Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.
„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.
Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.
„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.
Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.
„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.
„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.
„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.
Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.
„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.
Pasivna kuća treba aktivnog korisnika
„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitektura i dizajn
“To više nije sajam, nego spektakl” – evo što naši profesionalci misle o ovogodišnjem Salone del Mobile
Arhitektica Gordana Đerić i dizajner interijera Ivan Mihovec otkrivaju što je obilježilo ovogodišnji Salone del Mobile i Milano Design Week
Od povratka estetike 70-ih i Japandi stila do umjetne inteligencije u kuhinji i spektakularnih instalacija po cijelom gradu, naša arhitektica i dizajner otkrivaju kako se Salone del Mobile promijenio kroz godine i što je obilježilo ovogodišnji Milano Design Week.
“To više nije samo sajam namještaja”
Salone del Mobile već desetljećima slovi za najvažniji svjetski događaj posvećen dizajnu interijera i namještaju. No oni koji ga redovito posjećuju tvrde kako je Milano danas puno više od sajma – riječ je o kompleksnom dizajnerskom iskustvu koje spaja arhitekturu, umjetnost, marketing i spektakl.
Arhitektica Gordana Đerić jedna je od onih koji to mogu potvrditi iz prve ruke. Na Salone dolazi više od četiri desetljeća.
“Na ovaj sajam dolazim više od 40 godina. To više nije samo sajam namještaja kao što je bio u početku. Danas je to predstava, kulisa, pozorište, Eurovizija, show po cijelom gradu”
Brendovi više ne predstavljaju samo proizvode, već stvaraju iskustva i ambijente koji ostavljaju emocionalni dojam. Instalacije postaju jednako važne kao i sam namještaj, a granica između dizajna, scenografije i marketinga gotovo nestaje.
Tijekom cijelog Milano Design Weeka grad funkcionira kao velika dizajnerska instalacija. Dizajn se događa u ulicama, dvorištima, galerijama i povijesnim palačama – ne samo unutar sajamskih paviljona.
Sajam koji je naučio pričati priče
Dizajner interijera Ivan Mihovec Miki na Salone dolazi već četvrti put i slaže se da je upravo taj pomak prema iskustvu ono što današnja publika očekuje.
“Osim noviteta vidjeli smo i jedan jako dobar show. Mislim da su marketinški stručnjaci shvatili da je upravo takav način prezentacije potreban novim generacijama”
Showroomi i instalacije sve više podsjećaju na filmske scenografije ili umjetničke postave. Posjetitelji ne dolaze samo pregledati kolekcije – dolaze po atmosferu i priču.
I upravo je to možda najveća promjena koju je Salone del Mobile doživio posljednjih godina. Sajam više nije samo mjesto predstavljanja proizvoda, nego platforma za stvaranje dojma i identiteta brenda.
Burgundi, visoki sjaj i veliki povratak Japandija
Unatoč snažnoj produkciji i vizualnom spektaklu, određeni Salone del Mobile trendovi ove su se godine jasno izdvojili.
“Definitivno su prevladavale boje poput burgundija, narančaste i plave, a bilo je jako puno inoksa. Ono što me posebno iznenadilo jest veliki povratak Japandi stila”, ističe Mihovec.
Japandi estetika, koja spaja japanski minimalizam i skandinavsku toplinu, ove je godine snažno dominirala – čak i kod brendova koji inače nisu prepoznatljivi po takvom dizajnerskom izričaju.
Paralelno s tim vraćaju se i elementi estetike sedamdesetih godina.
“Dizajn namještaja ove se godine vraća na početak, na sedamdesete. Vraća se visoki sjaj i neki materijali koje smo godinama izbjegavali i smatrali zastarjelima”, kaže Đerić.
Naravno, retro estetika danas dolazi u potpuno novoj interpretaciji – kroz suvremene tehnologije, kvalitetnije materijale i sofisticiraniju obradu.
Hladnjak koji vam propisuje recepte
Jedna od tema koja je obilježila ovogodišnji Milano Design Week svakako je bila i umjetna inteligencija u kućanstvu.
Pametni hladnjaci, uređaji koji predlažu recepte i sustavi koji automatiziraju svakodnevne procese sve više postaju standard suvremene kuhinje.
“Na prvi dojam sve to djeluje odlično i zapanjujuće, ali priznajem da postoji i mala doza straha. Odjednom imamo hladnjake koji nam propisuju recepte i organiziraju hranu”, kroz smijeh komentira Đerić.
Mihovec smatra kako je za arhitekte i dizajnere ključno pratiti upravo takve tehnološke promjene.
“Najgore je kada investitor zna više od vas. Zato je važno dolaziti na ovakve sajmove i pratiti novitete, čak i kada se dio trendova iz godine u godinu ponavlja”
Modni brendovi sve više osvajaju Milano Design Week
Zanimljiv pomak posljednjih godina vidi se i u sve snažnijem prisustvu modnih kuća na sajmu namještaja.
Velike modne kuće danas predstavljaju vlastite kolekcije interijera i lifestyle proizvoda, koristeći Milano prvenstveno kao snažnu platformu za vidljivost.
“Njima više nije važan samo sajam, nego količina posjetitelja i medijska vidljivost koju Milano donosi”, objašnjava Đerić.
Upravo zato Milano Design Week danas funkcionira kao spoj dizajna, mode, arhitekture, umjetnosti i luksuznog lifestylea.
Hrvatski dizajn sve je vidljiviji
Posebno je zanimljivo vidjeti kako je hrvatski dizajn iz godine u godinu sve prisutniji u Milanu.
Ove godine predstavilo se čak pet hrvatskih tvrtki, a networking među arhitektima, dizajnerima i proizvođačima postaje sve važniji dio cijelog iskustva.
“Ove godine okupilo nas se 35 i atmosfera je bila odlična. Upravo kroz takva druženja nastaju nove suradnje i povezivanja”, kaže Mihovec, koji posebno ističe susrete hrvatskih arhitekata i dizajnera koji se već treću godinu organiziraju tijekom Design Weeka.
Takvi susreti danas imaju gotovo jednaku važnost kao i sam obilazak sajma jer omogućuju razmjenu iskustava, stvaranje novih kontakata i povezivanje domaće dizajnerske scene.
Pratiti trendove – ali ne slijepo
Iako Salone del Mobile i dalje postavlja smjerove u dizajnu interijera, Gordana Đerić upozorava kako trendove ne treba slijepo pratiti.
“Mislim da trebamo graditi vlastiti stil, a ne podlijegati svemu što nam se nameće kao trend. Važno je pratiti novitete i biti upoznat s njima, ali svaki prostor ipak treba prilagoditi stvarnom životu ljudi”, zaključuje.
I možda upravo u tome leži najveća vrijednost Salone del Mobile danas – ne samo u trendovima koje donosi, nego u inspiraciji i dijalogu koji otvara o tome kako zapravo želimo živjeti.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Revisiting Richter: Prostoria u Milanu oživjela hrvatski modernizam kroz suvremeni dizajn
Projekt Revisiting Richter donosi reinterpretaciju rada Vjenceslava Richtera kroz suvremeni dizajn. Prostoria je u Milanu predstavila kolekciju koja spaja modernizam i današnji način života.
Na ovogodišnjem Salone del Mobile u Milanu, među najrelevantnijim svjetskim dizajnerskim imenima, našla se i hrvatska Prostoria. No njihov nastup nije bio tek predstavljanje nove kolekcije, već projekt koji ide korak dalje – istraživanje, reinterpretacija i oživljavanje jednog od najvažnijih imena hrvatskog modernizma.
Kroz izložbu Revisiting Richter, Prostoria je premijerno predstavila pet novih kolekcija inspiriranih radom Vjenceslava Richtera, arhitekta, umjetnika i jednog od ključnih protagonista avangardne grupe EXAT 51. Riječ je o projektu koji ne govori samo o dizajnu namještaja, nego o kontinuitetu ideja i njihovoj aktualnosti u suvremenom prostoru.
Projekt koji nadilazi klasičan dizajn
Za razliku od klasičnih lansiranja kolekcija, Revisiting Richter razvijao se kao istraživački projekt koji je trajao više od godinu dana. Tim Prostorie pristupio je Richterovom radu s ciljem da ga razumije, interpretira i prevede u suvremeni kontekst.
“Na ovom projektu radili smo više od godinu dana – razvijali proizvode, proučavali njegov opus i pokušavali pronaći način kako to što je on započeo prenijeti u današnje vrijeme”, objašnjava arhitektica Iva Šilović iz Prostorie.
Važan aspekt projekta bio je i edukativni – ponovno otvoriti prostor za razumijevanje Richterovog rada, kako na međunarodnoj sceni, tako i u Hrvatskoj.
Dizajnerska arheologija
Jedan od najvećih izazova projekta bio je rad s ograničenim materijalima. Richterovi koncepti često su postojali samo u formi skica, nacrta ili fragmentarnih ideja, što je zahtijevalo poseban pristup.
“Radili smo svojevrsnu dizajnersku arheologiju. Iz vrlo oskudnih referenci – skica, fotografija i fragmenata – pokušali smo rekonstruirati njegov način razmišljanja i razumjeti ga iz današnje perspektive”, objašnjava dizajner Neven Kovačić.
Takav proces nije bio puko kopiranje prošlosti, već interpretacija – stvaranje novih proizvoda koji zadržavaju ideju, ali dobivaju suvremenu funkciju.
Modernizam koji ponovno dobiva glas
Richterovi koncepti nastali su u razdoblju intenzivnog istraživanja prostora, forme i funkcije. Njegov rad dugo je bio manje prisutan u širem javnom diskursu, unatoč njegovoj važnosti.
“Imam dojam da smo na Richtera čekali sve ove godine, kao da smo pronašli vlastite korijene. To je neko skriveno blago hrvatskog modernizma koje je napokon dobilo svoje mjesto”, ističe Kovačić.
Projekt Revisiting Richter tako ne predstavlja samo dizajnerski iskorak, nego i kulturni trenutak – vraćanje važnog dijela arhitektonske i dizajnerske baštine u fokus.
Modularnost kao suvremena potreba
Jedan od ključnih principa koji se provlači kroz kolekciju jest modularnost. Richter ju je promišljao kao alat slobode i prilagodljivosti prostora, a Prostoria taj koncept razvija u skladu s današnjim načinom života.
Modularni sustavi omogućuju fleksibilnost i prilagodbu različitim situacijama – od privatnih interijera do javnih prostora, što je danas važnije nego ikad.
“Možemo reći da je ovo tek prva faza projekta. Tijekom istraživanja naišli smo na još mnogo ideja koje bi vrijedilo razvijati dalje”, dodaje Kovačić.
Time Revisiting Richter ostaje otvoren proces, a ne završena kolekcija.
Dizajn koji komunicira
Nazivi komada unutar kolekcije dodatno naglašavaju povezanost s izvornim radovima. Umjesto dekorativnih naziva, Prostoria koristi sustav označavanja prema godinama Richterovog stvaralaštva – od 1951. do 1961.
Takav pristup zadržava modernističku jasnoću i funkcionalnu logiku, ali istovremeno omogućuje suvremenom korisniku da razumije tipologiju i namjenu proizvoda.
Hrvatski dizajn na globalnoj sceni
Izložbom Revisiting Richter, Prostoria je još jednom potvrdila svoju poziciju među vodećim dizajnerskim brendovima.
U tom kontekstu, projekt dobiva dodatnu težinu jer pokazuje kako lokalna kulturna baština može postati dio globalnog dizajnerskog dijaloga.
Dizajnerski namještaj nadahnut hrvatskom modernističkom arhitekturom
Dijalog između prošlosti i budućnosti
Revisiting Richter nije samo kolekcija, nego proces – dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između autora i proizvođača, između ideje i njezine suvremene interpretacije.
U vremenu kada dizajn često prati brze trendove, ovakav pristup vraća fokus na promišljenost, istraživanje i razumijevanje.
Nakon milanske premijere, projekt će biti predstavljen i domaćoj publici – 8. svibnja u Oris Kući arhitekture u Zagrebu, čime se ova priča simbolično vraća tamo gdje je i započela.
