Vrt
5 najčešćih pogrešaka pri kompostiranju
Pokazat ćemo vam kako to učiniti kako treba i dobiti plodan
humus

Evo kako se to radi: Napravite kompost
Domaći kompost je nešto praktično: vlastiti otpad se reciklira, dobiveni humus vraća dragocjene hranjive tvari u vrt i formira vlastiti biološki mikrokozmos. No postoje mnoge pogreške koje možete učiniti prilikom kompostiranja. Ovdje saznajte 5 najčešćih pogrešaka. Pokazat ćemo vam kako to učiniti kako treba i dobiti plodan humus bogat hranjivim tvarima.
Pogrešno mjesto
Mjesto na suncu nije dobro mjesto za kompost. Umjesto toga potražite sjenovito mjesto. Ali ono ne smije biti ni previše vlažno. Idealno je, da jednom godišnje kompost prekopate ali ne između listopada i početka ožujka. U to vrijeme male životinje poput ježeva i kukaca koje su korisne za kompost traže zaštitu od hladnoće. Kompost možete naravno i sami izraditi, na internetu imate pregršt savjeta kako to učiniti. Kompostere naravno možete pronaći i u online trgovini AL-KO.

Korištenje pogrešnih materijala za kompost
Ne smiju se svi organski materijali bacati u kompost. Ostaci mesa ili kostiju mogu privući štakore. Otpad od bilja koji je tretiran pesticidima kao što su npr. ruže, nije prikladan za kompostiranje. U kompost se također ne smije odlagati stari korov, korov sa sjemenjem jer ćete ga kasnije raširiti po vrtu, ostaci hrane koji mogu privući bube poput npr. kuhane hrane, debeli papir tj. debeli karton. U komposteru su dobrodošli ostaci voća i povrća, trava, korov i druge biljke bez sjemena, talog čaja i kave, ljuske jajeta, usitnjeni papir i karton, suho lišće, grane, kore drveta.
Bacajte uvijek jedno te isto na kompost
Neka vam ne postane navika bacati isti otpad na točno isto mjesto jer se otpad može optimalno razgraditi samo ako se dobro promiješa. Bilo grubo, fino, mokro ili suho: sve se može kombinirati. Inače, proces razgradnje najbolje funkcionira u najtoplijem dijelu hrpe, tj. za “sporotruleće” poput ljuski jaja i slično: od sredine.

Presuh ili prevlažan kompost
Težak je zadatak pronaći sredinu između prilično suhe i vlažne kompostne hrpe. Znakovi suše su mravi. Rezultat bi mogao biti da sadržaj ne trune ispravno. Mnogi vodiči predlažu zalijevanje svakog novog sloja ali budite oprezni: postoji rizik da kompost postane pre vlažan. Čak ni previše svježeg otkosa travnjaka ne bi trebalo ići izravno u kompost, već ga treba ostaviti da se suši jedan dan prije nego što se umiješa. Otkos sadrži puno vlage i može se kondenzirati u slojevima. Mogući nedostatak kisika uzrokuje truljenje smjese. Ustajao miris može biti znak prekomjernog vlaženja.

Previše suhog lišća u kompostu
Praktično rješenje za jesen je odlaganje suhog lišća u kompost ali to nažalost nije dobra ideja. Stručnjaci savjetuju punjenje komposta s najviše 20 posto lišća. Nekim vrstama lišća nije mjesto na hranjivom humusu budući da lišće nekih vrsta drveća presporo truli. To su na primjer hrast i orah. One “doštene” vrste lišća unaprijed usitnite kako bi se malo smanjilo vrijeme potrebno da materijali istruli i pretvori se u
humus.

Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.