Gastro
Pura s kašom i čvarcima
Pura s kašom ipak zauzima jedno posebno mjesto. Naime, od siromašnih, svih nas, koji smo se odgajali purom, pura s kašom je ipak pripadala još i siromašnijima.

Kada bi se varila pura, onda bi se računalo da treba kašom začiniti puru, pa se stoga stavljalo u bakrač više vode. Kada bi pura krkljala u kipućoj vodi kojih četrdesetak minuta, onda bi se odlila kaša, onaj planirani višak purine vode za kašu, ali i ako pura bude previše suha da se nadoda kaše i pura bude vlaša. Neki su uvijek voljeli prospitiju, tj suvlju puru, a neki vlašu, mekšu.
Dok je pura krkljala u loncu s puračom u sredini, dotle se rezala slanina na čvarke i cvrljala u tavi za začin. Ova slanina određena za čvarke se ne soli, odnosno kaša se ne soli jer su čvarci uvijek od sušene, dimljene slanine – špeka koji je uvijek, gotovo po pravilu, i preslan.
Kada čvarci puste dovoljno masti i kada dobro požute i zamirišu u čvarke se lijeva kaša kojom će se zajedno s čvarcima i masti začiniti naša poznata, stara, lijepa pura.
Služilo se i s čvarcima koji su ostali u masti, ali su oni uvijek bili soparniji jer su već jednom u pravljenju masti iscijeđeni i ne mogu više masti upiti ako im se neće mast onako nadodati, a mast se dobro čuvala za veće i važnije prigode.
Danas ovaj recept mnogi prizivaju kao ljepotu starine, a neki ne žele čuti jer im je davno prešla preko svih grla.
Bilo kako bilo meni je prelijepo zamirisala i vratila me četrdesetak godina unazad i prizvala mi ljepotu onih rijetkih dana kada sam imao prigodu jesti puru s kašom i puru s medom, jer su druge pure imale uvijek prednost. Zato joj je mjesto ovdje.
Recept iz knjige: STARA HERCEGOVAČKA KUHINJA
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Tko još može zamisliti fašnik bez krafne?
U fašničko vrijeme jedna slastica posebno mami i svi imalo vješti u kuhinji su se okušali u njezinoj pripremi.

Veliki i maleni – ljudi diljem svijeta jednostavno obožavaju krafne. Sada su slatke, a u 18. stoljeću otkada datira prvi spomen na njih bile su slane. Jedna legenda kaže da je prva krafna nastala slučajno kao rezultat ljubavnog zanosa mlade kuharice pri pogledu na stasitog konjušara. Pogačica se našla u loncu vrućeg ulja umjesto mesa, a do tada nepoznat okus prženog tijesta bio je božanstven. Danas se tajna dobrih krafni krije u dodacima.
Izrada i pečenje krafni

Pastry chef Miam Salman kaže da u tijesto kada ga zamijesimo treeba staviti malo ruma, limunove, može i narančine korice. Odnosno, bilo kakve arome koje će poboljšati okus tijesta.
Za savršen oblik, teksturu i mekoću krafni chefica Mia preporučuje da zaboravimo na valjak i kalupe za izrezivanje. Tijesto treba izrezati na otprilike jednake dijelove i oblikovati kuglice. Te kuglice se moraju dići, te se potom peku na vrućem ulju zagriujanom na 135 stupnjeva Celzijusa.
Upravo je temperatura ulja vrlo bitna za ravnomjerno prženje. Trebat će im 8 do 10 minuta, a neće zagorjeti i dobit će prekrasan prsten. I onda su spremne za punjenje.
Punjenje krafni

“Možemo uvijek raditi s onim klasičnim punjenjem, marmelade. A možemo raditi i svoje kreme. Najbolje je napraviti baznu slastičarsku kremu, jaja, mlijeko, brašno i šećer i u tu kremu onda dodajemo dodatke”, rekla je Salman.
Kada je o dodacima riječ, dobrodošli su u punjenju, jer će izazvati pravu rapsodiju okusa.
Kada pastu spojite sa slastičarskom kremom, nožem ubodite krafnu na vrhu da se punjenje ravnomjerno rasporedi.
Ljubitelji klasike krafne će puniti s marmeladom, a za poseban doživljaj, stavite okuse koje volite ili se njima poigrajte. Kad odaberete recept za izradu tijesta, striktno ga se držite, jer u slastičarstvu nema mjesta improvizaciji.

Bilo da ih radite u američkom stilu s rupom u sredini ili u obliku nama dobro poznate pogačice, jedno je sigurno. Uz dobre savjete, malo truda i preciznosti i vi u vrijeme poklada možete uživati u ovom slasnom zalogaju!

Rijetki je odbijaju, a većina bez nje ne može zamisliti dan. U blagdansko vrijeme neizostavan je sastojak kolača, no u svojim početcima čokolada nije bila tako slatka.
Povijest čokolade

Poznata je od davnina, 2000 godina prije Krista počela se koristiti na području današnje Središnje Amerike, dok su je Maje i Asteci koristili još i ranije.
S gorkom čokoladom u tekućem obliku upoznali su se došljaci nakon otkrića Amerike, a s dolaskom na europske dvorove ne samo da se zasladila, već se i dugi niz godina skrivala od običnog puka.
Ispijanje čokolade tako je bio ritual na dvoru u 17. i 18. stoljeću. Šalice su čak dobile poseban dizajn kako bi spriječile prevrtanje i prolijevanje čokolade, govori Marko Španjol, kustos u Muzeju čokolade.

Da bi se spriječilo namakanje stiliziranih brkova, zaglađenih voskom u omiljenom napitku, u viktorijansko doba šalica je dobila, na radost većine muškaraca toga doba, i zaštitu za brkove.

Koliko je čokolada bila ekskluzivna govori i podatak da se u vrijeme renesanse u Toscani recepte za nju povjeravalo samo liječnicima. Tek nakon smrti liječnika taj recept je otkriven, a radilo se o čokoladnom napitku s jasminom. Pripremao se čak 14 dana, a među ostalim, sadržavao je crni amber. Sastojak koji se inače koristi u industriji parfema.

Nakon industrijske revolucije kada čokolada poprima svoj danas karakterističan oblik kreće svjetska pomama za njom. Nevjerojatnim oblicima za kojima su ludi odrasli i djeca doprinio je i jedan film.
Tajna dobre čokolade
Tamna, mliječna, bijela i posljednja Rubi – tajna dobre čokolade je u kvalitetnim sastojcima i pravilnim omjerima. “Kvalitetne čokolade je vrlo jednostavno prepoznati. To su čokolade koje imaju visok udio kakao mase i to su čokolade koje nemaju toliko drugih dodataka, imaju svoju prirodnu masnoću, tj. kakao maslac u sebi”, naglasio je Španjol.

Svatko ima svoga favorita. Neki kažu da su osjećaj topljenja čokolade na jeziku i puls koji zbog svog psihoaktivnog učinka podigne, bolji od poljupca. Budući da pomaže u lučenju hormona sreće, i u vremenima kada je poljubaca manje, vjerujemo da je na vašem stolu bar jedna slastica koja sadrži ovu omiljenu namirnicu.