Dekoracije i detalji
Pravilno održavanje i čišćenje perzijskog tepiha: Ove stvari nikada nemojte raditi
Oni mogu postati antikni predmet koji vrijedi čak i milijun dolara!
Perzijski tepisi mogu postati antikni tepisi čije vrijednosti dosežu čak i do milijun dolara. No, antikni tepih nije svaki stari tepih, a da bi i doživio visoke godine, važno ga je pravilno održavati.
Posjedujete li perzijski tepih, iznimno je važno pravilno ga održavati. Strogo je zabranjeno isprašivanje tepiha udaranjem kao i kemijsko čišćenje. Želite li ga sačuvati, preporuča se svakih mjesec i pol dana ga okretati i hodati po drugoj strani.
Ukoliko je prljav, najbolje ga je odnijeti stručnjacima u Behruz tepisi gdje će svaki perzijski tepih biti tretiran sredstvima koja neće oštetiti mustru niti tkaninu. A ako je došlo do oštećenja, moguće ga je popraviti.
Popravak perzijskog tepiha
Kako navodi vlasnik trgovine Behruz Tepisi i stručnjak za orijentalne tepihe, Hamid Hajeb, za popravak tepiha koji su stariji, pa i oko 150 godina, može se popraviti.
“Bez ikakvih problema možemo i sa strane koja je vrlo neuredna, šivati i praktično novo vunu tu raditi. A i rese su kao što vidite vrlo neuredne i uništene, tu možemo do jednog dijela otvoriti čvorove i nakon toga zaštitimo da dalje jednostavno ne ide.
Da dođemo do određenog dijela kojeg treba popraviti prvo moramo stvoriti uvijete za popravak. Uvjet je da ovaj dio rasparimo i da dobijemo od potka rese, imamo i takozvane proteze ali na takav skupi tepih, antikni tepih, montirati odnosno šivati protezu, nije zahvalan potez. Trebali bismo jednostavno raspariti ovaj dio, kao što ja radim, jednostavno čvor po čvor maknuti i kada dobijemo određeni centimetar ovdje od potka, onda jednostavno možemo napraviti zaštitu i to će biti krasno.
Želja vam je imati u domu perzijski tepih? Donosimo savjete kako ih uklopiti u interijer
Sve ovisi o tepiha do tepiha, ali najmanje bi tepih trebao imati nekih dva centimetara resa, da bi sebe pokazao i nipošto ne bi preporučio, pogotovo perzijski tepih, da se mašinom sašije i uništi ovaj dio jer on svoj vrijednost gubi i nipošto ne smijete to raditi.
Popravak perzijskog tepiha ponekad traje i tri mjeseca
Za popravak takavog tepih bi trebalo otprilike neka 3 mjeseca. Nakon pranja, dezinfekcije i klofanja, što mi nikada ne radimo da ne oštetimo tepih, otprilike 3 mjeseci za popravak treba. Međutim za restauracije koje ja osobno ne radim, to su posebni majstori koji to isključivo u Iranu rade, za takav tepih otprilike između godine do 3 godine treba za restauriranje. No, onda to i dosta košta.
Za izravnavanje nakon popravaka jednostavno možemo češljati i nepravilnu vunu jednostavno vrlo pažljive možemo šišati i izravnati, da bude potpuno ravno. “
Popraviti perzijski tepih znači popraviti funkcionalna oštećenja dok će se restauracijom sačuvati umjetnički i vrijednosni integritet tepiha.
“Popravak ovog dijela gdje je poptuno izlizan više ne smatramo popravkom, nego restauriranjem. Ovaj dio niti ne smije se popravljati zato što jednostavno ne možemo mi pomlađivati tepihe i bolje da ne radimo to, jer svaki antik tepih jednostavno mora imati svoju znakove da i pokazati da to antik.
Točno se vidi da vi ne možete iscufati tako da uništite tepih. Tako da, rese sa strane se popravljaju, ali ovaj dio gdje je iscufan odnosno trošen je, ostane ovakav kakav je.”
Nije svaki stari tepih antikni tepih vrtoglave vrijednosti
Za to je potrebno zadovoljiti neke uvjete. “Kada nepoznata osoba kao ja koja i zna izraditi tepih njega izradi i prodaje, taj tepih ne može biti antikni tepih jer ja nisam kao umjetnik proglašen. A nije tepih potpisan. U Iranu postoje obitelji koje već 50, 100, 200 godina imaju tradicije, a neki će tepisi nakon 50, 60 godina, biti i četiri puta skuplji. Sad možete za 25.000 eura kupiti, a za 70 godina ide do 100 000 ili 200 000.”, zaključio je sugovornik.
Perzijski tepisi odlična su investicija i umjetnički dodatak svakom domu.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.
Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.
Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.
Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.
Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
Dekoracije i detalji
Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla
Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.
Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.
Od staklene cijevi do božićne kuglice
Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.
Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.
Obiteljska tradicija i povratak zanatu
Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.
Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.
Transparentno staklo i kuglica kao mala scena
Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.
Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.
Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz
Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.
Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.
Ukras koji traje desetljećima
Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.
Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.
U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.
