Povežimo se

Arhitektura

Damjan Geber: Arhitektura je stvaranje doživljaja

Stvaranje jedinstvenog prostornog doživljaja posao je poznatog hrvatskog arhitekta Damjana Gebera.

U intervjuu Damjan Geber otkrio nam je zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno, kako na nas utječe prostor koji nas okružuje i još mnogo toga.

Gospodine Geber, kako arhitekt stvara doživljaj u prostoru?

Svaki arhitekt stvara doživljaj u prostoru, svjesno ili nesvjesno. Kad god projektiramo prostor, bilo da se radi o interijeru, eksterijeru, zgradi, vikendici, kući za odmor, hotelu, dućanu ili bilo kojem drugom obliku prostora, arhitektura je stvaranje nekakvog doživljaja omeđenog sa zgradom. Svaki arhitekt mora razmišljati prvenstveno o tome kako se čovjek osjeća i on zapravo stvarajući prostor kroz osnovne alate koje ima na raspolaganju utječe na to raspoloženje. Svjetslost, miris, tekstura, vidljivo, nevidljivo, pregradni zidovi, transparentni, netransparentni, sve to utječe na to kako mi doživljavamo prostor,  a tek onda da li nam je to lijepo ili manje lijepo.

Što znači doživljaj u prostoru, na poseban način možemo osjetiti na ovoj izložbi „Od arhitekture do doživljaja“ u Hrvatskom dizajnerskom društvu?

Hrvatsko dizajnersko društvo je nažalost jedna vrlo mala galerija. Pa smo odlučili napraviti jedan potpuno novi prostor unutar poznatog prostora i vidjeti da li možemo stvoriti nekakkv drugačiji doživljaj unutar onoga što je većini posjetitelja ove izložbe već potpuno poznati prostor.

damjan-geber-dom-na-kvadrat

Zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno?

Kada radimo arhitekturu za korisnika, mi njega moramo poznati. Mi ne gradimo zgradu koja će biti spomenik nama, našoj umjetnosti nego lijepa fotografija na Pinterestu, nego stvaramo nečiji dom. I taj dom mora odgovoriti na potrebe, navike, želje onih za koje radimo. Kada radimo javne prostore, tu također postoji korisnik, međutim mi njega ne poznajemo. Bez da upoznamo tko je on i tko bi on mogao biti i tko želimo da on bude, teško da onda možemo napraviti prostor koji će njega onda i privući.

Zato je danas bitno da u pristupu arhitekturi, jako duboko uđemo u analitiku, koristeći sve metode koje su na raspolaganju i koristeći suradnike koji o tome znaju puno više nego mi: od psihologa, biheviolanih psihologa, analitičara, čak i web analitičara jer dobar dio naših života se danas događa i na mreži.

moderna-arhitektura-brigada-dom-na-kvadrat

Podigli ste svijest o važnosti načina na koji ljudi percipiraju prostor. Zašto nam je važan prostor koji nas okružuje?

Prostor koji nas okružuje, u nama stvara nekeakve navike, on zapravo jako utječe na naše ponašanje. Primjerice jedan uredski prostor, možda nismo svjesni da mi u tom uredskom prostoru provodimo veliku većinu svog budnog vremena. Da li je taj prostor prilagođen onome što mi tamo radimo, da li se mi u njemu osjećamo dobro, da li sa srećom idemo u taj prostor kada idemo na radno mjesto ili idemo zato što moramo negdje raditi. To je razlika u tome što on može utjecati na naše ponašanje i na tom radnom mjestu i nakon njega.

djevojka-gleda-u-mobitel-dom-na-kvadrat

Uređujete i uredske prostore. Zašto više nije dovoljno imati običan ured? Kakva je budućnost uredskog prostora?

Bitno je naći balans između toga da li se u uredskom prostoru osjećamo motivirano, ugodno, ali prikladno onome za što smo tamo a to je naš posao. I da li nam ostavlja dovoljno vremena za ono drugo vrijeme a to je privatno vrijeme koje provodimo negdje drugdje.“

Uredski prostor mora bit motivirajuć, mora odgovoriti na sve potrebe koje zaposlenici sa navikama prije i poslije Covid pandemije imaju, a ne služiti kao mjesto koje će ih zadržati maksimalno moguće vrijeme na ovom svijetu. Hibridni rad je rad budućnosti, a on uključuje rad sa jedne, dvije, 5 ili 25 lokacija.

moderni-ured-bruketa-zinic-dom-na-kvadrat

Uredili ste puno komercijalnih prostora. Često su ljudi zapanjeni izgledom trgovinama na otvorenju. Ali što je s doživljejem tih prostora poslije?

Trgovina se ne vrednuje na otvorenju. Na otvorenju je sve super kao što ste rekli. Sve sjaji, sve je divno i to može trajati mjesec, dva možda i tri. Međutim onda će doći onaj dan u kojem trgovina mora počet zarađivat. I to je užasno izazovno za nas i mi te projekte shvaćamo kao puno širi izazov u kojem je uspjeh trgovine, uspjeh projekta.

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitektura

Svjetlo u službi arhitekture

Odabir rasvjete za interijere, ali i eksterijere, mnogo je kompleksnije od samog odabira rasvjetnog tijela. Različita temperatura boje svjetla dat će različitu atmosferu u prostoru, a ovisno o postavljanju, svjetlost može prostoriju učiniti većom ili manjom. Naša sugovornica naučila je gledati svjetlo u Londonu, gdje je dobila titulu dizajnerice rasvjete.

Light dizajner trebao bi biti uključen od samog početka

Ana Perković je dizajnerica rasvjete ili light dizajnerica. Ne, ona ne dizajnira rasvjetna tijela već oblikuje svjetlo u prostoru. Njen je zadatak iznijeti ideju arhitekta u najboljem mogućem svjetlu.

“Naša struka, struka light dizajna je isključivo vezana uz arhitekturu i ona prati taj cijeli proces dizajna arhitekture i idealno je da light dizajner kao jedan od sudionika tog procesa bude uključen u njega već u idejnoj, tj. najranijoj fazi dizajna”, govori Ana.

Dizajner svjetla sposoban je vizualizirati nepostojeći prostor i oblikovati u njemu svjetlo, a pri tom zadovoljiti potrebe čovjeka i osvijetliti arhitekturu.

Cilj je istaknuti arhitekturu na najbolji mogući način

“Arhitekt ima svoju viziju što želi istaknuti u prostoru. Mi smo u službi arhitekta, mi moramo svjetlom istaknuti arhitekturu, odnosno tu arhitekturu iznijeti na najbolji mogući način van, a da pri tom ne ugrožavamo funkciju prostora i da ne učinimo ništa nauštrb toga da se unutra korisnik osjeća loše”, objašnjava.

Najvažniji je koncept

O rasvjeti uglavnom razmišljamo u tri smjera – ambijentalna, radna i usmjerena, no Ana nas uči da je najvažniji koncept te kroz njega odrediti difuznu i usmjerenu rasvjetu.

Riječ je o nekakvoj općoj rasvjeti koja je jednolična i koja zapravo daje u prostoru dovoljnu rasvijetljenost da u njemu možete obavljati zadatke, to je difuzna rasvjeta.

Zatim slijedi usmjerena rasvjeta, odnosno rasvjeta koja je usmjerena točno za određeni zadatak, recimo referira se na svjetlo koje je vezano za radne prostore.

Svjetlina izvora svjetlosti mjeri se u lumenima, dok se temperatura boje definira u kelvinima. Što je viša temperatura boje, boja je hladnija.

Hladnije ili toplije temperature?

“Ono što je u domovima uvriježeno jest to da se koristi ta jedna topla rasvjeta. Ako pričamo samo o rasvjeti naših domova, onda je to neka temperatura od 2700 do 3000 kelvina”, govori Ana.

Hladnije temperature potiču radnu okolinu i koncentraciju, pa su prigodne za radne prostorije ili površine.

Što želimo postići?

Kod odabira rasvjetnih tijela, važno je dobiti detaljne karakteristike proizvoda i kakvo svjetlo će ono dati vašem prostoru.

Horizontalna rasvjeta fokusirana je na plohu ili radnu ploču, dok vertikalna rasvjeta daje drugu percepciju prostora.

“Kada mi radimo koncept rasvjete, onda gledamo kako će se svjetlo distribuirati u prostoru, što će biti istaknuto, gdje ga treba biti, gdje ga ne treba biti i onda tek na osnovu toga idemo specificirat rasvjetna tijela. Tu onda dolazi i ta estetska komponenta kod dekorativnih rasvjetnih tijela, primjerice, viseće svjetiljke iznad jedaćeg stola ili u dnevnom boravku”, zaključuje.

Za najbolje oblikovanje rasvjete, dizajner bi trebao biti uključen od samog početka projekta. No, ako imate gotov prostor bez dovoljno rasvjete, dizajner će vam rado pomoći unijeti svjetlost u interijer.

Nastavite čitati

Arhitektura

Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?

Zadnje tri godine projektiraju se zgrade po kriteriju gotovo nulte energije, a očekuje se da će se do kraja 2027. projektirati zgrade nulte energije. Na tu je temu u Zagrebu održan stručni skup s ciljem edukacije te promicanja znanosti i inovacija.

Brojne novosti u vezi energetske učinkovitosti

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Klaster za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu – nZEB.hr, u sklopu aktivnosti Stručnog usavršavanja arhitektonskog fakulteta, održali su cjelodnevni stručni skup pod nazivom Zero Emission Buildings.

Zoran Veršić, profesor na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, i prodekan za poslovanje, kazao je da je cilj svih skupova koji su do sad organizirali taj da se ukaže na novosti i novine koje se tiču energetske učinkovitosti u zgradarstvu, održivosti, primjene novih materijala, suradnje znanosti, gospodarstva, inicijative i upoznavanje s time stručne, a i šire javnosti.

Stručni skup nastavak je rada na edukaciji, promicanju znanosti i inovacija te unapređenju stanja tehnike, proizvoda, materijala i usluga poveznih s energetskom učinkovitosti i održivosti u zgradarstvu. 

Nacionalni plan za oporavak i otpornost

Na skupu je sudjelovalo mnoštvo predavača među kojima su bili i predstavnici Ministarstva graditeljstva, prostornoga uređenja i državne imovine. Jedna od tema bila je i strategija Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

“Mi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti financiramo kompletan iznos izrade strategije. Za sada je 19 gradova i općina na potresnim područjima dobilo taj novac. Oni moraju donijeti svoje strategije do kraja ove godine. Međutim, to je samo pilot projekt. I dalje ćemo mi financirati izradu tih strategija i naravno, one će se kontinuirano donositi za sve ostale, ovo je samo rok za one koje su dobili sto posto financiranja”, kazala je Ines Androić Brajčić, načelnica sektora za programe EU.

Rokovi se moraju poštivati

U slučaju da gradovi i općine ne donesu strategije u propisanom roku, za to se neće imati razumijevanja. 

U tom slučaju morat će vratiti novac, odnosno neće im biti isplaćen novac za to. Kada je programiran Nacionalni plan oporavka i otpornosti, određen je niz indikatora koji se moraju ispoštovati i koji su Republici Hrvatskoj uvjet za isplatu novca. Kada ti indikatori budu ispunjeni, tada se dobiva ostatak novca.

Zeleni projekti

Fokus predavanja Uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe europske unije bio je na pravilu „Ne čini značajnu štetu“.

“Pravilo koje nam služi da dokažemo da je određena investicija zelena jest da ne ugrožava okolišne ciljeve, a da značajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, poticanju kružnog gospodarenja, bio raznolikosti i tako dalje”, rekla je Irena Križ Šelendić, ravnateljica uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe Europske unije.

U praksi to znači da dobivanjem potpore iz EU iz određenih fondova, glavni projektant ispunjava određene obrasce kojima dokazuje da je njegov projekt zelen. Pri čemu mora dokazati energetske uštede, a izvođači se držati pravila za odvoz otpada te gradnju bez otrovnih tvari.

Zadatak je na sudionicima u gradnji, a za investitore je to jedna informacija kada odabiru investiciju u što će investirati svoj novac da ga zapravo investiraju u zelene projekte.

Pravila kojih se trebaju pridržavati

Važno je reći da je mnogo pravila koja se odnose na način izvođenja radova i skladištenje otpada u hrvatskim propisima postoje već neko vrijeme.

“Ono što je najbitnije je da mi na razini svake naše komponente kad obnavljamo zgrade moramo postići trideset posto uštede primarne energije, a za svaku zgradu smo stavili pedeset posto toplinske, a da to nije nerealno vidi se iz našeg poziva za više stambene zgrade gdje su ti ciljevi premašeni gotovo dvostruko. Tamo gdje smo tražili trideset posto dobili smo šezdeset posto ušteda, gdje smo tražili pedeset, prosjek je sedamdeset. Ti ciljevi se mogu dostići pametnim projektiranjem”, kazala je Irena Križ Šelendić.

Kod pametnog projektiranja, ne smijemo propustiti priču o zgradama bez emisija CO2. Mnogi su izrazili svoje sumnje da je Hrvatska spremna usvojiti sve što je potrebno kako bi postigla te standarde.

Očekuju se novi ciljevi kojima treba težiti

“nZeb standard 2012. bio je zadan kao nešto što će doći, odnosno kao obavezna primjena od 2019. odnosno 2020. godine. Sad smo u 2023. godini, gradimo, projektiramo zgrade po kriteriju zgrada gotovo nulte energije. Ovo je najava ciljeva koji će se morati u dogledno vrijeme ostvarivati kad dosegnemo to, a onda će vrlo vjerojatno postojati opet neki novi ciljevi kojima će se težiti”, objašnjava Zoran Veršić.

Sudionici konferencije potvrđuju spremnost svih dionika u procesu gradnje na nove proizvode i materijale koji će utjecati na smanjenje emisije ugljičnog dioksida, a u tom kontekstu ZEB uistinu ne bi trebao predstavljati problem.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice