Arhitektura i dizajn
Održana online konferencija u organizaciji DAZ-a “BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA”
“Grad je suživot ljudskih aktivnosti u urbanom prostoru”
Veliki interes struke, ali i javnosti izazvala je online konferencija pod nazivom BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA – Arhitektonski pogled. Razgovaralo se o pokretanju nužne obnove Zagreba, budućnosti graditeljskog naslijeđa, doprinosu turizma obnovi grada te o Danima zagrebačke arhitekture.
Konferenciju je organiziralo Društvo arhitekata Zagreba, a njihov predsjednik Tihomil Matković istaknuo je kako pravi izazovi tek slijede. Zakon o obnovi Zagreba, kojim je uređena konstruktivna obnova, je donesen, no Društvo arhitekata želi dodati dodatne vrijednosti na tu obnovu.
Fond za obnovu Grada Zagreba, čija je konstituirajuća sjednica u danima pred nama podržava cjelovitu obnovu. No, nužna obnova ide na trošak Fonda, a razlika do cjelovite na račun stanara zgrada.
Online konferencija u 4 je dana sa više od 23 predavača i dionika okruglih stolova, te s ukupno 20 izvrsnih i stručnih predavanja obradila 4 izuzetno važne teme:
10.11. – urbanizam.ZG – pokretanje nužnog procesa obnove Grada Zagreba
11.11. – arhitektura i naslijeđe – budućnost graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba
12.11. – ARTUR – arhitektura i turizam – doprinos turizma obnovi Zagreba
13.11. – Dani zagrebačke arhitekture – budućnost Zagreba utemeljena na 350 g. Sveučilišta u Zagrebu
Dom na kvadrat je kao medijski pokrovitelj podržao i nastaviti će podržavati napore naših arhitekata i svih onih koji sudjeluju u planu obnove grada Zagreba.
Snimke konferencije dostupne su na YouTube kanalu DAZ-a i Doma na kvadrat
Tihomil Matković, dia, Predsjednik DAZ-a, u završnom izlaganju na konferenciji zaključio je:
“Grad je suživot ljudskih aktivnosti u urbanom prostoru. Niti jedan segment pri tome ne treba izostaviti. Šire promatrano i ciljevi zacrtani u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine trebaju biti pokretač mnogih dopunskih procesa obnove Zagreba i okolice nakon potresa. Održivost gospodarstva i društva, jačanje otpornosti na krize poput ovog potresa, zelena i digitalna tranzicija te ravnomjeran regionalni razvoj, inovacije i konkurentnost kroz ulaganja u znanje i ljudske potencijale, nužni su segment i obnove Zagreba i okolice od posljedica potresa. U europskim okvirima trebamo se osloniti na viziju „Novog europskog Bauhausa“ promoviranog od strane Europske komisije, koja u traženjima budućnosti Europe poziva na sinergiju znanosti i tehnologije te umjetnosti i kreativnosti kao glavnog oslonca razvoja. Takav razvoj temelji se na tradicijama Europe, u cilju ostvarenja održivosti sa stilom, to je poruka koja nam svima treba ostati u pamćenju pri obnovi nakon potresa.
Interdisciplinarni pristup, sinergijska rješenja uz uvažavanje svih dionika, od stručnjaka svih inženjerskih struka: arhitekata, građevinara, strojara i elektroinženjera, geodeta, prometnih inženjera, te povjesničara umjetnosti, sociologa, demografa, geografa, pravnika, ekonomista do svih drugih stručnjaka i građana našeg grada jedini su put da se destruktivne posljedice potresa od 22. ožujka 2020. godine pretvore u priliku novog razvoja. Grad osviješten potresom postaje svjestan očiglednosti potreba održive urbane obnove. Urbana rekonstrukcija koja je predviđena zakonom nije dovoljna. Treba krenuti prema procesima urbane revitalizacije i regeneracije koji uključuju i društvenu i ekonomsku obnovu s kojom će jezgri Grada Zagreba biti vraćena puna povijesna vrijednost te biti dana dodatna vrijednost kvalitete življenja, boravljenja i korištenja. Za realizaciju tih procesa potrebna je potpuna participacija stručne i opće javnosti u svim procesima, uz novi sustav prostornog planiranja. Kulturna baština grada i države naslijeđe je koje nas čini ponosnim dionikom naše povijesti. U procesima obnove ova vrijedna baština mora biti valorizirana i sačuvana, a nove vrijednosti mogu biti interpolirane u tkivo grada na primjerenim mjestima baštinski nevrijedne i uništene izgradnje.
Gospodarske aktivnosti u urbanim cjelinama osnova su života. Tako i turizam doprinosi kvaliteti života, no njegov razvoj ne smije dominirati, već treba biti u sinergiji s drugim gospodarskim aktivnostima i društvom u cjelini. Prostornim planiranjem treba definirati održivi razvoj turizma koji nadilazi predodređene mu zone, te i za tu potrebu treba razvijati dodatnu infrastrukturu, kako lokalno tako i na nivou države, s naglaskom na javne prostore i željeznički promet. Nove tipologije i novi oblici rada, stanovanja i turizma su već prisutni, isprepliću se, i prema tim promjenama kao društvo trebamo biti otvoreni.
Znanstvena i sveučilišna zajednica našeg grada, obilježavajući 350 obljetnicu Sveučilišta, predstavlja izniman interdisciplinaran splet znanja nužnih za urbanu obnovu grada. Razvoj Sveučilišta i novog kampusa, te obogaćenje studentske, istraživačke i nastavničke populacije s inozemnim gostovanjima, treba unijeti nove vrijednosti u naš grad”
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić Clarke dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu
Čileanski arhitekt hrvatskih korijena osvojio je najprestižniju nagradu za arhitekturu zahvaljujući svom jedinstvenom, tihom i eksperimentalnom pristupu prostoru.
Jedno od najuglednijih priznanja u svijetu arhitekture, Pritzkerova nagrada za 2026. godinu, dodijeljena je čileanskom arhitektu Smiljanu Radiću Clarkeu, čime je dodatno potvrđen njegov izniman doprinos suvremenoj arhitekturi i globalnoj kulturnoj sceni.
Radić je 55. laureat ove prestižne nagrade, često nazivane „Nobelovom nagradom za arhitekturu“, a priznanje mu je dodijeljeno za opus koji istražuje granice materijalnosti, prostora i percepcije, te za arhitekturu koja djeluje suptilno, ali snažno na ljudsko iskustvo.
Guatero, 2023. Santiago, Chile, Photo courtesy of Smiljan Radić
Guatero, 2023. Santiago Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma
Arhitekt „tihe snage“ i eksperimenta
Žiri je istaknuo kako Radićev rad karakterizira arhitektura koja prihvaća krhkost i nesigurnost, stvarajući prostore koji nisu spektakularni u konvencionalnom smislu, ali snažno rezoniraju s korisnicima. Njegov pristup uključuje eksperimentiranje s različitim materijalima – od betona i kamena do drva i stakla – uz naglašenu povezanost s krajolikom i lokalnim kontekstom. Njegova djela često balansiraju na granici između arhitekture i umjetničke instalacije, čineći svaki projekt jedinstvenim.
Među njegovim najpoznatijim realizacijama ističu se Serpentine Gallery Pavilion u Londonu (2014.), Regionalno kazalište Biobío u Čileu (2018.) te niz eksperimentalnih kuća i instalacija koje brišu granice između prirodnog i izgrađenog prostora.
Serpentine, Gallery Pavillion, 2014. London, Photos courtesy of Iwan Baan
Međunarodno priznanje i čileanska scena
Radić je drugi čileanski arhitekt koji je osvojio Pritzkerovu nagradu, nakon Alejandra Aravene 2016. godine. Ova činjenica potvrđuje snažan međunarodni utjecaj čileanske arhitektonske scene, koja se posljednjih desetljeća profilirala kao jedna od najinovativnijih u svijetu.
Restaurant Mestizo, 2006. Santiago, Chile, Photo courtesy of Gonzalo Puga
Hrvatski korijeni laureata
Priča o Smiljanu Radiću Clarkeu ne može se odvojiti od njegovih korijena. Rođen u Santiagu, odrastao je u obitelji obilježenoj migracijama i miješanjem kultura. Njegov djed s očeve strane stigao je u Čile s otoka Brača još početkom 20. stoljeća, donoseći sa sobom dio dalmatinskog nasljeđa koje se, barem simbolično, prenijelo i na sljedeće generacije.
S druge strane, majčina obitelj vuče podrijetlo iz Velike Britanije, pa je Radić odrastao na zanimljivom spoju različitih kulturnih utjecaja. Upravo ta kombinacija – između Mediterana i anglosaksonskog svijeta, između migracije i pripadnosti – često se prepoznaje i u njegovom radu, koji ne slijedi stroge obrasce, već traži vlastiti put i identitet.
Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Iwan Baan
Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma
Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Hisao Suzuki
Projekti hrvatskih arhitekta u užem izboru za EU Mies van der Rohe Awards 2026.
Karijera obilježena autorskom slobodom
Radić nikada nije bio tipična “globalna arhitektonska zvijezda”. Njegov ured u Santiagu i danas je relativno malen i nenametljiv, a projekti nastaju sporije, promišljenije i bez pritiska spektakla koji često prati velike međunarodne prakse. Umjesto grandioznih gesti, njegova arhitektura kreće od jednostavnih ideja, pažljivo biranih materijala i snažne povezanosti s konkretnim mjestom. Upravo takav, pomalo tih i uporan pristup, izvan logike velikih sustava i tržišnih trendova, s vremenom ga je izdvojio kao jednu od autentičnijih figura suvremene arhitekture.
Zanimljivo je da ideja o arhitekturi kod njega nije došla naglo. Kao dječak najviše je vremena provodio crtajući, a prvi ozbiljniji susret s arhitekturom dogodio se s četrnaest godina, kada mu je učitelj likovnog zadao da osmisli projekt zgrade. Taj zadatak, kako će kasnije reći, bio je trenutak u kojem je prvi put pomislio da bi to mogao biti njegov put – prostor u kojem može spojiti interes za umjetnost, skulpturu i oblikovanje prostora.
U tom smislu ne čudi ni njegova dugogodišnja suradnja sa suprugom, kiparicom Marcelom Correa. Njihovi se svjetovi prirodno preklapaju, pa Radićevi projekti često imaju tu dodatnu, gotovo taktilnu i umjetničku dimenziju koja ih izdvaja od klasične arhitektonske produkcije.
Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara
Vk Millahue Winery, 2013. Millahue, Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma
Arhitektura kao iskustvo
Radićev rad često se opisuje kao poetski i introspektivan. Umjesto monumentalnosti, njegovi projekti nude intimne i gotovo meditativne prostore koji potiču osobno iskustvo korisnika.
U vremenu obilježenom vizualnim spektaklom, njegov pristup – koji naglašava tišinu, materijalnost i neposredno iskustvo prostora – predstavlja snažan kontrapunkt dominantnim trendovima suvremene arhitekture.
Dodjela Pritzkerove nagrade Smiljanu Radiću Clarkeu potvrđuje važnost arhitekture koja nadilazi vizualni dojam i usmjerava se na duboko razumijevanje prostora, materijala i čovjeka.
Za hrvatsku publiku ova vijest ima dodatnu težinu – riječ je o laureatu čiji korijeni sežu iz Hrvatske, što njegov uspjeh čini dijelom šire priče o utjecaju hrvatske dijaspore u svijetu.
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
You must be logged in to post a comment Login