Arhitektura i dizajn
Renomirani arhitekt Zoran Zidarić prisjeća se početka karijere i otkriva koji su mu danas najveći izazovi
Zoran Zidarić renomirani je zagrebački arhitekt koji potječe iz umjetničke obitelji, što je utjecalo na njegovo životno usmjerenje, a u intervjuu otkriva kako je počeo raditi i koji su mu najveći izazovi.
Gospodine Zidarić, zašto arhitektura?
Volio sam crtat i volio sam graditi neke kućice kao dijete i onda mi je dida uvijek govorio da ću biti arhitekt i to mi je valjda ostalo tako. Sticajem okolnosti sam završio MIOC , a taj neki miks matematike i umjetnosti koja me oduvijek zanimala na kraju je zapravo najsličnije arhitekturi, recimo.
Kad ste počeli radit, prvo ste radili interijere, zar ne?
Tih prvih 4, 5, godina nekog realnog staža su obilježili interijeri, sticajem okolnosti u kojima sam se ja nalazio tada, znači krajem 80tih, početkom 90tih se raspadaju veliki uredi, otvara hrpa malih, ja sam tek počeo funkcionirat 1987. i jedino što sam mogao dobit je takav mali posao, što je meni bilo super.
Tek krajem 1991. ta Dva arhitekta počinju funkcionirat, taman paralelno sa cijelom situacijom u zemlji, uzbunama i svim čudima, s nekim malim biroom, a sretna okolnost je bila što zapravo mi nismo baš imali posla, nismo imali nikoga tko bi nam nabavio neki posao, ali za prvi posao već koji smo napravili, dobili smo nagradu za najbolji interijer 1992., pa smo dobili 1993., pa 1994., tako da je to dalo krila i bavili smo se dosta dugo interijerima, ali sad možda zadnjih 5, 10 godina sve manje. Kad ih napraviš jako puno onda te automatski stalno netko i dalje zove za taj posao, kako se na tržištu pojavilo užasno puno interijerista, na neki način smo to prestali radit.
Nakon interijera su došle stambene kuće pa zgrade…
Mi smo napravili, ja sam to čak negdje i evidentirao, 17 različitih projekata dogradnje, nadogradnje i kućica i kuća u tom periodu i niti jedna nam se nije realizirala. Iz razno raznih okolnosti, tako da tek negdje 1998., kada se prve kuće počinju raditi.
Trebalo nam je jako dugo da postignemo nešto da će to sad već biti arhitektonski zanimljivo i priznato i to tek kad smo dobili prvu kuću ozbiljnu i drugačiju gdje je investitor bio mlađa osoba u struci. To je jedna kuća na Perjavici, ona je u fasadnoj otpadnoj cigli, taj neki presedan di smo mogli radit neke atrije, neke uvučene prostore, neke međuprostore između vanjske opne i unutrašnje jer su to bili i neki zadatci i to je neki početak ozbiljnijih projekata na kućama jer do tad zapravo nismo imali priliku. Jednostavno, takve su još godine bile.
Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Sad je tu neki miks u radu, mogu reći da su jedan dio obiteljske kuće, jedan dio stambene zgrade koje su jako bitne jer je taj posao bitan za poslovanje firme i jedan dio su posebni projekti. Trenutno se radi na dva projekta vinarija, jedan je dobio građevinsku dozvolu, sad će se početi izvoditi, jedan je na građevinskoj dozvoli i one nude nešto što je bliže obiteljskoj kući, to jest daje ti više kreativnosti, mogućosti da se izraziš, zato što je to neki tehnološki proces koji ne treba imat prozor, a možda treba, ali ne mora bit tamo gdje stanar želi, šalim se, ali razumijete što želim reći. Tako da to je nešto što ti daje u startu bolju poziciju.
Kakav je osjećaj poslije kad je projekt realiziran i kad je zaista sve onako kako ste htjeli?
Znam se ugodno iznenadit, što mi je super, a zna mi bit krivo, zato što možda mislim da je nešto trebalo biti drugačije, ali evo nikako nismo bili do kraja sigurni da je to ovako ili onako kroz neku interakciju s klijentom, jer kažem vam, to ode koji put u nekom smjeru ipak je to kuća njihova. Oni će živjeti u njoj, ja njima ne namećem te stvari, ali onda dođe do tih promjena, a svaki projekt ima promjena, nema šanse da netko nešto ne promjeni.
Je li dođu klijenti i kažu – bili ste u pravu, ipak smo trebali radit po vašem?
Da, baš nedavno se to desilo. Gospođa je na kraju rekla kako bi sad sve poslušala, a tri godine nije slušala nego smo stalno morali iči kontra u jednom, drugom, trećem smjeru dok nismo dovoršili. Ali čujte, netko se prepusti, netko ne.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije
Staklene opeke ponovno se vraćaju u moderne interijere, ali u potpuno drugačijem kontekstu nego prije nekoliko desetljeća.
