Arhitektura i dizajn
Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom
Nepokretna kulturna baština s utvrđenim svojstvom kulturnog dobra čine pojedinačne građevine koje imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj. Zašto su neke građevine pod konzervatorskom zaštitom i može li se provoditi energetska obnova, zna arhitekt Dražen Arbutina.
U očuvanju kulturnog i povijesnog naslijeđa jedan od ključnih elemenata je konzervacija građevina, a odluka o formalnoj zaštiti građevine donosi se na temelju parametara koje definira zajednica.
Subjektivna kategorija
“Vrijednosti određenog primjera koji, recimo arhitekture koji uvrstimo u baštinu, ili u nešto što će biti formalno u zakonu tretirano kao državno dobro je zapravo kategorija koja na prvi pogled je subjektivna. Subjektivna je zbog toga što ne možete donijeti numeričke parametre kojima bi odredili da li nešto pripada toj skupini ili ne, ali se taj subjektivitet pokušava riješiti na način da veliki broj ljudi koji poznaju određenu materiju, sudjeluju u procjeni. Ako se slože oko određenoga suda, uvrštavaju to na određeni popis.”, za Dom na kvadrat rekao je dr. sc. Dražen Arbutina dipl. ing. arh.
Formalna zaštita
Formalna zaštita dijeli se u dvije kategorije – zaštićeno kulturno dobro i preventivno zaštićeno kulturno dobro.
“Kad pojednostavnimo tu kategoriju preventivno zaštićena kulturna dobra, prepoznata je njihova vrijednost, donesen je akt o njihovoj određenoj zaštiti. Ali nisu stvoreni apsolutno svi preduvjeti prije svega ovi stručni da se provede kompletna valorizacija kako bi se zapravo utvrdila prava vrijednost i onda oni i zaštitili. S druge strane imamo zaštićena kulturna dobra, koja se nalazi i na posebnoj listi koju dakle vodi Ministarstvo kulture i medija. Onda imate zapravo ta kulturna dobra na listi kulturnih dobara, koja onda imaju i specijalan status. Taj status uključuje obazriv odnos prema baštini. Kad to govorimo, dakle, ta zaštita zapravo uključuje vrlo pažljiv i specifičan odnos svih u tom procesu i to znači od onih koji su takav akt donijeli, pa do onih koji možda nisu vlasnici, ali samo takav prostor koriste.” kaže Arbutina.
Lista zaštićenih ili preventivno zaštićenih kulturnih dobara predstavlja popis svih onih građevina i lokaliteta koji posjeduju iznimne vrijednosti.
Obaveze konzervatora
Smjernice o postupanju s građevinom pod zaštitom donose konzervatori.
“Obveza konzervatora koji djeluju unutar Ministarstva kulture, unutar konzervatorskih odjela, to jest unutar Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u gradu Zagrebu, je obveza zapravo da osiguraju da će se obazrivo pristupiti svim zahvatima na bilo kojoj od građevina koja je pod zaštitom. Kad govorim o tome da osiguraju da se obazrivo pristupi, onda to znači da se neće kompromitirati i na drastičan i dramatičan način narušiti one vrijednosti koje su prepoznate zapravo prilikom stavljanja na listu takve građevine.”
Obaveze inžinjera
A problematikom obnove ili bilo kakvog zahvata na zaštićenoj građevini, bave se inženjeri.
“Među njima recimo arhitekti su zapravo ti koji provode i određena istraživanja ili bolje rečeno sintetiziraju istraživanja nekih drugih struka kao što su recimo konzervatori, restauratori. Oni pokušavaju zapravo stvoriti sliku i to cjelovitu sliku o građevini preko konzervatorskih elaborata koji se izrađuju i definirati šta su to najvrjedniji elementi građevine koji se ni na koji način ne smiju kompromitirati, do koje mjere se može i na koji način se može ići u određene intervencije na toj građevini i takvom konzervatorskom elaboratu. Oni te mjere prilažu na provjeru upravo kolegicama i kolegama upravo koji rade u konzervatorskim odjelima.”, objasnio je Dražen.
Dijalog između dvije struke
Upravo između te dvije struke često dolazi do prijepora i nerazumijevanja.
“Kad govorimo o postojećem stanju, onda vrlo često moji kolegice i kolege, pa i građevinski inženjeri posebice ne percipiraju građevni materijal kao jedan od iznimno važnih elemenata u percepciji. Znači tu moramo razdvojiti percepciju od suštine građevine koja je zapravo vrijedna. Dakle, od suštine građevine koja je vrijedna. Materijal je u suštini građevina i zamjena materijala je automatski i zamjena građevine i onda više nemate original.”
