Arhitektura i dizajn
Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara
Kako osvojiti Pritzkera – pitanje je to na koje odgovor želi znati većina arhitekata. Voljeli bismo ga znati i mi pa smo pitanje postavili na pravom mjestu. Razgovarali smo s bivšom izvršnom direktoricom tog takozvanog arhitektonskog Oscara, Marthom Thorne .
Šesnaest je godina Martha Thorne bila izvršna direktorica Pritzkerove nagrade. S tog se mjesta povukla u ožujku ove godine. Sada je samo dekanica IE Škole arhitekture i dizajna u Madridu. S obzirom na dugogodišnje iskustvo, bili smo sigurni da smo na pravoj adresi za saznati odgovor na pitanje – koji je tajni recept za osvajanje Pritzkera.

Trebamo znati što tražimo
„Nemam recept, ali mogu reći nekoliko stvari. Mislim da nagrada Pritzker kao bilo koje natjecanje ovisi o dvije stvari. Ovisi o žiriju i o poruci koju oni žele poslati te o širem socijalnom kontekstu“, objasnila nam je bivša izvršna direktorica Pritzkerove nagrade Martha Thorne.
Arhitekti Lacaton i Vassal imali su tu čast da im posljednjima uruči prestižnu nagradu. Žiri je rekao da njihov rad reflektira demokratski duh arhitekture. Martha Thorne možda nema tajni recept uspjeha, ali može dati pokoji savjet. Kaže da je od osvajanja nagrade puno važnije postaviti pitanje zašto netko želi dobiti nagradu.

„Trebamo znati što tražimo. Je li to slava, je li to da budemo inspiracija drugima, slavlje… mislim da trebamo biti iskreni sa samima sobom što se nadamo postići s nagradom. Inače, nismo iskreni prema samima sebi, a možda nismo iskreni prema ljudima oko nas“, istaknula je Thorne.
Godinu ranije, dok je sve još bilo normalno, Pritzkera su dobile dvije žene – Yvonne Farrel i Shelley McNamara, jer su bez velikih i lakomislenih gesti uspjele projektirati zgrade koje su monumentalne kad je to prikladno, ali istovremeno i detaljne tako da u njima postoje intimni prostori stvarajući zajednicu unutar njih.

Kakvo je stanje u arhitekturi danas?
„Mislim da je arhitektura trenutno u krizi ili procesu promjene. Ono što je važno da se mijenja brzo. Vidjeli smo ogromne učinke COVID—a koji su nas učinili osjetljivijima na naše fizičko okruženje. Smatram da je za arhitekte kratkoročno važno da prihvate povezanost individue, zajednice i okoliša te da objasne ljudima tu intimnu vezu i mogućnost njezina poboljšanja. Kako da je učinimo udobnijom i korisnom“, kazala je Thorne.
Srednjoročno, treba misliti na globalno zatopljenje jer zgrade imaju popriličan doprinos po tom pitanju.
„Rekla bih da danas gledam na arhitekturu iz pomalo drugačije perspektive. Mislim da sam osjetljivija zbog svoje uloge dekanice u IE Školi arhitekture i dizajna i puno sam zabrinutija zbog konteksta u kojem radimo, zbog budućnosti i koja će biti uloga mladih ljudi u arhitekturi“, objasnila je.
Martha Thorne sadašnjim poslom uvelike oblikuje buduće arhitekte
Thorne nam je kazala kako je oprezni optimist i kako vjeruje da je obrazovanje ključ preobrazbe ljudi i svijeta. „Mislim da obrazovanjem budućim arhitektima trebamo dati alat, razumijevanje i mudrost. Ne možemo studentima reći što da naprave ili kako, ali možemo opremiti sa svime što trebaju kako bi se mogli suočiti s nesigurnim i ponekad zastrašujućim budućim svijetom. I ako to napravimo dobro, nemam sumnje da će ih obrazovanje transformirati kao pojedince i da će utjecati na ostatak društva“, rekla je Thorne za Dom na kvadrat.
A da bi arhitekti mogli izgraditi svoje projekte potrebni su im vrhunski materijali. Jedan od vodećih svjetskih dobavljača građevinskog materijala Wienerberger omogućio je produkciju razgovora s američkom arhitekticom. Za današnju gradnju važna su sustavna rješenja, bilo da je riječ o zidnim sustavima, krovnim, fasadnim ili dizajnu vanjskog prostora. Jer svi vole kada kompletno rješenje mogu pronaći na jednom mjestu.
Razgovor s Marthom Thorne omogućio je Wienerberger.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Stan na Srebrnjaku osvojio BIG SEE nagradu: Suvremeni interijer s pogledom na prirodu
Zagrebački stan ističe se promišljenom organizacijom prostora, korištenjem prirodnog svjetla i jasnim odnosom između interijera i okoline.
Stan na Srebrnjaku dobitnik je BIG SEE nagrade za dizajn interijera u kategoriji stanovanja. Projekt je realiziran u Zagrebu, a prepoznat je kao primjer kvalitetnog i promišljenog oblikovanja suvremenog stambenog prostora.
Nalazi u novijoj zgradi smještenoj na padini, s pogledom na zelenu dolinu, a njegova pozicija i orijentacija uvelike su utjecale na organizaciju interijera.
Dječja poliklinika Helena osvojila BIG SEE nagradu za inovativan pristup dizajnu
Arhitektica s vizijom iza projekta
Projekt potpisuje arhitektica Sandra Meštrović, koja u svom radu razvija prostorne koncepte usmjerene na korisnika i njegov doživljaj prostora. U središtu svakog projekta nalazi se čovjek, a svaki element promišljen je s ciljem stvaranja funkcionalnog i kvalitetnog okruženja.

Prepoznatljiva je po suptilnom minimalističkom izrazu, u kojem naglasak stavlja na pažljivo birane elemente, svjetlo i atmosferu, izbjegavajući suvišne detalje.
Kao arhitektica i dizajnerica interijera s više od 30 godina iskustva, obrazovala se u području arhitekture te dodatno usavršavala u Firenci i Milanu. Njezin rad obilježava spoj arhitekture i scenografije, zbog čega prostor promatra kao cjelovito i iskustveno oblikovano okruženje.

Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Jasna podjela prostora i logična organizacija
Stan je organiziran kroz tri etaže, s centralno smještenim ulazom koji dijeli prostor na dnevnu i noćnu zonu. Ulazni dio nalazi se na srednjoj razini, dok su pomoćni sadržaji poput praonice i spremišta smješteni u donjoj etaži.
Glavni dnevni prostor smješten je na gornjoj razini, čime se maksimalno iskorištava prirodno svjetlo i pogled. Stan je orijentiran na sve četiri strane svijeta, s dominantnom zapadnom orijentacijom dnevnog prostora.


Stan u središtu Zagreba iz 1912. obara s nogu
Konstrukcija kao polazište dizajna
Zgrada je izvedena u armiranobetonskoj konstrukciji s vidljivim gredama, koje su postale važan element u oblikovanju interijera. Strukturna mreža korištena je kao osnova za oblikovanje prostora i koloristički koncept.
Tamnije nijanse povlače konstrukciju u pozadinu, dok svjetliji tonovi i naglašeni elementi usmjeravaju fokus na prostor i pogled prema van.
U interijer su integrirani i sustavi grijanja i hlađenja u stropu, što dodatno doprinosi čistoći prostora i vizualnoj jednostavnosti.


Prostor usmjeren prema svjetlu i pogledu
Dnevni prostor otvoren je prema eksterijeru, s naglaskom na povezivanje interijera i krajolika. Velike staklene površine omogućuju kontinuiran dotok prirodnog svjetla i vizualnu povezanost s okolinom.
Boravak, kuhinja i blagovaonica oblikovani su kao jedinstvena cjelina, dok su spavaće sobe smještene u odvojenom, mirnijem dijelu stana.

BIG SEE nagrada kao potvrda kvalitete
Projekt je nagrađen BIG SEE nagradom za dizajn interijera, čime je potvrđena njegova vrijednost u kontekstu suvremenog stanovanja. BIG SEE platforma okuplja projekte iz područja arhitekture, dizajna i kreativnih industrija te prepoznaje rješenja koja se ističu kvalitetom, konceptom i izvedbom.
Stan na Srebrnjaku predstavlja primjer suvremenog pristupa oblikovanju stambenog prostora, u kojem su prostorna organizacija, konstrukcija i orijentacija ključni elementi dizajna. Projekt pokazuje kako arhitektonska rješenja i interijer mogu djelovati kao cjelina, stvarajući funkcionalan i jasno definiran životni prostor.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.



Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.

Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.

Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.

Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.

Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno









You must be logged in to post a comment Login