Slika je, u vremenima kada tehnologija nije bila dostupna, predstavljala dokument u vremenu. Obilježavala je ljepotu, radost i tugu pojedinog trenutka, otkrivala emocije autora i ekspresije modela. Klasici hrvatskog slikarstva vrlo su traženi, a hommage-i njima svoja mjesta lako pronalaze na zidovima modernih zdanja.

Hommagei klasicima

Akademski kipar i slikar Dejan Kljun napravio je mnoge hommage klasicima hrvatskog slikarstva. Zadatak je umjetniku bio prilično izazovan, jer se radilo o Vlahi Bukovcu i ostalim umjetničkim velikanima. Kako i navodi sam umjetnik, bilo je tu puno istraživanja prije početka rada. Tražio je kako izraziti potez koji su imali umjetnici prije 130 godina, a u tom proučavanju došao je i do nekih spoznaja.

“Rekao bih da sam uspio otkriti jedan odnos impresionizma i klasicizma kod Vlahe Bukovca pogotovo jer sam se fokusirao na njegove radove.”, ističe Kljun.

Hommage epidemiji-slike s maskama

Na Kljunovim slikama našao se i jedan detalj koji je zapravo hommage vremenu u kojem se nalazimo. Slika barunice Rukavine s maskom na licu kreativna je sloboda autora Dejana Kljuna koji ističe: “Ta maska bi simbolizirala trenutak u kojem smo zatečeni.

Kako odabrati idealnu sliku

Kod odabira slike treba uzeti u obzir da bi se ona trebala lijepo uklopiti u vaš životni prostor. Slika bi trebala reflektirati vaš osobni stil, naglasiti prostor ili zaokružiti njegov izgled. Slikar Kljun ističe da svatko bira sliku po intuiciji no sugestije su dakako moguće. “Ako je recimo nekakav prostor uređen po suvremenim principima, ako je hladan, minimalistički, čist, prazan, i tako dalje, onda svakako u taj prostor ide nešto vatreno, možda čak nešto i zapackano itd. Dok, recimo kod nekih klasičnih prostora gdje se možda više gaji nešto tradicionalno, a tu uvijek ide nešto ovog stila. Naravno da su klasici uvijek poželjni, oni imaju svoje simbolike, imaju svoje značenje već zadano na početku, dok je apstrakcija sama po sebi slobodna, ona je neka vrsta jazza ili možda suvremene elektronske glazbe koja vas ne programira nego vas oslobađa.”, poentira umjetnik.

Apstrakcija za minimalističke prostore

Apstraktna umjetnost je puno slobodnija. Ona je ujedno i bliža modernom vremenu jer nije neopterećujuća. U modernim minimalističkim prostorima može podići atmosferu. Osim jednostavnih, postoje i slike koje su zadane u formi i imaju svoju kompoziciju, a tu je i kolorit kojem je cilj podići atmosferu u prostoru. Nije ga lako raditi, jer treba paziti da ne ostavi dojam kiča.

“Ovakve sklike dolaze u prostore koji su hladni, koji imaju taj jedan prizvuk ledenjaka ili Sjevernog pola kako ih ja volim nazivat. Onda ovo dođe kao kamin ili kao jedan vizualni oganj.”, navodi Kljun.

Budući da je ozarenost pri pogledu na umjetnička djela u svom domu ishod koji svaki kupac želi postići, treba se pobrinuti da se odabere prava slika. Ljubav na prvi pogled tu najčešće pali, no i ljubav nakon dužeg upoznavanja nije isključena. Jer se ipak radi o trajnoj vrijednosti.

Kako bi im bilo što ugodnije raditi, dizajneri interijera Dean Franić i Saša Šekoranja, svoj su studio na tri etaže osmislili više kao dom nego ured.

Podrum

Sve tri etaže su im pojednako važne. Podrum tako služi kao spremište, ali ne ono tipično, natrpano i mračno. Njihovo spremište izgleda kao muzej u kojem su klasificirani i vješto poslagani mnogi predmeti koji se koriste u raznim projektima.

Showroom

Etaža u prizemlju služi kao showroom. Dizajnerski dvojac tu kombinira i slaže stvari. Kako kaže Šekoranja, rade jednu vrstu kolaža. Kolaža zanimljivog svima koji imaju istančan ukus i oko za lijepe komade, jer upravo u ovom dijelu studija, pogledom kroz staklenu stijenu, inspiraciju mogu naći i svi ljubitelji dobrog dizajna.

Galerija

Svaki komad u ovom studiju pomno je osmišljen i dizajniran, poput lustera u sobi za sastanke na galeriji. A svoje su mjesto u studiju pronašli i elementi iz različitih razdoblja i stilova koji su zaokružili dizajnersku priču.

Studio je osmišljen kad dnevni boravak da bi povezao ekipu koja radi zajedno. U open-stace prostoru na galeriji razmjenjuju se kreativne ideje i stvara dobra energija. Za nju su dijelom zaslužni i predivni prozori koji puštaju dovoljnu količinu diskretne dnevne svjetlosti, a i lijep i topli strop od drvenih greda.

Izdvojiti neki predmet, kaže Šekoranja, ne bi imalo previše smisla. Kontekst je ono što mu daje smisao, a to je upravo ono što on i njegov partner rade. Spajaju nespojive stvari u ambijentu i donose ih na drugi način.

A taj drugi način, njima svojstven, nije lako postići. Učiniti da niz međusobno nepovezanih predmeta priča čarobnu priču, zaista je umjetnost. A ona im, sudeći prema minulom radu, leži.