Arhitektura i dizajn
Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom
Nepokretna kulturna baština s utvrđenim svojstvom kulturnog dobra čine pojedinačne građevine koje imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj. Zašto su neke građevine pod konzervatorskom zaštitom i može li se provoditi energetska obnova, zna arhitekt Dražen Arbutina.
U očuvanju kulturnog i povijesnog naslijeđa jedan od ključnih elemenata je konzervacija građevina, a odluka o formalnoj zaštiti građevine donosi se na temelju parametara koje definira zajednica.
Subjektivna kategorija
“Vrijednosti određenog primjera koji, recimo arhitekture koji uvrstimo u baštinu, ili u nešto što će biti formalno u zakonu tretirano kao državno dobro je zapravo kategorija koja na prvi pogled je subjektivna. Subjektivna je zbog toga što ne možete donijeti numeričke parametre kojima bi odredili da li nešto pripada toj skupini ili ne, ali se taj subjektivitet pokušava riješiti na način da veliki broj ljudi koji poznaju određenu materiju, sudjeluju u procjeni. Ako se slože oko određenoga suda, uvrštavaju to na određeni popis.”, za Dom na kvadrat rekao je dr. sc. Dražen Arbutina dipl. ing. arh.
Formalna zaštita
Formalna zaštita dijeli se u dvije kategorije – zaštićeno kulturno dobro i preventivno zaštićeno kulturno dobro.
“Kad pojednostavnimo tu kategoriju preventivno zaštićena kulturna dobra, prepoznata je njihova vrijednost, donesen je akt o njihovoj određenoj zaštiti. Ali nisu stvoreni apsolutno svi preduvjeti prije svega ovi stručni da se provede kompletna valorizacija kako bi se zapravo utvrdila prava vrijednost i onda oni i zaštitili. S druge strane imamo zaštićena kulturna dobra, koja se nalazi i na posebnoj listi koju dakle vodi Ministarstvo kulture i medija. Onda imate zapravo ta kulturna dobra na listi kulturnih dobara, koja onda imaju i specijalan status. Taj status uključuje obazriv odnos prema baštini. Kad to govorimo, dakle, ta zaštita zapravo uključuje vrlo pažljiv i specifičan odnos svih u tom procesu i to znači od onih koji su takav akt donijeli, pa do onih koji možda nisu vlasnici, ali samo takav prostor koriste.” kaže Arbutina.
Lista zaštićenih ili preventivno zaštićenih kulturnih dobara predstavlja popis svih onih građevina i lokaliteta koji posjeduju iznimne vrijednosti.
Obaveze konzervatora
Smjernice o postupanju s građevinom pod zaštitom donose konzervatori.
“Obveza konzervatora koji djeluju unutar Ministarstva kulture, unutar konzervatorskih odjela, to jest unutar Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u gradu Zagrebu, je obveza zapravo da osiguraju da će se obazrivo pristupiti svim zahvatima na bilo kojoj od građevina koja je pod zaštitom. Kad govorim o tome da osiguraju da se obazrivo pristupi, onda to znači da se neće kompromitirati i na drastičan i dramatičan način narušiti one vrijednosti koje su prepoznate zapravo prilikom stavljanja na listu takve građevine.”
Obaveze inžinjera
A problematikom obnove ili bilo kakvog zahvata na zaštićenoj građevini, bave se inženjeri.
“Među njima recimo arhitekti su zapravo ti koji provode i određena istraživanja ili bolje rečeno sintetiziraju istraživanja nekih drugih struka kao što su recimo konzervatori, restauratori. Oni pokušavaju zapravo stvoriti sliku i to cjelovitu sliku o građevini preko konzervatorskih elaborata koji se izrađuju i definirati šta su to najvrjedniji elementi građevine koji se ni na koji način ne smiju kompromitirati, do koje mjere se može i na koji način se može ići u određene intervencije na toj građevini i takvom konzervatorskom elaboratu. Oni te mjere prilažu na provjeru upravo kolegicama i kolegama upravo koji rade u konzervatorskim odjelima.”, objasnio je Dražen.
Dijalog između dvije struke
Upravo između te dvije struke često dolazi do prijepora i nerazumijevanja.
“Kad govorimo o postojećem stanju, onda vrlo često moji kolegice i kolege, pa i građevinski inženjeri posebice ne percipiraju građevni materijal kao jedan od iznimno važnih elemenata u percepciji. Znači tu moramo razdvojiti percepciju od suštine građevine koja je zapravo vrijedna. Dakle, od suštine građevine koja je vrijedna. Materijal je u suštini građevina i zamjena materijala je automatski i zamjena građevine i onda više nemate original.”
Energetska obnova takvih građevina je teška zato što svaki zahvat na njima puno skuplji nego na konvencionalnim građevinama, ali moguća.
“Pitanje energetske obnove i kvantifikacije kvalitete izvršene energetske obnove, nažalost nije kako bih rekao, apsolutno objektivno. Tu su zapravo određeni formalni parametri koji dominiraju svime time. Dakle, vi ste energetski obnovili građevinu ako ste ugradili određeni toplinski sustav, koji je više-manje konvencionalan, jer promatra se ili se u manjoj mjeri promatra na specifičan način ako uključite određene sustave koji onda rješavaju neke druge probleme. S druge strane, u povijesnim građevinama, aplikacija, konvencionalnih sustava ne znači da je apsolutno primjerena.” , zaključio je Dražen Arbutina.
Konzervacija građevina je očuvanje identiteta i dijela naše povijesti za buduće generacije.
Urbanizam
Urbanisti tvrde da je ovo budućnost gradova, a Zagreb je to imao još prije 50 godina
Dok svijet predstavlja 15-minute city kao urbanističku budućnost, mnogi Zagrepčani već desetljećima žive u kvartovima izgrađenima po istom principu — i pritom ih često smatraju zastarjelima
Zamislite da vam je trgovina udaljena nekoliko minuta hoda, dijete može samostalno pješice do škole, park je iza ugla, a do liječnika, tramvaja ili teretane ne morate prelaziti pola grada. U mnogim svjetskim metropolama to se danas predstavlja kao urbanistička budućnost.
Riječ je o konceptu 15-minute city, odnosno gradu od 15 minuta. To je model prema kojem bi stanovnici većinu svakodnevnih potreba trebali moći zadovoljiti unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od svog doma.
Dok gradovi poput Pariza, Barcelone i Melbournea danas pokušavaju implementirati takav način planiranja, zanimljivo je da su neka zagrebačka naselja desetljećima građena upravo prema vrlo sličnim principima.
I to mnogo prije nego što je taj model dobio svoje moderno ime.
Tko je osmislio koncept 15-minute city?
Iako ideja funkcionalnih kvartova nije nova, termin 15-minute city popularizirao je Carlos Moreno, francusko-kolumbijski urbanist i profesor na Sorbonni.
Moreno se godinama bavi održivim razvojem gradova i kvalitetom života stanovnika, a koncept počinje snažnije promovirati oko 2016. godine. Globalnu pažnju dobiva tijekom pandemije.
Tijekom lockdowna mnogi su prvi put osvijestili koliko im znači imati trgovinu, ljekarnu, park ili školu u neposrednoj blizini doma. Upravo tada koncept postaje globalna urbanistička tema.
Šest ključnih principa grada od 15 minuta
Carlos Moreno kasnije je dodatno razradio koncept kroz šest ključnih principa koji objašnjavaju kako bi grad od 15 minuta trebao funkcionirati u praksi.
Ideja nije samo da vam je trgovina blizu zgrade, već da cijeli kvart podržava kvalitetniji svakodnevni život.
1. Dostupnost unutar kratke udaljenosti
Većina svakodnevnih potreba trebala bi biti dostupna pješice, biciklom ili javnim prijevozom, bez potrebe za dugim vožnjama automobilom.
2. Kvalitetno stanovanje
Stanovanje ne bi trebalo biti odvojeno od sadržaja potrebnih za svakodnevni život. Dom ne bi smio postojati izolirano od škole, trgovine, zelenih površina ili osnovnih usluga.
3. Hibridni način rada
Koncept je dodatno dobio na važnosti nakon pandemije i razvoja rada od kuće, coworking prostora i fleksibilnijih modela rada.
4. Pristup zdravstvu i kvaliteti života
Ljekarne, ambulante, sportski sadržaji i prostori za rekreaciju trebali bi biti lako dostupni stanovnicima svakog kvarta.
5. Obrazovanje i kultura
Škole, vrtići, knjižnice i kulturni sadržaji trebali bi biti sastavni dio svakog funkcionalnog susjedstva.
6. Aktivan javni prostor
Parkovi, trgovi i javne površine trebali bi biti mjesta susreta i društvenog života, a ne samo prostori kroz koje prolazimo.
Problem modernih gradova: svi gravitiraju prema jednom centru
Moreno često ističe da su brojni moderni gradovi desetljećima razvijani prema koncentričnom modelu.
To znači da se većina sadržaja nalazi u centru grada — ondje su radna mjesta, trgovine, kulturne institucije, administracija i zabavni sadržaji. Stanovnici pritom često žive na periferiji i svakodnevno putuju prema centru.
Posljedice takvog modela danas su vidljive u gotovo svim većim gradovima: prometne gužve, kronični nedostatak parkinga, preopterećen javni prijevoz i sve veća ovisnost o automobilima.
Kao odgovor na to razvija se model policentričnog grada.
Umjesto jednog dominantnog centra, grad funkcionira kroz više manjih urbanih središta u kojima stanovnici mogu zadovoljiti većinu svakodnevnih potreba unutar vlastitog kvarta.
U teoriji zvuči kao nova ideja. U Zagrebu — i nije baš.
Novi Zagreb je to već imao prije pola stoljeća
Mnoga naselja u Novi Zagreb građena su upravo po vrlo sličnim principima desetljećima prije nego što je koncept dobio globalni naziv.
Trnsko jedan je od najboljih primjera takvog planiranja. Kvart je zamišljen tako da stanovnici unutar pješačke udaljenosti imaju školu, vrtiće, trgovine, zelene površine, igrališta, dom zdravlja i javni prijevoz.
Slična logika planiranja vidljiva je i u kvartovima poput Siget, Utrina, Travno i Sopot.
Ta su naselja projektirana s idejom da svakodnevni život bude funkcionalan i lokalan. Upravo je to ono što danas urbanisti ponovno pokušavaju vratiti u moderne gradove.
Zašto je koncept izazvao kontroverze?
Uz popularnost su se pojavile i brojne dezinformacije.
Na društvenim mrežama širile su se tvrdnje da koncept znači ograničavanje kretanja građana, no urbanisti ističu da to nema veze sa stvarnom idejom projekta.
Nitko vam ne zabranjuje odlazak u drugi dio grada. Poanta je upravo suprotna — stvoriti grad u kojem ne morate svakodnevno gubiti sate u prometu kako biste obavili osnovne stvari.
Realna kritika puno je praktičnija: ovakav model nije lako implementirati u gradovima koji su desetljećima planirani prvenstveno za automobile.
Je li ovo i budućnost Zagreba?
Kako Zagreb raste, sve češće se otvara pitanje novih kvartova koji nastaju bez dovoljno škola, vrtića, zelenih površina i osnovne infrastrukture.
Istovremeno, sve više ljudi traži kvartove u kojima im automobil nije nužan za svaku dnevnu obavezu.
Upravo zato urbanisti ponovno gledaju prema modelima planske gradnje kakvi su nekad postojali u Novi Zagreb.
Ironično, ono što danas mnogi nazivaju gradom budućnosti Zagreb je u nekim svojim kvartovima već imao prije više od pola stoljeća.
Arhitektura i dizajn
Iz regije u svjetski vrh dizajna: Artisan u Milanu pokazao najveću kolekciju dosad
Nove kolekcije, ulazak u uredski segment i fokus na masivno drvo – Artisan je na Salone del Mobile 2026 predstavio svoju najveću evoluciju u posljednjih deset godina.
U svom prepoznatljivom stilu, Artisan ostaje vjeran onome po čemu je postao prepoznatljiv – masivnom drvu, vrhunskoj obradi i dizajnu koji proizlazi iz tradicije zanatstva. No ovogodišnji nastup u Milanu pokazao je i nešto više: jasnu evoluciju brenda i širenje u nove segmente.
Na Salone del Mobile 2026 Artisan je predstavio svoju dosad najveću kolekciju, čime je dodatno potvrdio poziciju jednog od najrelevantnijih regionalnih brendova na međunarodnoj dizajnerskoj sceni.
Najveća kolekcija u posljednjem desetljeću
Pažljivo osmišljen izložbeni prostor u Milanu jasno je komunicirao temeljne vrijednosti brenda, ali i ambiciju za daljnji razvoj. Ove godine fokus nije bio na pojedinačnim komadima, već na cjelovitom pristupu kolekciji.
“Ove godine imamo najveću kolekciju u zadnjih deset godina. Ako gledamo cijelu 2026., predstavljamo više od 20 novih proizvoda”, ističe Armin Huremović, prodajni direktor Artisana.
Kolekcija obuhvaća širok raspon proizvoda, od manjih stolića do funkcionalnih stolova na razvlačenje, ali i novih modela fotelja koje naglasak stavljaju na udobnost i dugotrajnost.
Širenje u uredski segment
Jedna od najvažnijih novosti je ulazak u potpuno novi segment: uredski namještaj. Time Artisan prvi put izlazi izvan okvira primarno rezidencijalnog dizajna.
“Po prvi puta ulazimo u uredski prostor s kolekcijom koja uključuje kancelarijske stolce i radne stolove. To je područje koje smo odlučili razvijati jer postoji velika potražnja”, objašnjava Huremović.
Ono što ovu kolekciju čini posebnom jest pristup materijalima. Umjesto klasičnih hladnih i industrijskih rješenja, Artisan zadržava svoju prepoznatljivu toplinu.
“Navikli smo da su uredski stolci hladni i plastični. Mi smo željeli unijeti toplinu – više drveta, prirodnih materijala i kože, ali uz zadržavanje funkcionalnosti.”
Drvo kao identitet brenda
Bez obzira na širenje kolekcija, osnovna filozofija ostaje ista: drvo kao temeljni materijal i nositelj identiteta.
“Drvo je naša linija i vodilja. To je ono po čemu smo prepoznatljivi i čega se držimo u svakom segmentu, pa tako i u novim kolekcijama”, ističe Huremović.
Upravo taj fokus na masivnom drvu razlikuje Artisan namještaj od mnogih drugih brendova koji se sve više okreću industrijskim materijalima.
Dizajn koji povezuje privatne i javne prostore
Posebna vrijednost novih kolekcija leži u njihovoj fleksibilnosti. Komadi su dizajnirani tako da se jednako dobro uklapaju u privatne interijere, ali i u javne prostore poput hotela, restorana ili ureda.
“Naš cilj je razvijati proizvode koji su primjenjivi u oba segmenta. I dalje nam je fokus na namještaju za dom, ali sve više rastemo i u javnim prostorima”, kaže Huremović.
Taj rast potvrđuju i suradnje s globalnim brendovima i projektima visoke razine.
“U zadnje dvije do tri godine snažno rastemo u javnim prostorima – od hotela i restorana do luksuznih interijera brendova poput Hermèsa ili Louis Vuittona. Nedavno smo postali i jedan od najvećih dobavljača za Apple urede diljem svijeta.”
Suradnja s dizajnerima kao temelj razvoja
Artisan od samih početaka razvija proizvode u suradnji s dizajnerima, što se pokazalo kao jedna od ključnih prednosti brenda.
“Imamo jasno definiranu art direkciju i dugogodišnju suradnju s dizajnerima koji razumiju naš pristup. To nam omogućuje kontinuitet i kvalitetu u razvoju novih kolekcija”, objašnjava Huremović.
Takav način rada rezultira skladom između dizajnerske ideje i proizvodnih mogućnosti, što se jasno vidi u svakom komadu.
Između skulpture i funkcije
Nove kolekcije dodatno naglašavaju spoj skulpturalnosti i funkcionalnosti. Stolice i fotelje reinterpretiraju klasične tipologije kroz suvremeni dizajnerski jezik.
Tanke, ali čvrste konstrukcije kombiniraju se s ergonomskim oblicima, stvarajući ravnotežu između estetike i udobnosti.
Upravo ta kombinacija čini Artisan namještaj prepoznatljivim – proizvodi nisu samo vizualno privlačni, nego i dugoročno ugodni za korištenje.
Dizajn koji traje
Umjesto praćenja kratkotrajnih trendova, Artisan ostaje vjeran ideji dugotrajnog, generacijskog dizajna. Svaki komad nastaje kao rezultat promišljenog procesa u kojem se spajaju tradicija, suvremeni dizajn i tehnološka preciznost.
