Arhitekti i arhitektonski projekti
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Norman Robert Foster jedno je od najutjecajnijih imena suvremene arhitekture, vizionar koji je zauvijek promijenio način na koji promatramo gradove, tehnologiju i održivost. Njegovi projekti — od londonskog Gherkina i njujorškog Hearst Towera do berlinskog Reichstaga — ističu se hrabrim konstrukcijskim rješenjima, inovativnim korištenjem stakla i čelika te neprestanim naglaskom na ekologiji i društvenoj odgovornosti arhitekture. Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada, među kojima se ističe Pritzker, a od 2016. je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Norman Robert Foster rođen je 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u Manchesteru, gdje je rano razvio fascinaciju tehnologijom, avionima i graditeljstvom. Nakon što je radio razne poslove, uključujući i službu u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu, upisao je arhitekturu na University of Manchester, a potom završio prestižni Yale, gdje se dodatno oblikovao njegov modernistički pogled na arhitekturu. Njegovi rani profesionalni koraci uključuju osnivanje studija Team 4, a zatim i Foster + Partners, kroz koji je izgradio karijeru jednog od najutjecajnijih arhitekata današnjice, poznatog po inovacijama, tehnološkoj eleganciji i strastvenoj predanosti održivosti.
Arhitektura kao društveni i ekološki manifest
Projekti Normana Fostera ne nastoje samo impresionirati oblikom, nego poboljšati kvalitetu života, smanjiti potrošnju energije i potaknuti transparentniji odnos društva i institucija. Često je naglašavao da arhitektura mora biti humanistička disciplina — ona koja služi ljudima i prirodi te predviđa potrebe budućih generacija.
Najpoznatiji projekti Normana Fostera
1. The Gherkin (London, 2003)
Ikoničan londonski neboder, prepoznatljiv po aerodinamičnom obliku „krastavca“, visok je 180 metara i predstavio je sasvim novu filozofiju poslovnih zgrada. Njegova fasadna dijagrid struktura omogućava prirodnu ventilaciju i obilje dnevnog svjetla, čineći zgradu jednim od pionira ekološki orijentirane visoke gradnje u Europi. The Gherkin je postao simbol Londona i jedan od najfotografiranijih modernih objekata u svijetu.
2. Hearst Tower (New York, 2003 – 2006)
Prva certificirana „zelena“ uredska zgrada u New Yorku uzdigla se iznad povijesne baze iz 1920-ih, pokazujući kako se staro i novo mogu spojiti u skladnu cjelinu. Prepoznatljiva dijagonalna čelična mreža eliminira potrebu za klasičnim vertikalnim stupovima, smanjujući količinu čelika i energiju potrebnu za gradnju. Hearst Tower postao je simbol održive arhitekture u srcu Manhattan-a.
3. City Hall (London, 2002)
Ova obla, futuristička građevina dizajnirana je tako da smanjuje površinu, čime se poboljšava energetska učinkovitost. Zgrada London City Halla odiše transparentnošću: spiralne unutarnje rampe i dominantno staklo simboliziraju otvorenost gradske uprave javnosti, ideju koja proizlazi iz Fosterove duboke vjere u društvenu ulogu arhitekture.
4. Reichstag – kupola Bundestaga (Berlin, 1999)
Rekonstrukcija povijesne zgrade njemačkog parlamenta jedan je od najpoznatijih Fosterovih zahvata. Staklena kupola s unutarnjim konusom obloženim reflektirajućim panelima usmjerava prirodno svjetlo u dvoranu i služi kao element prirodne ventilacije. Zgrada je projektirana da bude gotovo „0-carbon“ još krajem 1990-ih, što je u to vrijeme bilo revolucionarno.
Foster je ovaj projekt opisao riječima:
„Ta kupola s konusom koji reflektira prirodno svjetlo i koji izvlači zrak kroz zgradu dio je ekologije i čini je praktički zgradom s nultom emisijom – manifestom čiste energije izgrađenim još 1990-ih. Iznad svega, ona je demokracija u akciji, jer u kupoli je javnost doslovno iznad političara, koji moraju odgovarati narodu.“
5. Millennium Bridge (London, 2000)
Millennium Bridge, pješački most preko Temze koji povezuje St Paul’s Cathedral i Tate Modern, nastao je kroz suradnju Foster + Partnersa, inženjera Ove Arupa i kipara Anthonyja Cara. Dizajniran kao lagana, elegantna „oštrica svjetla“, most naglašava minimalizam i prozračnost, ne zaklanjajući panoramu grada. Iako je zbog početnog kolebanja stekao nadimak „Wobbly Bridge“, nakon tehničkih dorada postao je jedan od najprepoznatljivijih londonskih mostova i još jedan primjer Fosterova karakterističnog spoja estetike i inženjerske inovacije.
Savjet mladim arhitektima i kreatorima budućnosti
Na pitanje kakav bi savjet dao mladim studentima koji su tek diplomirali, Foster je odgovorio:
„Taj bih savjet dao i sam sebi – ostani student. Ako ne učiš, to znači da nisi kreativan.“
Taj citat savršeno oslikava njegov pristup radu: biti arhitekt znači biti trajno znatiželjan, otvoren i spreman učiti. Upravo je ta filozofija omogućila Fosteru da više od šest desetljeća ostane na samom vrhu svjetske arhitekture.
Norman Robert Foster nije samo tvorac nekih od najprepoznatljivijih građevina našeg vremena — on je arhitekt koji je redefinirao povezanost tehnologije, ekologije i društva. Njegovi projekti postali su simboli transparentnosti, inovacije i održivosti, dok njegov životni credo podsjeća da se istinska kreativnost rađa iz neprestanog učenja.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zaha Hadid Architects projektiraju najveću zračnu luku u Africi: započela izgradnja Bishoftu International Airporta u Etiopiji
Izgradnja Bishoftu International Airporta (BIA), buduće najveće zračne luke na afričkom kontinentu, službeno je započela u siječnju 2026. godine. Smješten približno 40 kilometara južno od Addis Abebe, u gradu Bishoftu, ovaj ambiciozni infrastrukturni projekt predstavlja ključni korak u pozicioniranju Etiopije kao globalnog prometnog čvorišta između Afrike, Azije i Bliskog istoka.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Zračnu luku projektira Zaha Hadid Architects (ZHA) za Ethiopian Airlines Group, najvećeg afričkog zrakoplovnog prijevoznika, u suradnji s glavnim konzultantom DAR (Dar Al-Handasah). Ukupna vrijednost investicije iznosi 12,5 milijardi američkih dolara, a projekt je osmišljen kako bi odgovorio na dugoročne prognoze rasta zračnog prometa prema podacima IATA-e.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Arhitektonski koncept inspiriran etiopskim krajolikom
Arhitektonsko rješenje terminala crpi inspiraciju iz Velike rasjedne doline (Great Rift Valley) koja prolazi u blizini Bishoftua. Taj prirodni fenomen pretočen je u prostornu organizaciju zračne luke kroz jedinstvenu središnju “kralježnicu” koja povezuje sve sadržaje terminala i putničke gatove. Ovakva konfiguracija značajno skraćuje udaljenosti za transfer putnika i omogućuje intuitivnu orijentaciju unutar kompleksa.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Svaki putnički gat oblikovan je s različitom paletom boja i materijala, reflektirajući kulturnu i geografsku raznolikost etiopskih regija. Dizajn interijera naglašava osjećaj mjesta, istovremeno nudeći suvremeno i fluidno prostorno iskustvo karakteristično za rad Zaha Hadid Architects.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Globalno čvorište s naglaskom na transferne putnike
BIA je prvenstveno osmišljen kao transferna zračna luka, s procjenom da će čak 80 % putnika biti u tranzitu. Kako bi se odgovorilo na takav operativni model, terminal uključuje bogat spektar sadržaja:
- airside hotel s 350 soba,
- raznovrsne restorane i prostore za zabavu,
- unutarnje i vanjske vrtove te dvorišta za odmor putnika.
U prvoj fazi, predviđenoj za otvaranje 2030. godine, zračna luka će imati dva paralelna neovisna uzletno-sletna pravca (Code 4E) i 660.000 m² terminalskog prostora, s kapacitetom od 60 milijuna putnika godišnje. U kasnijim fazama, BIA će se proširiti na četiri piste, kapacitet od 110 milijuna putnika godišnje i parkiranje za 270 zrakoplova.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Održivost i lokalni resursi
Smješten u suptropskoj visoravni regije Oromia, terminal je projektiran za postizanje LEED Gold certifikata. Arhitektura uključuje:
- prirodnu ventilaciju i učinkovitu zaštitu od sunca,
- poluotvorene prostore i vanjske površine prilagođene blagoj klimi,
- modularnu gradnju radi fleksibilnosti i troškovne učinkovitosti.
Građevinski materijali – beton, agregati i čelik – u velikoj će mjeri biti lokalno proizvedeni ili reciklirani u području Bishoftua. Sustavi upravljanja oborinskim vodama usmjeravat će vodu s pista i krovova u novostvorene močvare i biokanale, čime se potiče ponovna upotreba vode i povećava lokalna bioraznolikost.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Projekt također uključuje fotonaponske sustave za proizvodnju energije na licu mjesta, kao i pejzažno uređenje s autohtonim, suši otpornim biljem. Parkovn u javnom dijelu zračne luke bit će dostupne lokalnom stanovništvu, dok će vrtovi u sigurnosno-operativnom djelu služiti putnicima.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Infrastrukturni i urbani katalizator
Nova zračna luka bit će povezana s Addis Abebom i postojećom zračnom lukom Bole putem brze željezničke veze, čime postaje okosnica novog regionalnog prometnog sustava. Zahvaljujući lokaciji koja omogućuje 24-satne operacije bez policijskog sata, BIA će podržati kontinuirani rast Ethiopian Airlinesa.
Uz zračnu luku razvija se i Airport City – mješoviti urbani kompleks koji će otvoriti nova radna mjesta za oko 80.000 stanovnika. Projekt izravno podupire strategiju “Vision 2035” Ethiopian Airlines Groupa, čiji je cilj razvoj u vodeću globalnu zrakoplovnu grupu s naglaskom na tehnologiju, učinkovitost i održavanje (MRO).
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Vizija kontinentalnog značaja
„Bishoftu International Airport je vizionarski projekt za Etiopiju i Afriku u cjelini. Zračne luke povezuju ljude i brišu nacionalne granice,“ izjavio je Cristiano Ceccato de Sabata, direktor zrakoplovnih projekata u Zaha Hadid Architects. „ZHA je počašćen što sudjeluje u stvaranju afričkog globalnog zračnog čvorišta.“
BIA nije samo infrastrukturni projekt – on predstavlja arhitektonski, urbanistički i gospodarski iskorak, simbol nove faze afričke povezanosti sa svijetom.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
