Povežimo se

Arhitektura

Novi svjetovi Edite Geci

Edita, zašto arhitektura?

To uopće nije bilo upitno nikada. Ja mislim da otkada sam se rodila, neću sad baš reći od nula godina ali recimo od tri godine kada sam nacrtala prvi presjek kuće, od onda više nikad nije bilo upitno da može biti samo arhitektura i apsolutno ništa drugo. 

To znači da kad si bila mala da si najčešće se igrala nekim kućicama koje si slagala ili?

Sad bi htjela reći da je to bio Lego, ali nažalost nije bio Lego, bile su one kutijice od šibica i od toga sam sklapala neke objekte i nisam se baš nikada igrala sa lutkama. Nego sam uvijek gradila. 

Koji su bili prvi projekti koje si radila?

To su bili projekti nebodera na trgu bana Jelačića, rekonstrukcija Varteksa i to je bilo izvrsno zato što sam stvarno dobro ispekla zanat. A kada sam, dosta brzo sam otvorila svoju tvrtku, sljedeće godine ćemo slaviti nadam se dvadeset godina postojanja ureda studio Geci, i kada smo krenuli dosta je teško naći investitore koji su spremni tako mladim ljudima dati jednostavno velike projekte. 

Tako da ti neki prvi projekti su bili projekti interijera, uglavnom restorana, kafića, javnih objekata, tada čak manje stambenih objekata, ali uglavnom javnih objekata. Zanimljivo je raditi interijere zato što u nekom segmentu to djeluje kao scenografija. 

Kakav je to scenarij koji moraš znati da bi napravila scenografiju?

Najvažnije je dobro iskomunicirati šta ta scenografija treba pružiti korisniku. I ako se to dobro iskomunicira i ako to arhitekt to dobro prihvati, ako se nađu na istoj valnoj duljini, iza toga stoji dobar budžet koji to može popratiti i vrijeme i kvalitetno izvođenje, onda je rezultat izvrstan. 

A kad gradiš neku kuću?

Svakom projektu kada pristupamo, ne razmišljamo samo o interijeru nego uvijek o nekakvom širem aspektu tog gdje smo se našli. Postavke suvremene arhitekture i želje investitora vrlo često se ne slažu. Tako da ja uvijek kažem da imamo prvi dio edukacije. Znači, prvi dio edukacije investitora šta je to šta je danas suvremeno, šta je to šta paše u ambijent, šta je to šta se može kvalitetno u okoliš. 

Što bi rekla da je danas to suvremeno u arhitekturi, u gradnji?

Iz moje perspektive, jedna suvremena arhitektura znači ekološki održiva, s obnovljivim izvorima energije, sa nekim suvremenijim načinom korištenja tog prostora, sa dodatnim elementima koji omogućavaju ljudima jednostavno kvalitetnije iskoristivost tog prostora. Ne toliko oblikovno koliko više utilitarno. 

Koji su to projekti na koje si najponosnija, koji su bili najizazovniji za tebe?

Nama je najzanimljivije raditi u principu hotele koji imaju i neku priču iza sebe i koji nam omogućavaju da se izrazimo kao arhitekti. Uvijek taj hotelski biznis traži upravo to, scenografiju. Traži neki dodatni moment, kada čovjek, korisnik tog hotela, kada dođe, želi ući u jedan novi svijet. I to je ambijent koji mi njemu trebamo pružiti. 

Možeš li konkretno spomenuti neke projekte koje si radila, koji onako na karti zvanoj Edita Geci imaju posebno mjesto?

Dugo godina smo radili po Gorskom kotaru, jedno 6, 7 godina, gdje smo radili ključ u ruke kuće za odmor. I između ostalog je bila ta jedna mala, crna kuća koja mi je baš srcu draga, koja je baš bila jedan poseban projekt koji smo radili za investitora koji je rekao, ono, ajmo tu napravit nešto usput, tu je jedna mala kućica u šumi, dajte vi tu napravite šta hoćete. I stvarno je ispalo nešto izvrsno.

Do nekakvih luksuznih hotela u Splitu. Investitorica i investitor su bili dosta open minded što se tiče novih materijala i jednog ambijenta koji taj hotel treba pružati, ono baš jedan novi svijet. Sa svakim projektom pokušavamo stvarno napraviti nešto novo, napraviti odmak od tadašnjeg trenda. 

Koji su najveći izazovi koje voliš u svom poslu?

Volim nešto što drugi govore da je nemoguće. Znači, isprojektirati nešto što se još, ne znam, teško je za izvesti, nemoguće za dobaviti, ovo se ne može. Znači, taj jedan izazov kad mi netko kaže to ne može, onda ja baš zagrizem i izguram to do kraja. I sad recimo radimo na projektu hotela Pinia u Zadru, radimo rekonstrukciju prizemnih prostora tih javnih dijelova. Isprojektirali smo nešto što je, čim svi izvođači kažu: „joj, ovo se ne može, kako ćemo ovo, odustanite od onoga“, to u biti stvara u nama taj inat da želimo to izvesti do kraja onako kako smo zamislili. 

Jako se često spominje tema umjetne inteligencije, što misliš, koliko će umjetna inteligencija utjecati na arhitekturu?

Po mom mišljenju, taj jedan human touch se ne može zanemariti. Znači ono nešto što je unutar čovjeka, taj jedan, ne samo drive nego jedan segment energije koji se ne može zamijeniti umjetnom inteligencijom. 

Edita, hvala ti na razgovoru. 

Oglas

Arhitektura

Mala kuća za veliki odmor – krase ju vrhunski dizajn i predivan pogled na more

Iako se radi o samo 50 četvornih metara tlocrta, ova kuća u Istri nudi puno komfora

Mala kuća za doktora dizajnirana je i izgrađena na zemljištu od 271 m2, nalazi se u mjestu Dajla u Istri, a velika je samo 50 m2.

Arhitekt Toni Lazarić ispunio je glavnu želju investitora koja je bila da se dizajnira ugodna terasa na kojoj će se rado uživati u pogledu na more. Važno je vlasnicima bilo da ova kuća za odmor ne zahtjeva puno brige oko održavanja te da se lako koristi.

Kako je plan gradnje dozvoljavao samo prizemnicu, rješenje je bilo kuću potpuno usmjeriti prema moru i iskoristiti maksimalno prizemlje i iskoristivu kosinu uz pravi nagib krova.

Kako je kuća orijentirana na sjever, u želji da što više sunca ulazi u prostor tijekom cijele godine, posebna se pažnja usmjerila na staklene stijene. Upravo veličina samih stijena dozvoljava prodor sunčevih zraka u prostor tijekom cijelog dana. Tu su i fiksna i podizno klizna vrata sistema Gealan S 9000, te ulazna vrata sustava S 9000 koja imaju odličnu toplinsku izolaciju.

Elegantna ljepotica usred Istre – kuća zanimljivog geometrijskog oblika i unutarnjeg dizajna

Prizemlje nudi otvoreni interijer uz kupaonicu i prostranu kuhinju s kaminom te klupom za odmor. U istom su prostoru i predivne stepenice koje vode u galeriju.

Na samoj galeriji se nalazi jedna mala spavaća soba, mala uska kupaonica te veća spavaća soba s terasom i pogledom na more. U posebnoj vanjskoj odvojenoj prostoriji smještena je ostava. Dvorište, osim predivnog pogleda, krasi drvo smokve i masline.

Uredite male prostore poput profesionalca! Vrijedne savjete donosi stručnjakinja

Kako se u blizini nalazi susjedno dvorište, kako bi se zaštitila privatnost postavljena su dva pokretna drvena zida.

Foto: Koridor27

Nastavite čitati

Arhitektura

“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”

Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?

Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.

Dalmatia Tower

Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?

Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu 

Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako. 

Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav. 

Zagreb Tower

Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?

Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli. 

Hotel Esplanade

Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?

Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci. 

Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.

Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri. 

Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija. 

I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja. 

Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo. 

Doha Arena

Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu 

Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno. 

Ban centar

Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje. 

Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.  

Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi

Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu. 

Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?

Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo. 

Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice