Povežimo se

Arhitektura

Novi svjetovi Edite Geci

Edita, zašto arhitektura?

To uopće nije bilo upitno nikada. Ja mislim da otkada sam se rodila, neću sad baš reći od nula godina ali recimo od tri godine kada sam nacrtala prvi presjek kuće, od onda više nikad nije bilo upitno da može biti samo arhitektura i apsolutno ništa drugo. 

To znači da kad si bila mala da si najčešće se igrala nekim kućicama koje si slagala ili?

Sad bi htjela reći da je to bio Lego, ali nažalost nije bio Lego, bile su one kutijice od šibica i od toga sam sklapala neke objekte i nisam se baš nikada igrala sa lutkama. Nego sam uvijek gradila. 

Koji su bili prvi projekti koje si radila?

To su bili projekti nebodera na trgu bana Jelačića, rekonstrukcija Varteksa i to je bilo izvrsno zato što sam stvarno dobro ispekla zanat. A kada sam, dosta brzo sam otvorila svoju tvrtku, sljedeće godine ćemo slaviti nadam se dvadeset godina postojanja ureda studio Geci, i kada smo krenuli dosta je teško naći investitore koji su spremni tako mladim ljudima dati jednostavno velike projekte. 

Tako da ti neki prvi projekti su bili projekti interijera, uglavnom restorana, kafića, javnih objekata, tada čak manje stambenih objekata, ali uglavnom javnih objekata. Zanimljivo je raditi interijere zato što u nekom segmentu to djeluje kao scenografija. 

Kakav je to scenarij koji moraš znati da bi napravila scenografiju?

Najvažnije je dobro iskomunicirati šta ta scenografija treba pružiti korisniku. I ako se to dobro iskomunicira i ako to arhitekt to dobro prihvati, ako se nađu na istoj valnoj duljini, iza toga stoji dobar budžet koji to može popratiti i vrijeme i kvalitetno izvođenje, onda je rezultat izvrstan. 

A kad gradiš neku kuću?

Svakom projektu kada pristupamo, ne razmišljamo samo o interijeru nego uvijek o nekakvom širem aspektu tog gdje smo se našli. Postavke suvremene arhitekture i želje investitora vrlo često se ne slažu. Tako da ja uvijek kažem da imamo prvi dio edukacije. Znači, prvi dio edukacije investitora šta je to šta je danas suvremeno, šta je to šta paše u ambijent, šta je to šta se može kvalitetno u okoliš. 

Što bi rekla da je danas to suvremeno u arhitekturi, u gradnji?

Iz moje perspektive, jedna suvremena arhitektura znači ekološki održiva, s obnovljivim izvorima energije, sa nekim suvremenijim načinom korištenja tog prostora, sa dodatnim elementima koji omogućavaju ljudima jednostavno kvalitetnije iskoristivost tog prostora. Ne toliko oblikovno koliko više utilitarno. 

Koji su to projekti na koje si najponosnija, koji su bili najizazovniji za tebe?

Nama je najzanimljivije raditi u principu hotele koji imaju i neku priču iza sebe i koji nam omogućavaju da se izrazimo kao arhitekti. Uvijek taj hotelski biznis traži upravo to, scenografiju. Traži neki dodatni moment, kada čovjek, korisnik tog hotela, kada dođe, želi ući u jedan novi svijet. I to je ambijent koji mi njemu trebamo pružiti. 

Možeš li konkretno spomenuti neke projekte koje si radila, koji onako na karti zvanoj Edita Geci imaju posebno mjesto?

Dugo godina smo radili po Gorskom kotaru, jedno 6, 7 godina, gdje smo radili ključ u ruke kuće za odmor. I između ostalog je bila ta jedna mala, crna kuća koja mi je baš srcu draga, koja je baš bila jedan poseban projekt koji smo radili za investitora koji je rekao, ono, ajmo tu napravit nešto usput, tu je jedna mala kućica u šumi, dajte vi tu napravite šta hoćete. I stvarno je ispalo nešto izvrsno.

Do nekakvih luksuznih hotela u Splitu. Investitorica i investitor su bili dosta open minded što se tiče novih materijala i jednog ambijenta koji taj hotel treba pružati, ono baš jedan novi svijet. Sa svakim projektom pokušavamo stvarno napraviti nešto novo, napraviti odmak od tadašnjeg trenda. 

Koji su najveći izazovi koje voliš u svom poslu?

Volim nešto što drugi govore da je nemoguće. Znači, isprojektirati nešto što se još, ne znam, teško je za izvesti, nemoguće za dobaviti, ovo se ne može. Znači, taj jedan izazov kad mi netko kaže to ne može, onda ja baš zagrizem i izguram to do kraja. I sad recimo radimo na projektu hotela Pinia u Zadru, radimo rekonstrukciju prizemnih prostora tih javnih dijelova. Isprojektirali smo nešto što je, čim svi izvođači kažu: „joj, ovo se ne može, kako ćemo ovo, odustanite od onoga“, to u biti stvara u nama taj inat da želimo to izvesti do kraja onako kako smo zamislili. 

Jako se često spominje tema umjetne inteligencije, što misliš, koliko će umjetna inteligencija utjecati na arhitekturu?

Po mom mišljenju, taj jedan human touch se ne može zanemariti. Znači ono nešto što je unutar čovjeka, taj jedan, ne samo drive nego jedan segment energije koji se ne može zamijeniti umjetnom inteligencijom. 

Edita, hvala ti na razgovoru. 

Oglas

Arhitektura

Fotogenična arhitektura grada Zagreba

Fotografija i arhitektura oduvijek su u interaktivnom odnosu. Tako se i Ivan kroz objektiv zaljubio u arhitekturu Zagreba i počeo ju proučavati. 

Arhitektura grada Zagreba mi se sviđa primarno zbog toga što je bogata, što je raznolika, što je šarena. Imamo danas primjere po ulicama gdje vidimo razne boje u malim kućama, zgrada, razni simboli, detalji koje često i ne primijetimo u šetnjama. Svakodnevne šetnje se često pretvore u otkrivanje nekih novih elemenata i mislim da je to samo jedan mali dio tog što čini arhitekturu grada Zagreba bogatom i zanimljivom. 

“Fotografiranjem grada sam se počeo baviti tako da sam vjerojatno kao i većina ljudi koja se počne bavi fotografijom krenu istraživati grad u kojem žive jer je to najjednostavnije, najpristupačnije i na taj način je krenuo i moj put, prije nekih 15 godina, šetnje ulicama, trgovima, parkovima, istraživanje grada, i to se jednostavno s godinama iz hobija polako počelo pretvarat u nešto ozbiljnije i na kraju krajeva i posao, ali mislim da se tu izrodila neka određena ljubav prema arhitekturi grada Zagreba.” rekao je fotograf Ivan Klindić. 

Fotograf Ivan Klindić

Mnogi su slavni fotografi bili fascinirani arhitekturom, baš kao što su arhitekti voljeli fotografirati grad. Svatko od njih imao je svoju najdražu građevinu. Ivanu je to kula Lotrščak. 

Osim svog položaja, znači kula je imala specifičnu ulogu. Postojalo je takozvano zvono koje je u određeno doba dana svojom zvonjavom pozivala građane da se vrate unutar zidina, osim toga postoji jedna zanimljiva legenda da je turska opsada grada Zagreba završila upravo zato što je pucanj iz gričkog topa uništio ručak turskom paši i zbog toga su se Turci prepali i pobjegli i tada je prestala opsada Zagreba. 

Čarolija Gornjeg grada

Na Gornjem gradu definitivno jedna od dražih lokacija i građevina mi je svakako trg svetog Marka, mislim da je to isto možda uobičajeni odgovor s obzirom na sami vizualni aspekt tog trga kojim dominira crkva sv. Marka, ali svakako volim spomenuti i Vranicanijevu poljanu, to jest službenog naziva Park Bele 4., koji je možda tu nekako manje zastupljen u pričama ovaj i turističkim nekim tekstovima, ali svakako pruža jedan prekrasan pogled na grad Zagreb i grle ga Vranicanijeva ulica s jedne strane, tu imamo kulu Lotrščak, s donje strane imamo Strossmayerovo šetalište i sada već bivšu zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda. 

Još jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu grada Zagreba, koja je isplivala u javnost unazad nekoliko godina, je tunel Grič koji je dugo bio zatvoren i obavijen nekako velom tajne. Uglavnom su to ljudi pričali o tom tuneli, prepričavale su se razne priče, ali nigdje nije bilo nekakvih službenih informacija da su ljudi znali o čemu se zapravo radi dok nije 2016. godine tunel otvoren, u svom skoro pa punom profilu i danas povezuje sa zapadne strane Mesničku, s druge strane povezuje Radićevu ulicu i ima nekoliko izlaza prema jugu. I mislim da je to jako zanimljivo jer je tunel u skoro svom izvornom okviru sačuvan i danas se u tunelu mogu pronaći neki zapisi iz 2. svjetskog rata kada je tunel korišten. 

Na fotografijama je zabilježena metropolizacija grada, novi urbanistički potezi, a neke su građevine ostale samo uspomena. 

Tu volim spomenuti kuću Mlinarić, koja se nalazi, danas nalazila, na spoju Mlinarske i Jurjevske ulice, ona više ne postoji. Mnogi Zagrepčani su znali za tu kuću, takozvana žuta kuća koja je bila prekrasna, na svojoj poziciji, ona je godinama bila zapuštena, nitko se nije brinuo o njoj i nakon potresa je očito dokrajčena, nakon čega je bila srušena do temelja i danas se gradi neka druga kuća tamo. 

Lice Zagreba je skroz promijenilo svoj izgled, cijeli grad pogotovo Gornji grad je gradilište, i to je možda još jedan dodatan motiv da idem sve češće u šetnje, da pratim i dokumentiram te sve promijene koje ide na bolje, obnavljaju se neke zgrade koje su godinama bile zapuštene, možda su potresi i potaknuli te promijene, te obnove, tako da se trudim barem jednom tjedno ići u šetnju gradom, ne samo užim centrom nego i šire, obilazim druge kvartove. 

Ivan prati zaštićena kulturna dobra, ali i obilazi cijeli grad pokušavajući mapirati Zagreb. 

“Doslovno imam kartu i tako obilazim mjesne odbore, gradske četvrti i ulice koje su ne samo manje zastupljene i poznate i ovaj spominjane, ovaj, nego trudim se dokumentirati cijeli Zagreb, jer kad pregledam svoju arhivu imam na desetke tisuća fotografija Donjeg, Gornjeg grada, Kaptola, Lenuccijeve potkove ali se trudim da imam i ostatak Zagreba jer Zagreb je puno širi nego što to svi mi znamo.”, rekao je Klindić. 

Šetnjom kroz grad, Ivan otkriva zanimljivosti arhitekture, poput kuće s dvije adrese, identičnog izgleda s obje strane ili kuće Špulka pokraj koje se nalazi Vranicanijeva poljana – mjesto susreta suvremene i povijesne arhitekture. 

Nastavite čitati

Arhitektura

Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?

Prosječna starost zgrada u Hrvatskoj veća je od 47 godina u starijim naseljima i više od 15 godina u novijim naseljima, što znači da su mnoge dosegle svoj maksimum te zahtijevaju intenzivniju brigu i obnovu. To je tema svih suvlasnika koji moraju pronaći najbolje rješenje na čelu sa svojim predstavnikom.

“Često puta to nije tako jednostavno, komplicirano je i složeno, zbog različitih naravi, različitih kultura, socijalnih statusa, ekonomskih mogućnosti tako da je potrebno naći mjeru, jednu odmjerenost, znati komunicirati s ljudima na jedan pravilan način, doći do njihove svijesti, promicati ideje koje su od zajedničkog interesa.”, rekao je Zdravko Vladanović, dipl. pravnik, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika. 

Zdravko Vladanović
Zdravko Vladanović, dipl. pravnik

U Zagrebu ima oko 10.000, a u Hrvatskoj oko 30.000 predstavnika suvlasnika koji vode brigu o zgradama i suvlasničkoj zajednici predstavljaju ideje o potencijalnim poboljšanjima zgrade. Poput ugradnje dizala ili energetske obnove koja je prijeko potrebna.

panorama zagreba

Ograničen broj prijava za energetsku obnovu

Energetska obnova višestambenih zgrada je jedno složeno pitanje, to nije samo pravno, to je i ekonomsko pitanje i tu je potrebno naći jedan način kako bi se u okviru zakonskih odredbi došlo do suvlasnika, dobilo njihovo povjerenje i objasnilo da je energetska obnova prijeko potrebna i da je to naša budućnost. 

Riječko područje je dosta dobro, dosta su savjesno pristupili toj temi, Zagreb nešto lošije, ali nastaju poteškoće zbog toga što kod prijave trebate učiniti prethodne troškove, to je izrada projekta, projekt košta, je li, a to nije jamstvo da ćete vi proći na natječaju. Dakle, puno je zgrada, što ja znam, ušlo u troškove izrade dokumentacije, prijavilo se, ali nisu bili brzi niti spretni, jer to je samo ograničeni broj prijava i onda su ljudi razočarani i tako, iako će projektna dokumentacija vrijediti 10 godina, rijetko se tko za sada odlučuje da krene sa vlastitim sredstvima na energetsku obnovu.  

novi zagreb

Najčešći argumenti protiv energetske obnove uključuju i povećanje visine pričuve, što ovisi o nekoliko čimbenika. 

Povećanje visine pričuve

Najprije se mora raditi procjena i certificiranje, pa se izrada elaborata, tek onda iz elaborata može se vidjeti koliko će to otprilike koštat. Pa onda se na temelju toga se radi procjena podizanja pričuve, pa onda koliko zgrada raspolaže u tom trenutku novaca, koliko je potrebno kreditne linije, s kojim se bankama ugovara, jesu li upravitelji dogovorili povoljne kreditne linije, dobivanje potpisa ponekad je potrebno i više od 60 posto potpisa. I ljudi su oprezni. Čim se govori o novcima, odmah nastaje strah. Strah nastaje u neznanju. 

nacrt kuce

Odluka o energetskog obnovi višestambene zgrade često ovisi o strukturi stanara i njihovoj spremnosti na promjene. 

Ako se radi o starijoj, umirovljeničkoj populaciji, oni su jako oprezni gotovo da su potpuno rezervirani zato što je to prirodno, oni kažu pa neću se ja opterećivat, to će netko drugi iza mene, i tako, kod mlađih to ide puno brže i lakše ali i oni su oprezni, svjesni da žive u nestabilnim vremenima i da ekonomski to nije baš tako jednostavno odlučiti. 

izolacija fasade

Osim zajedničkih donošenja odluka o potrebnim ulaganjima, stanari višestambene zgrade trebali bi se pridržavati i kulture stanovanja kako bi se održalo pozitivno okruženje u zajedničkom prostoru. Nažalost, nije uvijek slučaj da se to poštuje. 

“U kulturi stanovanja nema propisa kojima će se urediti i privoliti nekoga da se ponaša civilizirano u stanu. Imamo brojne primjere neciviliziranog ponašanja gdje susjed ne vodi računa o svojim susjedima, lupa, galami, viče i tako dalje, uznemirava se i tu nema propisa gdje ćete vi nekoga sankcionirati. Tu moramo vodit računa, tu se moramo izdignuti na razinu civiliziranog načina života u višestambenim zgradama.”, izjavio je Vladanović. 

Primjeri dobre prakse pokazuju da ako je suvlasnička zajednica informirana i voljna sudjelovati u odlukama o zgradi, da gotovo ništa nije nemoguće.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice