Od danas, 1. listopada, počinje novo šestomjesečno razdoblje državnih mjera kojima se ograničavaju cijene energije za kućanstva. Dobra vijest je da za većinu građana nema naglog poskupljenja struje i plina. Manje dobra vijest je da rečenica „cijene ostaju iste” ne govori cijelu priču.

Kod struje postoji granica od 3.000 kWh tijekom šest mjeseci, nakon koje je radna energija skuplja. Kod plina cijena ovisi o distribucijskom području i vrsti opskrbe, a subvencija nije jednaka u cijeloj Hrvatskoj. Zato smo pogledali što odluke koje danas stupaju na snagu znače za kućni budžet i kako sami možete procijeniti što vas čeka ove zime.

Vlada je 10. rujna donijela 11. paket mjera, a energetski dio vrijedan je 170,14 milijuna eura. Od toga je 126,4 milijuna predviđeno za struju, a 43,7 milijuna za plin i toplinsku energiju. Mjere se, prema Uredbi o mjerama za stabilnost domaćeg tržišta energije, primjenjuju od 1. listopada 2026. do 31. ožujka 2027.

Koliko ćemo zapravo plaćati struju?

Prema Vladinu izračunu, prosječni mjesečni račun kućanstva za struju uz mjere iznosi 43,33 eura, a bez njih bio bi 58,25 eura. Razlika je 14,92 eura mjesečno, odnosno 89,52 eura tijekom šest mjeseci.

No 43,33 eura nije račun koji će dobiti svako kućanstvo. To je ilustracija učinka mjera, a ne vaš iznos.

Stvarni račun ovisi o tome koliko energije trošite, imate li jednotarifno ili dvotarifno brojilo i kada trošite. Na njega utječu i mrežarine te druge naknade. Kućanstvo koje troši malo može imati račun znatno manji od 43 eura. Kuća koja se zimi grije na struju može imati višestruko veći račun, a upravo je za takva kućanstva najvažnija granica od 3.000 kWh.

Granica od 3.000 kWh: broj koji ove zime treba zapamtiti

Regulirana cijena radne energije za kućanstva vrijedi do 3.000 kWh ukupne potrošnje od 1. listopada 2026. do 31. ožujka 2027. Granica se računa zasebno za svako obračunsko mjerno mjesto.

Ako je prijeđete, cijena radne energije povećava se za 35 posto, ali samo za potrošnju iznad praga. To nije mjesečni limit niti povećanje cijelog računa za 35 posto.

Tri tisuće kilovatsati tijekom šest mjeseci odgovara prosjeku od oko 500 kWh mjesečno. U listopadu možete potrošiti 250 kWh, a u hladnom siječnju 800 kWh. Na kraju se gleda ukupna potrošnja cijelog razdoblja.

Za stan koji se grije na plin ili toplanu, a struju troši uglavnom na rasvjetu, uređaje i elektroniku, 3.000 kWh može biti relativno visoka granica. Za kuću s električnim radijatorima, električnim podnim grijanjem ili dizalicom topline situacija može biti sasvim drugačija. Tu se isplati pogledati prošlogodišnju potrošnju prije nego što počne prava sezona grijanja.

Kolika je cijena jednog kilovatsata?

Uredba određuje cijenu radne energije, bez PDV-a:

Tarifa	Do 3.000 kWh	Iznad 3.000 kWh*
Jedinstvena tarifa (JT)	0,091324 €/kWh	0,123287 €/kWh
Viša tarifa (VT)	0,097189 €/kWh	0,131205 €/kWh
Niža tarifa (NT)	0,047688 €/kWh	0,064379 €/kWh

*Izračun dom2.hr: cijena iz Uredbe uvećana za 35 posto.

Ove brojke nisu konačna cijena kilovatsata na vašem računu. Uz energiju se plaćaju troškovi prijenosne i distribucijske mreže te druge naknade. Primjerice, naknada za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju iznosi 0,013239 €/kWh bez PDV-a, kako navodi HEPI cjenik.

Uredba pritom propisuje da HOPS, HEP ODS i Plinacro do 31. ožujka 2027. neće tražiti od HERA-e promjenu tarifnih stavki za mrežu.

Praktično pravilo je jednostavno: za praćenje granice gledajte kWh, a za usporedbu troškova sve stavke računa.

Hoće li račun biti 35 posto veći ako prijeđem granicu?

Ne. Ovo je vjerojatno najvažnija praktična razlika koju treba razumjeti.

Uzmimo kućanstvo s jednotarifnim obračunom koje tijekom šest mjeseci potroši 3.300 kWh. Prvih 3.000 kWh ostaje po reguliranoj cijeni, a skuplji obračun odnosi se samo na dodatnih 300 kWh. Doplata zbog prekoračenja iznosi približno 9,59 eura bez PDV-a:

300 kWh × 0,091324 €/kWh × 35 % = 9,59 €

To je naš ilustrativni izračun same doplate, a ne cijena tih 300 kWh niti ukupni račun. Pokazuje zašto malo prekoračenje ne treba poistovjećivati s poskupljenjem svih potrošenih kilovatsati, osobito ako granicu prijeđete tek pred kraj zime.

Tko bi posebno trebao pratiti potrošnju?

Ako živite u stanu s plinskim ili toplinskim grijanjem, granica vas vjerojatno neće dotaknuti. Brojku ipak vrijedi provjeriti ako se dom pretežito grije na struju ili imate veći električni bojler. Isto vrijedi za više klima-uređaja koji rade zimi, električni automobil koji punite kod kuće ili veliko kućanstvo.

Najbolji pokazatelj nije procjena, nego vaš račun iz prošle zime. Prošlogodišnja potrošnja dobra je polazna točka, ali nije jamstvo. Ako sada grijete više prostorija ili u kućanstvu živi više ljudi, rezultat može biti drugačiji.

Isplati li se koristiti nižu tarifu?

Ako imate dvotarifni obračun, pomicanje dijela potrošnje u nižu tarifu može smanjiti trošak. Tijekom zimskog računanja vremena niža tarifa traje od 21 do 7 sati, a tijekom ljetnog od 22 do 8 sati. Zimsko računanje vremena počinje 25. listopada.

To možete uzeti u obzir pri radu perilice rublja, sušilice, perilice posuđa ili punjenju električnog vozila. Ipak, prebacivanje potrošnje u jeftiniju tarifu smanjuje cijenu, a ne broj potrošenih kilovatsati. Za granicu od 3.000 kWh broji se svaki kilovatsat, bez obzira na tarifu.

Što se događa s plinom?

Kod plina je priča malo drugačija. HERA navodi da bi prosječna krajnja cijena plina s PDV-om za kućanstva u javnoj usluzi, bez subvencije, porasla s 54 na 58 eura po MWh, odnosno za 7,5 posto. Razlog je viši trošak nabave plina, koji raste s 35,5 na 39,4 eura po MWh.

Državna subvencija se nastavlja, pa će krajnja cijena za ta kućanstva nakon 1. listopada ostati nepromijenjena.

Ta se objava odnosi na javnu uslugu opskrbe. Ako imate tržišni ugovor, provjerite cjenik i uvjete svog opskrbljivača. Ponude po distribucijskim područjima možete usporediti u HERA-inu Alatu za usporedbu cijena plina.

Zašto susjed u drugom gradu nema istu cijenu plina?

Krajnja cijena plina sastoji se od troška nabave, distribucije i opskrbe, a razlikuje se prema distribucijskim područjima i tarifnim modelima. Zato je i državna subvencija određena zasebno za svako područje. Primjerice:

Distribucijsko područje	Subvencija od 1. listopada
Gradska plinara Zagreb	0,0068 €/kWh
HEP-Plin Osijek	0,0074 €/kWh
Energo Rijeka	0,0046 €/kWh
Plinara Pula	0,0052 €/kWh
Termoplin Varaždin	0,0073 €/kWh

Cijeli popis objavljen je u Narodnim novinama br. 101/2026, u Odluci o izmjenama Odluke o subvencioniranju dijela krajnje cijene opskrbe plinom za kućanstva.

Veća subvencija ne znači automatski da je plin u tom gradu „jeftiniji”. Subvencija kompenzira različite troškove kako bi se ublažio rast krajnje cijene. Zato usporedba samo jednog broja, bez distribucijskog područja i tarifnog modela, nema puno smisla.

A gdje se pojavljuje onih 16 posto?

U javnosti kruže dvije brojke. HERA navodi rast prosječne cijene javne usluge prije subvencije od 7,5 posto. Vlada pak govori da je nastavkom mjera spriječeno povećanje cijene plina od 16 posto.

Riječ je o dva različita izračuna koje ne treba izravno uspoređivati. Za kućanstvo je važnija jednostavnija informacija: subvencija se nastavlja, a cilj je zadržati sadašnju krajnju cijenu plina, umjesto da se puni rast troškova prebaci na račune.

Plin zasad nije tarifno zaključan za cijelu zimu

Treba razlikovati trajanje državne potpore od razdoblja pojedine tarifne odluke. Subvencioniranje plina produljeno je do 31. ožujka 2027., a objavljena HERA-ina odluka o tarifnim stavkama javne usluge obuhvaća razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2026.

Za početak 2027. zato treba pratiti nove regulatorne odluke. Sama razlika u datumima ne znači da je poskupljenje najavljeno.

A što je s računima za toplanu?

Mjere obuhvaćaju i toplinsku energiju. Uredba propisuje da se do 31. ožujka 2027. subvencionira dio krajnje cijene za sve kupce, osim onih koji toplinsku energiju pretežito koriste za poslovne potrebe.

Uredba ipak ne određuje iznos subvencije. Vlada ga treba utvrditi posebnom odlukom na temelju HERA-ina izračuna, a HERA prijedlog mora dostaviti do 15. listopada 2026. Nove tarifne stavke za proizvodnju i distribuciju toplinske energije primjenjuju se od 1. listopada, no konačni iznos na računima ovisit će i o toj odluci.

Naknada do 70 eura ostaje za najugroženije

Nastavlja se i mjera za građane sa statusom ugroženog kupca energenata. Naknada iznosi do 70 eura mjesečno i produljena je do 31. ožujka 2027., a prema podacima Vlade obuhvaća oko 130.000 korisnika.

Pravo mogu ostvariti, među ostalima, korisnici zajamčene minimalne naknade i inkluzivnog dodatka prve, druge ili treće razine kojima nije osiguran smještaj ili organizirano stanovanje. Obuhvaćeni su i korisnici nacionalne naknade za starije osobe te pojedini korisnici iz braniteljskog i stradalničkog sustava.

Naknada se ne isplaćuje na tekući račun, nego služi za podmirenje računa za struju, plin ili toplinsku energiju. Pravo se priznaje na zahtjev, a o njemu odlučuje Hrvatski zavod za socijalni rad.

Što možete napraviti odmah?

Za procjenu zimskih troškova ne treba vam složen proračun. Dovoljno je nekoliko koraka:

✔ Zbrojite potrošnju struje od listopada prošle do ožujka ove godine.
✔ Provjerite imate li jednotarifni ili dvotarifni obračun.
✔ Na računu za plin utvrdite opskrbljivača i vrstu ugovora.
✔ Zabilježite početno stanje brojila i povremeno pratite potrošnju.
✔ Uspoređujte račune za jednaka razdoblja, a ne samo iznose u eurima.

Ako planirate promjenu grijanja, ove podatke sačuvajte. Isplativost novog sustava, primjerice dizalice topline, treba računati prema vlastitoj potrošnji, trošku ugradnje i očekivanim troškovima rada. Prosječan račun iz državne prezentacije nije dovoljan za takvu odluku.

Što će biti nakon 31. ožujka 2027.?

To zasad ne znamo. Aktualne mjere vremenski su ograničene do kraja ogrjevne sezone, a službene odluke o cijenama za razdoblje nakon toga nema.

Hoće li mjere biti produljene, promijenjene ili ukinute, ovisit će o cijenama energije i novim odlukama Vlade i regulatora. Kod plina je HERA već otvorila savjetovanje o modelu javne usluge i deregulaciji cijena plina za razdoblje od 1. listopada 2027.

Zato je možda najkorisnije ove zime napraviti ono što subvencije lako sakriju: utvrditi koliko naš dom zaista troši energije. Dok subvencija određuje koliko danas plaćamo energiju, stvarna potrošnja određuje koliko smo izloženi svakom budućem rastu cijena.

Život u stambenoj zgradi ili naselju svakodnevno nas dovodi u dodir sa susjedima na koji se rijetko unaprijed pripremimo. Buka iz susjednog stana, radovi koji traju danima, automobil parkiran preko pola pločnika ili vreće otpada ostavljene pored kontejnera znaju izazvati napetosti koje se mogu izbjeći poznavanjem osnovnih pravila. Hrvatsko zakonodavstvo prilično jasno propisuje granice dopuštenog ponašanja u zajedničkom stanovanju, a poznavanje tih pravila često je najbrži put do mirnog suživota. U nastavku donosimo pregled propisa koji uređuju buku, radove, parkiranje i otpad, uz praktične savjete za rješavanje najčešćih susjedskih nesuglasica.

Buka u stambenim zgradama: Što točno kaže zakon?

Temeljni propis koji uređuje ovo područje je Zakon o zaštiti od buke, koji dan dijeli na tri razdoblja: dan od 7 do 19 sati, večer od 19 do 23 sata te noć od 23 do 7 sati. Za svako razdoblje propisane su različite dopuštene razine buke.

Prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke, u stambenim i pretežito stambenim zonama dopuštena razina iznosi 35 decibela danju i 25 decibela noću. Glasna zabava, bušenje zida ili pojačana glazba nakon 23 sata zato mogu predstavljati prekršaj, bez obzira na to je li riječ o radnom danu ili vikendu.

Zakon zabranjuje aktivnosti koje u boravišnim prostorima stvaraju buku štetnu za zdravlje tijekom cijelog dana, a ne samo noću. Novi izvori buke unutar zgrade, poput dizala ili klimatizacijskih uređaja, ne smiju povisiti postojeću razinu buke u boravišnim prostorijama za više od jednog decibela.

Ako susjed učestalo prekoračuje dopuštene granice, može se obavijestiti sanitarna inspekcija, samostalno ili preko predstavnika suvlasnika. Inspekcija može provesti mjerenje i podnijeti optužni prijedlog. Visina kazne ovisi o težini i ponavljanju prekršaja, pa je aktualne iznose najbolje provjeriti kod Državnog inspektorata.

Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi

Radovi u stanu: Kada je potrebna suglasnost susjeda?

Renoviranje stana jedno je od najčešćih izvorišta sukoba u zgradama, a pravni okvir za to postavlja Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema članku 82. tog zakona, suvlasnik s uspostavljenim etažnim vlasništvom smije o vlastitom trošku izvršiti prepravke u stanu, uključujući promjenu namjene, bez traženja odobrenja ostalih suvlasnika, uz uvjet da se pridržava građevinskih propisa. Ta sloboda ipak ima jasne granice: promjena ne smije oštetiti zgradu ni druge dijelove nekretnine, ne smije narušiti vanjski izgled zgrade i ne smije ugroziti sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari. U praksi to znači da se namještanje kuhinje, postavljanje poda ili preslagivanje nenosivih pregrada obično može izvesti bez ičije dozvole, dok probijanje nosivog zida ili promjena rasporeda prostorija koja utječe na susjedne stanove traži oprez i, često, stručnu procjenu.

Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed

Situacija se mijenja čim radovi izlaze iz okvira uređenja vlastitog stana i dotiču zajedničke dijelove zgrade, poput fasade, krova, dizala ili zajedničkih instalacija. Zakon tada zahtijeva širi konsenzus suvlasnika, a razlikuje se hoće li se posao smatrati redovitim ili izvanrednim upravljanjem. Za poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja, poput većih popravaka, dogradnje, nadogradnje ili preuređenja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a u slučaju sumnje smatra se da posao premašuje redovito upravljanje. S druge strane, o poslovima koji se tiču isključivo redovitog upravljanja stvari suvlasnici odlučuju većinom glasova, pri čemu se većina računa prema veličini suvlasničkih dijelova, a ne prema broju suvlasnika.

Parkiranje u naselju: Pravila koja se često zaobilaze

Parkiranje je područje gdje se zakonske odredbe i svakodnevna praksa najviše razilaze. Zakon o sigurnosti prometa na cestama jasno definira gdje se vozilo ne smije zaustaviti ni parkirati. Zabranjeno je parkirati na udaljenosti manjoj od 15 metara ispred i iza oznake stajališta javnog prijevoza, kao i na mjestu koje bi onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak već parkiranom vozilu. Za takav prekršaj propisana je novčana kazna čiji točan iznos određuje prekršajni postupak.

Parkiranje na zelenim i drugim nepredviđenim površinama, poput pješačkih i biciklističkih staza, smatra se prekršajem koji nadzire komunalno redarstvo. Takvo ponašanje oštećuje javne površine i otežava održavanje okoliša. Pravila i visine kazni razlikuju se ovisno o odlukama pojedinog grada ili općine. Prometna policija pritom nadzire opću sigurnost prometa, dok je za kršenje komunalnog reda najčešće zaduženo komunalno redarstvo.

U zgradama s garažama ili dvorišnim parkiralištima čest je problem blokiranje tuđeg mjesta ili ulaza i izlaza. Takve situacije najbolje je spriječiti jasnim rasporedom parkirnih mjesta u međuvlasničkom ugovoru. Time se smanjuje prostor za svakodnevne nesporazume i sukobe među stanarima. Ako dogovor nije moguć, a vozilo trajno ometa druge stanare, može se kontaktirati prometno ili komunalno redarstvo. U krajnjem slučaju moguće je zatražiti i premještanje vozila paukom.

Otpad i njegovo razvrstavanje

Gospodarenje otpadom u naseljima uređuje Zakon o gospodarenju otpadom, koji obvezuje jedinice lokalne samouprave na organizaciju sustava odvojenog prikupljanja. Prema definiciji iz zakona, komunalni otpad obuhvaća miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir, karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, tekstil te glomazni otpad poput madraca i namještaja. Odvajanje tih frakcija više nije preporuka nego obveza svakog kućanstva. Novije gradske odluke idu i korak dalje pa uvode obvezu određivanja prostora za spremnike za odvojeno prikupljanje otpada već prilikom projektiranja i gradnje novih višestambenih zgrada.

Za veće komade namještaja, kućanske uređaje ili građevinski otpad nastao manjim popravcima u stanu, građani se ne moraju snalaziti sami. Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je bez naknade zaprimiti opasni komunalni otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni otpad nastao u kućanstvu korisnika usluge na području nadležne jedinice lokalne samouprave. Osim odvoza u reciklažno dvorište, većina komunalnih društava jednom ili više puta godišnje omogućuje i organizirani odvoz glomaznog otpada izravno s kućne adrese. To je posebno korisno prilikom većih renovacija kada nastaje veća količina otpada koju nije praktično odlagati postupno.

Razvrstavanje otpada: Kako pravilno odvajati smeće i izbjeći neugodne mirise ljeti

Kućni red i odnosi sa susjedima

Iza svih navedenih propisa stoji kućni red zgrad. On objedinjuje pravila o buci, korištenju zajedničkih prostora, odlaganju otpada i ponašanju u dvorištu. Novim zakonskim rješenjima više nije samo preporuka, već pravno obvezujući dokument sa sankcijama za nepridržavanje. Dio pravila propisuje se jedinstveno, dok ih suvlasnici mogu prilagoditi posebnostima svoje zgrade.

Za održavanje zajedničkih prostora, instalacija i dizala koristi se pričuva koju je dužan uplaćivati svaki suvlasnik. Redovito plaćanje pričuve omogućuje upravitelju da kvarove i probleme riješi prije nego što prerastu u veće sukobe.

Ako se susjedski spor ipak zaoštri, prvi korak trebali bi biti razgovor te posredovanje predstavnika suvlasnika ili upravitelja. Dostupne su i usluge mirenja, dok se inspekcije, prekršajni sud ili građanska parnica uključuju tek kada dogovor nije moguć.

Otvoren razgovor, poštivanje sati mira, pažljivo parkiranje i pravilno odlaganje otpada male su geste koje dugoročno čuvaju dobre susjedske odnose. Kada se pravila prekrše, zakon nudi mehanizme za rješavanje problema bez nepotrebne eskalacije.

Kućni red u stambenim zgradama: Što smijete, a što ne kada živite sa susjedima?

Poznavanje ovih pravila najbolji je alat za mirno susjedstvo, ali zakon rijetko treba biti prvi potez. Otvoren razgovor prije radova, obzir prema satima mira i uredno parkiranje često riješe ono za što bi inače trebala inspekcija. Naselje u kojem se ta pravila poštuju, makar i neformalno, obično je i naselje u kojem se ugodnije živi.