Povežimo se

Vrt

10 najboljih vrsta drveća za izradu bonsaia

Ovaj stil vrtlarstva započeo je u Kini prije više od 2000 godina i proširio se u Japan u 12. stoljeću. Sada je cijenjen u cijelom svijetu.

Bonsai je intrigantan i kreativan hobi. Na najjednostavnijoj razini, bonsai je mala biljka koja raste u plitkom spremniku, ali za one koji stvaraju bonsai biljke, primjerci su umjetnička djela koja se često stvaraju da oblikuju tradicionalne oblike.

Ako se odlučite sami napraviti bonsai, obratite pažnju na odabir drveta. Pri odabiru drveta za bonsai prvi kriterij je veličina listova. Ako imamo manji list na svom bonsai materijalu dobit će se bolja iluzija veličine, a drugi kriterij je otpornost na rezidbu. Želimo da vrsta na kojoj radimo jako dobro reagira na rezidbu i pušta mnogo izboja što nam u biti onda omogućava i olakšava proces izgradnje tog bonsai drveta, objasnio je stručnjak za bonsai Toni Adžić.

Vrste drveća za izradu bonsaia

Gotovo svako višegodišnje drvo ili grm s drvenastim stabljikama koji daje prave grane može se uzgojiti kao bonsai drvo. Međutim, neke su vrste prikladnije za uzgoj kao bonsai od drugih. Neke su vrste bonsai drveća popularnije zbog estetskih razloga (kao što je malo lišće ili kvrgava kora), dok su druge popularne jer su poznate po tome što se ne održavaju i otporne su kada se uzgajaju kao minijature.

Ovo su uobičajene vrste bonsai drveća:

1 Bor (Pinus spp.)

Borovi su popularni kao bonsai jer su otporni i mogu se dresirati. Zapravo, borovi se mogu oblikovati u gotovo svaki poznati bonsai stil. Borove karakteriziraju iglice koje se pojavljuju u snopovima od dvije do pet i kora koja postaje ljuskava ili se ljušti kako stari. Vrste koje su osobito dobre za bonsai uključuju japanski crni bor (Pinus thunbergii), planinski bor (P. mugo), obični bor (P. sylvestris) i japanski bijeli bor (P. parviflora).

  • Svjetlost: puno sunca
  • Zalijevanje: zalijevajte kada tlo izgleda suho
  • Varijante boja: iglice se kreću od svijetlozelene preko plavkastozelene do tamnozelene (ovisno o vrsti)

2 Japanski javor (Acer palmatum)

Japanski javori su listopadna drveća poznata po crveno-bordo ili zelenom lišću koje u jesen postaje jarko crveno, narančasto ili žuto. Kora mladih japanskih javorova obično je zelena ili crvenkasta, a starenjem postaje siva ili sivkastosmeđa.

Upozorenje za ljubitelje bonsaija koji nemaju puno vremena posvetiti se zanatu – japanski javor zahtijeva puno vode, posebno tijekom sezone rasta. Ovisno o temperaturi, može im biti potrebno svakodnevno zalijevanje, čak i nekoliko puta dnevno.

  • Svjetlo: sunčano, djelomično sunčano
  • Voda: zahtijeva često zalijevanje (svakodnevno ili više)
  • Varijante boja: neke sorte imaju crveno ili žuto lišće od proljeća do jeseni, dok su druge crvenkaste u proljeće, postaju zelene ljeti, a zatim se transformiraju u briljantno crvene, žute ili narančaste u jesen

3 Japanska trešnja u cvatu (Prunus serrulata)

Tradicionalno se vjeruje da stabla trešnje označavaju prijateljstvo, a sorte poput japanske cvjetajuće trešnje također čine prekrasna bonsai stabla. Ova ukrasna, listopadna stabla nisu samo prekrasna, već ih je lako dresirati jer su njihove grane i debla savitljivi i lako ih je oblikovati.

Iako se bonsai trešnje mogu uzgajati u zatvorenom prostoru, mogu patiti od nedostatka svjetla i najbolje rastu kada se uzgajaju na otvorenom u ljetnim mjesecima.

  • Svjetlost: puno sunca
  • Voda: održavajte tlo stalno vlažnim
  • Varijante boja: lišće je zeleno ili brončano; cvijeće može biti različitih nijansi bijele ili ružičaste

4 Cedar (Cedrus spp.)

Hrapava kora stabala cedra učinila ih je popularnim izborom među bonsai entuzijastima. Cedrovi su zimzeleni četinjači koji rastu kratke iglice duž svojih grana, pružajući priliku za vrlo dramatične bonsai stilove. Na stranu impresivna drama, cedrovi nisu idealni za početnike. Bonsai stabla cedra zahtijevaju posebnu njegu i stručnost kako bi pravilno rasla kao bonsai i najprikladnija su za iskusne uzgajivače.

Postoje četiri vrste cedra koje se često uzgajaju kao bonsai: libanonski cedar (Cedrus libania), ciparski cedar (Cedrus brevifolia), himalajski cedar (Cedrus deodara) i atlaski cedar (Cedrus atlantica).

  • Svjetlost: izravno sunce
  • Voda: pustite tlo da se djelomično osuši između dva zalijevanja
  • Varijacije boja: tamno zelene iglice

5 Ginseng Fikus (Ficus microcarpa)

Ginseng ficus je tropska vrsta bonsai drveća. Međutim, smatra se izvrsnom vrstom za početnike ljubitelje bonsaija jer je vrlo izdržljivo i lako oprašta. Ova širokolisna zimzelena stabla karakteriziraju zračni korijeni jedinstvenog izgleda i tamnozeleno lišće ovalnog oblika.

Ginseng ficus čini bonsai stablo koje nije potrebno održavati i ne zahtijeva toliko svjetla kao druge popularne vrste bonsaija. Dobro raste u zatvorenom prostoru kao sobna biljka budući da uspijeva u toplim klimama i jakom, neizravnom svjetlu.

  • Svjetlo: jarko, neizravno svjetlo
  • Voda: održavajte tlo vlažnim
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

6 Plačuća smokva (Ficus benjamina)

Prekrasna krošnja nalik kišobranu žalosne smokve čini je popularnim izborom za bonsai. Njegovo uvrnuto površinsko korijenje još je jedna primamljiva značajka koja dobro pristaje oblikovanju bonsaija.

Osim što izgleda, Ficus benjamina je izdržljivo i otporno drvo što ga čini savršenim za bonsai trening. Dobro se prilagođava uzgoju u zatvorenom prostoru i često se uzgaja kao sobna biljka tijekom cijele godine.

  • Svjetlo: djelomično sunce
  • Voda: zalijevajte često
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

7 Patuljasti žad (Portulacaria afra)

Patuljasti žad je polu-zimzeleni grm mekog drveta koji čini izvrsno bonsai drvo za početnike. Patuljasti žad izgleda vrlo slično uobičajenoj sorti žada (Crassula ovata), međutim, manje lišće patuljastog žada čini ga poželjnijim izborom za uzgoj bonsaija.

Patuljasto bonsai drveće od žada dobro raste u zatvorenom prostoru, ali mu je potrebna izravna sunčeva svjetlost veći dio dana. Također se mogu uspješno uzgajati vani, ali ne podnose niske temperature.

  • Svjetlo: izravno svjetlo
  • Voda: zalijevajte rijetko
  • Varijante boja: tamnozeleno sočno lišće, svijetlosmeđe grane

8 Nar (Punica granatum)

Debela, kvrgava kora i upečatljivi plodonosni cvjetovi stabla nara učinili su ga popularnom vrstom bonsai drveta. Njegov prirodno kvrgav, starinski izgled savršen je za bonsai estetiku.

Stabla bonsaija od nara mogu se uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine u toplim klimama ili dio godine u zatvorenom prostoru. Treba ih zaštititi od niskih temperatura i mraza.

  • Svjetlo: jarko izravno svjetlo
  • Voda: zalijevajte redovito
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće; cvjetovi s narančasto-crvenim cvjetovima koji daju jestive plodove

9 Patuljasti šimšir (Buxus spp.)

Patuljasti šimšir je popularno grmlje, a također je dobar izbor za bonsai biljke jer dobro reagira na orezivanje.

Jedna vrsta patuljastog šimšira, malolisni šimšir (Buxus microphylla), poznat i kao ‘Kingsville Dwarf’, naraste 12 do 18 inča visoko, savršeno za bonsai i minijaturne vrtove. Harlandov šimšir (Buxus harlandii) još je jedan dobar grm za bonsai, ali može narasti malo više, na 2 do 3 stope ako se ne orezuje. Još jedna vrsta patuljastog šimšira je korejski (Buxus sinica var. insularis) s visinom od 2 stope.

  • Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene
  • Voda: donekle otporna na sušu; neka se malo osuši između dva zalijevanja
  • Varijante boja: mali, zaobljeni, sjajni ili kožasti zeleni listovi i beznačajni zeleni ili žuti cvjetovi

10 Azaleja (Rhododendron spp.)

Azaleje su cvjetni grmovi, ali neke minijaturne verzije, koje se obično nazivaju “stakleničke azaleje”, namijenjene su sobnim biljkama. Patuljaste sorte mogu narasti samo 3 stope u visinu.

Jedna posebna azaleja, Satsuki ili južnoindijska azaleja (Rhododendron indicum), idealna je za bonsai, ali se također smatra isključivo biljkom koja cvjeta na otvorenom. Bez obrezivanja može narasti nekoliko stopa u visinu, ali s obrezivanjem je lijepa stopa ili tako visoka s ružičastim proljetnim cvjetovima.

  • Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene; šarena nijansa
  • Voda: često zalijevanje
  • Varijante boja: bijeli, ružičasti, crveni, narančasti i cvjetovi breskve

Vrt

Vrijeme je za diobu trajnica: Evo kako ih podijeliti bez oštećenja

Donosimo vodič korak po korak za jesensku diobu trajnica, s popisom biljaka i vremenom sadnje

Vrtlarica dijeli busen hoste na nekoliko manjih biljaka s korijenjem prije ponovne sadnje u vrtu.

Presađivanje trajnica jedna je od onih vrtlarskih vještina koje zvuče komplicirano dok ih prvi put ne isprobate, a zapravo spadaju među najjednostavnije i najisplativije poslove u cijelom vrtlarskom kalendaru.

Jesen u vrtu: Donosimo popis zadataka koje ne smijete preskočiti

Stariji busen jednostavno se razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih biljaka. Time istovremeno pomlađujete postojeću trajnicu, vraćate joj snagu za bogatiju cvatnju, kontrolirate koliko se širi po gredici i, kao svojevrsni bonus, dobivate nekoliko potpuno novih biljaka bez ijednog eura potrošenog u vrtnom centru. Rijetko koji vrtlarski zahvat vraća toliko za tako malo uloženog truda.

Šetate vrtom krajem kolovoza i primjećujete nešto čudno: perunika koja je prije tri godine bila prekrivena cvjetovima sada ima čudnu, gotovo prazno-krateraste sredine, dok cvjetovi izbijaju samo na rubovima busena. Ili floks koji je nekad mirisao cijelim dvorištem sada daje pola manje cvjetova nego prošle godine, iako ga redovito zalijevate i gnojite. Prva pomisao roditelja hobista vrtlara često je: nešto sam pogriješio, biljka je bolesna, treba joj više hranjiva.

U devet od deset slučajeva istina je puno jednostavnija i puno ugodnija. Biljka nije bolesna, ona je jednostavno prerasla samu sebe. Nakon nekoliko godina rasta na istom mjestu, busen postane toliko gust da se stariji dijelovi u sredini doslovno guše, bez pristupa svjetlu, vodi i hranjivim tvarima koje odnose mlađi, rubni izdanci. Rješenje se ne krije u dodatnom gnojivu, nego u lopati.

Što je dioba trajnica i zašto se radi?

Iza pomalo stručno zvučnog naziva krije se postupak koji je, u praksi, iznenađujuće izravan. Biljka se pažljivo iskopa zajedno sa svojim korijenom, busen se zatim razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih dijelova, a svaki od njih posadi se kao potpuno nova biljka, sa svojim vlastitim korijenom, izdancima i, već sljedeće sezone, vlastitim cvjetovima.

Zašto se vrtlari uopće upuštaju u ovaj, na prvi pogled, pomalo drastičan zahvat? Razlog leži u samoj biologiji trajnica. Za razliku od jednogodišnjih biljaka koje niknu, procvjetaju i uvenu unutar jedne sezone, trajnice iz godine u godinu ostaju na istom mjestu i svake sezone dodaju novi rast na već postojeći busen. Taj busen s vremenom postaje sve gušći, a stariji dio u sredini biljke prirodno slabi, gubi vitalnost i sve teže dolazi do resursa koje mu okolno tlo pruža.

Diobom se taj proces zapravo obrće. Pomlađuje se starija biljka koja bi inače nastavila slabiti iz godine u godinu, smanjuje se pregust busen koji je počeo gušiti sam sebe, a kod mnogih vrsta cvatnja se vidljivo poboljša već u prvoj sezoni nakon diobe, upravo zato što svaki novi dio ima pristup više prostora, svjetla i hranjivih tvari nego što ga je imao unutar starog, prenapučenog busena. Uz to, dioba sprječava nekontrolirano širenje agresivnijih vrsta po gredici, a kao praktičan dodatak, iz jedne biljke dobivate nekoliko novih, kojima možete popuniti prazne dijelove vrta, umjesto da nove primjerke kupujete u rasadniku.

Vrtlar dijeli veliki busen hoste s korijenjem na nekoliko manjih dijelova za ponovnu sadnju.

Kako znati da je vrijeme za presađivanje trajnica?

Postoji nekoliko jasnih signala da je busen zreo za diobu.

  1. Sredina busena počinje odumirati ili ostaje prazna.
  2. Biljka slabije cvjeta nego prethodnih godina.
  3. Busen je postao izrazito gust.
  4. Biljka se proširila izvan prostora koji ste joj namijenili.
  5. Susjednim biljkama počinje oduzimati prostor i svjetlo.

Ipak, ne treba svaku veliku i zdravu trajnicu automatski dijeliti samo zato što je narasla. Veličina sama po sebi nije problem, dok god biljka i dalje dobro cvjeta i nema znakova zbijenosti u sredini.

Kada je najbolje vrijeme za diobu?

Postoji jednostavno pravilo koje vrtlari često koriste: trajnice koje cvjetaju u proljeće i rano ljeto najčešće se dijele nakon cvatnje, u kasno ljeto ili ranu jesen, dok se mnoge kasnije cvatuće vrste bolje dijele u proljeće.

To ipak nije univerzalno pravilo za sve vrste, pa je uvijek dobro provjeriti preporuku za konkretnu biljku. Za jesensku diobu jedno je pravilo, međutim, gotovo bez iznimke: ne čekajte predugo. Novim dijelovima treba ostaviti dovoljno vremena da razviju korijen prije nego što dođu ozbiljnije hladnoće, u pravilu barem četiri do šest tjedana prije prvih mrazova.

Koje trajnice možemo dijeliti u ranu jesen?

BiljkaKada dijelitiKoliko čestoPosebna napomena
HostaRana jesen ili rano proljećeSvakih 3–4 godineReže se oštrim nožem kroz korijen; podnosi i grublju diobu
Perunika (brada)Kasno ljeto, 6–8 tjedana nakon cvatnjeSvakih 3–5 godinaRizom se sadi plitko, tik ispod površine tla
BožurKasna jesen, kad lišće posve posušiSvakih 5–7 godina, tek nakon 3. godine starostiSvaki dio treba barem 3 pupa; sadi se plitko, pupovi oko 5 cm ispod površine
LjiljanRana jesen, nakon cvatnjeSvakih 3–4 godineLukovice se dijele ručno, sade odmah da se ne osuše
FloksRano proljeće ili rana jesenSvakih 3–4 godineSredina busena najčešće prva odumire
Hemerokalis (zvončica)Rano proljeće ili rana jesenSvakih 3–5 godinaVrlo otporan na diobu, podnosi i grublje rezanje
BergenijaRana jesenSvakih 4–5 godinaRizom se dijeli na komade s po nekoliko listova
Ukrasne traveRano proljeće (kod većine vrsta)Svakih 3–4 godineKod nekih vrsta jesenska dioba nosi veći rizik od izmrzavanja

Presađivanje trajnica korak po korak

Kad ste utvrdili da je biljka spremna za diobu i da je vrijeme pogodno, postupak izgleda ovako.

1. Zalijte biljku prije diobe. Tlo treba biti dovoljno vlažno za lakše vađenje busena, ali ne potpuno natopljeno.

2. Iskopajte cijeli busen. Lopatom kopajte dovoljno daleko od središta biljke, kako biste sačuvali što više korijena netaknutim.

3. Uklonite višak zemlje i pregledajte korijen. Tako lakše uočavate zdrave dijelove korijena, kao i one koji su trulih ili oštećenih.

4. Podijelite busen. Manji i rahliji buseni ponekad se mogu razdvojiti jednostavno rukama. Kod čvršćih busena koristi se vrtni nož, lopatica, dvije vrtne vile postavljene leđima okrenute jedna prema drugoj, ili lopata, ovisno o vrsti biljke i veličini busena.

5. Odbacite stare i bolesne dijelove. Svaki novi dio treba imati zdrav korijen i dovoljno zdravih izboja ili pupova, ovisno o vrsti biljke.

6. Odmah ponovno posadite. Korijen se ne smije predugo ostaviti izložen suncu i vjetru, jer se brzo isušuje.

7. Dobro zalijte. Nakon presađivanja biljci treba pomoći da ponovno uspostavi kontakt korijena s tlom, pa je obilno zalijevanje odmah nakon sadnje obavezno.

Najčešća greška: napraviti premale dijelove

U želji da od jedne biljke dobijemo što više novih primjeraka, lako je pretjerati s usitnjavanjem busena. Svakom dijelu treba dovoljno korijena i vegetativne mase da se uspješno primi na novom mjestu, premali komadi teško uspijevaju.

Ostale česte greške uključuju ostavljanje korijena izloženog suncu, gdje se vrlo brzo isušuje, sadnju predubokog, što je posebno problematično kod perunika i božura, diobu biljke usred vrućine, koja dodatno stresira već oslabljeni korijen, te zaboravljanje zalijevanja nakon presađivanja, iako je ono ključno za uspješan prihvat.

Postoje i trajnice koje ne vole često dijeljenje

Nisu sve trajnice dobri kandidati za rutinsku diobu. Neke vrste imaju dubok ili osjetljiv korijenski sustav i bolje ih je što manje uznemiravati, jer se sporo oporavljaju od premještanja.

Nemojte, dakle, vidjeti veliku trajnicu i automatski posegnuti za lopatom. Prvo provjerite kojoj vrsti pripada i kako ta konkretna biljka reagira na diobu.

Što napraviti s viškom novih biljaka?

Ako od jednog busena dobijete pet novih biljaka, ne morate svih pet vratiti natrag u istu gredicu. Njima možete popuniti praznine u vrtu, napraviti novu skupinu iste vrste na drugom mjestu, posaditi ih na drugom dijelu parcele ili jednostavno pokloniti susjedima i prijateljima.

Nastavite čitati

Vrt

Što saditi u rujnu: Vodič kroz jesensku sadnju za ukrasni vrt i povrtnjak

Rujan je jedan od najboljih mjeseci za sadnju. Donosimo pregled biljaka za ukrasni vrt i povrtnjak koje sada vrijedi posaditi.

Jorgovan s raskošnim ljubičastim cvjetovima raste u zelenom vrtu okružen travnjakom i drvećem.

Rujan je jedan od najizdašnijih mjeseci za sadnju, iako se to na prvi pogled ne čini očitim. Tlo je još toplo od ljeta, a zrak postaje svježiji i vlažniji, što je idealna kombinacija za brzo ukorjenjivanje.

Kao što smo pisali u tekstu o poslovima koje ne treba odgađati u rujnu, ovaj mjesec podjednako je važan i za ukrasni vrt i za povrtnjak. U nastavku donosimo pregled što saditi u rujnu kako bi vrt bio spreman i za jesen i za sljedeće proljeće.

Kod proljetne sadnje biljka mora istovremeno razvijati korijen i nadzemni dio, često uz nagle skokove temperature. U rujnu je taj proces jednostavniji. Tlo je toplo, pa se korijen brzo širi, dok hladniji zrak smanjuje stres i potrebu za čestim zalijevanjem. Biljka posađena sada ima nekoliko tjedana mirnog rasta prije zime, a u proljeće kreće iz mnogo bolje pozicije nego ona posađena tek s prvim toplim danima.

Što saditi u rujnu (od povrća)

U povrtnjaku rujan otvara priliku za posljednji krug sjetve prije zime. Najbolje prolaze kulture kratke vegetacije, koje stignu do berbe prije prvih ozbiljnijih hladnoća.

1. Salata

Salata, posebno maslačaste i hrastove sorte, dobro podnosi niže temperature i može se sijati kroz cijeli rujan. Na gredicama koje su ostale prazne nakon ljetnih kultura može osigurati još jednu berbu prije zime.

2. Špinat

Špinat posijan krajem ljeta ili početkom jeseni daje prvu berbu mladih listova za otprilike šest do osam tjedana. Odgovaraju mu niže jesenske temperature pa je rujan dobro vrijeme za novu sjetvu.

3. Rotkvica

Rotkvica je među najbržim kulturama koje možete posijati u rujnu. Do uroda joj treba samo tri do četiri tjedna pa je idealna za popunjavanje gredica koje su se oslobodile nakon ljetne berbe.

Detaljne rokove sjetve i vremena do berbe za ove i druge kulture, uključujući blitvu i rukolu, pronaći ćete u vodiču o postrnoj sjetvi.

4. Matovilac

Matovilac se sije izravno u pripremljeno tlo tijekom rujna, a može se brati praktički cijele zime. Kada temperature znatnije padnu, gredicu je dobro zaštititi netkanim materijalom.

Visoke gredice na balkonu ili u vrtu

Što saditi u rujnu (od začinskog bilja)

Rana jesen pogodna je i za sadnju pojedinih višegodišnjih začinskih biljaka, osobito iz već razvijenih sadnica. Prednost rujanske sadnje je u tome što biljke više nisu izložene najvećim ljetnim vrućinama, a tlo je još dovoljno toplo za razvoj korijena.

1. Ružmarin

Ružmarin se početkom rujna još može saditi na sunčanom i dobro dreniranom položaju, osobito u toplijim dijelovima Hrvatske. U kontinentalnim krajevima sigurnija je sadnja u posudu koju je tijekom hladnijeg dijela godine moguće zaštititi.

2. Kadulja

Kadulji odgovaraju sunčana mjesta i propusno tlo. Sadnice posađene početkom jeseni imaju vremena razviti korijen prije zime, ali je važno izbjegavati mjesta na kojima se nakon kiše zadržava voda.

3. Vlasac

Vlasac dobro podnosi niže temperature, a rujan je pogodan za sadnju novih biljaka, kao i za dijeljenje već razvijenih busena.

Kako uzgojiti začinsko bilje kod kuće? 3 greške koje morate izbjeći!

Što saditi u rujnu (od cvijeća i ukrasnih biljaka)

Dok se povrtnjak priprema za posljednji urod, u ukrasnom vrtu rujan označava početak jedne od najvažnijih sezona sadnje.

1. Trajnice

Rujan je jedan od najboljih trenutaka za sadnju i diobu trajnica. Nova biljka stigne razviti korijen prije zime, a već sljedeće sezone može cvjetati punom snagom.

Ovo je ujedno pravo vrijeme za podjelu prenapučenih busena, čime možete dobiti dodatne primjerke biljaka bez ikakvog troška.

Trajnice kao pokrivači tla: Praktično estetsko rješenje za vaš vrt

2. Ukrasno grmlje

Rujan je vrlo pogodan za sadnju brojnih vrsta ukrasnog grmlja. Dobar primjer je jorgovan: sadnja jorgovana u rujnu daje grmu dovoljno vremena da razvije zdrav korijenski sustav prije nego što se tlo ohladi.

Isto vrijedi i za brojna druga ukrasna grmlja i stabla. Osjetljivije vrste u teglama vrijedi na vrijeme premjestiti na zaklonjeno mjesto ili ih pripremiti za unošenje u zatvoreni prostor kada temperature počnu padati.

3. Proljetne lukovice

Od rujna počinje sezona sadnje brojnih lukovica koje trebaju hladan period kako bi procvjetale u proljeće. Među njima su tulipani, zumbuli, narcisi, ukrasni luk i šafrani.

Jesenske lukovice mogu se saditi na gredicu ili u teglu, ovisno o prostoru koji imate na raspolaganju, dok sadnja tulipana posebno dobro uspijeva na plodnom, dobro dreniranom tlu i osunčanoj poziciji.

Ipak, vrijeme sadnje nije univerzalno za sve vrste lukovica. Neke se mogu saditi već tijekom rujna, dok je za druge bolje pričekati da se tlo dodatno ohladi. Zato prije sadnje vrijedi provjeriti preporuke za konkretnu vrstu.

Balkon u rujnu – što možete saditi u tegle

Rujan je zahvalniji za sadnju na balkonu od vrućih ljetnih mjeseci jer se posude više ne pregrijavaju tako brzo, a zemlja sporije gubi vlagu.

U teglama možete posijati salatu, špinat, matovilac i rotkvice, dok su veće posude pogodne i za pojedine začinske biljke. Ovo je i vrijeme kada možete početi saditi proljetne lukovice u tegle, ovisno o vrsti i temperaturama.

Pritom pripazite na odvodnju. Jesenske kiše znače da višak vode iz posude mora moći brzo otjecati kako lukovice i korijen biljaka ne bi počeli trunuti.

Balkon kao produžetak dnevnog boravka – i ljeti i zimi

Savjeti za uspješno vrtlarenje u rujnu

Priprema tla: Prije nove sjetve gredicu lagano prekopajte i obogatite tankim slojem zrelog komposta. Ljetni usjevi iscrpljuju tlo pa će nova kultura imati koristi od dodatnih hranjivih tvari.

Zalijevanje: Nakon sadnje ili sjetve tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim, ali ne natopljenim. Zalijevajte prema stvarnoj vlažnosti tla, a ne prema fiksnom rasporedu.

Drenaža: Dobra drenaža posebno je važna za lukovice, začinsko bilje i ukrasno grmlje jer tijekom jeseni raste količina oborina.

Malčiranje: Sloj malča pomaže zadržati vlagu, ublažava temperaturne promjene i štiti korijen kada stignu prve hladnije noći.

Vrijeme sadnje: Nemojte čekati duboku jesen za biljke kojima treba nekoliko tjedana da razviju korijen. Što se biljka prije ukorijeni, lakše će dočekati zimu.

Rujan nije mjesec u kojem vrt usporava, nego mjesec u kojem se postavljaju temelji za sljedeću sezonu. Dok salata, špinat, matovilac i rotkvice mogu osigurati još jedan urod, trajnice, grmlje i proljetne lukovice koje posadite sada pokazat će pravi rezultat tek sljedeće godine.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama