Propisi i regulative
Kako čitati energetski certifikat i što vam govori o stanju kuće
Energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze
Mnogi vlasnici kuća i stanova o njemu počnu razmišljati tek kada prodaju nekretninu ili je žele iznajmiti, no energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze. On pokazuje koliko zgrada troši energije, gdje nastaju najveći gubici i što se isplati obnoviti prije nego što uložite novac u novu fasadu, grijanje ili stolariju.
U praksi je riječ o dokumentu koji može pomoći da ne ulazite u energetsku obnovu naslijepo. Umjesto nagađanja, vlasnik dobiva jasniju sliku o tome u kakvom je stanju objekt i koji zahvati mogu donijeti najveću uštedu.
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
Što je energetski certifikat i zašto je važan
Iza samog certifikata stoji detaljan energetski pregled zgrade. U tom se postupku analiziraju podaci iz dokumentacije, pregledava se stanje objekta na terenu i uzimaju u obzir informacije o načinu korištenja prostora. Procjenjuju se toplinska izolacija, kvaliteta vanjske stolarije, sustavi grijanja i drugi elementi koji utječu na ukupnu potrošnju energije.
Kako objašnjava Josip Ladić, dipl. ing. arh., stručnjak za energetsko certificiranje, svi se ti podaci prema propisanoj metodologiji unose u proračunski model koji na kraju daje energetski razred zgrade. Osim samog dokumenta, u postupku se izrađuje i opširnije izvješće koje detaljno pokazuje koje su ulazne vrijednosti korištene u izračunu.
Drugim riječima, certifikat nije samo papir s nekoliko tablica i oznakom razreda. On je sažetak stvarnog stanja zgrade.

Što znače energetski razredi od A+ do G
Najpoznatiji dio koji svaki energetski certifikat prikazuje jest energetski razred zgrade. To je oznaka koja pokazuje koliko energije objekt troši tijekom godine.
Na ljestvici od A+ do G, najviši razredi označavaju energetsku učinkovitost, a najniži velike gubitke energije. Razredi A+ i A odnose se na vrlo učinkovite objekte s malom potrošnjom, dok se B i C još uvijek smatraju dobrim standardom. Razredi D, E, F i G najčešće su povezani sa starijim zgradama koje nemaju kvalitetnu izolaciju, imaju dotrajalu stolariju ili zastarjele sustave grijanja.
Ipak, sam razred treba znati pravilno protumačiti. Ladić ističe da prosječnoj osobi certifikat često nije dovoljno jasan bez stručnog tumačenja. Razred C, primjerice, ne znači da je objekt loš. Dugo su upravo takve bile standardno građene novije kuće, s izoliranim zidovima, izoliranim krovom i kvalitetnijom stolarijom.

Kako čitati energetski certifikat bez zabune
Mnogi vlasnici kad prvi put pogledaju certifikat vide samo obojenu skalu sa slovima i zaključe da je to jedina važna informacija. No stvarna vrijednost dokumenta krije se u onome što stoji iza tog rezultata.
Važno je razumjeti kako se do energetskog razreda došlo. Nije isto ima li kuća toplinsku izolaciju, ali zastario sustav grijanja, ili je problem u neizoliranoj ovojnici i lošim prozorima. Upravo zato bi vlasniku trebalo jednostavno objasniti što dobiveni razred znači i koji se problemi iz njega mogu iščitati.
U praksi, dobro protumačen energetski certifikat može pokazati treba li najprije mijenjati stolariju, izolirati fasadu, sanirati krov ili tek nakon toga ulagati u naprednije sustave grijanja.
Zašto kuća s dizalicom topline može imati bolji energetski razred
Danas se kod certifikata više ne promatra samo količina energije koja je potrebna za grijanje prostora. Sve je važniji i način na koji se ta energija dobiva.
Ako kuća koristi lož ulje ili manje učinkovit sustav grijanja, njezin će ukupni rezultat biti lošiji nego kod objekta koji koristi obnovljive izvore energije. Zato suvremeni sustavi poput dizalica topline, kotlova na pelete i fotonaponskih sustava mogu značajno poboljšati energetski razred.
To znači da zgrada koja je nekad bila svrstana u razred C danas, uz kvalitetniji sustav opskrbe energijom, može prijeći u znatno viši razred. U novijim certifikatima sve se više uzima u obzir i utjecaj objekta na okoliš, a ne samo potrošnja energije u užem smislu.
Pasivne kuće su na vrhu energetske učinkovitosti
Na vrhu ljestvice nalaze se pasivne kuće. To su objekti projektirani tako da troše vrlo malo energije za grijanje, često višestruko manje od prosječne kuće.
Takve kuće kombiniraju visoku razinu toplinske izolacije, kvalitetnu stolariju, promišljenu orijentaciju objekta i suvremene sustave grijanja i ventilacije. Često se grade od ekološki prihvatljivijih materijala i osmišljene su tako da maksimalno smanje potrebu za dodatnom energijom.
Zato pasivne kuće predstavljaju referencu kad se govori o tome koliko suvremena gradnja može biti učinkovita.
Što prvo obnoviti: fasadu, stolariju ili sustav grijanja
Ovo je jedno od najčešćih pitanja vlasnika starijih kuća. Mnogi odmah razmišljaju o ugradnji dizalice topline ili drugog modernog sustava grijanja, ali stručnjaci upozoravaju da to nije uvijek prvi korak.
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Ako objekt ima lošu ovojnicu, odnosno neizolirane zidove, krov i dotrajalu vanjsku stolariju, velik dio topline i dalje će odlaziti van. U takvoj situaciji skupi sustavi grijanja ne mogu dati puni učinak.
Zato energetska obnova najčešće treba krenuti od ovojnice zgrade. Tek kad se riješe najveći toplinski gubici, ulaganje u novi sustav grijanja postaje doista isplativo. Upravo tu najveću vrijednost ima kvalitetno energetsko certificiranje jer pokazuje redoslijed zahvata koji imaju smisla.
Kako prepoznati da kuća gubi previše energije
Starije kuće bez izolacije i s dotrajalom stolarijom najčešće završavaju u nižim energetskim razredima. Takvi objekti troše više energije za grijanje, a posljedica su veći troškovi tijekom cijele godine.
Na problem mogu upućivati hladni zidovi, propuh, velike temperaturne razlike među prostorijama, kondenzacija na prozorima i visoki računi za grijanje. No bez detaljnog pregleda teško je procijeniti koji su gubici najveći i što je prioritet za obnovu.
Zato je energetski pregled koristan i onda kada ne postoji zakonska obveza. Vlasniku može pomoći da ne ulaže novac u pogrešan zahvat i da obnovu planira dugoročno.

Kada je energetski certifikat obvezan
Zakonski, energetski certifikat obvezan je u određenim situacijama, primjerice kod prodaje ili iznajmljivanja nekretnine. Potreban je i nakon većih rekonstrukcija koje znatno mijenjaju energetsku učinkovitost objekta.
To uključuje zahvate poput nove fasade, zamjene stolarije ili promjene sustava grijanja. Nakon takvih radova logično je ponovno procijeniti energetsku sliku zgrade jer se njezina potrošnja i učinkovitost mogu znatno promijeniti.
Energetski certifikat nije formalnost nego vodič za pametnu obnovu
Iako ga mnogi doživljavaju samo kao administrativni dokument, energetski certifikat zapravo može biti vrlo koristan alat. On ne pokazuje samo kojem razredu pripada kuća ili stan, nego može pomoći da razumijete zašto trošite previše energije i gdje se isplati ulagati.
U vremenu kad su troškovi energenata i kvaliteta stanovanja sve važnije teme, takav dokument postaje puno više od obveze. On može biti prvi korak prema domu koji je ugodniji za život, jeftiniji za održavanje i dugoročno vrjedniji.
Propisi i regulative
Pravila ponašanja u naseljima: Buka, radovi, parkiranje, otpad i odnosi sa susjedima
Život u stambenoj zgradi ili naselju svakodnevno nas dovodi u dodir sa susjedima na koji se rijetko unaprijed pripremimo. Buka iz susjednog stana, radovi koji traju danima, automobil parkiran preko pola pločnika ili vreće otpada ostavljene pored kontejnera znaju izazvati napetosti koje se mogu izbjeći poznavanjem osnovnih pravila. Hrvatsko zakonodavstvo prilično jasno propisuje granice dopuštenog ponašanja u zajedničkom stanovanju, a poznavanje tih pravila često je najbrži put do mirnog suživota. U nastavku donosimo pregled propisa koji uređuju buku, radove, parkiranje i otpad, uz praktične savjete za rješavanje najčešćih susjedskih nesuglasica.
Buka u stambenim zgradama: Što točno kaže zakon?
Temeljni propis koji uređuje ovo područje je Zakon o zaštiti od buke, koji dan dijeli na tri razdoblja: dan od 7 do 19 sati, večer od 19 do 23 sata te noć od 23 do 7 sati. Za svako razdoblje propisane su različite dopuštene razine buke.
Prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke, u stambenim i pretežito stambenim zonama dopuštena razina iznosi 35 decibela danju i 25 decibela noću. Glasna zabava, bušenje zida ili pojačana glazba nakon 23 sata zato mogu predstavljati prekršaj, bez obzira na to je li riječ o radnom danu ili vikendu.
Zakon zabranjuje aktivnosti koje u boravišnim prostorima stvaraju buku štetnu za zdravlje tijekom cijelog dana, a ne samo noću. Novi izvori buke unutar zgrade, poput dizala ili klimatizacijskih uređaja, ne smiju povisiti postojeću razinu buke u boravišnim prostorijama za više od jednog decibela.
Ako susjed učestalo prekoračuje dopuštene granice, može se obavijestiti sanitarna inspekcija, samostalno ili preko predstavnika suvlasnika. Inspekcija može provesti mjerenje i podnijeti optužni prijedlog. Visina kazne ovisi o težini i ponavljanju prekršaja, pa je aktualne iznose najbolje provjeriti kod Državnog inspektorata.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Radovi u stanu: Kada je potrebna suglasnost susjeda?
Renoviranje stana jedno je od najčešćih izvorišta sukoba u zgradama, a pravni okvir za to postavlja Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema članku 82. tog zakona, suvlasnik s uspostavljenim etažnim vlasništvom smije o vlastitom trošku izvršiti prepravke u stanu, uključujući promjenu namjene, bez traženja odobrenja ostalih suvlasnika, uz uvjet da se pridržava građevinskih propisa. Ta sloboda ipak ima jasne granice: promjena ne smije oštetiti zgradu ni druge dijelove nekretnine, ne smije narušiti vanjski izgled zgrade i ne smije ugroziti sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari. U praksi to znači da se namještanje kuhinje, postavljanje poda ili preslagivanje nenosivih pregrada obično može izvesti bez ičije dozvole, dok probijanje nosivog zida ili promjena rasporeda prostorija koja utječe na susjedne stanove traži oprez i, često, stručnu procjenu.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Situacija se mijenja čim radovi izlaze iz okvira uređenja vlastitog stana i dotiču zajedničke dijelove zgrade, poput fasade, krova, dizala ili zajedničkih instalacija. Zakon tada zahtijeva širi konsenzus suvlasnika, a razlikuje se hoće li se posao smatrati redovitim ili izvanrednim upravljanjem. Za poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja, poput većih popravaka, dogradnje, nadogradnje ili preuređenja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a u slučaju sumnje smatra se da posao premašuje redovito upravljanje. S druge strane, o poslovima koji se tiču isključivo redovitog upravljanja stvari suvlasnici odlučuju većinom glasova, pri čemu se većina računa prema veličini suvlasničkih dijelova, a ne prema broju suvlasnika.
Parkiranje u naselju: Pravila koja se često zaobilaze
Parkiranje je područje gdje se zakonske odredbe i svakodnevna praksa najviše razilaze. Zakon o sigurnosti prometa na cestama jasno definira gdje se vozilo ne smije zaustaviti ni parkirati. Zabranjeno je parkirati na udaljenosti manjoj od 15 metara ispred i iza oznake stajališta javnog prijevoza, kao i na mjestu koje bi onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak već parkiranom vozilu. Za takav prekršaj propisana je novčana kazna čiji točan iznos određuje prekršajni postupak.

Parkiranje na zelenim i drugim nepredviđenim površinama, poput pješačkih i biciklističkih staza, smatra se prekršajem koji nadzire komunalno redarstvo. Takvo ponašanje oštećuje javne površine i otežava održavanje okoliša. Pravila i visine kazni razlikuju se ovisno o odlukama pojedinog grada ili općine. Prometna policija pritom nadzire opću sigurnost prometa, dok je za kršenje komunalnog reda najčešće zaduženo komunalno redarstvo.
U zgradama s garažama ili dvorišnim parkiralištima čest je problem blokiranje tuđeg mjesta ili ulaza i izlaza. Takve situacije najbolje je spriječiti jasnim rasporedom parkirnih mjesta u međuvlasničkom ugovoru. Time se smanjuje prostor za svakodnevne nesporazume i sukobe među stanarima. Ako dogovor nije moguć, a vozilo trajno ometa druge stanare, može se kontaktirati prometno ili komunalno redarstvo. U krajnjem slučaju moguće je zatražiti i premještanje vozila paukom.
Otpad i njegovo razvrstavanje
Gospodarenje otpadom u naseljima uređuje Zakon o gospodarenju otpadom, koji obvezuje jedinice lokalne samouprave na organizaciju sustava odvojenog prikupljanja. Prema definiciji iz zakona, komunalni otpad obuhvaća miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir, karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, tekstil te glomazni otpad poput madraca i namještaja. Odvajanje tih frakcija više nije preporuka nego obveza svakog kućanstva. Novije gradske odluke idu i korak dalje pa uvode obvezu određivanja prostora za spremnike za odvojeno prikupljanje otpada već prilikom projektiranja i gradnje novih višestambenih zgrada.

Za veće komade namještaja, kućanske uređaje ili građevinski otpad nastao manjim popravcima u stanu, građani se ne moraju snalaziti sami. Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je bez naknade zaprimiti opasni komunalni otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni otpad nastao u kućanstvu korisnika usluge na području nadležne jedinice lokalne samouprave. Osim odvoza u reciklažno dvorište, većina komunalnih društava jednom ili više puta godišnje omogućuje i organizirani odvoz glomaznog otpada izravno s kućne adrese. To je posebno korisno prilikom većih renovacija kada nastaje veća količina otpada koju nije praktično odlagati postupno.
Razvrstavanje otpada: Kako pravilno odvajati smeće i izbjeći neugodne mirise ljeti
Kućni red i odnosi sa susjedima
Iza svih navedenih propisa stoji kućni red zgrad. On objedinjuje pravila o buci, korištenju zajedničkih prostora, odlaganju otpada i ponašanju u dvorištu. Novim zakonskim rješenjima više nije samo preporuka, već pravno obvezujući dokument sa sankcijama za nepridržavanje. Dio pravila propisuje se jedinstveno, dok ih suvlasnici mogu prilagoditi posebnostima svoje zgrade.
Za održavanje zajedničkih prostora, instalacija i dizala koristi se pričuva koju je dužan uplaćivati svaki suvlasnik. Redovito plaćanje pričuve omogućuje upravitelju da kvarove i probleme riješi prije nego što prerastu u veće sukobe.
Ako se susjedski spor ipak zaoštri, prvi korak trebali bi biti razgovor te posredovanje predstavnika suvlasnika ili upravitelja. Dostupne su i usluge mirenja, dok se inspekcije, prekršajni sud ili građanska parnica uključuju tek kada dogovor nije moguć.
Otvoren razgovor, poštivanje sati mira, pažljivo parkiranje i pravilno odlaganje otpada male su geste koje dugoročno čuvaju dobre susjedske odnose. Kada se pravila prekrše, zakon nudi mehanizme za rješavanje problema bez nepotrebne eskalacije.
Kućni red u stambenim zgradama: Što smijete, a što ne kada živite sa susjedima?
Poznavanje ovih pravila najbolji je alat za mirno susjedstvo, ali zakon rijetko treba biti prvi potez. Otvoren razgovor prije radova, obzir prema satima mira i uredno parkiranje često riješe ono za što bi inače trebala inspekcija. Naselje u kojem se ta pravila poštuju, makar i neformalno, obično je i naselje u kojem se ugodnije živi.
Propisi i regulative
Kućni red u stambenim zgradama: Buka, zajednički prostori, ljubimci i odgovornost stanara
Suživot u stambenoj zgradi oduvijek je zahtijevao određenu dozu obzira prema susjedima, no do lipnja 2025. godine u Hrvatskoj nije postojao jedinstven zakonski kućni red. Svaka zgrada donosila je vlastita pravila, često nejasna, nedosljedna ili naslijeđena iz vremena društvenog vlasništva, pa su nesuglasice oko buke, zajedničkih prostora ili kućnih ljubimaca bile svakodnevica. Stupanjem na snagu Pravilnika o kućnom redu u zgradama (NN 86/2025) to se promijenilo: pravila su sada precizno propisana i obvezujuća za sve suvlasnike i korisnike stanova diljem zemlje.
Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići
Pravna osnova: Zašto sada postoji jedinstven kućni red?
Pravilnik nije samostalan propis, nego je donesen na temelju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (NN 152/24), koji je na snazi od 1. siječnja 2025. godine i koji je u cijelosti preuredio odnose između suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade. Prije tog zakona pitanja kućnog reda uređivao je isključivo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem su suvlasnici sami donosili takozvanu Odluku o kućnom redu, bez jedinstvenog sadržaja i bez tijela koje bi je provodilo. Danas ministarstvo nadležno za graditeljstvo propisuje opća pravila na nacionalnoj razini, dok suvlasnici zadržavaju mogućnost prilagodbe pojedinih odredbi svojoj zgradi, o čemu više u nastavku.
Tko je odgovoran za poštivanje kućnog reda?
Pravilnik jasno definira krug osoba na koje se pravila odnose. Obveza se ne odnosi samo na vlasnike stanova, nego na sve koji se koriste zgradom, uključujući najmoprimce i posjetitelje. Suvlasnik pritom snosi odgovornost za ponašanje trećih osoba koje borave u njegovom stanu, bilo da je riječ o podstanarima ili gostima. Vlasnici koji iznajmljuju nekretninu dužni su predstavniku suvlasnika dostaviti ime, prezime i kontakt podatke svojih najmoprimaca, čime se osigurava da netko uvijek snosi odgovornost za eventualne prekršaje.
Nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, što otvara mogućnost novčanih naknada propisanih spomenutim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada.
Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere
Buka i kućni mir: Kada je tišina obavezna?
Najčešći izvor sukoba među susjedima svakako je buka. Pravilnik po prvi put precizno određuje termine u kojima je potrebno poštivati mir. Radnim danom kućni mir vrijedi od 15 do 17 sati te od 22 do 7 sati ujutro, dok vikendom i blagdanom razdoblje mira traje od 13 do 17 sati te od 22 do 9 sati. U tim terminima razina buke mora biti ograničena tako da se ne čuje izvan stana ili prostorije, što znači da glasna glazba, vikanje ili druge zvučne smetnje predstavljaju kršenje pravila.
Pravilnik dopušta iznimke za proslave. Stanar koji planira rođendan ili drugo slavlje smije odstupiti od propisanih termina mira, pod uvjetom da druge suvlasnike o tome obavijesti najmanje dva dana ranije i da zabava ne traje dulje od ponoći. Suvlasnici zgrade mogu i natpolovičnom većinom glasova donijeti odluku kojom se termini kućnog mira drukčije uređuju, prilagođeno specifičnostima svoje zgrade.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Kad kućni red ne pomaže: Prijava prekomjerne buke
Ako susjed sustavno ignorira kućni red, na snagu stupa poseban propis, Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18). Nadzor nad odlukama koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave u vezi s bukom provodi komunalno redarstvo, koje ima ovlast poduzeti upravne mjere, predložiti pokretanje prekršajnog postupka i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja. Za slučajeve kada buka prelazi propisane razine za više od 5 decibela, nadležni su sanitarni inspektori Državnog inspektorata, koji mogu usmenim rješenjem narediti mjere za otklanjanje problema. Praktično to znači da stanar koji trpi kontinuiranu buku od susjeda, primjerice od ugostiteljskog lokala u prizemlju zgrade ili prekomjerne glazbe, prijavu može uputiti komunalnom redarstvu svoje jedinice lokalne samouprave, a za teže slučajeve i sanitarnoj inspekciji.
Radovi u stanu podliježu posebnim pravilima
Renoviranje stana također je regulirano Pravilnikom. Bušenje, rušenje zidova i slični radovi dopušteni su radnim danom od 8 do 20 sati, a subotom od 9 do 19 sati. Nedjeljom i blagdanom građevinski radovi nisu dopušteni, osim u slučaju hitnih popravaka poput puknuća cijevi. Prije početka radova stanar je dužan najmanje dva dana ranije obavijestiti susjede o vrsti, početku i očekivanom trajanju radova. Za vrijeme trajanja radova ne primjenjuju se odredbe o sprječavanju buke iz članka 6. Pravilnika, što znači da je buka od bušilice ili čekića unutar dopuštenih termina zakonski opravdana, iako je i dalje preporučljivo obzirno postupanje prema susjedima.

Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Zajednički prostori: Pravila za dvorište, stubište i podrum
- Zajednički prostori poput dvorišta, stubišta, tavana, podruma i praonica smiju se koristiti isključivo u skladu s njihovom namjenom
- Korisnici su dužni održavati čistoću tih prostora i čuvati ih od oštećenja
- U hodnicima, stubištima i vežama zabranjeno je ostavljati bicikle, kolica za kupovinu, obuću ili druge predmete koji mogu ometati prolaz ili predstavljati požarni rizik
- Iznimka postoji ako suvlasnici natpolovičnom većinom odluče drukčije, primjerice dopuste ostavljanje bicikala uz uvjet da slobodan prolaz iznosi najmanje 1,25 metara i da mjesto nije predviđeno kao evakuacijski put
Zajedničko dvorište ne smije se koristiti za trajno skladištenje građevinskog materijala, parkiranje neispravnih vozila ili pranje automobila, osim ako suvlasnici izričito ne odluče drugačije. Zabranjeno je i samovoljno ograđivanje dijela dvorišta za osobno parkiranje. Ulazna vrata zgrade moraju biti stalno zaključana ili osigurana električnom bravom, a podrumska i tavanska vrata trebaju biti zaključana radi sigurnosti svih stanara. Cvijeće i bilje na balkonima mora biti u posudama koje zadržavaju vodu i koje su osigurane od pada, a zalijevanje ne smije oštećivati pročelje, prozore ili ometati prolaznike ispod.
Kućni ljubimci u stambenoj zgradi
Držanje kućnih ljubimaca u stanovima dopušteno je, no uz jasne obveze prema vlasnicima, koje propisuje i sam Pravilnik i, na širem planu, Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, 78/24). Prema Pravilniku, vlasnik je dužan počistiti izmet životinje na svim dijelovima zgrade i okućnice te osigurati da ljubimac ne uznemirava druge stanare. Životinje se ne smiju ostavljati bez nadzora u zajedničkim prostorima poput hodnika ili dvorišta, a hranjenje napuštenih životinja u zajedničkim dijelovima zgrade izričito je zabranjeno.
Zakon o zaštiti životinja dodaje širi okvir: kućnim ljubimcima moraju se osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama, a jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati nadzor nad obveznim mikročipiranjem pasa, pri čemu nadzor provode upravo komunalni redari. Suvlasnici mogu natpolovičnom većinom donijeti dodatna pravila prilagođena vlastitoj zgradi, primjerice odrediti obvezu prijave broja i vrste ljubimaca predstavniku suvlasnika.

Pričuva pod povećalom: Tko njome upravlja i zašto je obavezna
Sankcije i rješavanje spora sa susjedom
Kada dođe do sukoba, prvi korak je uvijek pokušaj dogovora ili obraćanje predstavniku suvlasnika, koji je zadužen za provedbu kućnog reda u zgradi. Ako to ne uspije, nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, za što su Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada predviđene novčane naknade. Za slučajeve prekomjerne buke izvan okvira kućnog reda, kao što je već spomenuto, nadležno je komunalno redarstvo, a za teže povrede i sanitarna inspekcija prema Zakonu o zaštiti od buke. U krajnjem slučaju, spor se može riješiti i sudskim putem, no zakonodavac je ovim izmjenama upravo želio smanjiti broj takvih sporova jasnijim i provedivijim pravilima.
Kako se pravila objavljuju i prilagođavaju?
Upravitelji zgrada dužni su u roku od 60 dana od stupanja Pravilnika na snagu sadržaj kućnog reda učiniti vidljivim svima koji ulaze u zgradu, najčešće u obliku ploče istaknute na zidu u zajedničkom prostoru. Suvlasnici svake zgrade zadržavaju pravo donošenja posebnih pravila kućnog reda natpolovičnom većinom glasova, čime mogu urediti pitanja koja opći Pravilnik ne pokriva, ili prilagoditi propisane termine i uvjete specifičnostima svoje zgrade, primjerice drugačije urediti sate dnevnog i noćnog odmora ili pravila o ostavljanju bicikala.
Zona pobjede: Kako održavanje zgrada može spasiti domove?
Novi zakonski okvir, koji čine Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Pravilnik o kućnom redu u zgradama, Zakon o zaštiti od buke i Zakon o zaštiti životinja, unosi red u područje koje je dugo bilo prepušteno tumačenju i dobroj volji susjeda. Jasno propisani termini kućnog mira, pravila za zajedničke prostore, obveze prema kućnim ljubimcima, jasno definirana odgovornost stanara te konkretni mehanizmi prijave i sankcioniranja olakšavaju suživot i smanjuju prostor za sukobe. Poznavanje ovih pravila korisno je svakom stanaru, bez obzira posjeduje li stan ili ga iznajmljuje.






