Arhitektura i dizajn
Renomirani arhitekt Zoran Zidarić prisjeća se početka karijere i otkriva koji su mu danas najveći izazovi
Zoran Zidarić renomirani je zagrebački arhitekt koji potječe iz umjetničke obitelji, što je utjecalo na njegovo životno usmjerenje, a u intervjuu otkriva kako je počeo raditi i koji su mu najveći izazovi.
Gospodine Zidarić, zašto arhitektura?
Volio sam crtat i volio sam graditi neke kućice kao dijete i onda mi je dida uvijek govorio da ću biti arhitekt i to mi je valjda ostalo tako. Sticajem okolnosti sam završio MIOC , a taj neki miks matematike i umjetnosti koja me oduvijek zanimala na kraju je zapravo najsličnije arhitekturi, recimo.
Kad ste počeli radit, prvo ste radili interijere, zar ne?
Tih prvih 4, 5, godina nekog realnog staža su obilježili interijeri, sticajem okolnosti u kojima sam se ja nalazio tada, znači krajem 80tih, početkom 90tih se raspadaju veliki uredi, otvara hrpa malih, ja sam tek počeo funkcionirat 1987. i jedino što sam mogao dobit je takav mali posao, što je meni bilo super.
Tek krajem 1991. ta Dva arhitekta počinju funkcionirat, taman paralelno sa cijelom situacijom u zemlji, uzbunama i svim čudima, s nekim malim biroom, a sretna okolnost je bila što zapravo mi nismo baš imali posla, nismo imali nikoga tko bi nam nabavio neki posao, ali za prvi posao već koji smo napravili, dobili smo nagradu za najbolji interijer 1992., pa smo dobili 1993., pa 1994., tako da je to dalo krila i bavili smo se dosta dugo interijerima, ali sad možda zadnjih 5, 10 godina sve manje. Kad ih napraviš jako puno onda te automatski stalno netko i dalje zove za taj posao, kako se na tržištu pojavilo užasno puno interijerista, na neki način smo to prestali radit.
Nakon interijera su došle stambene kuće pa zgrade…
Mi smo napravili, ja sam to čak negdje i evidentirao, 17 različitih projekata dogradnje, nadogradnje i kućica i kuća u tom periodu i niti jedna nam se nije realizirala. Iz razno raznih okolnosti, tako da tek negdje 1998., kada se prve kuće počinju raditi.
Trebalo nam je jako dugo da postignemo nešto da će to sad već biti arhitektonski zanimljivo i priznato i to tek kad smo dobili prvu kuću ozbiljnu i drugačiju gdje je investitor bio mlađa osoba u struci. To je jedna kuća na Perjavici, ona je u fasadnoj otpadnoj cigli, taj neki presedan di smo mogli radit neke atrije, neke uvučene prostore, neke međuprostore između vanjske opne i unutrašnje jer su to bili i neki zadatci i to je neki početak ozbiljnijih projekata na kućama jer do tad zapravo nismo imali priliku. Jednostavno, takve su još godine bile.
Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Sad je tu neki miks u radu, mogu reći da su jedan dio obiteljske kuće, jedan dio stambene zgrade koje su jako bitne jer je taj posao bitan za poslovanje firme i jedan dio su posebni projekti. Trenutno se radi na dva projekta vinarija, jedan je dobio građevinsku dozvolu, sad će se početi izvoditi, jedan je na građevinskoj dozvoli i one nude nešto što je bliže obiteljskoj kući, to jest daje ti više kreativnosti, mogućosti da se izraziš, zato što je to neki tehnološki proces koji ne treba imat prozor, a možda treba, ali ne mora bit tamo gdje stanar želi, šalim se, ali razumijete što želim reći. Tako da to je nešto što ti daje u startu bolju poziciju.
Kakav je osjećaj poslije kad je projekt realiziran i kad je zaista sve onako kako ste htjeli?
Znam se ugodno iznenadit, što mi je super, a zna mi bit krivo, zato što možda mislim da je nešto trebalo biti drugačije, ali evo nikako nismo bili do kraja sigurni da je to ovako ili onako kroz neku interakciju s klijentom, jer kažem vam, to ode koji put u nekom smjeru ipak je to kuća njihova. Oni će živjeti u njoj, ja njima ne namećem te stvari, ali onda dođe do tih promjena, a svaki projekt ima promjena, nema šanse da netko nešto ne promjeni.
Je li dođu klijenti i kažu – bili ste u pravu, ipak smo trebali radit po vašem?
Da, baš nedavno se to desilo. Gospođa je na kraju rekla kako bi sad sve poslušala, a tri godine nije slušala nego smo stalno morali iči kontra u jednom, drugom, trećem smjeru dok nismo dovoršili. Ali čujte, netko se prepusti, netko ne.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije
Staklene opeke ponovno se vraćaju u moderne interijere, ali u potpuno drugačijem kontekstu nego prije nekoliko desetljeća.
Danas se ne koristi kao dominantan ili dekorativno nametljiv element, već kao promišljeno arhitektonsko rješenje koje pomaže organizirati prostor, zadržati prirodno svjetlo i stvoriti jasne, ali nenametljive prijelaze između zona.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kako kombinirati staklenu opeku u stanu
Staklena opeka najbolje funkcionira kada se koristi promišljeno i u skladu s ostatkom interijera. Najčešće se kombinira s neutralnim tonovima zidova, poput bijele, bež ili toplih sivih nijansi, kako bi došla do izražaja njezina tekstura i sposobnost propuštanja svjetla. Uz prirodne materijale poput drva, kamena ili mikrocementa, djeluje suvremeno i nenametljivo.
U stanovima otvorenog tlocrta često se koristi kao polupregradni element koji vizualno dijeli prostor, ali ne zatvara svjetlo. Posebno dobro funkcionira između kuhinje i dnevnog boravka ili kao prijelaz između hodnika i glavnog životnog prostora. U kupaonicama se kombinira s keramikom jednostavnih formata i mat površinama kako bi se postigla ravnoteža između privatnosti i prozračnosti.
Važno je izbjegavati pretjerivanje – staklene cigle najbolje izgledaju kada imaju jasnu funkciju u prostoru. Jedan zid, niša ili pregrada sasvim su dovoljni da prostoru dodaju karakter, a da pritom ne naruše sklad interijera.
Staklena opeka kao pregradni zid u stanu
U modernim stanovima staklena opeka sve se češće koristi kao polupregradni zid između kuhinje i dnevnog boravka. Takvo rješenje omogućuje da prostor ostane vizualno povezan, ali da se istovremeno jasno razdvoje funkcije.
Kuhinja zadržava kontakt s dnevnom zonom, no bez potpune izloženosti radnih površina, pare i svakodnevnog nereda. Upravo zbog toga staklena opeka postaje alternativa klasičnim open space rješenjima koja u praksi često pokažu svoje nedostatke.
Jedna od najvećih prednosti staklene opeke je njezina sposobnost da propušta dnevno svjetlo duboko u prostor, bez potrebe za potpunim uklanjanjem zidova. Zato se često koristi kao rješenje između hodnika i ostatka stana. Umjesto tamnih ulaznih zona, koje su česte u starijim tlocrtnim rješenjima, staklena opeka omogućuje svjetliji, prozračniji dojam već pri samom ulasku u stan, uz zadržavanje osjećaja privatnosti.
Staklene cigle u kupaonici – svjetlo uz privatnost
Kao pregradni element između tuš-zone i ostatka prostora, ili kao zamjena za klasični prozor, omogućuje prirodno osvjetljenje bez narušavanja intime. Upravo zbog te kombinacije funkcionalnosti i estetike, staklene cigle često se koriste u adaptacijama kupaonica u urbanim stanovima, gdje je svaki izvor dnevnog svjetla dragocjen.
Staklena opeka u open space prostoru – diskretno zoniranje
U otvorenim tlocrtnim rješenjima staklena opeka često se koristi kao vizualni alat za zoniranje prostora. Umjesto potpunog otvaranja, ona omogućuje da se blagovaonica, radni kutak ili kuhinja lagano odvoje od dnevnog boravka, bez gubitka svjetlosti i osjećaja prostranosti. Takav pristup odgovara suvremenom načinu života u kojem se prostor koristi za više funkcija, ali ipak traži određeni red i preglednost.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Adaptacija starijih stanova i uloga staklene opeke
Staklena opeka posebno se često pojavljuje u adaptacijama starijih stanova, gdje se mijenja izvorni tlocrt. Prilikom rušenja zidova često dolazi do gubitka prirodnog svjetla u središnjim dijelovima stana, a upravo tada staklene cigle postaju logično i dugoročno rješenje. One omogućuju modernizaciju prostora, a istovremeno zadržavaju svjetlost, privatnost i jasnu prostornu strukturu.
Kako kombinirati staklenu opeku s modernim interijerom
Kako bi staklena opeka djelovala suvremeno, važno ju je koristiti odmjereno. Najbolje se uklapa u kombinaciji s neutralnim zidovima, drvom, mikrocementom ili jednostavnim metalnim detaljima. U tom kontekstu ona ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje. Pretjerana uporaba može djelovati vizualno teško, dok promišljeno postavljena staklena opeka daje interijeru karakter, svjetlost i jasnoću.
Zašto je staklena opeka ponovno atraktivna dizajnerima
Povratak staklene opeke u suvremene interijere nije slučajan trend, već odgovor na stvarne potrebe stanovanja danas. U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije. Zato je ponovno vidimo kao dio modernih stanova – ne kao nostalgičan element prošlosti, već kao prilagodljivo rješenje za današnji način života.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zaha Hadid Architects projektiraju najveću zračnu luku u Africi: započela izgradnja Bishoftu International Airporta u Etiopiji
Izgradnja Bishoftu International Airporta (BIA), buduće najveće zračne luke na afričkom kontinentu, službeno je započela u siječnju 2026. godine. Smješten približno 40 kilometara južno od Addis Abebe, u gradu Bishoftu, ovaj ambiciozni infrastrukturni projekt predstavlja ključni korak u pozicioniranju Etiopije kao globalnog prometnog čvorišta između Afrike, Azije i Bliskog istoka.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Zračnu luku projektira Zaha Hadid Architects (ZHA) za Ethiopian Airlines Group, najvećeg afričkog zrakoplovnog prijevoznika, u suradnji s glavnim konzultantom DAR (Dar Al-Handasah). Ukupna vrijednost investicije iznosi 12,5 milijardi američkih dolara, a projekt je osmišljen kako bi odgovorio na dugoročne prognoze rasta zračnog prometa prema podacima IATA-e.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Arhitektonski koncept inspiriran etiopskim krajolikom
Arhitektonsko rješenje terminala crpi inspiraciju iz Velike rasjedne doline (Great Rift Valley) koja prolazi u blizini Bishoftua. Taj prirodni fenomen pretočen je u prostornu organizaciju zračne luke kroz jedinstvenu središnju “kralježnicu” koja povezuje sve sadržaje terminala i putničke gatove. Ovakva konfiguracija značajno skraćuje udaljenosti za transfer putnika i omogućuje intuitivnu orijentaciju unutar kompleksa.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Svaki putnički gat oblikovan je s različitom paletom boja i materijala, reflektirajući kulturnu i geografsku raznolikost etiopskih regija. Dizajn interijera naglašava osjećaj mjesta, istovremeno nudeći suvremeno i fluidno prostorno iskustvo karakteristično za rad Zaha Hadid Architects.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Globalno čvorište s naglaskom na transferne putnike
BIA je prvenstveno osmišljen kao transferna zračna luka, s procjenom da će čak 80 % putnika biti u tranzitu. Kako bi se odgovorilo na takav operativni model, terminal uključuje bogat spektar sadržaja:
- airside hotel s 350 soba,
- raznovrsne restorane i prostore za zabavu,
- unutarnje i vanjske vrtove te dvorišta za odmor putnika.
U prvoj fazi, predviđenoj za otvaranje 2030. godine, zračna luka će imati dva paralelna neovisna uzletno-sletna pravca (Code 4E) i 660.000 m² terminalskog prostora, s kapacitetom od 60 milijuna putnika godišnje. U kasnijim fazama, BIA će se proširiti na četiri piste, kapacitet od 110 milijuna putnika godišnje i parkiranje za 270 zrakoplova.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Održivost i lokalni resursi
Smješten u suptropskoj visoravni regije Oromia, terminal je projektiran za postizanje LEED Gold certifikata. Arhitektura uključuje:
- prirodnu ventilaciju i učinkovitu zaštitu od sunca,
- poluotvorene prostore i vanjske površine prilagođene blagoj klimi,
- modularnu gradnju radi fleksibilnosti i troškovne učinkovitosti.
Građevinski materijali – beton, agregati i čelik – u velikoj će mjeri biti lokalno proizvedeni ili reciklirani u području Bishoftua. Sustavi upravljanja oborinskim vodama usmjeravat će vodu s pista i krovova u novostvorene močvare i biokanale, čime se potiče ponovna upotreba vode i povećava lokalna bioraznolikost.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Projekt također uključuje fotonaponske sustave za proizvodnju energije na licu mjesta, kao i pejzažno uređenje s autohtonim, suši otpornim biljem. Parkovn u javnom dijelu zračne luke bit će dostupne lokalnom stanovništvu, dok će vrtovi u sigurnosno-operativnom djelu služiti putnicima.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Infrastrukturni i urbani katalizator
Nova zračna luka bit će povezana s Addis Abebom i postojećom zračnom lukom Bole putem brze željezničke veze, čime postaje okosnica novog regionalnog prometnog sustava. Zahvaljujući lokaciji koja omogućuje 24-satne operacije bez policijskog sata, BIA će podržati kontinuirani rast Ethiopian Airlinesa.
Uz zračnu luku razvija se i Airport City – mješoviti urbani kompleks koji će otvoriti nova radna mjesta za oko 80.000 stanovnika. Projekt izravno podupire strategiju “Vision 2035” Ethiopian Airlines Groupa, čiji je cilj razvoj u vodeću globalnu zrakoplovnu grupu s naglaskom na tehnologiju, učinkovitost i održavanje (MRO).
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Vizija kontinentalnog značaja
„Bishoftu International Airport je vizionarski projekt za Etiopiju i Afriku u cjelini. Zračne luke povezuju ljude i brišu nacionalne granice,“ izjavio je Cristiano Ceccato de Sabata, direktor zrakoplovnih projekata u Zaha Hadid Architects. „ZHA je počašćen što sudjeluje u stvaranju afričkog globalnog zračnog čvorišta.“
BIA nije samo infrastrukturni projekt – on predstavlja arhitektonski, urbanistički i gospodarski iskorak, simbol nove faze afričke povezanosti sa svijetom.
