Arhitektura i dizajn
Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?
Prosječna starost zgrada u Hrvatskoj veća je od 47 godina u starijim naseljima i više od 15 godina u novijim naseljima, što znači da su mnoge dosegle svoj maksimum te zahtijevaju intenzivniju brigu i obnovu. To je tema svih suvlasnika koji moraju pronaći najbolje rješenje na čelu sa svojim predstavnikom.
“Često puta to nije tako jednostavno, komplicirano je i složeno, zbog različitih naravi, različitih kultura, socijalnih statusa, ekonomskih mogućnosti tako da je potrebno naći mjeru, jednu odmjerenost, znati komunicirati s ljudima na jedan pravilan način, doći do njihove svijesti, promicati ideje koje su od zajedničkog interesa.”, rekao je Zdravko Vladanović, dipl. pravnik, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika.

U Zagrebu ima oko 10.000, a u Hrvatskoj oko 30.000 predstavnika suvlasnika koji vode brigu o zgradama i suvlasničkoj zajednici predstavljaju ideje o potencijalnim poboljšanjima zgrade. Poput ugradnje dizala ili energetske obnove koja je prijeko potrebna.

Ograničen broj prijava za energetsku obnovu
Energetska obnova višestambenih zgrada je jedno složeno pitanje, to nije samo pravno, to je i ekonomsko pitanje i tu je potrebno naći jedan način kako bi se u okviru zakonskih odredbi došlo do suvlasnika, dobilo njihovo povjerenje i objasnilo da je energetska obnova prijeko potrebna i da je to naša budućnost.
Riječko područje je dosta dobro, dosta su savjesno pristupili toj temi, Zagreb nešto lošije, ali nastaju poteškoće zbog toga što kod prijave trebate učiniti prethodne troškove, to je izrada projekta, projekt košta, je li, a to nije jamstvo da ćete vi proći na natječaju. Dakle, puno je zgrada, što ja znam, ušlo u troškove izrade dokumentacije, prijavilo se, ali nisu bili brzi niti spretni, jer to je samo ograničeni broj prijava i onda su ljudi razočarani i tako, iako će projektna dokumentacija vrijediti 10 godina, rijetko se tko za sada odlučuje da krene sa vlastitim sredstvima na energetsku obnovu.

Najčešći argumenti protiv energetske obnove uključuju i povećanje visine pričuve, što ovisi o nekoliko čimbenika.
Povećanje visine pričuve
Najprije se mora raditi procjena i certificiranje, pa se izrada elaborata, tek onda iz elaborata može se vidjeti koliko će to otprilike koštat. Pa onda se na temelju toga se radi procjena podizanja pričuve, pa onda koliko zgrada raspolaže u tom trenutku novaca, koliko je potrebno kreditne linije, s kojim se bankama ugovara, jesu li upravitelji dogovorili povoljne kreditne linije, dobivanje potpisa ponekad je potrebno i više od 60 posto potpisa. I ljudi su oprezni. Čim se govori o novcima, odmah nastaje strah. Strah nastaje u neznanju.

Odluka o energetskog obnovi višestambene zgrade često ovisi o strukturi stanara i njihovoj spremnosti na promjene.
Ako se radi o starijoj, umirovljeničkoj populaciji, oni su jako oprezni gotovo da su potpuno rezervirani zato što je to prirodno, oni kažu pa neću se ja opterećivat, to će netko drugi iza mene, i tako, kod mlađih to ide puno brže i lakše ali i oni su oprezni, svjesni da žive u nestabilnim vremenima i da ekonomski to nije baš tako jednostavno odlučiti.

Osim zajedničkih donošenja odluka o potrebnim ulaganjima, stanari višestambene zgrade trebali bi se pridržavati i kulture stanovanja kako bi se održalo pozitivno okruženje u zajedničkom prostoru. Nažalost, nije uvijek slučaj da se to poštuje.
“U kulturi stanovanja nema propisa kojima će se urediti i privoliti nekoga da se ponaša civilizirano u stanu. Imamo brojne primjere neciviliziranog ponašanja gdje susjed ne vodi računa o svojim susjedima, lupa, galami, viče i tako dalje, uznemirava se i tu nema propisa gdje ćete vi nekoga sankcionirati. Tu moramo vodit računa, tu se moramo izdignuti na razinu civiliziranog načina života u višestambenim zgradama.”, izjavio je Vladanović.
Primjeri dobre prakse pokazuju da ako je suvlasnička zajednica informirana i voljna sudjelovati u odlukama o zgradi, da gotovo ništa nije nemoguće.
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.