Kada pogledate oko sebe – svoj dnevni boravak, ormar, auto ili čak mobitel – što vidite? Ako je odgovor “sivo, crno, bijelo i možda malo bež”, niste jedini. Iza tog suzdržanog kolorita stoji priča koja traje već desetljećima. I nije riječ samo o modi ili ukusu, nego o nečemu dubljem – o tome kako boje utječu na nas, često i bez da to primijetimo.

Svijet koji je nekad bio šareniji

Zanimljivo istraživanje iz 2020. godine bacilo je novo svjetlo na ovu temu. Znanstvenici su proučili više od 7.000 predmeta iz zbirke britanskog Znanstvenog muzeja – od 1800-ih do danas. Zaključak? S godinama su boje postajale sve manje izražajne. Prvo polako, a onda sve brže – osobito u 20. stoljeću.

S dolaskom industrijske proizvodnje zavladala je potreba za jednostavnošću, brzinom i praktičnošću. Jarke boje nisu bile najzahvalnije za masovnu proizvodnju, a neutralni tonovi lakše su se uklapali u svaki prostor i ukus. U jednom trenutku, “sivo” je postalo sinonim za “bezvremensko” i “sigurno”.

View this post on Instagram

A post shared by DAS ARCHIVEE ™ (@das.archivee)

Psihološki učinak boja u svakodnevnom prostoru: više od estetike

No boje nisu samo dekoracija. One komuniciraju s nama na dubljoj razini. Smiruju, motiviraju, umaraju, bude, podižu raspoloženje ili umiruju prostoriju. Znanstvenici upozoravaju da nas stalna izloženost neutralnim nijansama može vizualno i emocionalno “uspavati”. Smanjena stimulacija može utjecati na našu kreativnost, koncentraciju, pa čak i emocionalno stanje.

Boje su više od vizualnog dojma – one su način komunikacije, izražavanja emocija i oblikovanja prostora… Diana Sokolić o jeziku boja: Kako ih imenujemo i razumijemo?

Drugim riječima, psihološki učinak boja nije nešto što se uvijek događa svjesno. Ako radite od kuće u prostoriji gdje dominiraju siva i bijela, možda vam nije samo “ponedjeljak” kriv za loše raspoloženje.

Je li vrijeme za povratak boji?

Ne znači da sada sve oko sebe trebamo obojiti u narančasto ili ciklamasto. Ali možda je trenutak da se zapitamo – imamo li u svom domu dovoljno boja koje nas vesele i bude? Zid u boji masline, plava fotelja ili samo nekoliko jastuka u boji senfa – ponekad je dovoljno malo da bi prostor dobio više karaktera i energije.

Psihologija boja: Kako boje utječu na naš prostor i emocije

Dizajneri interijera to već prepoznaju – sve se češće vraćaju toplim i zemljanim tonovima, razigranim detaljima i kontrastima. Jer kad promijenimo prostor, često se – barem malo – promijenimo i mi sami.

Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i paučnjaka. Oni za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, pa su povremeno nametnici na životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv, a iznimno i na čovjeku te pritom mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti.

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto. Može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu). U hrvatskom je priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Od bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, Mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca – krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.

Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma.

Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka.

Osobe koje često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, planinari, lovci, izletnici i dr. pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.

Praktični savjeti za dom bez nametnika

Rizik izloženosti zaraznim bolestima koje prenose krpelji može se umanjiti mjerama koje donosimo u nastavku.

Zaštitite se od krpelja

Preporučene osobne mjere zaštite su:

• Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).
• Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
• Hodajte obilježenim stazama.
• Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
• Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača!).
• Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo. To možete učiniti i uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ugriz.
• Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
• Kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može „pokupiti“ krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
• Otuširajte se po povratku iz prirode.

Postupanje kod uboda krpelja

Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije. Rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen.

Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom zahvaćajući ga što bliže glavici, a na kožu primijenite antiseptik.

5 načina kako se sigurno riješiti puževa u vrtu

Krpelja nemojte ničim premazivati niti “paliti” plamenom.

Ne povlačite ga naglo, ne stiskajte niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.

Izvor: HZJZ