Arhitektura i dizajn
Hoće li umjetna inteligencija ostaviti dizajnere bez posla?
Umjetna inteligencija ili AI pojavila se kao transformirajuća snaga u području dizajna interijera revolucionirajući način na koji se prostori koncipiraju, planiraju i dovode u život. Unatoč uvriježenom mišljenju da umjetna inteligencija napravi kompletan dizajn uglavnom se koriste generativni alati, odnosno napredna analiza podataka.
Kako nam AI pomaže u dizajnu prostora
Timi Kovačević, konzultant za uređenje poslovnih prostora, umjetnu inteligenciju koristi na projektima gdje se analiziraju veliki skupovi podataka. Proučavamo kako ljudi koriste prostor, proučavamo kad dizajniramo hotele različite recenzije, proučavamo kretanje ljudi kroz prostor, odnosno pratimo okupiranost. Uz tu tehnologiju i primjenu pametnih senzora koji su integrirani unutar prostora, dobiju se nevjerojatne količine podataka i u konačnici stvara se određena predikcija i scenariji što bi trebalo učiniti kako bi prostorni resursi bili učinkovitiji i samo korisničko iskustvo bilo puno bolje prilikom boravljenja u određenim prostorima, objasnio je Timi Kovačević iz tvrtke DC&T.
Korištenjem AI algoritama generiraju se i procjenjuju različite konfiguracije prostorije uzimajući u obzir njene dimenzije te korisničke preferencije, što omogućuje optimalno iskorištavanje prostora i uvelike štedi vrijeme.
Kad govorimo o istraživanju na koji način ljudi koriste prostor, primjerice ako se radi o uredskom prostoru, hotelskom, poliklinici ili slično, možemo generirat informacije o interakciji unutar pojedinih prostora, bihevioralnog ponašanja i pratit na koji način korisnici ostvaruju interakciju unutar prostora, ali isto tako, kada pričamo o hotelskoj industriji, vi uz takve alate jednostavno možete generirati recenzije, korisnička iskustva iz tisuće različitih recenzija i s takvim informacijama možete donosit puno bolja, kvalitetnija dizajnerska rješenja i prilagođenija samom korisniku, izjavio je Timi Kovačević za Dom na kvadrat.
Više vremena za kreativni proces umjesto administracije
DC&T projektni tim umjetnu inteligenciju koristi od samog početka što im je donijelo mnoge benefite.
Koristeći umjetnu inteligenciju ubrzali smo procese, čak i za više od 30 posto i naši timovi danas se puno više mogu fokusirat na kreativne proces, a manje vremena potrošiti na administraciju.
Neki alati koje pokreće umjetna inteligencija mogu predložiti paletu boja i tekstura koje bi pristajale nekom prostoru, što također funkcionira na analizi dizajnerskih trendova i postojećih dekora. No, to ne znači da će dizajneri interijera u budućnosti biti zamijenjeni umjetnom inteligencijom.
Ja baš mislim suprotno. Dizajneri interijera će u konačnici, potencijalno imat i više posla ukoliko će prigrlit nove alate i nove tehnologije. Ono što vidimo je da definitivno industrija arhitekture i dizajna se mijenja na bolje jer danas s takvim alatima možemo biti kreativniji, financijski povoljniji ali isto tako, možemo bit i brži, odnosno možemo paralelno vodit puno više projekata nego što je to bilo prije upotrebe takve tehnologije, objasnio je Kovačević.
Umjetna inteligencija pomaže dizajnerima pronaći inspiraciju iz raznih izvora, a analizom uzoraka i elemenata, predložiti kreativni smjer kretanja u projektu, no, Timi smatra da ipak neće moći u potpunosti zamijeniti čovjeka.
Definitivno tu će uvijek bit suradnja zapravo čovjeka i kreativnih timova kao takvih, ne mislim da će umjetna inteligencija u potpunosti zamijenit ali definitivno će olakšat, ubrzat će procese, naravno trebamo razdvojit arhitekturu i dizajn između možda rezidencijalnih nekretnina i komercijalnih prostora gdje su puno kompleksniji projekti, gdje su puno drugačiji budžeti i tako dalje, a taj jedan aspekt gdje će tehnologija zapravo biti jedina ta koja će vam ponudit neki dizajn, no čovjek će uvijek tu morat napravit određeno budžetiranje, građevinski dio i slično te zato smatram da će ljudski faktor biti nužan kako se u konačnici implementirali takvi projekti, rekao je Kovačević.
Gdje nam sve umjetna inteligencija može pomoći
Ugradnjom pametnih sustava u kuće, AI će optimizirati rasvjetu, temperaturu i druge čimbenike kako bi se smanjila potrošnja energenata i ugljikova otiska. Analizom povijesnih podataka i trenutnih tržišnih uvjeta, umjetna inteligencija može predvidjeti nadolazeće trendove i stilove. Osim toga, moguće je pokrenuti virtualne pomoćnike koji će obavljati rutinske poslove, oslobađajući više vremena za kreativno razmišljanje.
Definitivno je ova tehnologija, kao i sve prijašnje tehnologije koje su imale svojevrsnu revoluciju, treba vrijeme za prihvaćanje, da se ljudi aklimatiziraju i u konačnici vide benefite i što to donosi za kvalitetu njihovih života. Tek nakon te neke tranzicije vjerujemo da će to bit u svakodnevnici i da će to bit na razini od fizičkih osoba do kompletne primjene u poslovanju, izjavio je Kovačević.
Integracija umjetne inteligencije u dizajn interijera pruža brojne prednosti za dizajnere i klijente, a svakodnevnim razvojem, obećavajući je alat za bolju budućnost.
Stilovi u arhitekturi
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Razumijevanje stilova pomaže nam da današnje gradove čitamo svjesnije i promišljenije oblikujemo prostore u kojima živimo
Kako su se mijenjali prostori – i način na koji u njima živimo
Arhitektura je jedan od najtrajnijih zapisa ljudske civilizacije. Dok se društva, tehnologije i ideje neprestano mijenjaju, prostori koje gradimo ostaju kao materijalni tragovi načina na koji živimo, razmišljamo i organiziramo svakodnevicu. Povijest arhitekture kroz stilove nije niz estetskih smjena, već priča o tome kako se čovjek odnosio prema prostoru, zajednici i samome sebi.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Svaki arhitektonski stil nastaje kao odgovor na konkretne potrebe svoga vremena. Ponekad je to potreba za sigurnošću, ponekad za reprezentacijom, duhovnošću, učinkovitošću ili identitetom. Upravo zato stilovi nisu zatvorene epohe, već se nadovezuju jedan na drugi, reagirajući na promjene u društvu i kulturi življenja.
Antika – arhitektura javnog života i zajednice
(otprilike od 7. stoljeća pr. Kr. do 5. stoljeća)
U antičkom svijetu svakodnevni život odvijao se ponajprije u javnom prostoru. Trgovi, hramovi, kupališta i kazališta bili su mjesta političkog odlučivanja, društvenih susreta i kulturnih događanja, dok je privatni prostor imao sporednu ulogu.
Arhitektura se temelji na jasnoći proporcija, simetriji i redu, a monumentalne građevine izražavaju stabilnost, moć i organiziranost države ili grada.
Neki od reprezentativnih primjera su Partenon u Ateni i Kolosej u Rimu u svijetu te Dioklecijanova palača u Splitu i Arena u Puli u Hrvatskoj.
Rani srednji vijek – arhitektura povlačenja i duhovnog središta
(od 6. do 10. stoljeća)
Nakon pada Rimskog Carstva gradovi gube svoju nekadašnju važnost, a život se fragmentira i povlači u manje, zatvorene zajednice. Arhitektura se koncentrira oko sakralnih građevina koje postaju središta duhovnog, ali i društvenog života.
Prostor se ne oblikuje radi udobnosti ili reprezentacije, već radi simbolike, trajnosti i osjećaja sigurnosti u razdoblju političke i društvene nestabilnosti.
Neki od reprezentativnih primjera su Palatinska kapela u Aachenu u svijetu te crkve sv. Donata u Zadru i sv. Križa u Ninu u Hrvatskoj.
Romanika – arhitektura sigurnosti i zatvorenog svijeta
(11. i 12. stoljeće)
Romanika se razvija u vremenu čestih sukoba i nesigurnosti, pa arhitektura poprima masivne, teške i zatvorene oblike. Debeli zidovi, mali prozori i jednostavni volumeni stvaraju osjećaj zaštite i trajnosti.
Život se odvija unutar jasno definiranih okvira, a crkve i samostani postaju središta rada, obrazovanja i svakodnevnog okupljanja zajednice.
Neki od reprezentativnih primjera su katedrala u Pisi u svijetu te romanička jezgra Trogira i katedrala sv. Stošije u Zadru u Hrvatskoj.
Gotika – arhitektura svjetla, rasta i urbanog života
(od 12. do 15. stoljeća)
Razvojem trgovine i jačanjem gradova arhitektura se uzdiže u visinu i otvara svjetlu. Tehnički napredak omogućuje vitke konstrukcije, velike prozore i vitraje, a prostor dobiva novu duhovnu i simboličku dimenziju.
Katedrale postaju vizualna i društvena središta gradova, dok se urbanizam razvija oko javnih prostora, cehova i trgova.
Neki od reprezentativnih primjera su katedrale Notre-Dame u Parizu i Chartres u svijetu te Zagrebačka katedrala i katedrala sv. Stjepana u Hvaru u Hrvatskoj.
Renesansa – arhitektura čovjeka i svakodnevice
(15. i 16. stoljeće)
Renesansa vraća čovjeka u središte prostora i promatra arhitekturu kao racionalno oblikovan okvir svakodnevnog života. Inspiracija antičkim uzorima donosi jasnoću, simetriju i sklad.
Stanovanje postaje ugodnije, prostori se logično organiziraju, a grad se promatra kao cjelina prilagođena ljudskoj mjeri i društvenom životu.
Neki od reprezentativnih primjera su Firenca i Villa Rotonda u svijetu te renesansna urbana cjelina Dubrovnika i Trogira u Hrvatskoj.
Barok – arhitektura dojma i društvene moći
(17. i 18. stoljeće)
Barokna arhitektura prostor oblikuje kao snažan emocionalni doživljaj. Dinamične forme, raskošni interijeri i naglašene vizure služe stvaranju dojma moći i autoriteta.
Način života viših društvenih slojeva obilježen je ceremonijom i reprezentacijom, a arhitektura jasno odražava društvenu hijerarhiju.
Neki od reprezentativnih primjera su palača Versailles i barokni Rim u svijetu te Varaždin i crkva sv. Katarine u Zagrebu u Hrvatskoj.
19. stoljeće – grad kao organizirani sustav života
Industrijska revolucija donosi snažne promjene u načinu života i gradnje. Stanovanje, higijena i infrastruktura postaju ključne teme urbanog planiranja.
Gradovi se planski oblikuju kroz avenije, parkove i javne institucije, a arhitektura se sve više prilagođava potrebama rastuće građanske klase.
Neki od reprezentativnih primjera su bečka Ringstrasse i secesijska Barcelona u svijetu te Zelena potkova u Zagrebu i urbana jezgra Osijeka u Hrvatskoj.
Moderna – arhitektura novog načina življenja
(prva polovica 20. stoljeća)
Moderna arhitektura odgovara na ubrzani ritam industrijskog društva i uvodi funkcionalne, svijetle i racionalne prostore. Ornament se odbacuje, a naglasak stavlja na konstrukciju, funkciju i higijenu.
Stan se promatra kao promišljena cjelina koja mora podržavati svakodnevni život, zdravlje i dugoročnu kvalitetu stanovanja.
Neki od reprezentativnih primjera su Bauhaus i Villa Savoye u svijetu te zagrebačka moderna stambena arhitektura u Hrvatskoj.
Suvremena arhitektura – prostor identiteta i održivosti
(kraj 20. i 21. stoljeće)
Današnja arhitektura ne pripada jednom stilu, već kombinira tehnologiju, održivost, lokalni kontekst i autorski izraz. Umjesto univerzalnih rješenja, naglasak se stavlja na prilagodbu stvarnim potrebama korisnika.
Kvaliteta života ponovno postaje ključno mjerilo, a prostor se vrednuje prema tome koliko podržava svakodnevicu, zajednicu i odnos prema okolišu.
Neki od reprezentativnih primjera su Heydar Aliyev Center u svijetu te Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Hotel Lone u Rovinju u Hrvatskoj.
Povijest arhitekture kroz stilove
Povijest arhitekture kroz stilove pokazuje da se prostor neprestano prilagođava čovjeku, ali i da čovjek kroz prostor izražava svoje vrijednosti, ambicije i način života.
Razumijevanje tih stilova pomaže nam da današnje gradove čitamo svjesnije i promišljenije oblikujemo prostore u kojima živimo.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu
Godina 2026. bit će iznimno važna za suvremenu arhitekturu. Nakon dugih planiranja, višegodišnjih gradnji i brojnih odgoda, svijet će napokon dobiti niz konkretnih, dovršenih arhitektonskih projekata koji već sada izazivaju globalnu pažnju. Riječ je o građevinama koje ne donose samo nove vizure gradova, već i nove standarde u projektiranju, tehnologiji i odnosu prema prostoru.
U nastavku donosimo pregled najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini – koje će se moći posjetiti, koristiti i doživjeti.
1. Sagrada Família – završetak stoljetne gradnje
Barcelona, Španjolska
Jedan od najpoznatijih arhitektonskih projekata u povijesti konačno bi trebao biti dovršen 2026. godine, točno sto godina nakon smrti Antonija Gaudíja. Završetkom središnjeg tornja visine 172,5 metara, Sagrada Família postaje najviša crkva u Europi.
Ova građevina ostaje jedinstven primjer arhitekture koja spaja prirodne oblike, sakralnu simboliku i konstrukcijsku inovaciju, a njezin dovršetak jedan je od najznačajnijih arhitektonskih događaja desetljeća.
2. The Line – prvi završeni segmenti linearnog grada
NEOM, Saudijska Arabija
Projekt koji je od samog početka izazvao globalne rasprave ulazi u svoju prvu operativnu fazu. The Line je linearni grad dug 170 kilometara, zamišljen bez automobila, s vertikalnim gradskim slojevima i potpuno integriranom infrastrukturom.
Prvi dovršeni segmenti, planirani za 2026., omogućit će stvarno testiranje ovog radikalnog urbanističko-arhitektonskog koncepta, čime The Line postaje jedan od najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini.
3. Guggenheim Abu Dhabi – kulturni landmark Bliskog istoka
Abu Dhabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Projektiran od strane Franka Gehryja, Guggenheim Abu Dhabi trebao bi biti najveći muzej iz Guggenheimove mreže. Njegova kompleksna volumetrija i prepoznatljiv arhitektonski potpis čine ga jednom od najočekivanijih kulturnih građevina desetljeća.
Otvaranjem 2026. godine, ovaj muzej dodatno učvršćuje Saadiyat Island kao globalno kulturno središte.
Arhitektura 2026.: Godina velikih dovršetaka
Svi ovi projekti potvrđuju da najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini nisu samo vizualni spektakli, već građevine koje oblikuju identitet gradova i postavljaju nova pravila za budućnost arhitekture.
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu.
