Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?

Zadnje tri godine projektiraju se zgrade po kriteriju gotovo nulte energije, a očekuje se da će se do kraja 2027. projektirati zgrade nulte energije. Na tu je temu u Zagrebu održan stručni skup s ciljem edukacije te promicanja znanosti i inovacija.

Brojne novosti u vezi energetske učinkovitosti

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Klaster za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu – nZEB.hr, u sklopu aktivnosti Stručnog usavršavanja arhitektonskog fakulteta, održali su cjelodnevni stručni skup pod nazivom Zero Emission Buildings.

Zoran Veršić, profesor na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, i prodekan za poslovanje, kazao je da je cilj svih skupova koji su do sad organizirali taj da se ukaže na novosti i novine koje se tiču energetske učinkovitosti u zgradarstvu, održivosti, primjene novih materijala, suradnje znanosti, gospodarstva, inicijative i upoznavanje s time stručne, a i šire javnosti.

Stručni skup nastavak je rada na edukaciji, promicanju znanosti i inovacija te unapređenju stanja tehnike, proizvoda, materijala i usluga poveznih s energetskom učinkovitosti i održivosti u zgradarstvu. 

Nacionalni plan za oporavak i otpornost

Na skupu je sudjelovalo mnoštvo predavača među kojima su bili i predstavnici Ministarstva graditeljstva, prostornoga uređenja i državne imovine. Jedna od tema bila je i strategija Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

“Mi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti financiramo kompletan iznos izrade strategije. Za sada je 19 gradova i općina na potresnim područjima dobilo taj novac. Oni moraju donijeti svoje strategije do kraja ove godine. Međutim, to je samo pilot projekt. I dalje ćemo mi financirati izradu tih strategija i naravno, one će se kontinuirano donositi za sve ostale, ovo je samo rok za one koje su dobili sto posto financiranja”, kazala je Ines Androić Brajčić, načelnica sektora za programe EU.

Rokovi se moraju poštivati

U slučaju da gradovi i općine ne donesu strategije u propisanom roku, za to se neće imati razumijevanja. 

U tom slučaju morat će vratiti novac, odnosno neće im biti isplaćen novac za to. Kada je programiran Nacionalni plan oporavka i otpornosti, određen je niz indikatora koji se moraju ispoštovati i koji su Republici Hrvatskoj uvjet za isplatu novca. Kada ti indikatori budu ispunjeni, tada se dobiva ostatak novca.

Zeleni projekti

Fokus predavanja Uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe europske unije bio je na pravilu „Ne čini značajnu štetu“.

“Pravilo koje nam služi da dokažemo da je određena investicija zelena jest da ne ugrožava okolišne ciljeve, a da značajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, poticanju kružnog gospodarenja, bio raznolikosti i tako dalje”, rekla je Irena Križ Šelendić, ravnateljica uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe Europske unije.

U praksi to znači da dobivanjem potpore iz EU iz određenih fondova, glavni projektant ispunjava određene obrasce kojima dokazuje da je njegov projekt zelen. Pri čemu mora dokazati energetske uštede, a izvođači se držati pravila za odvoz otpada te gradnju bez otrovnih tvari.

Zadatak je na sudionicima u gradnji, a za investitore je to jedna informacija kada odabiru investiciju u što će investirati svoj novac da ga zapravo investiraju u zelene projekte.

Pravila kojih se trebaju pridržavati

Važno je reći da je mnogo pravila koja se odnose na način izvođenja radova i skladištenje otpada u hrvatskim propisima postoje već neko vrijeme.

“Ono što je najbitnije je da mi na razini svake naše komponente kad obnavljamo zgrade moramo postići trideset posto uštede primarne energije, a za svaku zgradu smo stavili pedeset posto toplinske, a da to nije nerealno vidi se iz našeg poziva za više stambene zgrade gdje su ti ciljevi premašeni gotovo dvostruko. Tamo gdje smo tražili trideset posto dobili smo šezdeset posto ušteda, gdje smo tražili pedeset, prosjek je sedamdeset. Ti ciljevi se mogu dostići pametnim projektiranjem”, kazala je Irena Križ Šelendić.

Kod pametnog projektiranja, ne smijemo propustiti priču o zgradama bez emisija CO2. Mnogi su izrazili svoje sumnje da je Hrvatska spremna usvojiti sve što je potrebno kako bi postigla te standarde.

Očekuju se novi ciljevi kojima treba težiti

“nZeb standard 2012. bio je zadan kao nešto što će doći, odnosno kao obavezna primjena od 2019. odnosno 2020. godine. Sad smo u 2023. godini, gradimo, projektiramo zgrade po kriteriju zgrada gotovo nulte energije. Ovo je najava ciljeva koji će se morati u dogledno vrijeme ostvarivati kad dosegnemo to, a onda će vrlo vjerojatno postojati opet neki novi ciljevi kojima će se težiti”, objašnjava Zoran Veršić.

Sudionici konferencije potvrđuju spremnost svih dionika u procesu gradnje na nove proizvode i materijale koji će utjecati na smanjenje emisije ugljičnog dioksida, a u tom kontekstu ZEB uistinu ne bi trebao predstavljati problem.

Related Topics:

Arhitektura i dizajn

BIG SEE Festival 2026

Ključno izdanje posvećeno ograničenjima, odgovornosti i smislu
21. – 22. svibnja 2026. | Grando, Portorož, Slovenija
big see 2026

U povijesnom skladištu Grando u Portorožu u Sloveniji, uspješno je zatvoren BIG SEE Festival 2026., vodeća međunarodna platforma za arhitekturu i dizajn proizvoda u jugoistočnoj Europi. Platforma je prvi put ujedinila svoje prethodno zasebne iteracije – BIG Architecture i BIG Design – u jedinstveni, kohezivni ekosustav. Uz više od 3000 arhitekata, dizajnera, brendova, investitora i donositelja odluka iz cijelog svijeta, dvodnevni događaj se etablirao kao ključni forum za snalaženje u složenostima, etičkim odgovornostima i sistemskim promjenama s kojima se trenutno suočavaju prostorne i kreativne industrije.

Goruće pitanje BIG SEE Festivala 2026. : Previše? Što je taman dovoljno?

Festival se udaljio od privremenih estetskih trendova i uhvatio u koštac s izazovima ere obilježene obiljem slika, zgrada i proizvoda. Kroz sve panele i formate, sudionici su se bavili stvarnošću i definicijom izazova suvremene arhitekture i dizajna. Više nije pitanje može li se nešto izgraditi ili dizajnirati, već treba li se to učiniti – i s kojom svrhom?

Događaj je pozicionirao suzdržanost ne kao ograničenje, već kao primarnu profesionalnu odgovornost da se u sve kaotičniji svijet unese red, dostojanstvo i sklonište.

Jakob Chner

Konferencija, kritičke rasprave i filmske naracije

Konferencija BIG SEE, intelektualni pokretač festivala, pružila je prostor za pravu profesionalnu raspravu, a ne pasivnu konzumaciju. Program, koji su kroz pet različitih leća – Arhitektura i relevantnost, Urbano čovječanstvo, Velika redukcija, BIG i Mjera u arhitekturi – kreirali Selçuk Avcı, Einar Jarmund, Lutz Kucher, Tanja Završki i Aleksander Ostan, spojio je etablirane majstore s nadolazećim praktičarima. U glavnim prezentacijama i rigoroznim raspravama sudjelovale su istaknute globalne osobe iz svjetski poznatih ureda i zaklada, uključujući Mecanoo, Zakladu Norman Foster, Renzo Piano Building Workshop i Groupwork.

Šireći se van tradicionalnih formata predavanja, festival je uveo specijalizirane dijaloške strukture. BIG SEE Editors Talk okupio je urednike vodećih publikacija o arhitekturi srednje i jugoistočne Europe kako bi raspravljali o kulturnom posredovanju u prezasićenom krajoliku, dok je BIG SEE Professors Talk izazvao edukatore da razmotre što se mora “odučiti” da bi ostalo relevantno za buduće generacije.

Jakob Chner

Uz vitalni multidisciplinarni sloj, program je također uključivao poseban prostor za arhitektonski film i umjetnost. To je uključivalo rijedak prvi uvid u dokumentarni film Filipa Filkovića K67 – koji istražuje kultni modernistički modularni kiosk Saše Mächtiga – i dokumentarac Brutalizam (2024.) Miloša Jakovića i Hosseina Fanija, dirljivu studiju o obnovi poslijeratnih gradova. S ovim audiovizualnim narativima ispreplitala se posebna Umjetnička soba s predstavljanjem suvremenog rock ‘n’ roll umjetnika Davora Keškeca, čiji je rad u arhitektonski ambijent unio neočekivani kreativni dijalog kubizma i pop arta.

Kustoski sajam i globalna partnerstva

Povezivanjem teorije sa stvarnošću industrije, sajam BIG SEE Trade Show ugostio je više od 100 odabranih izlagača, nudeći visoko kuriranu alternativu masovnim komercijalnim sajmovima. Uz komercijalno središte, izložba inovacija BIG SEE Innovations Exhibition predstavila je specijalizirano mapiranje dizajna, materijala i sustava prilagođenih održivom izgrađenom okolišu. Izložbeni prostor također je istaknuo ključni globalni dijalog o dizajnu, uključujući institucionalni nastup kojim se obilježava Dan talijanskog dizajna 2026., koji se usredotočio na urbanu obnovu i održive buduće prakse.

Besprijekornim povezivanjem vizionara, naprednih proizvođača i međunarodnih medija, ujedinjeni BIG SEE Festival 2026 ojačao je svoju poziciju nezamjenjivog regionalnog katalizatora, ostavljajući kreativnoj zajednici izoštreniji kolektivni sud o tome kako graditi odgovornije, relevantnije i trajnije.

Jakob Chner

BIG SEE Awards 2026: Objavljivanje Grand Prix pobjednika

Kao sastavni dio festivalskog ekosustava, nagrade BIG SEE 2026. slavile su međunarodne projekte koji stavljaju sadržaj ispred razmjera i namjeru ispred spektakla. Nagrade, koje je ocjenjivao cijenjeni međunarodni žiri sastavljen od globalnih stručnjaka, pružile su profesionalnu potvrdu postignućima čvrsto utemeljenima u stvarnosti, a kulminirale su Gala večerom i proglašenjem prestižnih dobitnika Grand Prix nagrade:

Arhitektura
Dizajn interijera
Produkt dizajn
Jakob Chner

BIG SEE Festival 2026 još je jednom potvrdio svoju ulogu jednog od najvažnijih regionalnih događanja za arhitekturu i dizajn. Okupljajući vodeće stručnjake, inovativne projekte i aktualne rasprave o odgovornosti struke, festival je otvorio pitanja koja će oblikovati budućnost prostora u kojem živimo. U vremenu prekomjerne proizvodnje i brzih promjena, poruka festivala bila je jasna – kvalitetna arhitektura i dizajn ne stvaraju više, već stvaraju smislenije.

Nastavite čitati

Urbanizam

Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?

Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
pogled na sagradu familiu u barceloni

Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.

Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Kako je nastala ideja?

Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.

Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.

barcelona superblokovi

Kako superblok zapravo funkcionira?

Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.

Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.

Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova

Što su brojke pokazale?

Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.

U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.

U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.

U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.

Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.

Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.

Zašto su superblokovi izazvali otpor?

Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.

Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.

Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.

Tko danas kopira Barcelonu?

Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.

Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.

Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.

Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru

Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?

Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.

Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.

Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama