Arhitektura i dizajn
Nakon obnove krovišta, Šestinska Crkva spremna za cjelovitu obnovu unutrašnjeg prostora
Crkva svetog Mirka i danas ponosno stoji podno Medvednice
Predivna Crkva svetog Mirka u zagrebačkim Šestinama jedan je od simbola grada Zagreba. Osim što se ispred crkve nalazi grob oca domovine, dr. Ante Starčevića, vrlo je prepoznatljiva po svom krovištu. Šestinska Crkva pretrpjela je oštećenja u potresu zbog čega je morala ići u proces obnove.
Vlč. Robert Šreter ističe kako je crkva ostala u uporabnom stanju i nije bila tako oštećena kao neke druge crkve u podsljemenskoj zoni, te dodaje: “Budući da su se na raspolaganju našla sredstva fonda solidarnosti Europske unije, onda smo i mi ušli u proces kompletne obnove crkve, prvo zato što je ona zaista bila oštećena, a drugo zato da se preveniraju budući potresi jer mi ostajemo ovdje na trusnome području i trebalo je jednostavno obnoviti, učvrstiti crkvu za nekakve buduće izazove kad se već prilika ukazala.”
Konstrukcijska obnova crkve počela je u srpnju 2022. godine i trajala je gotovo godinu dana, a Igor Bešlić, izvođač radova ističe kako su radovi bili iznimno zahtjevni, posebno oni na krovištu na koje se i odnosio najveći dio radova: “Na krovištu smo zamijenili kompletnu staru građu, odnosno drvenu konstrukciju s čeličnom konstrukcijom i poboljšali statiku kompletnog krovišta,”, pojašnjava.
Svi radovi pod strogim nadzorom konzervatorskog zavoda
Radilo se sve naravno, propisima struke, u skladu i s odredbama konzervatorskog zavoda, sve je vršeno pod njihovim stručnim nadzorom.
“Crkva je zapravo takva bila i 1909. godine kada je izgrađena, dakle ništa se na njoj bitnog nije promijenilo, ona je ista kao što je i bila, pogotovo to krovište i krov na koji je stavljen novi crijep. Ono što je bila specifičnost ranije, prije potresa, bile su dvije nijanse žute boje – jedna je bila gore na zvoniku, a druga je bila na samom krovištu crkve. Sada je to ujednačeno i crkva je evo zasjala u svom novome sjaju, naravno, ovo je tek prva polovica obnove, čekamo ministarstvo kulture Republike Hrvatske da bi započela cjelovita obnova odnosno obnova crkve iznutra.”, pojasnio je vlč. Robert Šreter.
Uspješan spoj umjetnosti i hortikulture za savršen izgled vrta
Crkva trobrodnog oblika gdje glavni brod okružuju dva pobočna s kapelicama Srca Isusovog i Majke Božje, kulturno je dobro pod konzervatorskom zaštitom pa unatoč obnovi i dalje izgleda gotovo identično kao i kada je sagrađena. No, konzervatori su pristali da se dio drvene građe zamjeni čeličnom konstrukcijom.
“Složili su se zbog tog potresnog stanja, s tim da nije kompletna konstrukcija čelična nego je u pitanju kombinacija čelika i drveta.”, dodaje Igor Bešlić.
Nekada dvije nijanse žute boje crijepa, danas su zamijenjene jednom, a ukupna površina od 715 kvadratnih metara dobila je novi Tondach biber crijep plave i žute boje.
Josip Klarić, projektno tehnički savjetnik tvrtke Wienerberger navodi kako im je bila čast sudjelovati u ovom projektu s obzirom na to da tvrtka funkcionira sa željom da se zadovolji kulturno nasljeđe određenog lokalnog područja.
“Željeli smo smo ispoštovat zahtjeve konzervatora, svih sudionika projekta, i stoga smo u našoj proizvodnji biber crijepa u Sloveniji, u Križevcima pri Ljutomeru, nastojali proizvest što je moguće sličniji crijep, zapravo jednak onome kakav je bio prije na crkvi. Na taj zapravo smo u procesu proizvodnje dobili plave i žute biber crjepove u glaziranoj varijanti, što zapravo nije bio jednostavan proces. “, ističe.
Prije nego što su konzervatori odabrali nijansu, radilo se nekoliko proba prema uzrocima prijašnjeg crijepa.
“Postupak je tekao na način da se tražila idealna glazura u plavoj i žutoj boji, što znači da su kolege iz proizvodnje morali dobiti idealnu, što sličniju mješavinu tih boja, a zapravo radi se o mješavini sitno mljevenog stakla, glazure, pigmenata, u ovom slučaju žute i plave boje i gline i sve to skupa miješano ide u lakiranu komoru prije samog pečenja crijepa, a rezultat nakon pečenja su morale biti spomenute boje”, pojašnjava Klarić te dodaje kako nestandardne boje crijepa za Wienerberger nisu predstavljale problem jer mogućnost za izradu posebnih crjepova omogućava postojanje zasebne tvornice tih engoba, boja, pa ako postoje posebni zahtjevi za nekakvim ne standardnim bojama kao što je bio ovdje slučaj na crkvi u Šestinama, onda postoji mogućnost da prema nekakvim uzorcima, prema ralovima, modelima, stručnjaci mogu pokušati napravit željene nestandardne boje.
Ovo je tek prvi dio obnove u kojem je obnovljena konstrukcija crkve i zvonika. “Projektanti ove vrlo zahtjevne konstrukcije obnove crkve Svetoga Mirka u Šestinama bili su Zorana i Igor Gojnik, a radove na ovoj konstrukcijsko obnovi izvodila je tvrtka Hedom koja je vrlo stručno, vrlo profesionalno i u skladu sa svim rokovima i sa svim zahtjevima i konzervatora i struke, odradila svoj posao tako da ovo što sada vidimo je njihovih ruku djelo na čemu im ja od srca zahvaljujem.”, zaključio je vlč. Robert Šreter.
Wienerberger je vrlo aktivan sudionik obnove nakon potresa, osobito u obnovi kulturnog nasljeđa Zagreba za što su isporučili crjepove iz standardne ponude, kao i ovaj nestandardni plavo žuti koji ponosno stoji podno Medvednice.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
