Arhitektura i dizajn
Ured u trgovačkom centru! Izazov kojem nisu mogli odoljeti
Prostor trgovine koriste kao svojevrsni laboratorij, a u pravi ured ulazi se pritiskom na veliki crveni gumb.
Proteklih 12 godina njihova je misija pretvoriti prostor u jedinstveni doživljaj. To su uspjeli i uređenjem svog novog ureda smještenog u trgovačkom centru. Njihova je agencija specijalizirana za dizajn trgovina i ureda pa nije ni čudo da su svoj novi ured sakrili iza trgovine u shopping centru.
„Zapravo trgovački centar je i najprirodnije mjesto gdje bi mi i trebali biti. Kako se Brigada bavi interijerima koji su prvenstveno uredski i prodajni, dakle trgovine i uredi, nekako nam je bilo najlogičnije bilo da pokušamo te dvije stvari spojit u jedno“, kaže za Dom na kvadrat, Damjan Geber, osnivač i kreativni direktor Brigade.
Dućan ureda kao laboratorij doživljaja
U ured se ulazi kroz dućan. „Dućane smo morali uzeti sa uredom zato što su sastavni dio i onda je to došlo zapravo kao jedan blagoslov jer smo rekli pa mi konačno imamo svoj dućan, ajmo vidjeti šta se s tim dućanom da napraviti“, priča nam poznati hrvatski arhitekt.
Od jednog dućana napravili su showroom čije instalacije često mijenjaju. Ovaj prostor je zapravo svojevrsni laboratorij u kojem testiraju sve bitne elemente doživljaja interijera.
„Sve sa ciljem da u javnom prostoru dostupnom svima, koji je otvoren za sve posjetitelje centra nekako pokušamo i mi istražiti interakciju ljudi sa tim prostornim instalacijama koje radimo, na koji način oni na njih reagiraju i šta možemo novo, dakle da sami sebe stalno potičemo. Prve rekacije su kao i obično došle od djece. Djeca jednostavno kada ovo vide, utrče unutra i nedaju se van tako da smo imali po 10-tak djece koja su trčali pola sata i otkrili nam neke stvari koje nismo ni znali o ovoj instalaciji a to je da kada se puše u cijevi se stvaraju dosta neugodni zvukovi, a pogotovo kada 10-tero djece puše u cijevi onda je cijeli shoppig centar bio pun simfonije neugodnih zvukova koja je na kraju postala jako ugodna i zabavna“, s veseljem se prisjeća Geber.
Iza ove instalacije nalazi se ured, ali prije njega zavirit ćemo u drugi izlog koji nije otvoren za posjetitelje. Radi se o sobi za sastanke.
Retro soba za sastanke
„Opremljena je mojom dugogodišnjom kolekcijom dizajnerskog namještaja iz 70-tih i 60-tih, a ima i nešto 80-tih, sa područja bivše države. Stolice su dizajnera Nike Kralja, originalne, nepopravljene. Tu je i poznata lampa od Mebla, koju je Meblo radio po Gucinijevoj licenci, koju je također relativno teško nać zato što je napravljena od plastike koja se vrlo lako lomi tako da sve te lampe koje smo skoro svi nekada imali kod kuće, više ne postoje i to je bio jedan od vrlo dobrih ulova”, objašnjava Geber.
U cijelu sobu odllično su uklopili i komodu koja je njihov vlastiti produkt dizajn.
Speak easy ured
I u uređenju ureda pokazali su da stvaraju interijere prepune doživljaja. Njihov ured skriven je iza instalacije, a u njega se ulazi pritiskom na veliki crveni gumb.
„Svi su uvijek pozvani da dođu do nas, međutim, kada bi ured bio previše otvoren prema trgovini možda bi malo previše ljudi dolazili onda ne bi imali ništa vremena da radimo svoj posao. Pa je ideja bila da sakrijemo ured, da napravimo jedan moment iz prohibicijskih vremena, takozvani speak easy prostori. Tada su bili speak easy barovi. Barovi u koje se ulazilo kroz telefonske govornice, trebala se znat posebna šifra, koji su opet naravno popularni po cijelome svijetu, e pa mi smo napravili speak easy ured koji je sakriven iza dućana“, ističe Geber.
Dizajn bez dizajna
Dizajn ovog ureda nazivaju dizajn bez dizajna, odnosno dizajnom kroz doživljaj prostora.
„Naš ured zapravo nema gotovo ništa dizajnerskog namještaja. Odlučili smo ići sa najjednostavnijim materijalima. Koristili smo gumene podove, šperploču, obične pocinčane čelične police. Dakle, neke stvari bi više sretali u skladištima nego uredima. Međutim, u kombinaciji jedne sa drugima i posebice sa rasvjetom i naravno velikim fokusom koji je pogled na terasu, a to je pogled na zelenilo, ured je ugodan. I to je ono s čime sam najsretniji u ovom prostoru što dizajn je sekundaran, doživljaj je ono čega se svi sjećamo i čega se svi naši gosti sjećaju kad odlaze iz ureda“, naglasio je Geber u razgovoru za Dom na kvadrat.
Urbani vrt i velika terasa dio su Brigadinog novog ureda
Svi će se zacijelo sjećati mira i ugode koju pruža 90 kvadrata predivne terase sa stablima i urbanim vrtom. Želja za njim došla je u vrijeme lockdowna.
„Tada sam shvatio da znam projektirati bilo šta, a zapravo ne znam uzgojiti niti mrkvu a kamoli nešto ozbiljnije poput paradajza ili tikvice. I onda smo rekli, kada ćemo jednog dana, nać novi ured, trebao bi imati veliku terasu na kojoj ćemo moć imat i urbani vrt“, iskren je Geber.
Krenuli su sa jednom povišenom gredicom, a sada ih imaju pet. U njima su osim rajčica i tikvica, svoje mjesto našle i feferone, salata i začinsko bilje.
Sve ovo konzumiraju naravno u uredu, a već iduće godine imaju u planu ozbiljno proširenje urbanog vrta koji sada ima i pašnjak za pčelice.
Budućnost uredskih prostora je ured u koji će zaposlenici željeti doći. Ovaj ured to zasigurno je.
Urbanizam
Urbana sociologija: Kako grad oblikuje nas – i kako mi oblikujemo grad
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja
Gradovi su mnogo više od zgrada, ulica i trgova. Oni su živi sustavi u kojima se svakodnevno susreću različiti ljudi, interesi i identiteti. U njima radimo, družimo se, stvaramo pripadnost i oblikujemo društvene odnose. No grad nije samo kulisa našeg života – on aktivno sudjeluje u njegovu oblikovanju.
Upravo tim odnosom između prostora i društva bavi se urbana sociologija – disciplina koja grad promatra kao složen društveni fenomen.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Što proučava urbana sociologija?
Urbana sociologija grad analizira kao kompleksan sustav koji istodobno ima fizičke i socijalne karakteristike. Fizički, grad čine kvartovi, susjedstva, centar i periferija. Socijalno, riječ je o izrazito heterogenoj zajednici u kojoj koegzistiraju različiti identiteti – kulturni, ekonomski, obrazovni i generacijski.
Grad je, možda više nego bilo koje drugo mjesto, prostor susreta različitosti. Upravo ta raznolikost čini ga zanimljivim predmetom istraživanja.
„Grad proučavamo kao fenomen koji ima i socijalne i fizičke karakteristike, a koje su u međusobnoj interakciji“, ističe se u objašnjenju pristupa. Bez razumijevanja te dvosmjernosti – prostora koji oblikuje društvo i društva koje oblikuje prostor – nije moguće razumjeti kako grad funkcionira.
Grad kao izvor novih vrijednosti
Gradovi nisu samo mjesta koncentracije stanovništva, nego i žarišta inovacija. U njima nastaju nove ideje, kulturne vrijednosti i društveni obrasci koji se često prenose izvan urbanih granica.
Urbanost podrazumijeva dinamiku. Grad afirmira određene vrijednosti, ali istovremeno i sam generira nove društvene obrasce. Zbog svoje gustoće i raznolikosti, on postaje prostor u kojem se promjene najbrže uočavaju – i najbrže šire.
U tom smislu, urbana sociologija ne promatra grad samo kao fizički entitet, već kao proces.
Kvartovi i identitet grada
Osjećaj pripadnosti u velikim gradovima ne razvija se jednako kao u manjim sredinama. Veze među stanovnicima slabije su, socijalna kontrola je manja, a individualna sloboda veća. Upravo to mnogima predstavlja privlačnost urbanog života.
No identitet grada ne nastaje apstraktno. On se gradi kroz kvartove i susjedstva.
„Formiraju se kvartovski i susjedski identiteti koji zajedno čine mozaik urbanog identiteta grada.“
Kvart kao fizički oblikovan prostor utječe na način života, ali i obrnuto – stanovnici svojim navikama i vrijednostima oblikuju njegov karakter.
Prostor i ponašanje – dvosmjeran odnos
Početkom 20. stoljeća, unutar tzv. Čikaške škole, razvija se ideja prostornog determinizma – uvjerenje da pravilno planiran prostor može izravno mijenjati ljudsko ponašanje.
Danas se takav jednostrani pogled smatra pojednostavljenim. Iako je jasno da prostor može poticati ili obeshrabrivati određena ponašanja, jednako je važno razumjeti da ljudi aktivno oblikuju prostor prema svojim potrebama, ciljevima i vrijednostima.
Urbana sociologija danas taj odnos promatra kao dvosmjernu interakciju: društvo djeluje na prostor, a prostor povratno djeluje na društvo.
Javna mjesta kao prostor demokracije
Gradovi su socijalno heterogeni – u njima žive bogati i siromašni, obrazovani i neobrazovani, različite generacije i kulture. No gdje se svi oni susreću?
Ulica, trg i javni prostor.
Javni prostor jedino je mjesto gdje različitost grada postaje vidljiva. Ondje se ostvaruju interakcije, izražavaju identiteti i artikuliraju društveni zahtjevi. Upravo zato borba za javni prostor često znači i borbu za veću demokratizaciju urbanog života.
Bez kvalitetnih javnih prostora grad gubi svoju društvenu funkciju.
Zašto je urbana sociologija danas važnija nego ikad?
Danas se gotovo svi ključni društveni procesi odvijaju u gradovima. U njima se koncentriraju moć, interesi i društvene napetosti, ali i rješenja.
Zbog toga urbana sociologija ima sve važniju ulogu – ne samo u razumijevanju grada, nego i u njegovu planiranju. Ona pomaže sagledati kako urbanističke odluke utječu na kvalitetu života, kako se oblikuju identiteti i kako prostor može poticati inkluzivnost ili produbljivati podjele.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja. A upravo taj proces – susret prostora i ljudi – temelj je razumijevanja svakog suvremenog grada.
Stilovi u arhitekturi
Tipovi suvremene arhitekture: Pregled stilova koji oblikuju današnji prostor
Suvremena arhitektura obuhvaća raznolike stilove, koncepte i pristupe koji definiraju način na koji danas projektiramo i doživljavamo prostor. Iako se pojam „moderna arhitektura“ često koristi kao sinonim za sve što izgleda novo i minimalistički, važno je razlikovati povijesni modernizam 20. stoljeća od suvremene arhitekture koja se razvija danas. Dok je modernizam predstavljao jasno definirani pokret s preciznim estetskim i ideološkim načelima, suvremena arhitektura je širi i fleksibilniji pojam koji obuhvaća niz stilskih izraza, tehnoloških inovacija i ekoloških pristupa.
Modernizam: funkcionalnost, čiste linije i arhitektura bez ornamenta
Modernizam, koji se razvija početkom 20. stoljeća, postavio je temelje suvremenog arhitektonskog razmišljanja. Njegova ključna ideja bila je funkcionalnost, sažeta u poznatoj maksimi „oblik slijedi funkciju“. Arhitekti su svjesno odbacili povijesne stilove i dekorativne elemente te se okrenuli jednostavnim geometrijskim formama, ravnim krovovima i velikim staklenim plohama.
Unutar modernizma razvili su se različiti pravci, poput internacionalnog stila s naglašenom čistoćom volumena, mid-century moderna koji je snažno povezivao interijer s prirodom, te brutalizma, poznatog po monumentalnim formama i uporabi sirovog betona. Iako je modernizam svoj vrhunac doživio sredinom 20. stoljeća, njegovi principi i danas snažno utječu na arhitektonsku praksu.
Među najznačajnijim primjerima modernističke arhitekture ističe se Villa Savoye arhitekta Le Corbusier, dovršena 1931. godine. Ova kuća utjelovljuje temeljna načela modernizma — slobodan tlocrt, ravni krov koji funkcionira kao terasa, trakaste prozore i podizanje volumena na pilotise. Riječ je o manifestu arhitektonske čistoće i funkcionalnosti koji je snažno utjecao na razvoj međunarodnog stila.
Le Corbusier: Arhitekt koji je oblikovao svijet kakvog poznajemo
Minimalizam: snaga jednostavnosti i jasnoće prostora
Minimalizam se u suvremenoj arhitekturi pojavljuje kao filozofija reduciranja prostora na njegove osnovne elemente. Fokus je na jasnoći forme, preciznosti detalja i promišljenom odabiru materijala. Dekoracija je svedena na minimum, a prostor se oblikuje kroz jednostavne linije, neutralne tonove i naglašenu prisutnost svjetla.
Ovakav pristup stvara smirene, pročišćene ambijente u kojima dominiraju proporcija, ravnoteža i funkcionalnost. Minimalizam ne znači odsustvo karaktera, već pažljivo oblikovanu arhitekturu u kojoj svaki element ima svoju svrhu.
Među najpoznatijim primjerima minimalističke arhitekture ističe se Church of the Light arhitekta Tadao Ando. Ova sakralna građevina oblikovana je kroz jednostavan betonski volumen presječen križem svjetlosti, čime se minimalnim sredstvima postiže snažan prostorni i duhovni doživljaj.
Sličnu filozofiju čiste forme i redukcije prostora pokazuje i Farnsworth House arhitekta Ludwig Mies van der Rohe, čija transparentna struktura i svedeni detalji naglašavaju odnos između arhitekture i prirode.
U suvremenom kontekstu, minimalistički pristup snažno je prisutan u radovima arhitektonskog studija SANAA, čiji projekti karakterizira fluidnost prostora, svjetlost i gotovo eterična jednostavnost forme.
Ovi primjeri potvrđuju da minimalizam nije odsustvo arhitekture, već pažljivo oblikovana suština prostora u kojoj svaki element ima jasnu svrhu.
Brutalizam: monumentalnost i iskrenost materijala
Brutalizam, nastao nakon Drugog svjetskog rata, danas doživljava novu interpretaciju. Prepoznatljiv po uporabi sirovog betona, naglašenim volumenima i ekspresivnoj strukturi, ovaj stil dugo je bio percipiran kao hladan i grub. Međutim, suvremeni arhitekti reinterpretiraju njegove principe kroz sofisticiranije detalje i kombiniranje betona s toplijim materijalima.
Masivne forme i jasno vidljiva konstrukcija naglašavaju strukturalnu iskrenost, dok suvremene tehnologije omogućuju precizniju i estetski uravnoteženiju izvedbu.
Jedan od najpoznatijih primjera brutalizma je Unité d’Habitation arhitekta Le Corbusier. Ova monumentalna stambena zgrada iz 1952. godine oblikovana je od sirovog betona (béton brut), s naglašenim volumenima i modularnim sustavom stanovanja koji odražava društvenu dimenziju modernističke arhitekture.
Ikoničan britanski primjer je Barbican Estate, kompleks koji su projektirali arhitekti Chamberlin, Powell and Bon. Sirove betonske fasade, snažne geometrijske forme i integracija stanovanja s kulturnim sadržajima čine ga jednim od najznačajnijih brutalističkih urbanih projekata u Europi.
U Sjedinjenim Američkim Državama ističe se Boston City Hall, djelo arhitekata Gerhard Kallmann, Noel McKinnell i Edward Knowles. Zgrada je prepoznatljiva po dramatično istaknutim betonskim elementima i snažno artikuliranoj strukturi, što je čini jednim od najraspravljanijih primjera brutalizma.
Ovi projekti pokazuju kako brutalizam koristi materijal, volumen i konstrukciju kao primarne izražajne alate, stvarajući arhitekturu snažnog identiteta i monumentalne prisutnosti.
High-tech arhitektura: estetika tehnologije
High-tech arhitektura ističe tehnologiju kao ključni vizualni i funkcionalni element zgrade. Konstrukcijski sustavi, instalacije i tehničke komponente često su namjerno izloženi te postaju dio arhitektonskog izraza.
Dominacija stakla i metala, fleksibilni prostori i modularni sustavi omogućuju prilagodljivost različitim namjenama. Ovaj pristup naglašava transparentnost, inovaciju i dinamiku suvremenog društva.
Jedan od najpoznatijih primjera high-tech arhitekture je Centre Pompidou, koji su projektirali Renzo Piano i Richard Rogers. Ova zgrada radikalno je promijenila percepciju arhitekture 1970-ih godina jer su konstrukcijski elementi, ventilacijski sustavi i instalacije postavljeni na vanjsku stranu objekta, čime su postali dio vizualnog identiteta građevine.
Ikoničan primjer u Londonu je 30 St Mary Axe, poznat i kao „The Gherkin“, autora Norman Foster. Njegova aerodinamična forma i napredni energetski sustavi demonstriraju kako tehnologija i održivost mogu biti integrirani u prepoznatljiv urbani simbol.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Još jedan važan primjer je Lloyd’s Building, također djelo Richarda Rogersa. Poput Centra Pompidou, i ovdje su instalacije, dizala i konstrukcijski elementi smješteni na eksterijer, naglašavajući tehničku estetiku i fleksibilnost unutarnjeg prostora.
Ovi projekti jasno pokazuju kako high-tech arhitektura tehnologiju ne skriva, već je pretvara u glavni arhitektonski izraz.
Dekonstruktivizam i parametrički dizajn: arhitektura složenih formi
Posljednjih desetljeća razvijaju se pravci poput dekonstruktivizma i parametričkog dizajna koji istražuju fragmentirane kompozicije i kompleksne geometrije. Uz pomoć digitalnih alata i algoritamskog projektiranja, arhitekti oblikuju fluidne, organski inspirirane strukture koje pomiču granice tradicionalnog poimanja arhitektonske forme.
Takve zgrade često postaju prepoznatljivi simboli gradova i kulturnih institucija, ističući moć suvremene tehnologije u oblikovanju prostora.
Jedan od najpoznatijih primjera dekonstruktivizma je Guggenheim Museum Bilbao, djelo arhitekta Franka Gehrya. Njegova dinamična, fragmentirana forma obložena titanijskim pločama razbija tradicionalnu geometriju i stvara skulpturalnu arhitekturu koja je postala simbol suvremenog Bilbaa.
Frank Gehry: Arhitekt koji je zgrade pretvarao u skulpture
Ikoničan primjer u Europi je Jewish Museum Berlin, autora Daniela Libeskinda. Oštri rezovi, nepravilni prozori i dramatična prostorna rješenja stvaraju snažan emotivni i simbolički doživljaj prostora.
U dekonstruktivistički opus ubraja se i Walt Disney Concert Hall, također projekt Franka Gehryja. Valovite metalne plohe i slojevita kompozicija volumena naglašavaju pokret i energiju, čime zgrada djeluje poput monumentalne urbane skulpture.
Ovi projekti pokazuju kako dekonstruktivizam razgrađuje klasične arhitektonske principe simetrije i stabilnosti, stvarajući arhitekturu koja izaziva, provocira i redefinira granice forme.
Održiva i zelena arhitektura: odgovornost prema okolišu
Održivost je postala jedan od ključnih principa suvremene arhitekture. Zelena arhitektura usmjerena je na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš kroz energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije i primjenu lokalnih materijala.
Zeleni krovovi, solarni paneli, sustavi za prikupljanje kišnice i prirodna ventilacija sve su češći elementi suvremenih projekata. Održiva arhitektura nije samo stil, već cjelovit pristup koji integrira estetiku, funkcionalnost i ekološku svijest.
Jedan od najpoznatijih primjera održive arhitekture je Bosco Verticale, projekt arhitekta Stefana Boeria. Ovi „vertikalni šumoviti“ tornjevi integriraju više od 900 stabala i tisuće biljaka na fasadama, čime doprinose poboljšanju kvalitete zraka, smanjenju toplinskog učinka i stvaranju urbanog biodiverziteta.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
U Aziji se ističe Oasia Hotel Downtown, koji su projektirali arhitekti iz studija WOHA. Zgrada je obavijena zelenom fasadom s vertikalnim vrtovima i otvorenim terasama koje omogućuju prirodnu ventilaciju i smanjuju potrebu za intenzivnim hlađenjem.
Primjer energetski iznimno učinkovite javne zgrade je The Edge, koju je projektirao arhitektonski ured PLP Architecture. Ova poslovna zgrada poznata je po naprednim pametnim sustavima upravljanja energijom, maksimalnom korištenju prirodnog svjetla i visokim standardima održivosti.
Ovi projekti pokazuju kako zelena arhitektura nadilazi estetiku i postaje integralni dio odgovornog urbanog razvoja, kombinirajući inovaciju, tehnologiju i brigu za okoliš.
Postmodernizam i eklektični pristupi: dijalog s prošlošću
Postmodernizam je nastao kao reakcija na strogi racionalizam modernizma, a njegov utjecaj i danas je prisutan kroz eklektične pristupe i reinterpretaciju povijesnih elemenata. Suvremeni projekti često kombiniraju čiste linije s referencama na tradiciju, stvarajući slojevite i kontekstualno osjetljive arhitektonske izraze.
Jedan od najpoznatijih primjera postmodernističke arhitekture je Portland Building, djelo arhitekta Michaela Gravesa. Ova zgrada iz 1982. godine prepoznatljiva je po upotrebi boje, dekorativnih elemenata i reinterpretaciji klasičnih motiva, čime se svjesno udaljava od stroge jednostavnosti modernizma.
Ikoničan primjer u Europi je Piazza d’Italia, također projekt Michaela Gravesa. Projekt kombinira klasične arhitektonske elemente poput stupova i lukova s ironičnim i suvremenim pristupom oblikovanju javnog prostora.
U kontekstu visokogradnje često se navodi AT&T Building (danas poznata kao 550 Madison Avenue), autora Philipa Johnsona. Njegov prepoznatljivi vrh u obliku „Chippendale“ zabata predstavlja jasan otklon od modernističke ravne siluete i simbolizira povratak povijesnim referencama u suvremenoj arhitekturi.
Ovi projekti pokazuju kako postmodernizam uvodi igru, simboliku i povijesne citate u arhitekturu, stvarajući razigraniji i komunikativniji odnos između zgrade i promatrača.
Suvremena arhitektura ne može se svesti na jedan stil. Ona je rezultat kontinuiranog dijaloga između tradicije i inovacije, tehnologije i prirode, estetike i funkcionalnosti. Upravo u toj raznolikosti leži njezina snaga — sposobnost da odgovori na potrebe današnjice, a istodobno oblikuje prostor budućnosti.