Energetska obnova takvih građevina je teška zato što svaki zahvat na njima puno skuplji nego na konvencionalnim građevinama, ali moguća.
“Pitanje energetske obnove i kvantifikacije kvalitete izvršene energetske obnove, nažalost nije kako bih rekao, apsolutno objektivno. Tu su zapravo određeni formalni parametri koji dominiraju svime time. Dakle, vi ste energetski obnovili građevinu ako ste ugradili određeni toplinski sustav, koji je više-manje konvencionalan, jer promatra se ili se u manjoj mjeri promatra na specifičan način ako uključite određene sustave koji onda rješavaju neke druge probleme. S druge strane, u povijesnim građevinama, aplikacija, konvencionalnih sustava ne znači da je apsolutno primjerena.” , zaključio je Dražen Arbutina.
Konzervacija građevina je očuvanje identiteta i dijela naše povijesti za buduće generacije.
Arhitektura i dizajn
Kavana Corso priprema se za novi život: Pogledajte kako je izgledala prije više od stotinu godina
Grad je pokrenuo pripremu projekta za uređenje kavane Corso, a mi donosimo arhivske fotografije koje pokazuju kako je izgledala prije više od stotinu godina.
Grad Zagreb pokrenuo je nabavu projektne dokumentacije za uređenje povijesne kavane na uglu Ilice i Gundulićeve. Arhivske fotografije otkrivaju njezin nekadašnji interijer, a ostaje pitanje koji će se njegovi elementi vratiti.
Kavana Corso napravila je prvi konkretan korak prema povratku. Grad Zagreb objavio je 21. listopada da pokreće nabavu projektne dokumentacije za njezino uređenje. Prema najavi, projekt obuhvaća oko 930 četvornih metara u podrumu, prizemlju i na međukatu, a za projektiranje i radove okvirno se planira oko dva milijuna eura. Predviđeni su restauracija i izrada replika ukrasnih elemenata prema arhivskoj dokumentaciji, a nakon uređenja Grad će raspisati natječaj za ugostitelja.
Rok otvaranja nije objavljen. Prije prve kave treba izabrati projektanta, izraditi projekt i izvesti radove. No najava je dobar povod da se vratimo fotografijama koje pokazuju što je Zagreb u ovoj kavani nekoć imao.
Grad naručuje projekt, rok otvorenja još nije objavljen
Palača u kojoj se kavana nalazi obnovljena je nakon potresa, ali sam prostor Corsoa još čeka uređenje. Prema Liderovu izvještaju iz kolovoza, prostor kavane tada je bio u fazi visoke roh-bau gradnje. Konstrukcija je, dakle, spremna, a sve ono zbog čega se u Corso dolazilo tek treba nastati.
Najava povratka nije nova. Još 2017. Gradska skupština prihvatila je zamjenu nekretnina kojom je Corso iz državnog prešao u gradsko vlasništvo, uz najavu da će kavana ponovno dobiti izvornu namjenu. Od tada su prošli potres, obnova palače i gotovo cijelo desetljeće.
Kupola sa satom i natpis Kavana
Palača Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice, na adresi Ilica 25, odnosno Gundulićeva 2, nastala je u atelijeru Hönigsberg & Deutsch, tada vodećem projektantskom i građevinskom poduzeću u Zagrebu. Na njoj su radili Vjekoslav Bastl, Ivan (Ivo) Štefan i Otto Goldscheider, a izvori je datiraju u 1906. i 1907. godinu.
Pročelje palače, s kupolom i satom na uglu, kartušama, figurama oko prozora i visokim stupovima, oslanja se na reprezentativni neobarokni rječnik kakav su tada voljele banke i štedionice, a secesija se jasnije vidi u ornamentima interijera kavane.
Corso pritom nije nastao zajedno s palačom. Kavana tog imena postojala je i prije, u Tomićevoj ulici, a na ugao Ilice i Gundulićeve preselila se 1907.
Biljar, galerija i sat iznad šanka
Najbolje se kavana vidi na fotografiji duge dvorane. Prostor se proteže duboko u zgradu, a strop je podijeljen u kasetirana polja s ukrasnim lukom preko cijele širine. Uz visoke prozore nižu se tapecirane klupe s uzorkom, s druge strane je šank zaobljenog pročelja, a na ormaru iza njega veliki sat.
Upravo je ovaj pogled 1908. objavljen u stručnom časopisu Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta u Zagrebu, kao prilog uz četvrti broj, pod naslovom „Dvorana kavane Corso”. Interijer kavane bio je dovoljno važan da ga struka predstavi uz samu palaču.
Druga fotografija snimljena je bliže ulazu. U sredini kadra, na zaobljenoj tapeciranoj klupi oko stupa, sjedi gospodin s brkovima i gleda ravno u objektiv. Iza njega konobar u tamnom odijelu stoji uz stol, a drugi se okrenuo prema gostu kraj velikih ostakljenih vrata uokvirenih girlandama. Stupovi su ukrašeni stiliziranim kartušama i geometrijskim motivima, a nad dvoranom visi luster s nizom izduženih rasvjetnih elemenata.
Kako se kavana Corso mijenjala kroz desetljeća
Godine 1915. snimatelj Josip Halla unio je kameru u Corso i snimio film „Kavana Corso”, jedan od najstarijih filmskih zapisa Zagreba.
Prvo veliko preuređenje dogodilo se 1933. i 1934., prema projektu arhitekata Stjepana Gomboša i Mladena Kauzlarića, dvojice važnih imena zagrebačke međuratne moderne.
Drugo je stiglo između 1975. i 1978., kad je Corso uredio Vjenceslav Richter. Njegov interijer s tamnim drvenim elementima i skulpturalno oblikovanim stropom bio je potpuno drukčiji od prethodnih, a prema povijesnom pregledu Jutarnjeg lista izazvao je i polemike.
Koji se Corso vraća?
Najava Grada ne precizira na koju će se povijesnu fazu osloniti buduće uređenje. Spominju se restauracija, replike ukrasnih elemenata i vraćanje dijela opreme prema arhivskoj dokumentaciji, ali još nije jasno koji će se elementi pojedinih razdoblja obnoviti ili predstaviti.
To je važno jer Corso nije imao samo jedan povijesni izgled. Njegovo uređenje nosi tragove različitih autora i vremena, pa će projekt pokazati kako se ta slojevita povijest namjerava povezati sa suvremenim radom kavane.
Što slijedi prije prve kave
Najprije treba izabrati projektanta i izraditi projekt u skladu s konzervatorskim smjernicama. Zatim slijede radovi, a tek nakon njih natječaj za ugostitelja. Rokovi tih faza zasad nisu objavljeni.
Fotografije: Grad Zagreb
Gradnja doma
Rušenje zidova tijekom adaptacije: Što sve trebate znati prije prvog udarca čekićem?
Otvoreni prostori, prostrane dnevne sobe povezane s kuhinjom i više prirodnog svjetla među najčešćim su željama prilikom renovacije doma. Ali ono što na papiru izgleda kao jednostavno uklanjanje zida u stvarnosti može biti ozbiljan građevinski zahvat. Prije nego što krenete s rušenjem, važno je znati što se smije ukloniti, kada je potreban statičar i zašto čak ni naizgled običan pregradni zid nije uvijek bezopasan za rušenje.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Rušenje zidova počinje provjerom njihove uloge
Adaptacija stana ili kuće često započinje idejom o potpuno drukčijem rasporedu prostorija. Zid koji dijeli kuhinju od dnevnog boravka odjednom postaje prepreka zamišljenom otvorenom prostoru, a njegovo uklanjanje čini se kao najjednostavniji put do željenog interijera. Međutim, svaki zid ima svoju ulogu, a neke od njih nisu vidljive na prvi pogled.
„Kada želimo srušiti nekakav zid u kući, prije nego što krenemo sa radovima moramo znati je li taj zid kojeg želimo srušiti pregradni ili nosivi”, objašnjava diplomirana inženjerka građevinarstva Anđela Mijić.
Tanki zid nije nužno bezopasan za uklanjanje
Uvriježeno je mišljenje da su tanki zidovi pregradni, dok su oni deblji nosivi. Iako debljina može biti jedan od pokazatelja, ona nije dovoljan kriterij za donošenje odluke o rušenju.
Posebno je važno biti oprezan u starijim zgradama, gdje zidovi koji naizgled samo dijele prostorije mogu imati važnu konstruktivnu funkciju.
Mijić upozorava da u starijim objektima pojedini pregradni zidovi mogu djelovati kao ukrutni zidovi, odnosno pridonositi stabilnosti cijele građevine. Takvi zidovi mogu sudjelovati u preuzimanju horizontalnih sila, primjerice tijekom potresa, ali i nositi dio opterećenja međukatne konstrukcije.
Prvi korak trebala bi biti provjera postojeće projektne dokumentacije i pregled građevine koji obavlja stručna osoba. Iz projekta se često može utvrditi koji su zidovi dio nosive konstrukcije, a koji imaju isključivo pregradnu funkciju.
Može li se ukloniti nosivi zid?
Dobra je vijest da nosivi zid ne mora nužno značiti kraj planova o otvorenom prostoru. U određenim okolnostima moguće ga je djelomično ili potpuno ukloniti, ali samo uz odgovarajuće projektirano konstruktivno rješenje.
„Moguće je raditi nove otvore i moguće je raditi uklanjanja zidova, ali je potrebno znači angažirati statičara, potrebno je pripremiti postojeću dokumentaciju”, ističe Mijić.
Statičar, odnosno projektant konstrukcije, mora utvrditi kako će zahvat utjecati na stabilnost građevine te predvidjeti način preuzimanja opterećenja koje je dotad nosio zid.
To u praksi može uključivati izvedbu novih greda, stupova ili drugih konstruktivnih elemenata, ovisno o karakteristikama objekta i planiranom zahvatu.
Važno je pritom razlikovati projektiranje interijera od projektiranja konstrukcije. Arhitekt ili dizajner interijera može osmisliti novi raspored prostora, ali odluku o zahvatima u nosivoj konstrukciji mora donijeti ovlašteni stručnjak odgovarajuće struke.
Kako popraviti rupu u zidu bez majstora – stručni koraci za savršeno gladak zid
Rušenje zida u kući i stanu nije jednak zahvat
Rušenje zida u obiteljskoj kući i u stanu unutar višestambene zgrade nije jednako složen zahvat. U zgradi je svaki dio nosive konstrukcije povezan s ostatkom objekta. Uklanjanje zida na jednoj etaži može utjecati i na konstrukciju iznad ili ispod nje, zbog čega radove treba promatrati u kontekstu cijele građevine.
Anđela Mijić posebno naglašava važnost komunikacije s ostalim suvlasnicima i predstavnikom suvlasnika.
„Ako se radi o nekoj zgradi, onda bi valjalo uvijek obavijestiti i predstavnika stanara”, savjetuje i dodaje kako je osim pravodobnog informiranja, potrebno provjeriti i obveze koje proizlaze iz propisa o upravljanju zgradama te pribaviti odgovarajuću projektnu dokumentaciju i potrebne suglasnosti, ovisno o vrsti zahvata.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Je li za rušenje zida potrebna građevinska dozvola?
Jedno od najčešćih pitanja tijekom adaptacije jest smije li vlasnik samostalno uklanjati zidove u vlastitom stanu. Odgovor ovisi o vrsti zida, opsegu zahvata i njegovu utjecaju na konstrukciju, kaže Mijić.
Za određene radove na postojećim građevinama građevinska dozvola nije potrebna, ali to ne znači da se radovi mogu izvoditi bez projektne dokumentacije i poštovanja propisanih postupaka.
„Treba se pratiti zakon o gradnji pravilnik o jednostavnim građevinama u kojemu se navodi da se bez građevinske dozvole, ali u skladu sa glavnim projektom, mogu raditi takvi radovi”, objašnjava Anđela Mijić.
Kod zahvata koji zadiru u nosivu konstrukciju potrebno je provjeriti točne zakonske uvjete, izraditi odgovarajuće projekte i kada je propisano, prijaviti početak građenja.
Drugim riječima, činjenica da za neki zahvat nije potrebna građevinska dozvola ne znači da ga je dopušteno izvesti bez stručnog nadzora i pripreme.
Uređenje stana od roh-bau faze, evo kako je promjena tlocrta stvorila prozračan dom
Prije rušenja provjerite instalacije u zidu
Čak i kada je utvrđeno da se zid smije ukloniti, postoji još jedna važna prepreka: instalacije.
Električni vodovi, vodovodne cijevi i druge instalacije često su skriveni ispod žbuke, a njihov položaj nije uvijek moguće pouzdano predvidjeti.
Ako postoji izvedbeni projekt, on može biti vrijedan izvor informacija. Međutim, u mnogim starijim stanovima takva dokumentacija nije dostupna ili ne odgovara stvarnom stanju nakon prethodnih adaptacija.
Zato stručnjaci koriste različite metode provjere, od pregleda položaja utičnica i prekidača do detektora instalacija i kontrolnog otvaranja pojedinih dijelova zida.
Želja za većim i funkcionalnijim prostorom potpuno je razumljiva, osobito u starijim stanovima čiji raspored više ne odgovara suvremenom načinu života. Ipak, uspješna renovacija ne počinje čekićem, nego dobrim planiranjem.
