Arhitektura i dizajn
Nakon rekonstrukcije ova kamena kuća na Braču i dalje odiše autentičnim mediteranskim šarmom
Vlasnici su imali želju očuvati karakter kuće i u tome su uspjeli!
U srcu Mediterana, u mjestu Pučišća na očaravajućem otoku Braču, leži jedna od najautentičnijih priča o obnovi i očuvanju tradicije – rekonstrukcija kamene kuće. Ovaj projekt nije samo restauracija jedne građevine, već i očuvanje duha prošlosti i kamenarskog zanata koji je duboko ukorijenjen u ovom kraju, pogotovo u Pučišćima gdje se nalazi i jedina klesarska škola u Hrvatskoj.
Priču o ovoj rekonstrukciji pokrenuo je mladi bračni par iz Zagreba čiji su korijeni duboko ukorijenjeni u ovom mjestu. Njihova strast prema očuvanju naslijeđa i ljubav prema tradicionalnoj arhitekturi inspirirala je projekt, a ideju su sproveli u djelo uz pomoć arhitektonskog ateljea Salon 33 iz Zagreba koji je sa svojim idejnim i glavnim projektom udahnuo novi život starim kamenim zidovima.
Kuća se nalazi u samom centru, na nepravilnoj čestici i kosom terenu. Gradnja je započeta 20-ih godina, a završena 1938. godine. Projektom se nisu mijenjali tlocrtni gabariti ni broj etaža, ali je visina povećana za dozvoljenih 60cm, dodani su novi luminari te izmijenjena tlocrtna organizacija kao bi kuća bila prilagođena suvremenom načinu života. Neto tlocrtna površina iznosi 97m2, a sastoji se od tri spavaće sobe, dnevnog boravka i kuhinje s blagovaonicom te kupaonice.
Interijer koji odiše osobnošću njegovih vlasnika
Posebna zanimljivost je bazen napravljen u staroj gustirni te vinski podrum u prirodnoj pećini uz gustirnu. Ono što je nekad bila neugledna padina, sad je pretvorena u terase – vrtove koji će tek kroz neko vrijeme zasjati u punom sjaju.
Uz glavnu kuću nalazi se i manji objekt koji je nekad bio štala, a sad je prenamijenjen u ljetnu kuhinju. Vlasnici su imali želju da očuvaju karakter kuće i da se maksimalno iskoristi postojeći gabariti bez ubacivanja “dodatnih” kvadrata. Iznimno važna im je bila kvaliteta izvedenih radova pa su imali i jako puno strpljenja oko trajanja same izvedbe.
Jelena Babić, mag.ing.arch., jedna od suvlasnica Salona 33, otkrila je koliko je zahtjevna rekonstrukcija jednog takvog objekta i što sve ona podrazumijeva:
“Rekonstrukcija ovakvog objekta izazovan je zadatak iz više razloga. Prije početka radova, bilo nove ili stare zgrade, nastojimo odrediti i predvidjeti radove, ali kod rekonstrukcija se tokom “otvaranja” dijelova zgrade događaju brojne nepredviđene situacije. Rješenja se prilagođavaju, tehnički detalji rješavaju na neke neočekivane načine, a od neizmjerne važnosti je da se prikupi znanje i iskustvo onih koji su te probleme već riješili na drugim objektima. Meni je kao projektantu ovo bila izvrsna škola jer smo imali sreće dobiti vrhunske majstore koji su mi ukazali na odlična rješenja pogotovo kad je o kamenu riječ.”, pojasnila je te dodala kako je teško je usporediti s izgradnjom iz temelja jer ovisi o kompleksnosti ideja, ali svakako je pristup drugačiji i traži prilagodljivost i strpljenje.
S obzirom na to da se kuća nalazi unutar zaštićene jezgre Povijesne cjeline naselja Pučišća, bilo je neophodno zatražiti uvjete i potvrdu nadležnog konzervatorskog odjela, koji su naglasili važnost očuvanja kamenog krova, upotrebe drvene stolarije i ostalih tradicionalnih detalja
Tijekom cijelog projekta ključna je bila dobra suradnja između svih sudionika. Kroz dugotrajan proces rekonstrukcije, majstori kamena, na čelu sa Sinišom Martinićem, diplomiranim magistrom restauracije i nastavnikom u klesarskoj školi, s pažnjom su prema tradiciji oblikovali svaki kamen, vodeći računa da svaki detalj bude u skladu s originalnim karakterom kuće.
Od ručno klesanih kamena do tradicionalnih krovova od kamenih ploča prelivenih vapnom, svaki element prostora odiše autentičnošću i bogatom poviješću otoka.
Poseban izazov bila je rekonstrukcija kamenog krova koji je izveden na način da zadovoljava današnje standarde za energetskom učinkovitosti, a u isto vrijeme očuva izgled i priču o prošlosti kad su otopinom ugašena vapna bijeljeni i dezinficirani kameni krovovi kuća, kako bi voda, koja se preko krova slijeva u gustirnu, bila raskužena i spremna za uporabu.
Mala kuća za veliki odmor – krase ju vrhunski dizajn i predivan pogled na more
“Ako postoji mogućnost, uvijek sam za obnovu i rekonstrukciju! U moru bezličnih apartmana i nenaseljenih stanova, ovo je primjer obnove postojećeg stambenog fonda, ali i očuvanja kulturne baštine. To je ono što možemo pružiti turistima kao glavnu vrijednost i doživljaj koji će odnijeti sa sobom. S estetske strane, ovakve kuće imaju šarm i atmosferu koja je autentična. Važna je i ekološka održivost jer struktura zgrade uglavnom ostaje netaknuta i nema potrebe za potpuno demolacijom i proizvodnjom novih materijala. Jako puno materijala se nakon čišćenja ponovno ugradilo u kuću, npr. kamene ploče krova, stari kameni pragovi su iskorišteni za stepenice i sl.”, dodala je Babić.
Posebnu zanimljivost ove kuće čini i pronalazak prirodne pećine koja je zadržana u tom obliku, a sad se koristi kao vinski podrum.
Gustirna, nekadašnji izvor života za obitelji koje su ovdje živjele, pretvorena je u bazen koji dodaje notu luksuza i opuštanja ovom tradicionalnom domu. Svojim su idejama sudjelovali i dizajneri iz studija Brigada čiji se doprinos ostvario kroz vizualni identitet i copywriting, oblikovanje hortikulture te savjetovanje oko elemenata interijera i eksterijera.
Ulazeći u obnovljenu kuću, posjetitelje dočekuje atmosfera prošlosti, ali i novog početka. Kroz rekonstrukciju, kamena kuća na Braču nije samo povratila svoj stari sjaj, već je postala prostor u kojem se spajaju tradicija i suvremeni komfor. Ona pruža utočište posjetiteljima koji se žele izgubiti u predivnom ambijentu prošlosti, ali i istražiti ljepotu i bogatstvo modernog Mediterana. Sada, obnovljena i osvježena, nastavlja svjedočiti o ljubavi prema tradiciji i želji da se sačuva naslijeđe za buduće generacije.
Salon33 multidisciplinarni je arhitektonski atelje, osnovan 2022. u Zagrebu. Projekti ovog ateljea u vlasništvu triju arhitektica ističu se suvremenom estetikom, beskompromisnom funkcionalnošću i strukturalnom održivošću. Više o njihovom radu možete saznati na službenoj stranici Salona 33.
Fotografije: Dora Pokrovac
Stilovi u arhitekturi
Kako mikro domovi mijenjaju način na koji razmišljamo o stanovanju
Mikro domovi sve su popularniji odgovor na rast cijena nekretnina – donose manji trošak, veću fleksibilnost i jednostavniji način života.
U vremenu rasta cijena nekretnina, klimatskih izazova i potrebe za jednostavnijim životom, koncept malih kuća – tiny houses ili mikro domova – prerastao je iz nišnog trenda u globalni pokret. Ono što je nekad bilo eksperiment entuzijasta i alternativnih graditelja, danas postaje ozbiljna i sve češće razmatrana alternativa klasičnom stanovanju.
Posebno je zanimljiv mlađim generacijama koje tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada. U trenutku kada su cijene stanova i kuća na povijesnim razinama, a kreditna zaduženja dugoročna i opterećujuća, mikro domovi nude pristupačniji ulazak u samostalni život. Umjesto višedesetljetnih kredita, sve više mladih bira fleksibilnije modele stanovanja koji im omogućuju veću financijsku slobodu, mobilnost i prilagodbu promjenjivim životnim okolnostima.
