Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Studentski dom u Varaždinu – dom koji ima sve

Studentski dom i restoran u Varaždinu imaju sve. Solarni kolektori na krovu proizvode električnu energiju i za okolne zgrade. Kišnicom se navodnjava okoliš, a koristi se i kao tehnološka voda.

Nekada austrougarska vojarna, a danas dom za varaždinske studente. Domu je trebalo više kreveta pa su, kod osmišljavanja projekta, Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar Varaždin u suradnji s lokalnom zajednicom i ministarstvima pred sebe stavili izazovan zadatak. A to je da naprave suvremeni kompleks za buduće generacije. Sudeći prema viđenom, u tome su i uspjeli. Kako objašnjava jedan od projektanata, riječ je kontekstualnoj arhitekturi gdje je nova kuća svojevrsna interpretacija onoga što već postoji na lokaciji.

Vedran Pedišić, dipl.ing.arh. usporedio je dvije građevine:”S jedne strane imamo pruge interpretirane između nivoa etaža, s druge strane imamo i element tih vijenaca koji se nalaze na starijoj građevini. Stara građevina ima kose krovove, a nova ravne. Međutim, na spoju između objekata imamo lagano uzmicanje prema natrag, tj. svojevrsni dijalog između dva objekta.”

Studentski restoran

Osim nove i stare zgrade doma, cijeloj je priči dodan i restoran. Kako je ta zgrada u komunikaciji sa starim i modernim, njezina je vanjština, ali isto tako i unutrašnjost obogaćena drvenim oblogama. Tog se zadatka prihvatila tvrtka Kalcer koja ima tridesetogodišnje iskustvo sa spuštenim i akustičnim stropovima, ali i raznim zidnim oblogama.

Energetski učinkovit

Krov restorana, kao i novog studentskog doma krije pravu solarnu elektranu. “Imamo solarne kolektore koji stvaraju struju, struja snabdijeva dizalice topline, na taj smo način riješili grijanje i hlađenje objekta. Dok se kišnica koristi za ispiranje wc školjki i za navodnjavanje zelenih površina u kompleksu”, objašnjava Pedišić.

solarne-celije-sc-varazdin-domnakvadrat

Sustav ACO Monoblock korišten je ispred garaže i štiti je od poplave, s obzirom na to da se nalazi na najnižoj točki objekta. Uz to, sustav ima veliku nosivost, garantira siguran i dugotrajan promet preko njega, te ima veliku hidrauličku moć za odvodnju vode.

aco-monoblock-garaza-domnakvadrat

Garaža je opremljena s dva punjača za električne automobile. Za to se koristi struja iz vlastite proizvodnje.  Novi dom isto tako strujom opskrbljuje staru zgradu.

punjaci-za-aute-garaza-domnakvadrat

“Ušteda je ogromna, objekti su jako različiti i po kapacitetu pa se ne mogu uspoređivati, ali kad to svedemo na nekakav ležaj ako ogovorimo o domovima, dakle, mi imamo 2 – 3 puta manje troškove, manji su troškovi na jednom objektu koji ima 600 kreveta, nego u objektu koji ima 286”, kaže ravnatelj Studentskog centra Varaždin Nenad Milijaš.

nenad-milijas-sc-varazdin-domnakvadrat

Dom koji ima sve

Ovaj dom, osim studentskih soba, studentima daje i cijeli niz dodatnih sadržaja. Imaju spremište za bicikle, besplatnu praonicu rublja, ambulantu, prostor studentskog kluba, ali i sprave za vježbanje na otvorenom. Izvrstan je to primjer projekta za mnoge koji dolaze učiti iz njega.

Valja još napomenuti da je projekt u visokom postotku financiran sredstvima iz Europskih fondova.

studentski-centar-varazdin-trg-domnakvadrat
aco 300x100
1 Komentar

1 Komentar

  1. Pingback: Studentski dom u Varaždinu - Menerga HR

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice