Povežimo se

Lifestyle

Dejan Kljun: Umjetnik i biznismen koji za sebe kaže da je totalno van trenda

Dejana smo ovog puta posjetili na vrhu Vijesnika u njegovom ateljeu (odnosno ateljeima)

Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba. Školu za primijenjenu umjetnost
završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi
profesora Mire Vuce. 2021. završava doktorski studij kiparstva u Zagrebu na temu „Objekt
izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se restauracijom,
kiparstvom i slikarstvom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj.
Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg
izražavanja.

Možete se sjetiti kako ste započeli svoju slikarsku karijeru, a kada i kako ste se počeli baviti prodajom slika?

Počeo sam s idejom da je slikarstvo ipak ono što je moj posao, bez obzira na to što sam kipar. Kiparstvo mi je pri upisu na Akademiju bilo jednostavnije jer sam bio kipar i u primijenjenoj, pa sam više vjerovao da ću ući na Akademiju… Bojao sam se da možda neću upasti.
Međutim, slikarstvo mi je uvijek bilo nekako želja, tajna želja i od uvijek sam volio crtati i slikati. Ali mi je ono (slikarstvo) bliže danas nego kad sam završio Akademiju i kiparstvo.
Uglavnom, početak je bio jako težak, nakon Akademije sam krenuo sa stolarskim poslom, tu sam ja krenuo raditi nekakav namještaj, masiv, vrata, što, ne znam što, sve. Već sam ja imao iskustva sa stolarijom, i dobro je bilo, neka lovica je sjedala i tako dalje, međutim, vidio sam da
moram slikat. Vidio sam da me to interesira, da me jednostavno interesira velika forma, ekspresivni izraz i tako dalje. Manje više sam radio male formate tada, ali sam našao jednu rupu u tom našem sistemu – da ipak treba napraviti veće formate, i tako sam ja počeo sam sebi napinjati platna. Kako sam radio u stolariji nije bilo problem, sklepat letve, nategnut platna, impregnirati ih i krenut s bojama.

Nakon nekog vremena shvatio sam ono što tržište traži, da trebaju te jake ekspresivne boje, široki potez i tako dalje, da toga nema.

Nakon Murtića se zapravo nitko ozbiljno toga nije uhvatio. Ja sam tu uletio bez potpisa, znači gledao sam to kao robu, mene je iz početka uopće nije fasciniralo sve to s galerijama, gdje ćeš se progurati, hoćeš dobiti nekakvu nagradu, zapravo samo sam pratio srce. Uspio sam, krenule su se prodavati slike.

apstraktno-dejan-kljun-domnakvadrat

Kako ste tada dolazili do svojih kupaca?

Oni su došli do mene. Nekim čudom su oni dolazili do mene, nikakav marketing, nikakav
manager, nikakve galerije, ništa. Možda sam se na sajmovima pojavljivao, u smislu da sam
prezentirao. Ljudi bi došli, ja bih im ispričao što radim. Radim nakit, radim scenografiju, radim ovo, radim ono… Njima je to sve bilo dobro, ali sam ih usput i izlagao. Prijavljivao sam se u početku na sve moguće natječaje za galerije u sklopu HDLU-a i ove druge, samostalne, i tu sam dobio tih par termina koji su bili dobri. Napravio sam dobre izložbe i tih par izložba su me raketirale van orbite u smislu da sam dobio puno pažnje, pojavio sam se u tom jednom čudnom krugu ljudi gdje su svi bili izlizani.

Savršena slika za svaki životni prostor

Možete spomenuti jednu od tih izložba koja vam možda ostala najviše u sjećanju?

Aha, to je bila kiparska izložba u Galeriji VN. Da, kiparska izložba i cijelu galeriju sam obložio s tom glinom. Takva je bila ideja, ja sam to njima doslovno nacrtao dan prije roka i posla, bili su svi oduševljeni i tu sam upoznao Sunčicu Ostojić i ekipu iz Kontejnera i vidio sam da zapravo u stvari to što ja radim, uopće nije fora. Tradicionalno slikarstvo, kiparstvo, nisu ono što se traži, bar u tom krugu, nego da treba ići konceptualno, ono, s idejom. Prvo ideja, pa onda izvedba. Međutim, ok, taj dio sam izgurao, bilo je još divnih izložbi, bilo je prvih nagrada, sjajnih radova itd.

I to je tako, paralelno s tim sam slikao, slikao, slikao, dok nije došlo do toga da se slike stvarno
prodaju ozbiljno, znači da moram kupiti kubik letva, napiti platna, raditi serije po 10-20 slika.
O cijenama neću govoriti, cijene su iz početka bile kako se dogovoriš, ne može ti diktirati format ili način, slika je slika, može biti mala sličica, da ima nešto posebno u njoj, da ju ne želiš prodati, ili da ima toliko vrijednosti da ju ne možeš procijeniti. A ima i slika koje su dekorativne, koje spadaju u nekakav okvir razumne cijene koje možeš dati, na primjer taj format od 160 puta 125… Zamisliš ga na zid, zamisliš jednu prosječnu obitelj, hrvatsku, ili možda bolje stojeću, koliko bi oni odvojili za tu sliku, i to je uglavnom negdje oko tisuću eura.
Ja sam tada išao možda malo ispod cijene, a sad već moram i više naplatiti jer sam u među vremenu osim statusa i doktorirao i uložio puno u sebe i svoj rad. A onda s druge strane, morate pratiti generalno cijene na tržištu.

Što mislite kako ljudi konzumiraju umjetnost u Hrvatskoj?

Uglavnom ima sjajnih ljudi, Hrvata ili one koji žive ovdje, koji prate umjetnost, koji se interesiraju. Znači, stvarno sam bio fasciniran sa nekim kupcima koji su toliko dobro analizirali, toliko su znali ući u slikarstvu da se pitaš ono, dobro, odakle je sa njemu toliko znanje? Ili kako je moguće da… Mogu govoriti grupno, nije bio slučaj, bilo je na desetke, ne mogu reći na stotine, ali na desetke slučaja gdje su ljudi veliki ljubitelji, poznavatelji umjetnosti, kupuju, konzumiraju itd. A ima taj sloj koji apsolutno ništa ne kuži.

Jednostavno, umjetnost je za njih, ne zato što njih to ne interesira, nego ih je žrvanj života doveo do toga da oni nemaju percepciju o tome.

Što se tiče tržišta, ono je malo, pogotovo nama, ja više nisam tako mladi umjetnik, ali mladima je dosta uskraćeno. Ovisi se o institucijama, ovisi se o društvu u kojem se krećeš itd.
Hoće li te neko gurnuti, ili neće. Tako da, dosta je to sve skupa komplicirano. Dosta je teško danas živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj.

Ali mislim da ni vani nije drugačije, samo što ima više kapitala, veća je količina ljudi iz srednje klase, koji se to mogu priuštiti, veći je interes, pa onda svako si može nešto pokriti. Ali kod nas ima jako puno umjetnika, pogotovo mladih, imamo sada akademije doslovno u svakom manjem gradu, što nije dobro, ali ok. Dobro je možda za kadar koji se tamo zaposli, pa neko prima plaćicu itd.

Sve ima svoje. Ali ja sam uvijek za to da se specijalizira, da imamo deset specijalaca koji su negdje u svijetu, gdje se guraju se negdje po bitnim izložbama, pa da nešto donesu ovdje, nego da je to raspršeno na stotine patuljaka koji trčkaraju okolo i traže zlata.

Možete li reći da postoje trendovi u slikarstvu, i kako se vi s tim trendovima nosite?

Mislim, ja sam potpuno van trenda. Mene zanima lirska apstrakcija, to je ono u čemu sam našao ljubav, općenito apstraktno slikarstvo koje stalno otvara nove mogućnosti. A trendovi, ove koje ja vidim, oni su ni, kako bih rekao, slatkasti – ne bih rekao kičasti, zato što kič je sve ono što je dopadljivo, ima tu i nekakvog bad paintinga, ima ekspresije, ima hiperrealizma, svega, ali svega već viđenoga i možda čak i izlizanoga, tako da ne bi se tu “štel mešat”. To je jedno područje koje diktiraju ti centri umjetnosti, oni koji se s tim bave, koji ostavljaju to s strane, žive od toga, znači s tim mešetare.

A mislite li onda, da postoje neka korelacija između biznismena i slikara – kakve to veze ima?

Ja bih rekao da prosječan slikar treba napraviti jednu izvrsnu sliku godišnje, i onda imati adut u ruci, ali svakako bez nekakvog znanja o poslovanju, u smislu bavljenja financijskim sistemom i tako dalje, a ja meni to ne zanima, ja to radim iz ljubavi, ali kad dođe trenutak da moram zaraditi lovu, onda se obučim u bijelu košulju, stavim si cipelice, ušminkam se i onda moram glumiti. Po meni je puno teže raditi s ljudima, puno je teže raditi s financijama, gdje je glava ti je na panju cijelo vrijeme..

Gdje se danas mogu vidjeti vaši radovi? Imate li neku web stranicu preko koje kupci mogu kupiti vaše radove?

Art Zagreb je sigurno mjesto gdje sam već nekoliko godina i gdje se jedino izlažem jer sam shvatio da me ne treba biti posvuda. Pa ne znam, evo sad je u hotelu Akademija, gore iznad Tkalče, tamo su mi postavljene slike i to već dugo jer je Ravnateljica odlučila neku ostanu, rekla je super su tkogod do u hotel, oduševljeni su s tim slikama.

Hvala vam puno na ovom ugodnom razgovoru!

Lifestyle

Casada masažne fotelje: Tajna opuštanja koje svatko želi u svom domu

Masažne fotelje Casada donose luksuznu masažu u tvoj dom. S 3D/4D tehnologijom, grijanim leđima i zero gravity položajem, pružaju potpuni reset tijela i uma.

žena u masažnoj fotelji SKYLINER III – nova dimenzija masaže Casada BUSINESS CLASS – MODEL 2024 i muškarac pored nje

Tražite najbolju masažnu fotelju za dom? Ako želite brže smanjiti stres, bolje spavati i resetirati tijelo nakon napornog dana — masažne fotelje više nisu luksuz, već pametna investicija u zdravlje i wellbeing. U nastavku otkrivamo tko je Casada, što nude njihovi modeli, kako fotelje stvarno rade, vodič za kupnju i — važnije — zašto masaža kod kuće pomaže tvojem wellnessu!

Casada masažne fotelje – tko su i što su?

Casada je njemački brand koji već više od 20 godina razvija uređaje za masažu, relaksaciju i wellness. Njihova filozofija jednostavna je: tehnologija koja brine o zdravlju.

U Hrvatskoj djeluje Casada Adriatic, podružnica koja pokriva cijelu regiju, s vlastitim servisom, dostavom i showroomom u Westgateu kraj Zagreba. To znači da svaki kupac može fotelju isprobati uživo prije nego što je kupi — što je ogromna prednost u svijetu online kupnje. Njihove masažne fotelje dizajnirane su tako da oponašaju pokrete profesionalnih terapeuta i nude iskustvo prave ručne masaže, ali bez ljudskog faktora — i kad god poželite.

Casada masažna fotelja dostojna vrhunskog sportaša

Masažne fotelje – ponuda i modeli

Casada ima široku paletu modela, od kompaktnijih varijanti do luksuznih 4D fotelja s punim “zero gravity” položajem.

Neki od najpoznatijih su:

  • Saphir – elegantan model s automatskim programima i fokusom na udobnost
  • Betasonic III – idealan balans cijene i funkcija
  • Alphasonic III – premium masažna fotelja s naprednim 4D mehanizmom
  • Skyliner III – business-class fotelja s dvostrukim mehanizmom i dubokom masažom
  • Titan – snažna fotelja za korisnike koji vole intenzivnu terapiju

Svaki model donosi svoj karakter: neki nude miran i nježan dodir, drugi terapeutski pritisak koji doslovno “resetira” tijelo.

Kako rade masažne fotelje i koje modele stvarno vrijedi pogledati?

Kada sjedneš u Casada fotelju, događa se čarolija tehnologije i tijela. Ugrađeni senzori prvo skeniraju tvoju visinu i konture, pa masažne glave počinju kliziti po tzv. L-stazi — od vrata pa sve do donjeg dijela leđa i stražnjice. 3D i 4D mehanizmi oponašaju pokrete ljudskih ruku, mijenjaju smjer, dubinu i ritam pritiska. Zračni jastuci (tzv. airbags) lagano stežu i otpuštaju mišiće ruku, nogu i ramena, dok ugrađeno grijanje dodatno opušta napetost.

Uz to, Casada fotelje nude i masažu stopala i refleksnih zona, te sustav Braintronics® – spoj masaže i audio-vođene relaksacije koji sinkronizira tijelo i um.

No prava vrijednost dolazi u naprednijim modelima:

  • Skyliner III – Luksuzni flagship model, stvoren za potpuni reset. Ima 4D masažni sustav, dvostruki mehanizam i inteligentno prepoznavanje tijela. Svaka sesija izgleda kao da te masiraju dva terapeuta odjednom.
  • Alphasonic III – Fotelja za one koji žele mir i tišinu – duboka 4D masaža s grijanim leđima i “zero gravity” položajem. Idealna za dnevni boravak ili ured.
  • Titan – Snažan model za ljubitelje čvrste masaže. Pruža maksimalni pritisak i izvrsnu masažu nogu i stopala – savršeno nakon dugog dana stajanja ili treninga.
muškarac u skyliner-lll-masazna-fotelja i žena pored njega
žena u crnoj titan-masazna-fotelja/
muškarac u masazna-fotelja-alphasonic-iii i žena pored njega

Ono što sve tri fotelje imaju zajedničko? Inteligentnu prilagodbu tijelu, dugotrajne mehanizme i osjećaj koji doslovno briše stres.

Vodič za kupnju – kako odabrati masažnu fotelju koja vam stvarno odgovara?

Prilikom odabira masažne fotelje važno je provjeriti nekoliko ključnih stvari – evo na što posebno obratiti pažnju:

  • Testirajte prije kupnje – svatko ima drugačiji prag pritiska.
  • Provjerite tehniku masaže – 4D je najbolja za realističan osjećaj.
  • Usporedite veličinu i prostor – treba ti dovoljno mjesta za “ležeći” položaj.
  • Pitajte za servis i garanciju – Casada ima lokalni servis u Hrvatskoj.
  • Raspitajte se o financiranju – mogućnost kupnje na rate.

Showroom Casada Adriatic u Westgateu omogućuje vam da isprobate sve modele uživo i osjetite razliku u stvarnom vremenu.

Masažne fotelje Casada – antistres terapija u domu

Wellness i wellbeing – zašto su ove masažne fotelje pravi lijek za moderni stres?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), mentalno zdravlje i wellbeing ključni su elementi cjelokupnog zdravlja. Masaža dokazano smanjuje razinu kortizola (hormona stresa), poboljšava cirkulaciju i kvalitetu sna. OECD ističe da tvrtke koje ulažu u dobrobit zaposlenika imaju manje bolovanja i veći fokus.

Casada fotelje tako postaju više od “gadgeta” – one su alat za prevenciju burnouta, tjeskobe i bolova uzrokovanih dugim sjedenjem. U samo 15 minuta dnevno, možeš obnoviti energiju i postići mentalni “reset” – bez odlaska u spa centar.

čovjek odmara u masažnoj fotelji

Tko koristi Casada masažne fotelje?

Korisnici dolaze iz svih sfera:

  • pojedinci koji žele svakodnevno opuštanje,
  • poslodavci koji brinu o zdravlju zaposlenika,
  • hoteli i wellness centri koji žele dodatnu vrijednost za goste.

Među Casadinim klijentima su i poznate tvrtke poput dm-a, Valamara, Abbott-a i Nestléa — jer su shvatili da zdravi i opušteni ljudi rade i žive bolje.

Zašto baš Casada – i zašto sada?

Casada svoje proizvode razvija od početne ideje, preko prototipa i testiranja, do certificiranih masažnih fotelja. Za one koji traže kvalitetu, dugotrajnost i pouzdanu tehnologiju, fotelje za masažu Casada iz Njemačke već godinama predstavljaju provjeren izbor – a evo što ih čini posebnim:

  • Njemačka kvaliteta i dugogodišnje iskustvo.
  • Lokalni servis i podrška u Hrvatskoj.
  • Najnovije tehnologije: 4D, Braintronics, grijanje, zero gravity.
  • Dokazana reputacija i tisuće zadovoljnih korisnika.

Iskoristite sve prednosti malih masažnih uređaja – u svom domu, na poslu ili na putu

U svijetu u kojem smo stalno pod pritiskom, stalno žurimo i rijetko si damo trenutak mira, Casada masažne fotelje postaju više od proizvoda – postaju mali ritual mira i balansa koji vraća ravnotežu između tijela i uma.

Dok radimo od kuće, sjedimo satima pred ekranom i borimo se s posljedicama stresa, tijelo nam zapravo samo poručuje jedno – “uspori”. Upravo to omogućava Casada: svaki put kad sjednete u fotelju, pokrećete proces oporavka. Mišići se opuštaju, cirkulacija se poboljšava, disanje postaje dublje, a mozak vam napokon daje zeleno svjetlo da se isključite.

Mnogi korisnici kažu da im je masažna fotelja promijenila svakodnevicu — jer više ne čekaju vikend da bi se odmorili. Petnaest minuta Casada masaže dnevno može napraviti čudo za vaše zdravlje, raspoloženje i produktivnost. To nije luksuz; to je pametno ulaganje u dugoročno dobrobit.

Nastavite čitati

Lifestyle

Koliko stvarno košta imati psa u Hrvatskoj?

Vodič kroz troškove i brigu o novom ljubimcu

koliko košta imati psa u hr

Imati psa jedna je od najljepših odluka koje možete donijeti. Pas donosi ljubav, društvo i pozitivnu energiju u svaki dom, no uz njega dolaze i obaveze – emocionalne, vremenske, ali i financijske. Pas nije poklon koji ćete staviti pod bor, a kasnije izbaciti na ulicu.

Mnogi budući vlasnici razmišljaju o pasmini, prostoru ili imenima, no rijetko unaprijed izračunaju koliki je stvarni trošak držanja psa u Hrvatskoj. Troškovi nisu zanemarivi, a realna priprema može spriječiti neugodna iznenađenja.

Prema procjenama veterinara i udruga za zaštitu životinja, godišnji trošak držanja psa u Hrvatskoj kreće se između 1.200 i 1.600 eura. U prvoj godini, kada se plaća cijepljenje, sterilizacija i kupuje sva potrebna oprema, iznos može narasti i do 2.000 eura ili više. Iznos, naravno, varira ovisno o veličini psa, pasmini, prehrani i načinu života.

Oprez: Ovi sukulenti mogu biti opasni za pse i mačke

Prva godina: ulaganje u novog člana obitelji

Prva godina sa psom najskuplja je jer podrazumijeva i početne troškove koje kasnije više nećete imati. Samo usvajanje iz skloništa ili kupnja od uzgajivača može značajno utjecati na proračun. Ako psa udomite iz azila ili udruge, trošak najčešće iznosi između 50 i 150 eura, dok će vas kupnja psa od provjerenog uzgajivača stajati između 500 i 2.000 eura, ovisno o pasmini i pedigreu.

Nakon toga slijede neizbježni troškovi: osnovna oprema, mikročip, cijepljenja i sterilizacija. Krevet, zdjele, ogrlica, povodac, igračke i osnovne potrepštine u prosjeku će vas koštati od 100 do 300 eura, a sterilizacija ili kastracija dodatnih 20 do 80 eura. Cijepljenje protiv bjesnoće i osnovni pregled kod veterinara stoje 30 do 60 eura.

U prvoj godini nije loše izdvojiti i nešto novca za školu za pse. Tečajevi osnovne poslušnosti koštaju od 30 do 100 eura, ali dugoročno čine suživot sa psom mnogo lakšim.

Hrana – najveća stavka u trošku držanja psa

Iako se čini da jeftinija hrana donosi uštedu, dugoročno se pokazuje suprotno. Psi koji se hrane kvalitetnije imaju jači imunitet, ljepšu dlaku i rjeđe zdravstvene probleme. Dakle, ulaganje u hranu često znači uštedu na veterinarskim troškovima.

Poslastice su, naravno, neizbježan dio pseće svakodnevice. Bilo da se radi o nagradama za trening ili malim zadovoljstvima, računajte da ćete godišnje potrošiti još 600 do 1000 eura.

Njega, oprema i svakodnevni trošak držanja psa

Psi, baš kao i ljudi, trebaju higijenu i redovitu njegu. Dugodlake pasmine zahtijevaju češće šišanje i kupanje, a odlazak u pseći salon stoji oko 50 eura po tretmanu.

Također, neki psi poput pudlica nemaju dlaku nego kosu, čineći ih odlične za alegičare, ali podrazumjevaju šišanje gotovo svakih par mjeseci.

Ako psa sami održavate kod kuće, osnovni pribor poput šampona, četki i škara iznosi oko 40 eura godišnje.

Kreveti, povodci, ogrlice i igračke s vremenom se troše i treba ih povremeno zamijeniti. Danas postoje nebrojene opcije psećih krevetića, pa savjetujemo da birate one koji će biti ugodni za vašeg ljubimca, ali će se i lijepo uklopiti u ostatak interijera.

Prema riječima Danijele Mihić, koja se bavi izradom jastuka i ležajeva za kućne ljubimce, siva boja polako izlazi iz mode. Zamjenjuju je zemljane nijanse, pastelni tonovi te smeđa i bež koje, kako kaže, vraćaju toplinu i mirnoću u prostor.

Kvalitetan krevet stoji oko 40 do 150 eura, dok je za povodce, ogrlice i igračke realno godišnje izdvojiti još 30 do 80 eura.

tavela
Tavela pretvara vaše ideje u stvarnost

Veterinarska skrb – ulaganje u zdravlje i dugovječnost

Zdrav pas znači i manji trošak držanja psa, ali prevencija je ključ. Redoviti pregledi kod veterinara, barem jednom godišnje, koštaju 40 do 80 eura, dok osnovne laboratorijske pretrage i dentalna higijena mogu dodati još 70 do 150 eura.

Cijepljenje protiv bjesnoće obavezno je jednom godišnje i stoji oko 15 do 30 eura, dok zaštita od parazita, buha i krpelja iznosi 30 do 70 eura godišnje. Ako pas ima kronične bolesti, alergije ili potrebu za specijaliziranim lijekovima, troškovi mogu znatno porasti.

Kada trebate pomoć – čuvanje, šetanje i nepredviđeni troškovi

Životni ritam ne dopušta uvijek da budete uz psa 24 sata dnevno. Ako često putujete ili radite duge smjene, možda će vam trebati pomoć čuvara pasa ili pet sittera. Dnevno čuvanje u psjem hotelu u Hrvatskoj stoji 25 do 35 eura, dok privatni čuvari naplaćuju 10 do 25 eura po satu, ovisno o usluzi.

Također, ne zaboravite na moguće nepredviđene troškove. Bolesti, ozljede ili hitne operacije događaju se i najboljim vlasnicima. Pregled u veterinarskoj hitnoj službi u Zagrebu ili Splitu košta 70 do 150 eura, dok ozbiljniji zahvati mogu doseći 500 do 2.000 eura. Stručnjaci preporučuju da svaki vlasnik ima odvojen fond od barem 300 do 500 eura za takve situacije ili da razmotri osiguranje za kućne ljubimce.

Ukoliko dopustite vašem psu da spava gdje vi spavate, razmislite o kupnji usisavača koji je specijaliziran za dlake. Takvi usisavači mogu koštati i preko 1000 eura.

Vrijedi li sav taj trošak držanja psa?

Pas nije samo trošak – on je životni suputnik, čuvar i izvor neiscrpne sreće. No, važno je biti svjestan odgovornosti koja dolazi s vlasništvom. Ako unaprijed isplanirate budžet i prilagodite troškove svom načinu života, moći ćete uživati u godinama ispunjenim zajedništvom, bez financijskog stresa.

Prosječni godišnji trošak držanja psa u Hrvatskoj iznosi oko 1.500 eura, što uključuje hranu, njegu, opremu i veterinarske troškove. Neki vlasnici spremni su svojim ljubimcima ponuditi puno više, pa se tako iznos penje na nekoliko tisuća eura. No ono što dobivate zauzvrat – vjernost, radost i bezuvjetnu ljubav – teško je usporediti s bilo kakvim iznosom.

Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.

Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života – i to, sve zbog jednog psa!

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice