Martina i Robert su brat i sestra koji potpisuju zanimljiva arhitektonska rješenja i dizajn interijera, a otkrili su nam kako su ostvari svoj mladenački san.

Brat i sestra Križnjak, tko je od vas dvoje strariji i tko je izabrao arhitekturu?

Robert: Ja sam stariji brat. Dakle, meni je arhitektura želja od malena. Cijeli život mi je bila želja koja se ostvarila 2004. kada sam osnovao firmu Arhitektonski studio Križnjak.

Za par mjeseci mi se pridružila Martina, koja je još bila studentica i tako smo krenuli.

Martina: Valjda sam gledala kako stariji brat za vrijeme faksa boja programe, radi makete i uz njega sam upoznala ustvari što je arhitektura. To mi se svidjelo i otišla sam njegovim stopama, oduvijek smo se dobro slagali i cilj je bio da zajedno radimo. 

Kako brat i sestra funkcioniraju na poslu?

Robert: Kad smo otvorili ured, Martina i ja smo se nekako zajedno tu našli. Zadali smo si ciljeve i stvari koje nas zanimaju. Mislim da smo to nekako formirali da taj ured koji funkcionira na način kao što funkcioniramo dobro Martina i ja. Tako da i zajedno funkcioniramo svi u uredu dobro.

Robert: Zapravo sve poslove što radimo zajedno se konzultiramo i sa kolegama iz ureda. Mi baš sve radimo timski.

privatna kuća i zgrada, Arhitektonski studio Križnjak

Je l postoji razlika između muške i ženske arhitekture, odnosno kako se vas dvoje nadopunjavate?

Robert: Pa možda bolje da Martina kaže taj dio, ali ja mislim da zapravo ne postoji i da su to možda kod nas nekakva uvriježeni nekakva, pravila. Ne znam, da ljudi misle, ovo je muška arhitektura, ovo je ženska, ali baš ipak je sinergija nekakva.

Martina: Imali smo slučajnost jedanput, da su nam došli jedni investitori i rekli su joj super, vi ste odlična kombinacija. Ima i muškog i ženskog arhitektu. Muškog za gradilište, ženskog za biranje boja. Naravno, to tako ne funkcionira, tu se nismo baš složili jer ustvari žena na gradilištu je u arhitekturi normalna stvar. Nama je gradilište, ženama, isto izazov, ljepota našeg posla i mislim da to drugi moraju osvijestiti da ne postoji razlika između muške i ženske arhitekture.

tržnica Delnice, Arhitektonski studio Križnjak

Što je za vas značio projekt crkve sv. Luke Evanđeliste i kako se uopće pristupa jednom takvom projektu?

Robert: To smo radili zajedno sa kolegom Romanom Vukojom i za to smo dobili prvu nagradu na natječaju.

Robert: Ta crkva nam je draga sama po sebi jer to zaista jedan kompleksni projekt. Nakon realizacije smo za nju uspjeli dobiti i nagradu na svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni, gdje je zapravo ušla u pet najljepših sakralnih objekata na svijetu. Kasnije je i u časopisu Arh Daily također ušla među tri najljepše crkve na svijetu.

Kod projektiranja crkve važno je naravno proučiti nekakve osnove, osnove vjerskog, znači gdje šta treba biti, gdje treba biti oltar, gdje treba biti ulaz sa koje strane i to sve i zapravo je bilo važno, pogotovo kod crkve u Travnom. Da se ona ne nameće okolnim zgradama koje su velike, sve neboderi.

To je relativno jedna skromna crkva, ali i tom jednostavnošću i igrom svjetlosti smo uspjeli dobiti nešto što su ljudi primijetili i što je s vremenom postalo jedan simbol Travnog i ljudi su je jako zavoljeli.

Vaših 20 godina obilježili su mnogi radovi, mnoge nagrade, što biste izdvojili i što te nagrade za vas znače?

Robert: Imamo par radova koji su nam možda ostali onako kao najdraži, jer su to bili prvi radovi. To je obiteljska kuća u Samoboru, to je bila dogradnja i rekonstrukcija te kuće i zapravo nam je možda i najdraža jer je to prva realizacija. Iako prva realizacija ona je odmah uspjela doći na zagrebački salon arhitekture i bila je zapravo jako primijećena. To je bila kombinacija staroga, kuće pod zaštitom i totalno nove, moderne interpolacije.

Robert: Dobili smo i na natječaju tržnicu u Delnicama, to bi trebalo biti sada u fazi realizacije, zatim smo dobili znači na Big See, znači nagrade u Ljubljani za najbolji interijer Zagreb Tower.

Martina: Pa u svakom slučaju poticaj je zato što je po potvrda struke za vaš rad. I to nam daje motivaciju za daljnje projekte. Osim nagrada, nama je ustvari najveći poticaj su nam naši zadovoljni investitori i klijenti. Znači, s jedne strane to je struka, a s druge strane imamo ono gdje su tu investitori i klijenti, kad su oni zadovoljni, to je isto s jedne strane nagrada za nas.

Vaš opus rada je zaista jako velik, ali postoji li nešto što više volite raditi?

Martina : Rekla bih da su možda meni osobno obiteljske kuće zato što tu se povežete s investitorima. Taj proces gradnje, mi moramo osluškivati vas kao investitora, znači vaše želje, stil života, način kako funkcionirate kao obitelj i sve vaše želje uklopiti u naš projekt.

obiteljska kuća u Maslenici

I u konačnici da investitori onda budu zadovoljni u toj kući koju su nam, zašto su nas angažirali da im isprojektiramo onako kako oni žele.

Prohodan stan koji ima kružni tok

Robert: Ja sam možda više za ove uredske prostore. Možda mi je to više sjelo taj dio, to opet ima nekakvu svoju drugu čar, znači ipak je tu komunikacija sa velikim kompanijama za koje radimo, da li mogu biti uredi ili zadnje vrijeme jako puno radimo lokale za strane firme koje dođu u Hrvatsku pa im privodimo konačnoj namijeni, pripremamo sve za dozvole i projektiramo. Tako da je to opet jedan drugačiji način projektiranja i to nas zaista veseli. I uvijek zapravo je zanimljivo bilo, možda ono smo se znali zezat Martina i ja uspjet ćemo kada ćemo raditi za Google. Ali na kraju već smo prošle godine smo dobili da smo radili za Google urede.

Greyp uredi

Kažete da je Google nešto što znači da ste uspjeli u životu, je li zaista Google zaista mislite da ste sad uspjeli ili ipak postoje i neke druge stvari koje su obilježile vaš uspjeh?

Martina: Ja ne bih rekla da je uspjeh samo Google, samo onako nešto što smo željeli dok smo bili mali. Sad smo to odradili i to je to, mene ustvari osobno veseli svaki projekt. Znači od malog stana što smo radili i možda za studente od 45 kvadrata, do obiteljskih kuća… Nedavno smo završili restoran u Jastrebarskom, radili smo interijere za farmaceutske tvrtke, revizorske tvrtke. Ustvari ta ljepota tog našeg posla je da vi ustvari upoznajete ljude, svaki posao zahtijeva nekakvu pripremu.

Znači, mi ne znamo možda kako funkcionira u detalje restoran ali zajedno sa šefom kuhinje se postavi to sve i ja mislim da je ustvari uspjeh to da vi na kraju imate zadovoljnog korisnika, odnosno klijenta.