S druge strane, tiny houses privlače i stariju populaciju – osobito ljude koji su otišli u mirovinu i više ne žive s djecom. Veliki stanovi i obiteljske kuće tada često postaju nepotrebno zahtjevni, kako financijski, tako i u smislu održavanja. Manji prostor donosi racionalizaciju svakodnevice: niže režije, manje čišćenja i jednostavniju organizaciju života, uz zadržavanje svih ključnih funkcija doma.
Što su mikro domovi ili tiny houses?
Tiny house, odnosno mikro dom, najčešće se definira kao stambeni prostor površine između 15 i 45 četvornih metara, iako postoje i manji ili nešto veći primjeri, ovisno o konceptu i potrebama korisnika. Unatoč ograničenoj kvadraturi, ove kuće osmišljene su tako da zadovolje sve osnovne funkcije stanovanja – od kuhinje i kupaonice do prostora za spavanje i rad.
Po načinu izvedbe, mikro domovi mogu biti vrlo raznoliki. Neki su projektirani kao mobilne kuće na kotačima, što vlasnicima omogućuje veću fleksibilnost i često jednostavnije administrativne uvjete, dok su drugi izvedeni kao fiksni objekti na temeljima, bliži klasičnoj arhitekturi. Sve su popularniji i modularni ili prefabricirani modeli, koji se proizvode u tvornici i zatim brzo montiraju na lokaciji, čime se značajno skraćuje vrijeme gradnje i smanjuju movi troškovi.
Iako se tiny house pokret najčešće povezuje s krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ideja života u manjem prostoru ima puno dužu povijest. Već su sredinom 20. stoljeća arhitekti i dizajneri eksperimentirali s konceptima kompaktnih i funkcionalnih stanova, osobito u urbanim sredinama gdje je prostor ograničen. Japanska arhitektura, primjerice, razvila je niz rješenja za maksimalno iskorištavanje malih površina, dok su u Europi i Americi postojali koncepti mikro stanova i montažnih kuća kao odgovor na stambene krize nakon ratova.
Moderni tiny house pokret dodatno je ubrzan nakon financijske krize 2008. godine, kada su mnogi počeli preispitivati održivost velikih stambenih kredita i način života temeljen na prekomjernoj potrošnji. Paralelno s rastom svijesti o klimatskim promjenama i održivosti, mali domovi postali su simbol racionalnijeg, fleksibilnijeg i ekološki osvještenog stanovanja. Danas se taj koncept razvija u različitim smjerovima – od minimalističkih kuća na kotačima do arhitektonski sofisticiranih mikro vila – ali zajednički nazivnik ostaje isti: pametno osmišljen prostor koji odgovara stvarnim potrebama suvremenog života.
Zašto su mikro domovi postali globalni trend?
1. Financijska pristupačnost
Jedan od ključnih razloga popularnosti tiny houses je niža cijena gradnje i održavanja.
Manja kvadratura znači: manje građevinskog mateijala, niže režije i manje troškove grijanja i hlađenja. Mikro domovi troše višestruko manje energije od klasičnih domova, što direktno smanjuje mjesečne troškove.
Ušteda energije u kućanstvu: Praktični savjeti za manje račune i održiviji dom
2. Održivost i ekologija
Mikro domovi imaju manju ekološki otisak, troše manje energije i često koriste obnovljive izvore, npr. solarne panele. Manji prostor znači i manje emisije CO₂ tijekom korištenja, ali i gradnje.
Prednosti solarnih sustava za grijanje vode: Od uštede i energetske učinkovitosti do zaštite okoliša
3. Minimalizam kao stil života
Mikro domovi nisu samo tip gradnje, oni su i životna filozofija. Život u manjem prostoru potiče i na eliminaciju viška stvare te fokus usmjerava na iskustva umjesto posjedovanja. Ovakav pristup posebno privlači mlađe generacije i digitalne nomade.
4. Fleksibilnost i mobilnost
Mnogi mikro domovi su mobilni što omogućuje provremenu promjenu lokacije i život bliže prirodi te su često popularni i kao vikendice ili turistički smještaj. Ovakvi domovi prižaju osijećaj slobode koji kod klasičnog stanovanja često nije moguć.
Dizajn: Mali prostor, velika kreativnost
U arhitekturi tiny housea ključnu ulogu ima maksimalna iskorištenost svakog centimetra prostora, pri čemu se funkcionalnost i dizajn pažljivo isprepliću. Umjesto klasičnog rasporeda prostorija, naglasak je na pametnim rješenjima koja omogućuju višestruku namjenu istog prostora. Tako se često koriste multifunkcionalni komadi namještaja, poput kreveta s ugrađenim spremištem ili sklopivih stolova koji se po potrebi pretvaraju u radne ili blagovaonske površine.
Veliku ulogu ima i korištenje vertikale, pa se prostori za spavanje često smještaju na galerije, čime se oslobađa prizemni dio za dnevne aktivnosti. Pomične pregrade i modularne zone dodatno omogućuju prilagodbu prostora tijekom dana, dok skrivena spremišta pomažu održati urednost i vizualnu prozračnost interijera.
Sve češće, ovakvi mikro domovi uključuju i personalizirane kutke koji odgovaraju životnom stilu korisnika – bilo da je riječ o mini uredu za rad od kuće, prostoru za vježbanje ili mirnom kutku za čitanje. Upravo ta prilagodljivost čini tiny house arhitekturu ne samo funkcionalnom, nego i izrazito individualiziranom.
Evo kako odabrati najbolji namještaj za mali prostor
Izazovi mikro domova
Iako je ovaj način stanovanja privlačan zbog svoje jednostavnosti i financijske pristupačnosti, nije nužno pogodan za svakoga. Najveći izazov predstavlja ograničen prostor, što može biti posebno zahtjevno za obitelji ili za ljude koji su navikli na veći stupanj komfora. Manjak kvadrata često znači i manje privatnosti, pa je potrebno dodatno promišljati organizaciju svakodnevice i odnose unutar kućanstva.
Osim toga, život u mikro domu nerijetko uključuje određene kompromise, bilo u pogledu prostora za pohranu, veličine kuhinje ili kupaonice, ali i ukupnog osjećaja komfora. Dodatni izazov predstavljaju zakonski i urbanistički okviri koji u mnogim državama još uvijek nisu jasno definirani za ovaj tip stanovanja. Zbog toga se tiny houses često nalaze u svojevrsnoj sivoj zoni regulative, što može otežati njihovo legalno postavljanje, priključivanje na infrastrukturu i dugoročno korištenje kao stalnog doma.
Mikro domovi redefiniraju pojam stanovanja u 21. stoljeću.
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost, fleksibilnost i sloboda, tiny houses nude alternativu koja nije samo praktična – nego i ideološka.
Za neke su privremeno rješenje, za druge životni izbor.
No jedno je sigurno: male kuće imaju velik utjecaj na budućnost stanovanja.
Kreativne ideje za uređenje malih stanova: Trikovi za proširenje prostora
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Stefano Boeri Interior i Giorgio Dona oblikuju novi javni prostor južnog ambulatorija Koloseuma
Projekt obnove južnih ambulatorijskih prostora Koloseum predstavlja iznimno preciznu i slojevitu intervenciju na jednom od najvažnijih spomenika antičkog svijeta. Riječ je o zahvatu koji potpisuje Stefano Boeri Interiors, studio koji je osnovao Stefano Boeri u suradnji s arhitektom Giorgiom Donaom, a realiziran je za Parco Archeologico del Colosseo.
Ova intervencija ne predstavlja klasičnu restauraciju, već pažljivo osmišljenu prostornu rekompoziciju koja rekonstruira čitljivost izgubljenih dijelova južnog perimetra Flavijeva amfiteatra, pritom izbjegavajući doslovnu rekonstrukciju.
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Povratak izgubljene geometrije
Polazište projekta bila su opsežna arheološka istraživanja, koja su omogućila precizno preklapanje iskopanih struktura s geometrijskim modelom amfiteatra. Upravo je ta superpozicija omogućila točnu definiciju perimetra krepidine — kamene baze koja definira kontakt građevine s tlom.
Obnova izvornih visinskih kota pokazala se ključnom ne samo za razumijevanje izvorne organizacije prostora, već i za ponovno uspostavljanje geometrijske logike cijelog kompleksa. Time je posjetiteljima omogućeno da jasnije percipiraju izvorni tlocrt i proporcije Koloseuma.
Pločnik kao interpretacijski alat
Jedan od najvažnijih aspekata projekta jest novi sustav popločenja, koji pokriva površinu od približno 3.130 m². Umjesto neutralne rekonstrukcije, arhitekti koriste pločnik kao medij interpretacije, oblikujući ga u skladu s radijalnom geometrijom amfiteatra. Površina je organizirana u izmjenične trake, pri čemu se pravilna polja izmjenjuju s kompenzacijskim zonama koje apsorbiraju zakrivljenost krepidine, dok su ploče trapezoidnog oblika i varijabilne geometrije. Ovakav pristup omogućuje da se kompleksna geometrija antičke građevine čita kroz suvremeni arhitektonski jezik. Materijalno, odabran je klasični travertin iz kamenoloma Cava del Barco, obrađen duž slojeva kako bi se osigurala maksimalna vizualna i teksturalna kompatibilnost s izvornim površinama, čime se postiže suptilan kontinuitet između starog i novog.
Vizualne osi i prostorna percepcija
Posebna pažnja posvećena je orijentaciji ploča: njihovo usmjerenje prati optičke osi lukova, čime se pogled posjetitelja intuitivno vodi prema strukturi amfiteatra.
Na taj način tlo prestaje biti pasivna površina i postaje aktivni element u oblikovanju iskustva prostora.
Voda kao dio dizajna
Obnova izvornih visinskih razina otvorila je mogućnost redefiniranja sustava odvodnje oborinskih voda, koji je u novom rješenju pažljivo integriran u dizajn popločenja. Nagibi su precizno kalibrirani, a prijelazi između različitih površina usklađeni s povijesnom morfologijom prostora, čime voda postaje sastavni dio njegove arhitektonske logike. Rezultat je javni prostor koji istovremeno odgovara funkcionalnim zahtjevima i postiže visoku razinu infrastrukturne sofisticiranosti.
Kako će izgledati kultni pariški muzej nakon renovacije?
Arheologija bez rekonstrukcije
Umjesto rekonstrukcije nestalih elemenata, projekt se oslanja na suptilne arhitektonske geste kako bi ih učinio čitljivima. Uz južno pročelje naznačeni su volumeni koji su nekada postojali, dok su uvedeni elementi koji sugeriraju izvorni prostorni raspored. Dio prostora pritom je ostavljen otvoren kao „arheološki prozor“, omogućujući uvid u stratigrafiju temelja. Ovakav pristup omogućuje razumijevanje povijesti bez falsificiranja izvornog stanja.
Pristupačnost i suvremena uporaba
Projekt integrira niz intervencija koje odgovaraju suvremenim standardima korištenja, pri čemu su uvedene rampe koje omogućuju kontinuirano kretanje, eliminirane su visinske barijere, a prostor je učinjen inkluzivnim za sve posjetitelje. Važno je naglasiti da su sve intervencije reverzibilne, odnosno mogu se ukloniti bez oštećenja povijesne strukture.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Povratak izgubljenog sustava orijentacije
U antičko vrijeme lukovi Koloseuma bili su numerirani kako bi se olakšala orijentacija posjetitelja, no taj je sustav na južnoj strani s vremenom izgubljen. Projekt predviđa njegovu reinterpretaciju kroz ponovno uvođenje brojeva u prostoru, pri čemu se oni graviraju u travertinske ploče. Njihove dimenzije i tipografija temelje se na sačuvanim primjerima sa sjevernog pročelja, čime se vraća još jedan sloj čitljivosti izvornog sustava.
Novi javni prostor antičkog grada
Intervencija na južnom ambulatoriju ne završava na restauraciji, već stvara novi javni prostor koji omogućuje bliži kontakt s monumentalnim zidovima Koloseuma, olakšava razumijevanje izgubljenih dijelova njegove strukture i pruža novo iskustvo kretanja kroz jedan od najpoznatijih spomenika svijeta. Projekt Stefano Boeri Interiors pritom pokazuje kako suvremena arhitektura može djelovati unutar povijesnog konteksta bez potrebe za dominacijom, koristeći dizajn kao alat interpretacije, a ne imitacije.
Obnova južnog ambulatorija Koloseuma primjer je iznimno suptilne ravnoteže između arheologije, arhitekture i infrastrukture. Kroz pažljivo vođenu intervenciju, projekt ne samo da vraća čitljivost izgubljenog dijela Koloseum, već redefinira način na koji ga suvremeni posjetitelji doživljavaju.
Radi se o projektu koji pokazuje da restauracija danas nije samo čin očuvanja — već i prilika za stvaranje novih prostornih značenja.
Animaux dans la Ville (Životinje u gradu): vizija grada u kojem nismo sami
