Na samoj obali Crikvenice, u zgradi koja gotovo stoljeće čuva uspomene na početke turizma, nekadašnji hotel Eden dobio je novo lice s novim imenom – Solterra, a njegova obnova pokazuje kako se povijesna arhitektura, suvremeni dizajn i pažljivo odabrani materijali mogu spojiti u prostor koji istodobno odiše elegancijom, toplinom i autentičnošću.

Kultni dubrovački hotel ponovno je otvoren – zavirite u obnovljenu Villu Argentinu

Hotel Solterra vraća sjaj nekadašnjem hotelu Eden

Nakon godina tijekom kojih nije bila u funkciji, povijesna građevina obnovljena je uz poštovanje njezina izvornog karaktera. Nekadašnji hotel danas je elegantan boutique hotel sa 16 soba, a njegov interijer potpisuje dizajner Goran Gračanin.

Osnovna ideja obnove nije bila stvoriti potpuno novi identitet, već vratiti hotelu dio atmosfere vremena u kojem je nastao.

„Osnovna ideja rada na dizajnu hotela Solterra bila je da jednom heritage hotelu, koji je sagrađen početkom tridesetih godina prošlog stoljeća i dugo nije bio u funkciji, pokušamo vratiti dojam koji je bio zamišljen kada je građevina nastajala”, objašnjava dizajner interijera Goran Gračanin.

Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel

Obnova koja poštuje izvorni karakter građevine

Budući da je riječ o povijesnoj građevini, obnova je zahtijevala suradnju s konzervatorima. Vanjski izgled hotela zadržao je prepoznatljiv karakter, a posebna pažnja posvećena je izvornoj boji pročelja.

Istraživanjem starih razglednica i povijesne dokumentacije otkriveni su zanimljivi detalji iz prošlosti hotela. Među njima je i podatak da se nekadašnji Eden tridesetih godina oglašavao kao hotel s tekućom vodom, što je u to vrijeme predstavljalo važan pokazatelj udobnosti.

Pješčani ton pročelja, obnovljeni balkoni i arhitektura koja prati mediteranski ambijent danas stvaraju dojam nenametljive, bezvremenske elegancije. Interijer je, s druge strane, suvremeniji, ali s dovoljno retro elemenata da zadrži poveznicu s prošlošću.

Svaka etaža donosi drugačiju kolorističku priču

Kako bi hotel dobio prepoznatljiv vizualni identitet, dizajner je različitim etažama dodijelio zasebne kolorističke priče.

Potkrovlje je zamišljeno kao zlatna etaža, s toplim i profinjenim detaljima. Kat ispod inspiriran je srebrnim i platinastim tonovima, dok se na nižim etažama pojavljuju brončani elementi, a u prizemlju tamnoplave nijanse koje prizivaju blizinu mora.

Koncept se nije zaustavio na odabiru boja. Svaka je cjelina promišljena kroz materijale namještaja, tapete, rasvjetu i teksture, kako bi svi elementi zajedno stvarali skladnu atmosferu.

Posebno zanimljiv detalj predstavljaju tapete, izrađene na specijalnim podlogama sa zlatnim, srebrnim i bakrenim česticama. Njihov izgled mijenja se ovisno o svjetlosti, čime zidovi postaju važan dekorativni element interijera.

Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik

Taktilni materijali koji izgledaju poput pravih

Jednu od najvažnijih uloga u oblikovanju hotela imali su materijali. Za velik dio namještaja i dekorativnih površina odabrani su proizvodi talijanskog brenda Cleaf, dostupni kroz ponudu Elgrada.

Njihova je posebnost u izrazito realističnim strukturama koje ne oponašaju samo izgled prirodnih materijala, nego i njihov osjećaj pod rukom.

„Koristili smo ih prije svega zbog završne obrade koja je izrazito taktilna. Bilo da je riječ o brušenom metalu, koži ili drvu, osjećaj je kao da se radi o pravom materijalu”, ističe Gračanin.

U hotelu je korišteno osam različitih dekora, od struktura prirodnog kamena i kože do brušenog metala i drva.

Mladen Lovreković, direktor marketinga i prodaje Elgrada, ističe kako upravo takvi materijali omogućuju postizanje luksuznog dojma bez nužne upotrebe skupih prirodnih sirovina.

Na recepciji su tako kombinirani drveni dekori i dekorativne letvice Lamelio u nijansi Amber, uz zlatne i brončane detalje. U restoranu se pojavljuju površine koje izgledom i teksturom podsjećaju na kožu i metal, dok su u sobama korišteni tamno brončani dekori s efektom brušenog metala.

Pod različitim kutovima osvjetljenja površine namještaja stvaraju dojam pravog metala, iako je riječ o oplemenjenim pločama. Takav pristup pokazuje koliko je u suvremenom dizajnu važna ravnoteža između estetike, funkcionalnosti i racionalnog ulaganja.

Hotelski interijer mora izdržati intenzivno korištenje

Uređenje hotelskih interijera razlikuje se od uređenja privatnih domova. Hotelski namještaj i površine svakodnevno koristi velik broj ljudi stoga moraju zadovoljiti i visoke zahtjeve trajnosti i održavanja.

„Kod hotelskih interijera jako je bitno odabrati moderne, lijepe dekore, ali isto tako moraju biti kvalitetni. Posebno su zahtjevne površine poput stolova na terasama, u restoranima i kupaonicama, koje se intenzivnije koriste”, objašnjava Lovreković.

Zbog toga su za pojedine površine odabrani materijali prilagođeni takvoj namjeni, poput kompakt ploča i otpornih laminata.

U restoranu i na terasama korištene su kompakt ploče s dekorima mramora, u svijetloj i sivosmeđoj varijanti. Njihova je prednost otpornost na vlagu, jednostavno održavanje i mogućnost čestog čišćenja. Mogućnost usklađivanja različitih vrste ploča u istom dekoru omogućava vizualnu povezanost prostora, a za svaku se površinu bira materijal primjeren njezinoj funkciji.

Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana

Pogled na more i individualan pristup gostima

Solterra svoju posebnost duguje i lokaciji. Hotel je smješten neposredno uz plažu, a pogled na more jedan je od njegovih najvažnijih aduta. Od ukupno 16 soba, njih deset ima izravan pogled na more, dok još dvije imaju bočni pogled. Većina soba ima i balkon.

Uz smještaj, gostima su na raspolaganju restoran Pelagos, zamišljen kao prostor mirnije, profinjenije gastronomske atmosfere, te beach bar Noon, koji donosi opušteniji ugođaj uz samu plažu.

I u tim se prostorima nastavlja dizajnerska priča hotela. Povezani su srodnim teksturama i materijalima, ali svaki ima vlastiti karakter. U Noonu se, primjerice, pojavljuju površine s izgledom kamena, dok Pelagos kombinacijom materijala i toplih metalnih tonova naglašava elegantniji ambijent.

Direktorica hotela Paula Čatipović kaže kako je Solterra zamišljena kao mjesto koje odgovara različitim gostima, od onih koji traže mir i privatnost do onih koji žele uživati u življoj atmosferi uz more.

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Mali broj soba pritom omogućuje individualniji pristup.

Gostima su pripremljeni personalizirani detalji dobrodošlice, a sobe nose posebna imena inspirirana morem i suncem, poput Plave lagune, Zlatne uvale i Sunčane uvale.

„Voljeli bismo da gosti ponesu sa sobom i uspomenu i osjećaj”, kaže Paula Čatipović.

Obnova hotela Solterra pokazuje da suvremeni luksuz ne mora značiti odmicanje od prošlosti. Naprotiv, upravo autentična arhitektura, pažljivo odabrane teksture i detalji koji poštuju identitet mjesta mogu prostoru dati vrijednost koju nije moguće postići samo skupim namještajem.

Nekadašnji Eden danas živi novu priču, ali i dalje čuva dio atmosfere vremena u kojem je nastao.

Postoji jedan naizgled proturječan cilj koji su si zadali svi koji su radili na novom Picalu: napraviti nešto golemo i posve novo, a da djeluje kao da je tu oduvijek. Zvuči kao nemoguća zadaća — i, kako ćemo vidjeti, dobar dio tog dojma doslovno je konstruiran. Ali upravo ta ambicija razlikuje zgradu koja samo stoji u nekom mjestu od one koja mu stvarno pripada.

Otvoren u proljeće 2026., resort broji 514 soba i apartmana raspoređenih u nekoliko cjelina — Pical Hotel, obiteljski hotel, ekskluzivne suite s V Level uslugom i Beach House — a smješten je na zelenom poluotoku, tek desetak minuta šetnje od povijesne jezgre Poreča.

Priča koja ne počinje 2026., nego mnogo ranije

Da bi se razumio novi Pical, treba se vratiti unatrag. Kako podsjeća povjesničarka umjetnosti dr. sc. Jerka Ziherl, sedamdesetih godina uz obalu dolazi do pravog buma hotelske arhitekture, a jedan od najboljih primjera bio je stari hotel Pical arhitekta Julija De Luquea — nagrađen upravo zato što je cijeli sklop bio savršeno uklopljen u prirodni ambijent. Isti je arhitekt potpisao i porečki Neptun, koji je svojedobno u Brazilu dobio svjetsku nagradu za najbolji ugostiteljski objekt unutar stare gradske jezgre.

Taj kontinuitet nije slučajan ni sentimentalan detalj. Čak i ime odaje pripadnost mjestu: Pical dolazi od stare željezničke stanice Pical, nekadašnje završne postaje slavne Parenzane. Novi hotel je neusporedivo veći i složeniji od prethodnika, ali temeljna ideja — da arhitektura pripada mjestu — ostala je ista.

Poreč u detaljima, a ne u kulisama

Najzanimljivije je što se Poreč u interijeru ne pojavljuje kao scenografija, nego kroz sitnice koje ćete primijetiti tek ako obratite pažnju. Veliki ulaz, objašnjava arhitekt Robert Dragogna, podsjeća na Dekuman, glavnu ulicu staroga grada. Zlatne ploče na stropu jednog restorana prizivaju mozaike Eufrazijeve bazilike, porečkog UNESCO-ova bisera. A Parenzana — vijugava uskotračna pruga koja je od 1903. spajala Poreč i Trst — postala je glavna nit koja povezuje cijeli resort.

Ta se nit provlači posvuda, potvrđuje Dražen Mofardin, direktor hotela Pical: od restorana Parenzana, preko slastičarnice Atelje 33 (nazvane po 33 mjesta kroz koja je pruga nekad prolazila), do promenade ispod hotela u koju su ugrađene tračnice kao tihi omaž nekadašnjoj željeznici. To je onaj tip detalja koji na prvi pogled ne registrirate, ali zbog kojeg vam mjesto djeluje autentično.

Jedna priča, mnogo kutaka

Povezati hotel s mjestom bio je tek pola posla. Drugi je bio gotovo suprotan: kako resort ovih dimenzija razlomiti na manje cjeline, a da sve zajedno i dalje djeluje kao jedna priča. Dragogna to zove fil rouge — crvena nit zbog koje se svugdje osjećate u istoj atmosferi, ali svaki kutak ima svoju specifičnost, bilo kroz naglašenu stolicu, drugačiji materijal ili oblogu. Cilj je da se gost, krećući se hotelom, cijelo vrijeme osjeća kao da istražuje nešto novo. Priznajmo, to je puno pametnije od varijante u kojoj svi hodnici izgledaju jednako i nakon dva dana više ne znate gdje vam je soba.

Okoliš koji se pretvara da je oduvijek tu

Iza osjećaja lakoće krije se projekt goleme složenosti, koji je trajao godinama — a stanku tijekom pandemije iskoristili su, kaže viši voditelj projekata Tomislav Poljuh, da hotel učine energetski učinkovitijim: promijenjen je sustav grijanja i hlađenja, uvedene dizalice topline voda-voda i solarni kolektori na krovu, pa hotel danas koristi stopostotno energiju iz obnovljivih izvora.

Održivost su, međutim, htjeli i vidljivom. Posađeno je više od 37 tisuća biljaka, dio zelenila preselio se na fasade, a za navodnjavanje se koriste podzemna i prikupljena oborinska voda. Najviše govori Dragognina anegdota: veliki dio okoliša konstruiran je naknadno, a golemi borovi sađeni su dizalicama — sve s ciljem, kako je tražio projektant okoliša, da se dobije dojam da je hotel oduvijek tu i da je zelenilo oko njega jednostavno oduvijek postojalo.

„Otvoreni resort”: pripadati gradu, a ne se ograditi od njega

Pripadnost Poreču ne završava na krajoliku. Pical je zamišljen kao otvoreni resort — otvoren lokalnoj zajednici, s trgovinama, restoranima, barovima, plažama i sportskom infrastrukturom. Mofardin izdvaja vanjski bazen od 50 metara koji, uz goste, koriste i građani i sportaši Poreča, te unutarnji poluolimpijski bazen od 25 metara u kojem treniraju lokalna djeca i klubovi. Uz to, hotel zapošljava domaće stručnjake, surađuje s lokalnim proizvođačima i posluje cijelu godinu — što gradu donosi život i izvan ljetnih mjeseci. To je onaj dio „luksuza” koji se ne vidi na cjeniku, a mjestu znači najviše.

Najbolje od tri zemlje na jednom tanjuru

Lokalno i međunarodno ovdje nisu suprotnosti. Svaki svjetski koncept, objašnjava Lea Sošić, direktorica razvoja proizvoda i hotelskih brendova, dolazi kroz prizmu Poreča, Istre i Hrvatske. I opet — Parenzana: pruga koja je spajala tri zemlje postala je ideja da se gostu ponudi najbolje što Hrvatska, Italija i Slovenija nude. Na vinskim kartama najbolja su vina iz sve tri zemlje, u ponudi tartufi i vrhunske slastice, a gastronomiju dodatno oplemenjuje michelinski koncept iz Trsta — restoran Harry’s Piccolo Poreč, iza kojeg stoji dvojac s dvije Michelinove zvjezdice, Matteo Metullio i Davide De Pra.

Hotel koji je usput i galerija

Veza starog i novog Picala najsnažnija je, možda, u umjetnosti. Hotelska kuća desetljećima je gradila vlastitu zbirku, pa su u novom hotelu djela iz starog fundusa dobila društvo radova suvremenih autora. Ziherl objašnjava da je hotel osmišljen i kao svojevrsni galerijski prostor s tematskim sklopovima — gost se, hodajući, izravno susreće sa suvremenom umjetnošću, ali i s kontinuitetom slikarske kolonije Riviera. Među autorima je i Porečanin Alex Knapić, čija skulptura nosi motiv grada — mozaik: velika crna kocka od mnoštva sitnih fragmenata, s detaljima u bronci koji, kaže, simboliziraju vječnost, nasljeđe i trajanje kroz vrijeme.

Da Pical i Poreč ne žive samo ljeti

Trajanje kroz vrijeme dobra je metafora i za jedan od najvažnijih ciljeva projekta — da hotel i grad budu živi tijekom cijele godine. Tu pomaže Event centar, koji je, ističe Denis Prevolšek, direktor operacija i razvoja brenda, najveći kongresni centar u Istri: oko 2.200 kvadrata i kapacitet do 1.200 sudionika, snažan poticaj produljenju sezone. A kad kongresa nema, prostor mijenja funkciju i ljeti postaje Playland — mjesto nestrukturirane igre za djecu i obitelji.

Prostor postaje mjesto tek kad nas dirne

Na kraju, sve se svodi na jednu rečenicu arhitekta Roberta Dragogne: hotelski biznis bez emocija jednostavno ne postoji. Prostor postaje mjesto tek kad u nama nešto izazove — a upravo je to nevidljiva nit koja povezuje sve pojedinačne priče ove epizode, od okoliša i izolacije do rasvjete, wellnessa i, na kraju, dobrog sna. Jer luksuz koji pamtimo rijetko je ono najskuplje; puno češće je to osjećaj da smo negdje stvarno bili — i da bismo se rado vratili.

Dobro je znati:

• Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), poluotok kraj stare jezgre Poreča (~10 min hoda); otvoren u proljeće 2026.
• Razmjer: investicija veća od 200 milijuna eura i 514 soba i apartmana — najveći projekt hrvatskog turizma.
• Vodeća tema: Parenzana, pruga koja je spajala Poreč i Trst (i tri zemlje).
• Održivost: 100 % obnovljiva energija, dizalice topline, solarni kolektori, 37.000+ biljaka.
• Za zajednicu: otvoreni resort s bazenima (50 m i 25 m) koje koriste i građani, uz cjelogodišnje poslovanje.
• Sadržaj: prvi ESPA wellness u Hrvatskoj, michelinska gastronomija (Harry’s Piccolo) i najveći kongresni centar u Istri.