg plemstva, svećenika i lokalnih uglednika. Za razliku od raskošnih dvoraca, njihova je ljepota bila skromnija – suptilna i profinjena, više usmjerena na udobnost i tradiciju nego na demonstraciju moći. Njihove arhitektonske karakteristike – visoki stropovi, raskošni stubišni tornjevi, dekorativni fasadni detalji – svjedoče o statusu obitelji koje su tu živjele. Danas, nakon desetljeća propadanja, mnoge kurije doživljavaju transformaciju: pažljivo obnovljene, ali uz očuvanje povijesnih elemenata, pretvaraju se u hotele, galerije, vinarije i kulturne centre.

View this post on Instagram

A post shared by 🏰 Hotel Kurija Janković (@kurija_jankovic)

Kurija Janković, Kapela Dvor

Smještena u slikovitom naselju Kapela Dvor, u Virovitičko-podravskoj županiji, Kurija Janković sagrađena je početkom 19. stoljeća, a današnji izgled poprima oko 1880. godine, u vrijeme vlasnika Geze pl. Jankovića. Nekadašnje vlastelinsko imanje obuhvaćalo je kuriju, niz gospodarskih zgrada i raskošne perivoje koji su se prostirali na oko 4,5 hektara. Od nekadašnjeg pejzažnog vrta danas je sačuvano tek nekoliko stoljetnih stabala – tihi svjedoci nekadašnjeg sjaja. Početkom 20. stoljeća posjed kupuje Arpad I. Károly, koji na zgradi provodi preinake i dogradnje. Tijekom godina kurija mijenja vlasnike i namjene – neko je vrijeme služila kao škola, a potom je prepuštena zaboravu i propadanju. Njezin novi život započinje 2012. godine, kada ju otkupljuje Virovitičko-podravska županija i pokreće opsežnu obnovu. Već 2014. Kurija Janković ponovno zablista u punom sjaju – pretvorena u elegantan hotel s četiri zvjezdice, u kojem se povijesna arhitektura isprepliće s modernim komforom i toplinom slavonskog gostoprimstva.

View this post on Instagram

A post shared by Miroslav Kern (@fenjerkern)

Kurija Normann, Bizovac

Kurija Normann Ehrenfels u Bizovcu izgrađena je u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe vlastelinskih činovnika i smatra se najvrjednijim kulturno‑povijesnim spomenikom općine. Iako je tijekom vremena više puta pregrađivana, sačuvala je osobine stila i razdoblja u kojem je nastala. Godinama je služila kao osnovna škola, sve dok nova školska zgrada nije izgrađena na mjestu njezina perivoja i vrta dvorca.

Kroz trogodišnju obnovu izrađenu u sklopu projekta „Čuvarica baštine u srcu Bizovca“ obnovljeno je oko 500 m² interijera, čime je kuriji vraćen sjaj i omogućena nova društvena funkcija.

View this post on Instagram

A post shared by Kurija Omilje (@kurija_omilje)

Kurija Omilje, Sv. Ivan Zelina

Kurija Omilje u Donjoj Drenovi kod Svetog Ivana Zeline izgrađena je 1822. godine kao ladanjska kuća za plemićko dobro, smještena na brežuljku s pogledom na vinograde i šume. Tijekom povijesti kurija je imala važnu ulogu u kulturnom životu – u njoj su se sastajale ličnosti Ilirskog pokreta, a u 19. i 20. stoljeću djelovala je i kao pučka škola. Nakon opsežne desetogodišnje obnove, kurija je pretvorena u heritage hotel, sa sačuvanim arhitektonskim detaljima i modernim sobama, dok vinarija obitelji Pisačić dodatno obogaćuje iskustvo posjeta. Kurija Omilje danas predstavlja spoj povijesne baštine, prirodnog okruženja i suvremenih funkcija.

Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila

Hrvatske kurije predstavljaju važan dio kulturne i arhitektonske baštine zemlje. One svjedoče o društvenim, povijesnim i gospodarskim okolnostima vremena u kojem su nastajale, a kroz stoljeća su često mijenjale funkciju i namjenu. Njihova obnova omogućuje očuvanje arhitektonskih i povijesnih vrijednosti, dok istovremeno pruža prostor za suvremene društvene, kulturne i lokalne aktivnosti. Kurije tako ostaju svjedoci prošlih epoha, dajući uvid u život i običaje plemićkih obitelji, kao i u razvoj lokalnih zajednica.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati