Arhitektura i dizajn
Ured u trgovačkom centru! Izazov kojem nisu mogli odoljeti
Prostor trgovine koriste kao svojevrsni laboratorij, a u pravi ured ulazi se pritiskom na veliki crveni gumb.
Proteklih 12 godina njihova je misija pretvoriti prostor u jedinstveni doživljaj. To su uspjeli i uređenjem svog novog ureda smještenog u trgovačkom centru. Njihova je agencija specijalizirana za dizajn trgovina i ureda pa nije ni čudo da su svoj novi ured sakrili iza trgovine u shopping centru.
„Zapravo trgovački centar je i najprirodnije mjesto gdje bi mi i trebali biti. Kako se Brigada bavi interijerima koji su prvenstveno uredski i prodajni, dakle trgovine i uredi, nekako nam je bilo najlogičnije bilo da pokušamo te dvije stvari spojit u jedno“, kaže za Dom na kvadrat, Damjan Geber, osnivač i kreativni direktor Brigade.
Dućan ureda kao laboratorij doživljaja
U ured se ulazi kroz dućan. „Dućane smo morali uzeti sa uredom zato što su sastavni dio i onda je to došlo zapravo kao jedan blagoslov jer smo rekli pa mi konačno imamo svoj dućan, ajmo vidjeti šta se s tim dućanom da napraviti“, priča nam poznati hrvatski arhitekt.
Od jednog dućana napravili su showroom čije instalacije često mijenjaju. Ovaj prostor je zapravo svojevrsni laboratorij u kojem testiraju sve bitne elemente doživljaja interijera.
„Sve sa ciljem da u javnom prostoru dostupnom svima, koji je otvoren za sve posjetitelje centra nekako pokušamo i mi istražiti interakciju ljudi sa tim prostornim instalacijama koje radimo, na koji način oni na njih reagiraju i šta možemo novo, dakle da sami sebe stalno potičemo. Prve rekacije su kao i obično došle od djece. Djeca jednostavno kada ovo vide, utrče unutra i nedaju se van tako da smo imali po 10-tak djece koja su trčali pola sata i otkrili nam neke stvari koje nismo ni znali o ovoj instalaciji a to je da kada se puše u cijevi se stvaraju dosta neugodni zvukovi, a pogotovo kada 10-tero djece puše u cijevi onda je cijeli shoppig centar bio pun simfonije neugodnih zvukova koja je na kraju postala jako ugodna i zabavna“, s veseljem se prisjeća Geber.
Iza ove instalacije nalazi se ured, ali prije njega zavirit ćemo u drugi izlog koji nije otvoren za posjetitelje. Radi se o sobi za sastanke.
Retro soba za sastanke
„Opremljena je mojom dugogodišnjom kolekcijom dizajnerskog namještaja iz 70-tih i 60-tih, a ima i nešto 80-tih, sa područja bivše države. Stolice su dizajnera Nike Kralja, originalne, nepopravljene. Tu je i poznata lampa od Mebla, koju je Meblo radio po Gucinijevoj licenci, koju je također relativno teško nać zato što je napravljena od plastike koja se vrlo lako lomi tako da sve te lampe koje smo skoro svi nekada imali kod kuće, više ne postoje i to je bio jedan od vrlo dobrih ulova”, objašnjava Geber.
U cijelu sobu odllično su uklopili i komodu koja je njihov vlastiti produkt dizajn.
Speak easy ured
I u uređenju ureda pokazali su da stvaraju interijere prepune doživljaja. Njihov ured skriven je iza instalacije, a u njega se ulazi pritiskom na veliki crveni gumb.
„Svi su uvijek pozvani da dođu do nas, međutim, kada bi ured bio previše otvoren prema trgovini možda bi malo previše ljudi dolazili onda ne bi imali ništa vremena da radimo svoj posao. Pa je ideja bila da sakrijemo ured, da napravimo jedan moment iz prohibicijskih vremena, takozvani speak easy prostori. Tada su bili speak easy barovi. Barovi u koje se ulazilo kroz telefonske govornice, trebala se znat posebna šifra, koji su opet naravno popularni po cijelome svijetu, e pa mi smo napravili speak easy ured koji je sakriven iza dućana“, ističe Geber.
Dizajn bez dizajna
Dizajn ovog ureda nazivaju dizajn bez dizajna, odnosno dizajnom kroz doživljaj prostora.
„Naš ured zapravo nema gotovo ništa dizajnerskog namještaja. Odlučili smo ići sa najjednostavnijim materijalima. Koristili smo gumene podove, šperploču, obične pocinčane čelične police. Dakle, neke stvari bi više sretali u skladištima nego uredima. Međutim, u kombinaciji jedne sa drugima i posebice sa rasvjetom i naravno velikim fokusom koji je pogled na terasu, a to je pogled na zelenilo, ured je ugodan. I to je ono s čime sam najsretniji u ovom prostoru što dizajn je sekundaran, doživljaj je ono čega se svi sjećamo i čega se svi naši gosti sjećaju kad odlaze iz ureda“, naglasio je Geber u razgovoru za Dom na kvadrat.
Urbani vrt i velika terasa dio su Brigadinog novog ureda
Svi će se zacijelo sjećati mira i ugode koju pruža 90 kvadrata predivne terase sa stablima i urbanim vrtom. Želja za njim došla je u vrijeme lockdowna.
„Tada sam shvatio da znam projektirati bilo šta, a zapravo ne znam uzgojiti niti mrkvu a kamoli nešto ozbiljnije poput paradajza ili tikvice. I onda smo rekli, kada ćemo jednog dana, nać novi ured, trebao bi imati veliku terasu na kojoj ćemo moć imat i urbani vrt“, iskren je Geber.
Krenuli su sa jednom povišenom gredicom, a sada ih imaju pet. U njima su osim rajčica i tikvica, svoje mjesto našle i feferone, salata i začinsko bilje.
Sve ovo konzumiraju naravno u uredu, a već iduće godine imaju u planu ozbiljno proširenje urbanog vrta koji sada ima i pašnjak za pčelice.
Budućnost uredskih prostora je ured u koji će zaposlenici željeti doći. Ovaj ured to zasigurno je.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitekt kojeg dizajneri obožavaju: Zašto je Carlo Scarpa i danas inspiracija?
U povijesti moderne arhitekture rijetki su autori koji su s tolikom preciznošću i senzibilitetom povezivali prošlost i sadašnjost kao talijanski arhitekt Carlo Scarpa. Njegov rad ne temelji se na spektakularnim gestama, već na pažljivo promišljenim detaljima, materijalima i odnosu prostora prema kontekstu. Upravo zbog toga njegovi projekti i danas služe kao referenca za arhitekte i dizajnere interijera diljem svijeta.
Od Murana do svjetske arhitektonske scene
Carlo Scarpa rođen je 1906. godine u Veneciji, gradu koji je snažno obilježio njegov arhitektonski izraz. Obrazovao se na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je stekao temeljno znanje o oblikovanju, materijalima i umjetnosti.
Karijeru započinje suradnjom s majstorima muranskog stakla, što je ostavilo trajni trag na njegov senzibilitet prema materijalima i detalju.
Iako formalno nikada nije stekao titulu arhitekta u klasičnom smislu, Scarpa postaje jedan od najutjecajnijih autora 20. stoljeća. Djelovao je i kao profesor na Institutu za arhitekturu u Veneciji, gdje je generacijama studenata prenosio svoj specifičan pristup prostoru i dizajnu.
Njegov rad obilježava kontinuirana povezanost s Venecijom, ali i otvorenost prema međunarodnim utjecajima – od Franka Lloyda Wrighta do japanske estetike.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Arhitektonski stil: između zanata i inovacije
Scarpa je poznat po jedinstvenom pristupu koji kombinira tradicionalne tehnike obrade materijala s modernim arhitektonskim rješenjima. Njegovi projekti često uključuju kamen, beton, staklo i metal, ali nikada kao neutralne elemente – svaki materijal ima svoju priču i funkciju. Posebno se ističe njegova opsesivna pažnja prema detalju. Spojevi, prijelazi i teksture nisu skriveni, već naglašeni – kao svojevrsni „potpis“ autora.
Scarpa je bio majstor intervencija u povijesnim zgradama. Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog. Njegova arhitektura često uključuje vodu, svjetlo i slojevite prostorne sekvence, čime prostor dobiva gotovo scenografski karakter.
Arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić Clarke dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu
Projekti koji su Scarpu upisali u povijest arhitekture
Carlo Scarpa smatra se jednim od najvažnijih arhitekata 20. stoljeća upravo zbog svoje sposobnosti da spoji tradiciju i inovaciju, ali i zato što je tu ideju dosljedno provodio kroz konkretne, iznimno promišljene projekte. Njegov rad nije lako imitirati jer proizlazi iz duboko osobnog pristupa materijalu i prostoru, što je posebno vidljivo u projektima poput obnove Muzeja Castelvecchio u Veroni, gdje je povijesnu strukturu reinterpretirao suvremenim intervencijama, ili u Fondazione Querini Stampalia u Veneciji, gdje je vodu integrirao kao aktivan element arhitekture. U Olivetti showroomu na Trgu sv. Marka pokazao je kako interijer može postati scenografski doživljaj, dok je Brion groblje u San Vitu d’Altivole njegovo najpoetičnije djelo – prostor meditacije, simbolike i iznimne preciznosti u detalju.
Njegov utjecaj vidljiv je u radu brojnih suvremenih arhitekata, osobito u pristupu restauraciji, dizajnu interijera i pažnji prema spojevima materijala, gdje svaki detalj ima funkcionalnu i estetsku ulogu. Scarpa je preminuo 1978. godine u Japanu, zemlji čija je estetika također utjecala na njegov rad, no njegova djela i danas žive kao inspiracija za arhitekturu koja ne ignorira kontekst, već ga promišljeno nadograđuje i interpretira.
U kontekstu arhitekture 20. stoljeća, obilježene modernizmom i težnjom prema standardizaciji, rad Carla Scarpe izdvaja se kao promišljena i autorski snažna alternativa. Umjesto univerzalnih rješenja, razvijao je pristup koji polazi od mjesta, materijala i povijesnog sloja prostora. Njegovi projekti pokazuju da arhitektura nije samo funkcija, već iskustvo – slojevito, taktilno i pažljivo oblikovano kroz detalje. Kroz precizne spojeve, suptilne intervencije i izražen osjećaj za kontekst, Scarpa je stvarao prostore koji i danas svjedoče o važnosti razumijevanja i interpretacije prostora, a ne njegove simplifikacije.
Stilovi u arhitekturi
Kako mikro domovi mijenjaju način na koji razmišljamo o stanovanju
Mikro domovi sve su popularniji odgovor na rast cijena nekretnina – donose manji trošak, veću fleksibilnost i jednostavniji način života.
U vremenu rasta cijena nekretnina, klimatskih izazova i potrebe za jednostavnijim životom, koncept malih kuća – tiny houses ili mikro domova – prerastao je iz nišnog trenda u globalni pokret. Ono što je nekad bilo eksperiment entuzijasta i alternativnih graditelja, danas postaje ozbiljna i sve češće razmatrana alternativa klasičnom stanovanju.
Posebno je zanimljiv mlađim generacijama koje tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada. U trenutku kada su cijene stanova i kuća na povijesnim razinama, a kreditna zaduženja dugoročna i opterećujuća, mikro domovi nude pristupačniji ulazak u samostalni život. Umjesto višedesetljetnih kredita, sve više mladih bira fleksibilnije modele stanovanja koji im omogućuju veću financijsku slobodu, mobilnost i prilagodbu promjenjivim životnim okolnostima.
S druge strane, tiny houses privlače i stariju populaciju – osobito ljude koji su otišli u mirovinu i više ne žive s djecom. Veliki stanovi i obiteljske kuće tada često postaju nepotrebno zahtjevni, kako financijski, tako i u smislu održavanja. Manji prostor donosi racionalizaciju svakodnevice: niže režije, manje čišćenja i jednostavniju organizaciju života, uz zadržavanje svih ključnih funkcija doma.
Što su mikro domovi ili tiny houses?
Tiny house, odnosno mikro dom, najčešće se definira kao stambeni prostor površine između 15 i 45 četvornih metara, iako postoje i manji ili nešto veći primjeri, ovisno o konceptu i potrebama korisnika. Unatoč ograničenoj kvadraturi, ove kuće osmišljene su tako da zadovolje sve osnovne funkcije stanovanja – od kuhinje i kupaonice do prostora za spavanje i rad.
Po načinu izvedbe, mikro domovi mogu biti vrlo raznoliki. Neki su projektirani kao mobilne kuće na kotačima, što vlasnicima omogućuje veću fleksibilnost i često jednostavnije administrativne uvjete, dok su drugi izvedeni kao fiksni objekti na temeljima, bliži klasičnoj arhitekturi. Sve su popularniji i modularni ili prefabricirani modeli, koji se proizvode u tvornici i zatim brzo montiraju na lokaciji, čime se značajno skraćuje vrijeme gradnje i smanjuju movi troškovi.
Iako se tiny house pokret najčešće povezuje s krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ideja života u manjem prostoru ima puno dužu povijest. Već su sredinom 20. stoljeća arhitekti i dizajneri eksperimentirali s konceptima kompaktnih i funkcionalnih stanova, osobito u urbanim sredinama gdje je prostor ograničen. Japanska arhitektura, primjerice, razvila je niz rješenja za maksimalno iskorištavanje malih površina, dok su u Europi i Americi postojali koncepti mikro stanova i montažnih kuća kao odgovor na stambene krize nakon ratova.
Moderni tiny house pokret dodatno je ubrzan nakon financijske krize 2008. godine, kada su mnogi počeli preispitivati održivost velikih stambenih kredita i način života temeljen na prekomjernoj potrošnji. Paralelno s rastom svijesti o klimatskim promjenama i održivosti, mali domovi postali su simbol racionalnijeg, fleksibilnijeg i ekološki osvještenog stanovanja. Danas se taj koncept razvija u različitim smjerovima – od minimalističkih kuća na kotačima do arhitektonski sofisticiranih mikro vila – ali zajednički nazivnik ostaje isti: pametno osmišljen prostor koji odgovara stvarnim potrebama suvremenog života.
Zašto su mikro domovi postali globalni trend?
1. Financijska pristupačnost
Jedan od ključnih razloga popularnosti tiny houses je niža cijena gradnje i održavanja.
Manja kvadratura znači: manje građevinskog mateijala, niže režije i manje troškove grijanja i hlađenja. Mikro domovi troše višestruko manje energije od klasičnih domova, što direktno smanjuje mjesečne troškove.
Ušteda energije u kućanstvu: Praktični savjeti za manje račune i održiviji dom
2. Održivost i ekologija
Mikro domovi imaju manju ekološki otisak, troše manje energije i često koriste obnovljive izvore, npr. solarne panele. Manji prostor znači i manje emisije CO₂ tijekom korištenja, ali i gradnje.
Prednosti solarnih sustava za grijanje vode: Od uštede i energetske učinkovitosti do zaštite okoliša
3. Minimalizam kao stil života
Mikro domovi nisu samo tip gradnje, oni su i životna filozofija. Život u manjem prostoru potiče i na eliminaciju viška stvare te fokus usmjerava na iskustva umjesto posjedovanja. Ovakav pristup posebno privlači mlađe generacije i digitalne nomade.
4. Fleksibilnost i mobilnost
Mnogi mikro domovi su mobilni što omogućuje provremenu promjenu lokacije i život bliže prirodi te su često popularni i kao vikendice ili turistički smještaj. Ovakvi domovi prižaju osijećaj slobode koji kod klasičnog stanovanja često nije moguć.
Dizajn: Mali prostor, velika kreativnost
U arhitekturi tiny housea ključnu ulogu ima maksimalna iskorištenost svakog centimetra prostora, pri čemu se funkcionalnost i dizajn pažljivo isprepliću. Umjesto klasičnog rasporeda prostorija, naglasak je na pametnim rješenjima koja omogućuju višestruku namjenu istog prostora. Tako se često koriste multifunkcionalni komadi namještaja, poput kreveta s ugrađenim spremištem ili sklopivih stolova koji se po potrebi pretvaraju u radne ili blagovaonske površine.
Veliku ulogu ima i korištenje vertikale, pa se prostori za spavanje često smještaju na galerije, čime se oslobađa prizemni dio za dnevne aktivnosti. Pomične pregrade i modularne zone dodatno omogućuju prilagodbu prostora tijekom dana, dok skrivena spremišta pomažu održati urednost i vizualnu prozračnost interijera.
Sve češće, ovakvi mikro domovi uključuju i personalizirane kutke koji odgovaraju životnom stilu korisnika – bilo da je riječ o mini uredu za rad od kuće, prostoru za vježbanje ili mirnom kutku za čitanje. Upravo ta prilagodljivost čini tiny house arhitekturu ne samo funkcionalnom, nego i izrazito individualiziranom.
Evo kako odabrati najbolji namještaj za mali prostor
Izazovi mikro domova
Iako je ovaj način stanovanja privlačan zbog svoje jednostavnosti i financijske pristupačnosti, nije nužno pogodan za svakoga. Najveći izazov predstavlja ograničen prostor, što može biti posebno zahtjevno za obitelji ili za ljude koji su navikli na veći stupanj komfora. Manjak kvadrata često znači i manje privatnosti, pa je potrebno dodatno promišljati organizaciju svakodnevice i odnose unutar kućanstva.
Osim toga, život u mikro domu nerijetko uključuje određene kompromise, bilo u pogledu prostora za pohranu, veličine kuhinje ili kupaonice, ali i ukupnog osjećaja komfora. Dodatni izazov predstavljaju zakonski i urbanistički okviri koji u mnogim državama još uvijek nisu jasno definirani za ovaj tip stanovanja. Zbog toga se tiny houses često nalaze u svojevrsnoj sivoj zoni regulative, što može otežati njihovo legalno postavljanje, priključivanje na infrastrukturu i dugoročno korištenje kao stalnog doma.
Mikro domovi redefiniraju pojam stanovanja u 21. stoljeću.
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost, fleksibilnost i sloboda, tiny houses nude alternativu koja nije samo praktična – nego i ideološka.
Za neke su privremeno rješenje, za druge životni izbor.
No jedno je sigurno: male kuće imaju velik utjecaj na budućnost stanovanja.
Kreativne ideje za uređenje malih stanova: Trikovi za proširenje prostora
