Arhitektura i dizajn
Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi
Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?
prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.
Tko vas je impresionirao?
Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba. Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.
Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.
Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.
Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.
Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.
Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?
To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.
Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?
Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića.
A oltar domovini?
Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.
Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?
Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.
S kim ste tu najviše radili?
Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.
Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?
Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.
Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.
Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.
Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.
Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.
Arhitektura i dizajn
Staklene fasade osvajaju suvremenu arhitekturu: Koliko su doista energetski učinkovite?
Zašto sve više zgrada ima staklene fasade i što to znači za vaše račune za struju
Staklene fasade posljednjih su desetljeća postale jedan od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture. Od poslovnih nebodera i hotela do javnih zgrada i pojedinih stambenih projekata, transparentna pročelja sve su češći izbor arhitekata i investitora koji žele više prirodnog svjetla, bolju povezanost unutarnjeg prostora s okolinom i osjećaj veće prostornosti.
No uz rastuću popularnost sve se glasnije postavlja jedno pitanje – koliko su staklene fasade doista energetski učinkovite?
Upravo ta tema bila je u središtu međunarodne znanstvene konferencije održane krajem svibnja u Zagrebu, koja je okupila stručnjake iz Hrvatske i svijeta.
Staklo kao dio energetske ovojnice zgrade
Staklene fasade odavno su prestale biti puki estetski element. One su danas važan dio energetske ovojnice zgrade i izravno utječu na potrošnju energije, kvalitetu unutarnjeg prostora i ugodnost boravka, baš kao što je slučaj i s klasičnim fasadnim sustavima koji su desetljećima bili standard u gradnji.
„Gotovo sve suvremene zgrade koje se danas grade koriste ostakljena pročelja jer iskorištavaju prednosti stakla kao transparentnog dijela ovojnice. Dobivamo više prirodnog svjetla, ali i toplinskih dobitaka koje zatim moramo pažljivo kontrolirati”, objašnjava prof. dr. sc. Zoran Veršić, organizator konferencije
Upravo ta ravnoteža između svjetlosti i topline jedan je od najvećih izazova suvremenog projektiranja.
Gdje se najčešće koriste?
Iako ih mnogi povezuju isključivo s poslovnim neboderima, staklene fasade danas se javljaju na sve većem broju projekata. U uredskim zgradama, hotelima, trgovačkim centrima, kulturnim ustanovama i javnim objektima.
„Staklena pročelja predviđena su uglavnom za poslovne i javne zgrade, manje za obiteljske kuće i višestambene zgrade. Međutim, vidimo da gotovo sve suvremene zgrade koriste prednosti ostakljenih pročelja”, ističe Veršić
Učinkovite — ali pod jednim uvjetom
Odgovor na pitanje o energetskoj učinkovitosti nije jednostavan. Moderna staklena pročelja mogu biti vrlo učinkovita, ali samo ako su projektirana i izvedena prema najvišim standardima.
„Učinkovite su u odnosu na zahtjeve tehničkih propisa. Slabija je učinkovitost u odnosu na klasične fasade, a kod svakog ostakljenog pročelja najslabija točka uvijek je staklo”
To nije drukčije ni kod standardnih prozora i stolarije — i tu je staklo oduvijek bila najizazovnija komponenta s aspekta toplinskih gubitaka.
Što sve danas ide u staklenu fasadu?
Kako bi se toplinski gubici sveli na minimum, a pregrijavanje ljeti stavilo pod kontrolu, industrija je u posljednjih desetak godina napravila značajan iskorak. Danas se u modernim fasadama koriste niskoemisijski (Low-E) premazi, međuprostori punjeni argonom ili kriptonom, napredni sustavi razmaknica i troslojna izolacijska stakla — a posljednja generacija donosi i vakuumsko izolacijsko staklo koje drastično smanjuje masu uz zadržavanje odličnih toplinskih svojstava.
„Najnoviji proizvod je izolacijsko staklo s vakuumom koje drastično smanjuje masu, a pritom zadržava vrlo dobra svojstva trostrukog ostakljenja”, objašnjava Veršić. Za usporedbu, sličan napredak u toplinskoj izolaciji bilježimo i u drugim segmentima gradnje — od krova do zidova.
Tržište se razvija brže nego ikad
Razvoj staklenih fasada danas se ne promatra samo kroz arhitekturu. Sve veći naglasak stavlja se na održivost materijala, smanjenje ugljičnog otiska i mogućnost recikliranja — što je tema o kojoj sve ozbiljnije razgovaraju i sudionici domaćih stručnih skupova o zelenoj gradnji.
„Kao i sve na današnjem tržištu, fasade se razvijaju vrlo brzo. Pojavljuju se novi materijali, novi oblici, složeniji dizajni i sve veći zahtjevi za CO₂ neutralnošću i energetskom učinkovitošću”, kaže Luka Fukat, predavač na konferenciji.
Koji su nedostaci?
Nekvalitetni materijali ili loše projektiran sustav mogu dovesti do povećanih toplinskih gubitaka zimi i pregrijavanja ljeti. Početna investicija viša je nego kod klasičnih fasadnih sustava, osobito kada su u igri vrhunska izolacijska stakla i napredni sustavi sjenjenja.
Ipak, stručnjaci ističu da kvalitetno projektno rješenje dugoročno može donijeti osjetno manju potrošnju energije — i nadoknaditi početni trošak.
Hrvatska prati trendove
„U Hrvatskoj posljednjih godina primjećujemo značajan rast interesa za staklena pročelja. U urbanim sredinama prepoznata je njihova arhitektonska i estetska vrijednost, ali i mogućnost povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora kroz transparentne ovojnice”, ističe Fukat
To je vidljivo ponajviše na novim poslovnim zgradama, hotelima i suvremenim stambenim projektima.
Pametna pročelja kao sljedeći korak
Stakla koja reagiraju na intenzitet sunca, napredni sustavi sjenjenja, vakuumska ostakljenja — sve su to tehnologije koje već sada oblikuju gradove budućnosti. No iza svake od njih stoji isti izazov: pronaći ravnotežu između transparentnosti, ugodnosti boravka i odgovornog korištenja energije.
Hoće li staklene fasade i dalje dominirati gradskim vizurama ovisi upravo o tome koliko uspješno te tehnologije odgovore na taj izazov.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Podcast Prostor okuplja poznata imena arhitektonske scene i otvara teme o kojima se premalo govori
Sve smo ih već imali prilike upoznati u Dom na kvadrat, a sada se okupljaju u podcastu Prostor da zajedno razgovaramo o arhitekturi, urbanizmu i prostoru koji nas svakodnevno okružuje.
Prostor u kojem živimo oblikuje kvalitetu našeg svakodnevnog života, no o arhitekturi, urbanizmu, održivosti i uređenju prostora rijetko se razgovara dovoljno otvoreno i bez stručnih fraza. Upravo zato predstavljamo podcast Prostor, novi format koji će se uskoro početi emitirati, a okuplja poznata imena hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene te otvara teme koje se tiču svih nas – bez obzira jesmo li investitori, projektanti ili jednostavno prolaznici u prostoru.
Kroz razgovore s gostima iz različitih područja podcast će se baviti temama koje oblikuju naše gradove, domove i javne prostore, ali i pitanjima koja se često nalaze izvan fokusa stručne i šire javnosti.
Održivost, zelena gradnja i budućnost gradova
Jedna od sudionica podcasta bit će Snježana Turalija, koja će se baviti temama zelene gradnje, održivosti, kružnog gospodarstva i zelene infrastrukture.
„Vjerujem da sam ovdje zato da se bavim temama koje imaju veze sa zelenom gradnjom, održivošću kao takvom, možda nešto malo urbanizma iz ove perspektive zelenog, jednako tako zelenom infrastrukturom, kružnim gospodarenjem i zgradama“
Poseban interes usmjerit će prema investitorima i njihovom pogledu na održivu gradnju.
„Zanimat će me kako investitori doživljavaju trenutačno tržište, što im znači pojam zelene i održive gradnje, zašto bi uopće išli u tom smjeru i koji su njihovi razlozi“, kaže Turalija.
Baština iz perspektive onih koji s njom žive
Arhitekt Dražen Arbutina u podcast donosi temu očuvanja i korištenja kulturne baštine.
„Bavit ću se baštinom“, kratko i jasno opisuje svoj fokus.
No iza te jednostavne definicije kriju se brojna pitanja – kako živjeti u zaštićenim povijesnim prostorima, kako ih održavati te kako pronaći ravnotežu između očuvanja i suvremenih potreba.
„Želim razgovarati sa svima koji na baštini rade, koji od baštine žive i koji s baštinom imaju problema“
Interijeri kao odraz načina života
Jedan od voditelja podcasta bit će i arhitekt Damjan Geber, koji će se baviti temama interijera i prostora koji nas svakodnevno okružuju.
„Prvenstveno ću se baviti prostorom koji nas okružuje. Ne prostorom kroz koji se krećemo, nego prostorom koji je svugdje oko nas. To su interijeri – poslovni, privatni i javni interijeri. Zapravo svi oni prostori koji su na neki način drugačiji od klasičnih“
No njegov interes ne staje samo na dizajnu prostora.
„Nadam se da ćemo kroz razgovore otvoriti teme o kojima se možda premalo govori. Ne samo o prostoru, nego i o svemu što dolazi prije nego što taj prostor nastane – o načinu poslovanja, stanju struke i izazovima s kojima se susreću profesionalci“, ističe.
Urbanizam i život u gradovima
Arhitekt Marko Dabrović bavit će se aktualnim pitanjima urbanizma, razvoja gradova i kvalitete života u urbanim sredinama.
„U podcastu Prostor bavit ću se aktualnim temama arhitekture, urbanizma i življenja u gradovima danas“, kaže Dabrović.
Posebno ga zanimaju problemi nekontroliranog širenja gradova i nedostatka kvalitetnog urbanističkog planiranja.
„Gradovi su se jako razvukli. Ne radi se planirano, radi se individualno i često bez adekvatne infrastrukture. To su teme koje treba probuditi u Hrvatskoj“
Razgovori koji idu ispod površine
Iako će svatko od voditelja imati svoj tematski fokus, zajednički cilj podcasta Prostor jest otvoriti iskrene, stručne i sadržajne razgovore o temama koje oblikuju našu svakodnevicu.
Kroz razgovore s arhitektima, investitorima, dizajnerima, urbanistima, stručnjacima za održivost i ljudima koji svakodnevno oblikuju prostor oko nas, podcast će ponuditi drukčiji pogled na arhitekturu i gradove od onoga na koji smo navikli.
Jer prostor nije samo ono što vidimo oko sebe. To su domovi u kojima živimo, gradovi kroz koje prolazimo, zgrade koje nas okružuju i odluke koje danas donosimo, a koje će oblikovati kvalitetu života generacija koje dolaze.