Danas se ne koristi kao dominantan ili dekorativno nametljiv element, već kao promišljeno arhitektonsko rješenje koje pomaže organizirati prostor, zadržati prirodno svjetlo i stvoriti jasne, ali nenametljive prijelaze između zona.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kako kombinirati staklenu opeku u stanu
Staklena opeka najbolje funkcionira kada se koristi promišljeno i u skladu s ostatkom interijera. Najčešće se kombinira s neutralnim tonovima zidova, poput bijele, bež ili toplih sivih nijansi, kako bi došla do izražaja njezina tekstura i sposobnost propuštanja svjetla. Uz prirodne materijale poput drva, kamena ili mikrocementa, djeluje suvremeno i nenametljivo.
U stanovima otvorenog tlocrta često se koristi kao polupregradni element koji vizualno dijeli prostor, ali ne zatvara svjetlo. Posebno dobro funkcionira između kuhinje i dnevnog boravka ili kao prijelaz između hodnika i glavnog životnog prostora. U kupaonicama se kombinira s keramikom jednostavnih formata i mat površinama kako bi se postigla ravnoteža između privatnosti i prozračnosti.
Važno je izbjegavati pretjerivanje – staklene cigle najbolje izgledaju kada imaju jasnu funkciju u prostoru. Jedan zid, niša ili pregrada sasvim su dovoljni da prostoru dodaju karakter, a da pritom ne naruše sklad interijera.
Staklena opeka kao pregradni zid u stanu
U modernim stanovima staklena opeka sve se češće koristi kao polupregradni zid između kuhinje i dnevnog boravka. Takvo rješenje omogućuje da prostor ostane vizualno povezan, ali da se istovremeno jasno razdvoje funkcije.
Kuhinja zadržava kontakt s dnevnom zonom, no bez potpune izloženosti radnih površina, pare i svakodnevnog nereda. Upravo zbog toga staklena opeka postaje alternativa klasičnim open space rješenjima koja u praksi često pokažu svoje nedostatke.
Jedna od najvećih prednosti staklene opeke je njezina sposobnost da propušta dnevno svjetlo duboko u prostor, bez potrebe za potpunim uklanjanjem zidova. Zato se često koristi kao rješenje između hodnika i ostatka stana. Umjesto tamnih ulaznih zona, koje su česte u starijim tlocrtnim rješenjima, staklena opeka omogućuje svjetliji, prozračniji dojam već pri samom ulasku u stan, uz zadržavanje osjećaja privatnosti.
Staklene cigle u kupaonici – svjetlo uz privatnost
Kao pregradni element između tuš-zone i ostatka prostora, ili kao zamjena za klasični prozor, omogućuje prirodno osvjetljenje bez narušavanja intime. Upravo zbog te kombinacije funkcionalnosti i estetike, staklene cigle često se koriste u adaptacijama kupaonica u urbanim stanovima, gdje je svaki izvor dnevnog svjetla dragocjen.
Staklena opeka u open space prostoru – diskretno zoniranje
U otvorenim tlocrtnim rješenjima staklena opeka često se koristi kao vizualni alat za zoniranje prostora. Umjesto potpunog otvaranja, ona omogućuje da se blagovaonica, radni kutak ili kuhinja lagano odvoje od dnevnog boravka, bez gubitka svjetlosti i osjećaja prostranosti. Takav pristup odgovara suvremenom načinu života u kojem se prostor koristi za više funkcija, ali ipak traži određeni red i preglednost.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Adaptacija starijih stanova i uloga staklene opeke
Staklena opeka posebno se često pojavljuje u adaptacijama starijih stanova, gdje se mijenja izvorni tlocrt. Prilikom rušenja zidova često dolazi do gubitka prirodnog svjetla u središnjim dijelovima stana, a upravo tada staklene cigle postaju logično i dugoročno rješenje. One omogućuju modernizaciju prostora, a istovremeno zadržavaju svjetlost, privatnost i jasnu prostornu strukturu.
Kako kombinirati staklenu opeku s modernim interijerom
Kako bi staklena opeka djelovala suvremeno, važno ju je koristiti odmjereno. Najbolje se uklapa u kombinaciji s neutralnim zidovima, drvom, mikrocementom ili jednostavnim metalnim detaljima. U tom kontekstu ona ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje. Pretjerana uporaba može djelovati vizualno teško, dok promišljeno postavljena staklena opeka daje interijeru karakter, svjetlost i jasnoću.
Zašto je staklena opeka ponovno atraktivna dizajnerima
Povratak staklene opeke u suvremene interijere nije slučajan trend, već odgovor na stvarne potrebe stanovanja danas. U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije. Zato je ponovno vidimo kao dio modernih stanova – ne kao nostalgičan element prošlosti, već kao prilagodljivo rješenje za današnji način života.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
