Usred zelenila, okružena pomno uređenim dvorištem sakrila se ova moderna ljepotica. U početku je projektirana za tri člana obitelji koji su ubrzo narasli na pet. Kroz ovu obiteljsku kuću proveo nas je arhitekt Hrvoje Krajač.

„Ovo je spoj zapravo autonomnih cjelina u kući koje mogu funkcionirati same za sebe, ali u neposrednoj okolici s prirodom, s dvorištem, znači da imamo jednu oazu mira i obiteljskog života, isprepletenu s unutrašnjim i vanjskim prostorom“, objašnjava dipl.ing. arhitekture Krajač.

Okućnica s bazenom i brojnim sadržajima

Upravo zbog pozicije na kojoj se nalazi za ovu je kuću važna interakcija unutarnjeg i vanjskog. Okućnica obiluje zabavnim sadržajima poput mjesta za roštiljanje, igranje i bavljenje sportom te opuštanje.

Ima veliku vodenu plohu, odnosno bazen na ovom osunčanom zapadnom dijelu. Voda kao prirodni element i izbačeni balkoni na katu sa drvenim rebrenicama pridonose prozračnosti cijelog vanjskog prostora.

Idealno za obitelji s djecom.

Prirodni materijali kao nit vodilja

Može se reći da je priroda bila glavna nit vodilja kod projektiranja, ali i gradnje ove obiteljske kuće. Zato su za nju odabrani prirodni materijali – kamen i drvo. Oni su skladno kombinirani i na fasadi kuće koja je, unatoč klasičnim materijalima, jako moderna. 

„Ova je djelomično ventilirana, ventilirana je na ovom dijelu gdje su ove obloge od visoko prešanog laminata sa izgledom drva. Ventilirana fasada bi trebala bit zapravo najzdravija fasada zato jer iza ove obloge koju mi na kraju vidimo je zračni prostor, pa je podkonstrukcija sa izolacijama na osnovnom konstruktivnom zidu, i ta fasada uvijek ono što se kaže, diše“, ističe arhitekt.

Dnevni boravak kao jezgra obiteljske kuće

Odmah na ulazu dočekao nas je klavir i biljarski stol. Nakon početnog vau efekta ušetali smo u dnevni prostor koji nas je jednako oduševio.

Ovo je prostor dnevnog života koji je zapravo srce cijele kuće. „On povezuje sve ove autonomne prostore spavanja, nekih utilitarnih prostora, i on je zapravo svojom i širinom i dubinom i visinom zapravo jezgra. Mjesto gdje se obitelj okuplja i gdje zapravo iz tog unutrašnjeg prostora preko otvora ste spojeni zapravo i sa okolišem i sa dvorištem“, objašnjava Krajač.

Upravo zato što se iz njega pruža pogled na dvorište, materijali koji su se koristili u uređenju interijera preslikani su iz eksterijera. Zanimljivo, impozantan prostor nema centralno rasvjetno tijelo. To je jedna nenametljiva rasvjeta koja daje još dodatno ambijentalnost i toplinu ovog prostora.

Kod opremanja velikog broja kvadrata treba paziti na odabir namještaja. Naime, premali komadi ostavit će dojam praznog prostora, a ubacite li u njega previše komada namještaja, zatrpat ćete ga. Ovdje smo, primijetili samo nekoliko komada.

„Ovaj interijer prije svega čini taj dojam prostora i onda je s jedne strane bilo zapravo i namjera i olakšano da sve ovo što se treba dogoditi, što je potrebno, nekakve police, pa čak i sami kamin djeluju ugrađeno, znači da su po strani prostora, da jednostavno sa nekakvom sjedećom garniturom možete doživjeti taj prostor da ste non stop u njemu“, objašnjava arhitekt. Uz toliko sadržaja zapravo nema ni potrebe izlaziti iz ovog doma.

Kupaonica sa staklenim krovom

Iako će mnogi pomisliti da je kod njegova projektiranja situacija bila idealna – gradilo se od nule pa je sve bilo jednostavno osmisliti, pred arhitekta je stavljen jedan zanimljiv izazov. Kupaonica gostinjskog dijela nalazi se uz sam ulaz u dom pa ju je trebalo sakriti. S obzirom na to da je obložena, nedostajao joj je prirodni izvor svjetla.

„I to smo onda postigli na taj način da smo taj jedinstveni prostor vjetrobrana i kubus i u vanjskom obliku napravili sa staklenim krovom. Gdje je totalno skrivena ta podkonstrukcija i konstrukcija gdje se samo iz prostora kupaone i kade taj krov možda čita kao nebo sa mliječnim staklom gdje uvijek dolazi to jedno difuzno svjetlo koje osvjetljava cijeli prostor kupaone i zapravo kad ga se gleda ne znate jel je to svjetlo jel je to nebo, a neprimjetno je izvana jer se događa na krovu“, govori Krajač.

Zaista inovativno rješenje koje na kraju i izgleda jako dobro te usklađeno s okolišem u kojem se nalazi. Što je u konačnici i jedno od važnijih pravila dobre arhitekture.

U intervjuu Damjan Geber otkrio nam je zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno, kako na nas utječe prostor koji nas okružuje i još mnogo toga.

Gospodine Geber, kako arhitekt stvara doživljaj u prostoru?

Svaki arhitekt stvara doživljaj u prostoru, svjesno ili nesvjesno. Kad god projektiramo prostor, bilo da se radi o interijeru, eksterijeru, zgradi, vikendici, kući za odmor, hotelu, dućanu ili bilo kojem drugom obliku prostora, arhitektura je stvaranje nekakvog doživljaja omeđenog sa zgradom. Svaki arhitekt mora razmišljati prvenstveno o tome kako se čovjek osjeća i on zapravo stvarajući prostor kroz osnovne alate koje ima na raspolaganju utječe na to raspoloženje. Svjetslost, miris, tekstura, vidljivo, nevidljivo, pregradni zidovi, transparentni, netransparentni, sve to utječe na to kako mi doživljavamo prostor,  a tek onda da li nam je to lijepo ili manje lijepo.

Što znači doživljaj u prostoru, na poseban način možemo osjetiti na ovoj izložbi „Od arhitekture do doživljaja“ u Hrvatskom dizajnerskom društvu?

Hrvatsko dizajnersko društvo je nažalost jedna vrlo mala galerija. Pa smo odlučili napraviti jedan potpuno novi prostor unutar poznatog prostora i vidjeti da li možemo stvoriti nekakkv drugačiji doživljaj unutar onoga što je većini posjetitelja ove izložbe već potpuno poznati prostor.

Zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno?

Kada radimo arhitekturu za korisnika, mi njega moramo poznati. Mi ne gradimo zgradu koja će biti spomenik nama, našoj umjetnosti nego lijepa fotografija na Pinterestu, nego stvaramo nečiji dom. I taj dom mora odgovoriti na potrebe, navike, želje onih za koje radimo. Kada radimo javne prostore, tu također postoji korisnik, međutim mi njega ne poznajemo. Bez da upoznamo tko je on i tko bi on mogao biti i tko želimo da on bude, teško da onda možemo napraviti prostor koji će njega onda i privući.

Zato je danas bitno da u pristupu arhitekturi, jako duboko uđemo u analitiku, koristeći sve metode koje su na raspolaganju i koristeći suradnike koji o tome znaju puno više nego mi: od psihologa, biheviolanih psihologa, analitičara, čak i web analitičara jer dobar dio naših života se danas događa i na mreži.

Podigli ste svijest o važnosti načina na koji ljudi percipiraju prostor. Zašto nam je važan prostor koji nas okružuje?

Prostor koji nas okružuje, u nama stvara nekeakve navike, on zapravo jako utječe na naše ponašanje. Primjerice jedan uredski prostor, možda nismo svjesni da mi u tom uredskom prostoru provodimo veliku većinu svog budnog vremena. Da li je taj prostor prilagođen onome što mi tamo radimo, da li se mi u njemu osjećamo dobro, da li sa srećom idemo u taj prostor kada idemo na radno mjesto ili idemo zato što moramo negdje raditi. To je razlika u tome što on može utjecati na naše ponašanje i na tom radnom mjestu i nakon njega.

Uređujete i uredske prostore. Zašto više nije dovoljno imati običan ured? Kakva je budućnost uredskog prostora?

Bitno je naći balans između toga da li se u uredskom prostoru osjećamo motivirano, ugodno, ali prikladno onome za što smo tamo a to je naš posao. I da li nam ostavlja dovoljno vremena za ono drugo vrijeme a to je privatno vrijeme koje provodimo negdje drugdje.“

Uredski prostor mora bit motivirajuć, mora odgovoriti na sve potrebe koje zaposlenici sa navikama prije i poslije Covid pandemije imaju, a ne služiti kao mjesto koje će ih zadržati maksimalno moguće vrijeme na ovom svijetu. Hibridni rad je rad budućnosti, a on uključuje rad sa jedne, dvije, 5 ili 25 lokacija.

Uredili ste puno komercijalnih prostora. Često su ljudi zapanjeni izgledom trgovinama na otvorenju. Ali što je s doživljejem tih prostora poslije?

Trgovina se ne vrednuje na otvorenju. Na otvorenju je sve super kao što ste rekli. Sve sjaji, sve je divno i to može trajati mjesec, dva možda i tri. Međutim onda će doći onaj dan u kojem trgovina mora počet zarađivat. I to je užasno izazovno za nas i mi te projekte shvaćamo kao puno širi izazov u kojem je uspjeh trgovine, uspjeh projekta.