Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?

Prosječna starost zgrada u Hrvatskoj veća je od 47 godina u starijim naseljima i više od 15 godina u novijim naseljima, što znači da su mnoge dosegle svoj maksimum te zahtijevaju intenzivniju brigu i obnovu. To je tema svih suvlasnika koji moraju pronaći najbolje rješenje na čelu sa svojim predstavnikom.

“Često puta to nije tako jednostavno, komplicirano je i složeno, zbog različitih naravi, različitih kultura, socijalnih statusa, ekonomskih mogućnosti tako da je potrebno naći mjeru, jednu odmjerenost, znati komunicirati s ljudima na jedan pravilan način, doći do njihove svijesti, promicati ideje koje su od zajedničkog interesa.”, rekao je Zdravko Vladanović, dipl. pravnik, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika. 

Zdravko Vladanović
Zdravko Vladanović, dipl. pravnik

U Zagrebu ima oko 10.000, a u Hrvatskoj oko 30.000 predstavnika suvlasnika koji vode brigu o zgradama i suvlasničkoj zajednici predstavljaju ideje o potencijalnim poboljšanjima zgrade. Poput ugradnje dizala ili energetske obnove koja je prijeko potrebna.

panorama zagreba

Ograničen broj prijava za energetsku obnovu

Energetska obnova višestambenih zgrada je jedno složeno pitanje, to nije samo pravno, to je i ekonomsko pitanje i tu je potrebno naći jedan način kako bi se u okviru zakonskih odredbi došlo do suvlasnika, dobilo njihovo povjerenje i objasnilo da je energetska obnova prijeko potrebna i da je to naša budućnost. 

Riječko područje je dosta dobro, dosta su savjesno pristupili toj temi, Zagreb nešto lošije, ali nastaju poteškoće zbog toga što kod prijave trebate učiniti prethodne troškove, to je izrada projekta, projekt košta, je li, a to nije jamstvo da ćete vi proći na natječaju. Dakle, puno je zgrada, što ja znam, ušlo u troškove izrade dokumentacije, prijavilo se, ali nisu bili brzi niti spretni, jer to je samo ograničeni broj prijava i onda su ljudi razočarani i tako, iako će projektna dokumentacija vrijediti 10 godina, rijetko se tko za sada odlučuje da krene sa vlastitim sredstvima na energetsku obnovu.  

novi zagreb

Najčešći argumenti protiv energetske obnove uključuju i povećanje visine pričuve, što ovisi o nekoliko čimbenika. 

Povećanje visine pričuve

Najprije se mora raditi procjena i certificiranje, pa se izrada elaborata, tek onda iz elaborata može se vidjeti koliko će to otprilike koštat. Pa onda se na temelju toga se radi procjena podizanja pričuve, pa onda koliko zgrada raspolaže u tom trenutku novaca, koliko je potrebno kreditne linije, s kojim se bankama ugovara, jesu li upravitelji dogovorili povoljne kreditne linije, dobivanje potpisa ponekad je potrebno i više od 60 posto potpisa. I ljudi su oprezni. Čim se govori o novcima, odmah nastaje strah. Strah nastaje u neznanju. 

nacrt kuce

Odluka o energetskog obnovi višestambene zgrade često ovisi o strukturi stanara i njihovoj spremnosti na promjene. 

Ako se radi o starijoj, umirovljeničkoj populaciji, oni su jako oprezni gotovo da su potpuno rezervirani zato što je to prirodno, oni kažu pa neću se ja opterećivat, to će netko drugi iza mene, i tako, kod mlađih to ide puno brže i lakše ali i oni su oprezni, svjesni da žive u nestabilnim vremenima i da ekonomski to nije baš tako jednostavno odlučiti. 

izolacija fasade

Osim zajedničkih donošenja odluka o potrebnim ulaganjima, stanari višestambene zgrade trebali bi se pridržavati i kulture stanovanja kako bi se održalo pozitivno okruženje u zajedničkom prostoru. Nažalost, nije uvijek slučaj da se to poštuje. 

“U kulturi stanovanja nema propisa kojima će se urediti i privoliti nekoga da se ponaša civilizirano u stanu. Imamo brojne primjere neciviliziranog ponašanja gdje susjed ne vodi računa o svojim susjedima, lupa, galami, viče i tako dalje, uznemirava se i tu nema propisa gdje ćete vi nekoga sankcionirati. Tu moramo vodit računa, tu se moramo izdignuti na razinu civiliziranog načina života u višestambenim zgradama.”, izjavio je Vladanović. 

Primjeri dobre prakse pokazuju da ako je suvlasnička zajednica informirana i voljna sudjelovati u odlukama o zgradi, da gotovo ništa nije nemoguće.

Arhitektura i dizajn

Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići

Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

crkve kao životni prostori

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.

Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Renesansna crkva pretvorena u topli dom

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi

Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.

Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini

Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.

Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?

Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.

Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.

Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.

Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska

Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.

U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.

Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!

Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.

Crkve s novom svrhom

U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.

Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.

naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini

Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

obnova kulturne baštine

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.

Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela

Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.

Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

obnova kulturne baštine

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju

Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.

“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje

Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”

Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova

U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice