Povežimo se
challenge konferencija

Arhitektura i dizajn

Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi

Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?

prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.

Tko vas je impresionirao?

Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba.  Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.

Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.

Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.

Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.

Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.

Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?

To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.

Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?

Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića. 

A oltar domovini?

Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.

Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?

Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.

S kim ste tu najviše radili?

Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.

Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?

Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.

Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.

Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.

Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.

Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.

Arhitektura i dizajn

Living Divani – tiha elegancija koja traje

Living Divani već više od pola stoljeća pretvara prostor u iskustvo tihe elegancije, gdje dizajn postaje emocija, a udobnost – umjetnost.

living divani noviteti 2025

U svijetu u kojem prostor sve češće postaje produžetak osobnosti, Living Divani već više od pola stoljeća pronalazi savršenu mjeru između dizajna i emocije. Njihov namještaj nije samo funkcionalan — on je iskustvo, osjećaj ravnoteže i tišine u vremenu koje juri. Od Brianze do svijeta, Living Divani predstavlja ono što talijani najbolje znaju stvoriti: bezvremensku ljepotu.

Tihi luksuz u obiteljskom stanu od 66 kvadrata

Living Divani – priča o talijanskoj profinjenosti

Od 1969. godine, kada su Renata Pozzoli i Luigi Bestetti u srcu Brianze osnovali tvrtku, Living Divani gradi prepoznatljiv identitet – čist, profinjen i suzdržano luksuzan. Brend je izrastao iz obiteljske intuicije u međunarodnu referencu za suvremeni dizajn, uvijek vjeran harmoniji proporcija i savršenstvu detalja.

Prekretnica dolazi 1988. godine, dolaskom Pieroa Lissonija – arhitekta i art direktora koji brendu daje njegov današnji rukopis. Njegov minimalizam nije hladan; on je tih, topao i promišljen.
Pod vodstvom druge generacije, Carole Bestetti, Living Divani unosi novu energiju: nježnu ženstvenost, otvorenost prema mladim autorima i svjež pogled na klasične vrijednosti.
Rezultat je dizajn koji ne traži pažnju – on je jednostavno prisutan, poput mirisa svježe kože ili sjene svjetlosti na tkanini.

Vizija doma budućnosti

Virtualni stan Living Divanija nije samo digitalna prezentacija kolekcije. To je manifest suvremenog življenja. U ovom virtualnom prostoru, dnevni boravak prelazi u spavaću sobu, interijer u eksterijer, a svaka linija, svaka tekstura vodi dijalog s drugom. Namještaj lebdi u prostoru poput skulptura u ravnoteži, otkrivajući što znači istinska fleksibilnost doma.

Living Divani ovdje nudi odgovor na pitanje koje si mnogi postavljaju: kako spojiti udobnost, estetiku i osobnost? Odgovor je jednostavan – stvaranjem prostora koji diše s vama.

Spoj forme, funkcije i emocije

U srcu brenda leži umijeće tapeciranja – precizno, gotovo ritualno. Sofe, fotelje, stolovi i komplementi nastaju u procesu koji kombinira zanat, tehnologiju i osjećaj za mjeru. Geometrijske forme omekšane su tkaninama koje pozivaju na dodir, dok neutralne palete boja stvaraju atmosferu mira.

U Living Divani filozofiji, personalizacija je ključ. Svaki komad može se prilagoditi prostoru, stilu i načinu života. Između čvrstoće konstrukcije i mekoće materijala postoji ono nevidljivo — ravnoteža koja čini da prostor postane osoban, intiman i smiren. Čak i vanjski namještaj odiše istom tišinom. Kao da je svaka površina protkana idejom spokoja.

Projekti – dizajn koji prelazi granice prostora

Od privatnih rezidencija do hotelskih lobija, muzeja i poslovnih prostora – Living Divani pokazuje da dobar dizajn ne poznaje granice. Njihovi komadi nalaze se u prestižnim projektima diljem svijeta, od milanskih hotela do zračnih luka i galerija, uvijek s istim pristupom: prostor kao iskustvo, ne kao scenografija.

Snaga brenda leži u njegovoj fleksibilnosti. Interni tim razvija rješenja koja spajaju tehničku preciznost i emocionalnu profinjenost. Svaki projekt postaje dijalog između arhitekture i namještaja, između funkcije i poezije svakodnevice. Living Divani tako ne isporučuje proizvode – već atmosferu.

Tihi luksuz u uređenju doma – kako ga prepoznati i primijeniti?

Dijalog generacija i kreativnih vizija

Living Divani nije samo brend; to je platforma za razmjenu ideja. Piero Lissoni i danas ostaje središnja figura, ali njegova vizija otvara prostor za nove glasove – međunarodne autore i mlade talente otkrivene kroz pažljivo „talent scouting” istraživanje.

Različite kulture, iskustva i senzibiliteti stapaju se u jedan jezik – jezik tihe elegancije.
U rukama novih dizajnera, Lissonijev minimalizam dobiva drugačiju dimenziju: više emocije, više spontanosti, ali i jednaku disciplinu forme. U tom suživotu tradicije i inovacije leži ono što Living Divani čini vječnim.

Noviteti 2025 – novi horizonti udobnosti i stila

Katalog NEXT 2025 otkriva novu poetiku prostora. Komadi poput Balestro 24, Echoo, Gala, Lorentz i Kasumi redefiniraju odnos između mase i praznine, volumena i svjetlosti. Metal, staklo i prirodna koža stapaju se u meke, lebdeće oblike – kao da namještaj postoji između jave i sna. Boje su prigušene: tonovi pijeska, masline, sive magle. Svjetlost se lomi po površinama, otkrivajući slojeve materijalnosti.

living divani
living divani

Kolekcija Super Frog Lounge donosi novu ideju opuštanja – ne onu hedonističku, već kontemplativnu. Kroz News Stand izdanja, Living Divani pokazuje i drugu dimenziju – onu kulturnu. Sudjelovanja na međunarodnim sajmovima, suradnje s arhitektima i umjetnicima čine ga dijelom šire priče o suvremenom talijanskom identitetu.

Što slijedi nakon 2025. – pogled u budućnost

Budućnost Living Divanija nije revolucija, već evolucija. Održivi materijali, digitalna personalizacija i još veća povezanost između tehnologije i taktilnosti postat će prirodan nastavak filozofije koju brend njeguje desetljećima. Prostor će biti pametniji, ali i topliji; funkcionalan, ali uvijek pun emocije.

U svijetu koji ubrzava, Living Divani ostaje vjeran sporijem ritmu – onome u kojem dizajn ima dušu, a tišina oblikuje prostor. Jer istinska elegancija, ona koja traje, nikada ne viče. Ona jednostavno postoji.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor

Zeleni krovovi ublažavaju efekt urbanih toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost u gradovima i stvaraju ugodniji mikroklimat za stanare i prolaznike

zeleni krovovi

Iznad gradske vreve niču novi vrtovi – tihi, zeleni i živi. Zeleni krovovi postali su ne samo estetski dodatak, već i važan alat u borbi protiv urbanog pregrijavanja, zagađenja i nedostatka prirodnih površina. U svijetu, ali i u Hrvatskoj, sve više arhitekata i investitora prepoznaje njihovu vrijednost – i funkcionalnu i ekološku.

Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena

„U Zagrebu, primjerice, park kod hotela Esplanade, iznad garaže Importanne centra, zapravo je krovni vrt. Ljudi često prolaze tim prostorom, a da ne znaju da hodaju po krovu,“ objašnjava Nataša Tiska Vrsalović, dipl. ing. agr. iz tvrtke Dionaea vrtovi. „I Kaptol centar ima sličan koncept – sve zelene površine ondje su zapravo krovni vrtovi jer su izvedeni na različitim etažama.“

Što su zapravo zeleni krovovi?

Iako ih često zamišljamo samo na vrhovima zgrada, zeleni krovovi nisu ograničeni na visoke objekte. Oni uključuju sve površine na kojima biljke rastu iznad prostora koji nije u izravnom dodiru s tlom – bilo da je riječ o garažama, trgovačkim centrima ili uredskim zgradama.

„Puno ljudi ni ne zna da se nalazi u krovnom vrtu jer mnogi od njih izgledaju kao klasični parkovi,“ objašnjava Vrsalović.

Takvi prostori unose prirodu ondje gdje bi inače bila odsutna, a njihova primjena u urbanim sredinama ima brojne prednosti: smanjuju temperaturu zraka, upijaju CO₂ i zadržavaju oborinske vode, čime smanjuju opterećenje na gradske sustave odvodnje.

Ekološki i energetski učinci

Zeleni krovovi značajno doprinose energetskoj učinkovitosti zgrada. Biljni sloj djeluje kao prirodna izolacija – ljeti smanjuje zagrijavanje krova, a zimi gubitak topline.
„Ljeti ta razlika može biti i preko 10 stupnjeva,“ ističe Vrsalović. „Zbog toga je potrebno manje hlađenja, a zimi manje grijanja, što donosi i energetsku i financijsku uštedu.“

Uz to, zeleni krovovi ublažavaju efekt urbanih toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost u gradovima i stvaraju ugodniji mikroklimat za stanare i prolaznike.

Planiranje: Sve počinje u prvoj fazi projekta

Krovni vrt mora biti dio arhitektonskog planiranja od samog početka.

Najvažnije je osigurati da zgrada može podnijeti dodatno opterećenje – od sloja supstrata do biljnog materijala.
„Ako želimo saditi stabla ili grmove, potrebno je osigurati dublji supstrat – 30, 40, pa i više centimetara. Takva opterećenja moraju biti statički planirana,“ objašnjava Vrsalović.
Ako se to ne predvidi na vrijeme, naknadna ugradnja krovnog vrta može biti tehnički i financijski zahtjevna.

Vrste zelenih krovova

Postoje dvije osnovne vrste: ekstenzivni i intenzivni krovni vrtovi.
Ekstenzivni su tanji, s 10–15 cm supstrata, namijenjeni neprohodnim površinama i biljkama koje traže minimalnu njegu – poput seduma, trava i niskih trajnica. Oni imaju prvenstveno ekološku funkciju i često se promatraju s udaljenosti.

Intenzivni krovni vrtovi, s druge strane, imaju dublji sloj supstrata (30–50 cm ili više), pa omogućuju sadnju grmlja, pa čak i manjih stabala. Takvi krovovi mogu biti prohodni, s klupama, stazama i sustavima navodnjavanja – pravi mali parkovi u visini oblaka.

U oba slučaja, ključan je sloj hidroizolacije. „Kod zelenih krovova najvažnije je da hidroizolacija bude izvedena besprijekorno. Ako dođe do propuštanja, popravak je složen jer se mora maknuti sav supstrat i biljke,“ upozorava Vrsalović.

Biljke koje uspijevaju na krovu

Odabir biljaka ovisi o vrsti vrta i njegovoj lokaciji.
Za ekstenzivne vrtove koriste se niskorastuće, otporne vrste – sedumi, trave i skromne trajnice koje podnose sušu.
Za intenzivne krovove izbor je gotovo neograničen: od mirisnog bilja i ukrasnih trava do začinskog bilja, lavande, ružmarina, pa i manjih stabala poput javora ili masline, ovisno o dubini supstrata.

Ovih 5 stabala nikako nemojte saditi u blizini kuće

„Kod viših zgrada važno je voditi računa o vjetru,“ napominje Vrsalović. „Biljke moraju biti otpornije jer vjetar isušuje i njih i supstrat, pa je navodnjavanje obavezno.“

Održavanje i izazovi

„Održavanje krovnog vrta slično je kao i svakog drugog – samo što je logistika zahtjevnija,“ kaže Irena Kolega, voditeljica projekata u Dionaea vrtovima. „Ako se vrt nalazi na krovu višekatnice, treba osigurati pristup, dopremu materijala i sigurno kretanje radnika.“

Biljke na krovu traže redovitu njegu, osobito u prvoj godini nakon sadnje, dok se ne ukorijene. „Zalijevanje je obavezno, a kasnije se potreba smanjuje,“ dodaje Kolega.
Krovni vrtovi zahtijevaju i posebne supstrate – lagane, ali propusne. Kod ekstenzivnih vrtova prevladavaju mineralne tvari (oko 80%), dok intenzivni zahtijevaju više organskog materijala kako bi podržali bujniji rast.

Poseban izazov predstavljaju korovi. „Na krovovima ih je više nego u vrtovima, jer vjetar i ptice donose sjeme. Imali smo slučaj da je u žardinjeri na najvišem katu izrasla vrba visoka dva i pol metra – u samo mjesec dana,“ kaže Kolega kroz smijeh.

Vrijednost koja nadmašuje trošak

Zeleni krovovi jesu skuplji od klasičnih vrtova – zbog posebnih supstrata, dopreme materijala i održavanja. Ipak, njihove prednosti višestruko nadmašuju ulaganje.
Oni povećavaju vrijednost nekretnina, produljuju vijek trajanja krova, poboljšavaju mikroklimu i vraćaju prirodu u betonirane dijelove grada.

U svijetu u kojem svaki kvadrat prirode postaje dragocjen, zeleni krovovi podsjećaju da se i iznad betona može rasti – tiho, održivo i s pogledom na nebo.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice