Vrt
10 najboljih vrsta drveća za izradu bonsaia
Ovaj stil vrtlarstva započeo je u Kini prije više od 2000 godina i proširio se u Japan u 12. stoljeću. Sada je cijenjen u cijelom svijetu.
Bonsai je intrigantan i kreativan hobi. Na najjednostavnijoj razini, bonsai je mala biljka koja raste u plitkom spremniku, ali za one koji stvaraju bonsai biljke, primjerci su umjetnička djela koja se često stvaraju da oblikuju tradicionalne oblike.
Ako se odlučite sami napraviti bonsai, obratite pažnju na odabir drveta. Pri odabiru drveta za bonsai prvi kriterij je veličina listova. Ako imamo manji list na svom bonsai materijalu dobit će se bolja iluzija veličine, a drugi kriterij je otpornost na rezidbu. Želimo da vrsta na kojoj radimo jako dobro reagira na rezidbu i pušta mnogo izboja što nam u biti onda omogućava i olakšava proces izgradnje tog bonsai drveta, objasnio je stručnjak za bonsai Toni Adžić.
Vrste drveća za izradu bonsaia
Gotovo svako višegodišnje drvo ili grm s drvenastim stabljikama koji daje prave grane može se uzgojiti kao bonsai drvo. Međutim, neke su vrste prikladnije za uzgoj kao bonsai od drugih. Neke su vrste bonsai drveća popularnije zbog estetskih razloga (kao što je malo lišće ili kvrgava kora), dok su druge popularne jer su poznate po tome što se ne održavaju i otporne su kada se uzgajaju kao minijature.
Ovo su uobičajene vrste bonsai drveća:
1 Bor (Pinus spp.)
Borovi su popularni kao bonsai jer su otporni i mogu se dresirati. Zapravo, borovi se mogu oblikovati u gotovo svaki poznati bonsai stil. Borove karakteriziraju iglice koje se pojavljuju u snopovima od dvije do pet i kora koja postaje ljuskava ili se ljušti kako stari. Vrste koje su osobito dobre za bonsai uključuju japanski crni bor (Pinus thunbergii), planinski bor (P. mugo), obični bor (P. sylvestris) i japanski bijeli bor (P. parviflora).
- Svjetlost: puno sunca
- Zalijevanje: zalijevajte kada tlo izgleda suho
- Varijante boja: iglice se kreću od svijetlozelene preko plavkastozelene do tamnozelene (ovisno o vrsti)

2 Japanski javor (Acer palmatum)
Japanski javori su listopadna drveća poznata po crveno-bordo ili zelenom lišću koje u jesen postaje jarko crveno, narančasto ili žuto. Kora mladih japanskih javorova obično je zelena ili crvenkasta, a starenjem postaje siva ili sivkastosmeđa.
Upozorenje za ljubitelje bonsaija koji nemaju puno vremena posvetiti se zanatu – japanski javor zahtijeva puno vode, posebno tijekom sezone rasta. Ovisno o temperaturi, može im biti potrebno svakodnevno zalijevanje, čak i nekoliko puta dnevno.
- Svjetlo: sunčano, djelomično sunčano
- Voda: zahtijeva često zalijevanje (svakodnevno ili više)
- Varijante boja: neke sorte imaju crveno ili žuto lišće od proljeća do jeseni, dok su druge crvenkaste u proljeće, postaju zelene ljeti, a zatim se transformiraju u briljantno crvene, žute ili narančaste u jesen

3 Japanska trešnja u cvatu (Prunus serrulata)
Tradicionalno se vjeruje da stabla trešnje označavaju prijateljstvo, a sorte poput japanske cvjetajuće trešnje također čine prekrasna bonsai stabla. Ova ukrasna, listopadna stabla nisu samo prekrasna, već ih je lako dresirati jer su njihove grane i debla savitljivi i lako ih je oblikovati.
Iako se bonsai trešnje mogu uzgajati u zatvorenom prostoru, mogu patiti od nedostatka svjetla i najbolje rastu kada se uzgajaju na otvorenom u ljetnim mjesecima.
- Svjetlost: puno sunca
- Voda: održavajte tlo stalno vlažnim
- Varijante boja: lišće je zeleno ili brončano; cvijeće može biti različitih nijansi bijele ili ružičaste

4 Cedar (Cedrus spp.)
Hrapava kora stabala cedra učinila ih je popularnim izborom među bonsai entuzijastima. Cedrovi su zimzeleni četinjači koji rastu kratke iglice duž svojih grana, pružajući priliku za vrlo dramatične bonsai stilove. Na stranu impresivna drama, cedrovi nisu idealni za početnike. Bonsai stabla cedra zahtijevaju posebnu njegu i stručnost kako bi pravilno rasla kao bonsai i najprikladnija su za iskusne uzgajivače.
Postoje četiri vrste cedra koje se često uzgajaju kao bonsai: libanonski cedar (Cedrus libania), ciparski cedar (Cedrus brevifolia), himalajski cedar (Cedrus deodara) i atlaski cedar (Cedrus atlantica).
- Svjetlost: izravno sunce
- Voda: pustite tlo da se djelomično osuši između dva zalijevanja
- Varijacije boja: tamno zelene iglice

5 Ginseng Fikus (Ficus microcarpa)
Ginseng ficus je tropska vrsta bonsai drveća. Međutim, smatra se izvrsnom vrstom za početnike ljubitelje bonsaija jer je vrlo izdržljivo i lako oprašta. Ova širokolisna zimzelena stabla karakteriziraju zračni korijeni jedinstvenog izgleda i tamnozeleno lišće ovalnog oblika.
Ginseng ficus čini bonsai stablo koje nije potrebno održavati i ne zahtijeva toliko svjetla kao druge popularne vrste bonsaija. Dobro raste u zatvorenom prostoru kao sobna biljka budući da uspijeva u toplim klimama i jakom, neizravnom svjetlu.
- Svjetlo: jarko, neizravno svjetlo
- Voda: održavajte tlo vlažnim
- Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

6 Plačuća smokva (Ficus benjamina)
Prekrasna krošnja nalik kišobranu žalosne smokve čini je popularnim izborom za bonsai. Njegovo uvrnuto površinsko korijenje još je jedna primamljiva značajka koja dobro pristaje oblikovanju bonsaija.
Osim što izgleda, Ficus benjamina je izdržljivo i otporno drvo što ga čini savršenim za bonsai trening. Dobro se prilagođava uzgoju u zatvorenom prostoru i često se uzgaja kao sobna biljka tijekom cijele godine.
- Svjetlo: djelomično sunce
- Voda: zalijevajte često
- Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

7 Patuljasti žad (Portulacaria afra)
Patuljasti žad je polu-zimzeleni grm mekog drveta koji čini izvrsno bonsai drvo za početnike. Patuljasti žad izgleda vrlo slično uobičajenoj sorti žada (Crassula ovata), međutim, manje lišće patuljastog žada čini ga poželjnijim izborom za uzgoj bonsaija.
Patuljasto bonsai drveće od žada dobro raste u zatvorenom prostoru, ali mu je potrebna izravna sunčeva svjetlost veći dio dana. Također se mogu uspješno uzgajati vani, ali ne podnose niske temperature.
- Svjetlo: izravno svjetlo
- Voda: zalijevajte rijetko
- Varijante boja: tamnozeleno sočno lišće, svijetlosmeđe grane

8 Nar (Punica granatum)
Debela, kvrgava kora i upečatljivi plodonosni cvjetovi stabla nara učinili su ga popularnom vrstom bonsai drveta. Njegov prirodno kvrgav, starinski izgled savršen je za bonsai estetiku.
Stabla bonsaija od nara mogu se uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine u toplim klimama ili dio godine u zatvorenom prostoru. Treba ih zaštititi od niskih temperatura i mraza.
- Svjetlo: jarko izravno svjetlo
- Voda: zalijevajte redovito
- Varijante boja: sjajno zeleno lišće; cvjetovi s narančasto-crvenim cvjetovima koji daju jestive plodove

9 Patuljasti šimšir (Buxus spp.)
Patuljasti šimšir je popularno grmlje, a također je dobar izbor za bonsai biljke jer dobro reagira na orezivanje.
Jedna vrsta patuljastog šimšira, malolisni šimšir (Buxus microphylla), poznat i kao ‘Kingsville Dwarf’, naraste 12 do 18 inča visoko, savršeno za bonsai i minijaturne vrtove. Harlandov šimšir (Buxus harlandii) još je jedan dobar grm za bonsai, ali može narasti malo više, na 2 do 3 stope ako se ne orezuje. Još jedna vrsta patuljastog šimšira je korejski (Buxus sinica var. insularis) s visinom od 2 stope.
- Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene
- Voda: donekle otporna na sušu; neka se malo osuši između dva zalijevanja
- Varijante boja: mali, zaobljeni, sjajni ili kožasti zeleni listovi i beznačajni zeleni ili žuti cvjetovi

10 Azaleja (Rhododendron spp.)
Azaleje su cvjetni grmovi, ali neke minijaturne verzije, koje se obično nazivaju “stakleničke azaleje”, namijenjene su sobnim biljkama. Patuljaste sorte mogu narasti samo 3 stope u visinu.
Jedna posebna azaleja, Satsuki ili južnoindijska azaleja (Rhododendron indicum), idealna je za bonsai, ali se također smatra isključivo biljkom koja cvjeta na otvorenom. Bez obrezivanja može narasti nekoliko stopa u visinu, ali s obrezivanjem je lijepa stopa ili tako visoka s ružičastim proljetnim cvjetovima.
- Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene; šarena nijansa
- Voda: često zalijevanje
- Varijante boja: bijeli, ružičasti, crveni, narančasti i cvjetovi breskve

Bilje
Najčešće greške pri seljenju biljaka u kuću i kako ih izbjeći
Vrijeme je za unošenje biljaka unutra, ali pripazite na ovih 7 grešaka
Biljke koje su ljeto provele vani u stan ne donose samo zelenilo, nego ponekad i nepozvane goste. Evo kada ih unijeti, što pregledati i koje greške izbjeći da bi dočekale proljeće.
Cijelo ljeto monstera je rasla na balkonu kao nikad prije, limun je cvjetao, a pelargonije su prelijevale ogradu. Onda dođe prva hladna noć i shvatite da sve to treba nekamo unijeti. Najčešće se to radi užurbano, jedne večeri kad prognoza najavi pad temperature: tegle se nose unutra, slažu uz najbliži prozor i zaboravljaju do proljeća.
Upravo tada nastaje većina problema. Unošenje biljaka u kuću nije samo selidba s balkona u dnevni boravak, nego promjena svjetla, temperature, vlage i ritma zalijevanja. Uz malo pripreme biljke će tu promjenu podnijeti bez stresa.
Kako zaštititi cvijeće od hladnoće i mraza: Pripremite se na vrijeme!
Kada je pravo vrijeme za unošenje biljaka u kuću?
Ne čekajte prvi mraz. Biljke koje unesete tek kad su već oštećene hladnoćom teško se oporavljaju. Za tropske sobne biljke vrijeme je čim noći postanu hladne, a mediteranske vrste mogu ostati vani dulje, ali ne i na mrazu.
Pritom treba pratiti prognozu, a ne kalendar. Ono što vrijedi za Zagreb ne vrijedi za Split. Na kontinentu biljke u pravilu treba unijeti već tijekom listopada, a na obali mnoge mediteranske vrste mogu ostati vani znatno dulje, u zaklonu od bure i na mjestu zaštićenom od kiše.
Balkonske biljke prve su na udaru kad temperature naglo padnu. Kako objašnjava Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine, balkonsko bilje osjetljivije je od većih trajnica jer raste u manjim posudama, pa mu se korijen lakše smrzne.

Prije unošenja: pregledajte svaku biljku
Biljka koja je ljeto provela vani mogla je pokupiti štetnike koji se u toplom stanu brzo šire i na ostale sobne biljke. Britansko kraljevsko hortikulturno društvo (RHS) zato savjetuje da se biljke prije unošenja pažljivo pregledaju, osobito na crvene paučinare (grinje), brašnaste uši i štitaste uši.
Prije nego što tegla prijeđe prag, provjerite:
- naličje listova, gdje se štetnici najčešće skrivaju, pa potražite sitne točkice, fine paučinaste niti, bijele pahuljaste nakupine ili smeđe izbočine,
- stabljike i pazuhe listova, gdje se uši rado skupljaju,
- dno tegle i podložak, jer se ispod tegli često skrivaju puževi,
- površinu zemlje, na kojoj ne bi smjelo biti plijesni ni mušica.
Uklonite požutjelo, suho i oštećeno lišće te ocvale cvjetove, jer upravo oni prvi trunu u vlažnijem i hladnijem okruženju. Ako biljka izgleda loše, a ne vidite zašto, izvadite je iz tegle i pogledajte korijen. Tako ćete najlakše vidjeti je li problem u previše ili premalo vode.
Biljku kod koje ste primijetili štetnike prvih nekoliko tjedana držite odvojeno od ostalih. Više o tome kako ih se riješiti pisali smo u tekstu o nametnicima u domu.

7 grešaka pri unošenju biljaka u kuću
1. Biljku unesete naglo, bez prilagodbe
Prelazak iz vanjskog zraka, vjetra i jakog svjetla u zatvoren, topao prostor za biljku je velik šok. Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine savjetuje da se biljka novim uvjetima prilagodi postupno. Ako vrijeme dopušta, unosite je nekoliko dana zaredom samo na noć, a danju je vraćajte van, dok se ne navikne.
2. Sve biljke smjestite u isti, topao prostor
Ovo je greška koju je najlakše napraviti, jer ne zimuju sve biljke jednako.
Sobne biljke koje su ljetovale vani su tropske vrste poput monstere, fikusa, difenbahije, tropskog hibiskusa ili orhideja. One i zimi trebaju toplinu, pa im je mjesto u grijanom stanu, uz svijetao prozor.
Mediteranske biljke su oleandar, limun i ostali agrumi, lovor i pelargonije. Njima topao dnevni boravak zapravo ne odgovara. Zimi miruju, a najbolje im je u svijetlom, hladnijem prostoru bez mraza, primjerice na stubištu, u negrijanom hodniku, ostakljenoj lođi ili svijetloj garaži. Za oleandar se najčešće preporučuje svijetao prostor s temperaturom od oko 5 do 10 °C.
Ako mediteransku biljku smjestite u toplu sobu, često počne puštati slabe, izdužene izboje ili odbacivati lišće. To nije znak da joj je hladno, nego da joj je pretoplo za premalo svjetla.
3. Stavite je na prozorsku dasku iznad radijatora
U mnogim stanovima radijator se nalazi upravo ispod prozora, pa biljka na prozorskoj dasci dobiva svjetlo odozgo i vreli, suhi zrak odozdo. Radoš savjetuje da biljka stoji blizu prozora, ali ne uz radijator ni na propuhu. Topao zrak isušuje i zemlju i lišće, a rubovi listova počinju smeđiti.
Ako drugog mjesta nema, odmaknite biljku od ruba daske ili je stavite na stalak pokraj prozora.
4. Ne date joj dovoljno svjetla
Zimi je dan kraći, a sunce niže, pa i biljka koja je ljeti bila u polusjeni sada treba najsvjetlije mjesto koje imate. Hibiskus i agrumi najbolje uspijevaju uz južni ili zapadni prozor, dok paprati i difenbahiji odgovara svijetla, ali ne izravno osunčana pozicija.
Ako u stanu nema dovoljno dnevnog svjetla, pomoći će LED rasvjeta za biljke, a za tamnije kutove vrijedi izabrati vrste koje to podnose, poput onih iz našeg izbora biljaka za tamne prostore.
5. Zalijevate kao ljeti
Biljka vani ljeti pije svaki dan, jer je izložena suncu, vjetru i vrućini. U stanu, uz kraće dane, njezin rast usporava, pa joj treba znatno manje vode.
Prije svakog zalijevanja provjerite zemlju prstom. Ako je vlažna nekoliko centimetara ispod površine, pričekajte. Radoš savjetuje jednostavno pravilo: ako biljka nije upila vodu od prošlog zalijevanja, preskočite jednu rundu.
Mediteranske biljke na hladnom zalijevaju se tek toliko da se zemlja potpuno ne osuši. Sukulenti i kaktusi zimi gotovo ne trebaju vodu, jer je kod njih truljenje korijena zbog prekomjernog zalijevanja najčešći uzrok propadanja. Zalijevajte ujutro, kako bi se biljka do večeri prosušila, a vodu iz podložaka uvijek prolijte.
6. Zaboravite na suh zrak
Kad počne sezona grijanja, zrak u stanu postaje suh, a tropske biljke to brzo pokažu suhim vrhovima i rubovima listova. RHS preporučuje da se tropske biljke postave na podloške s mokrim šljunkom ili grupiraju zajedno, kako bi oko njih nastala malo vlažnija mikroklima. Pazite samo da dno tegle ne stoji izravno u vodi.
7. Stalno je premještate
Biljka kojoj se ne sviđa novo mjesto često reagira odbacivanjem nekoliko listova. To je normalna reakcija na promjenu, a ne znak da ju treba odmah preseliti negdje drugdje. Stalno premještanje iz sobe u sobu dodatno je iscrpljuje. Kad joj pronađete dobro mjesto, ostavite je da se prilagodi.

Biljka koja se dobro preselila, dočekat će proljeće
Unošenje biljaka u kuću nije posao od jedne večeri, ali nije ni komplicirano. Unesite ih na vrijeme, pregledajte prije nego što uđu, smjestite ih prema tome kakvu zimu trebaju i zalijevajte manje nego što vam govori ljetna navika. U proljeće, kad se vrate na balkon, bit će spremne nastaviti točno gdje su stale.
Balkoni i terase
Zelena oaza koja prkosi hladnoći: Kako stvoriti raskošne jesenske i zimske aranžmane u teglama?
Dolaskom hladnijih dana balkoni, terase i ulazi u domove ne moraju izgubiti svoju živost i boje. Iako većina ljetnog cvijeća završava svoj ciklus, postoje biljke koje upravo u jesen i zimu pokazuju svoju najljepšu stranu. Uz pravilan odabir vrsta, malo kreativnosti i nekoliko važnih pravila sadnje, moguće je stvoriti atraktivne biljne aranžmane koji će uljepšavati vanjske prostore tijekom hladnijeg dijela godine.
Kalendar sadnje povrća: Što sijati i saditi od siječnja do prosinca?
Jesenski i zimski aranžmani vraćaju boju balkonima i terasama
Kada temperature počnu padati, a dani postaju sve kraći, mnogi balkoni i terase ostaju prazni. No jesen ne mora značiti kraj vrtlarske sezone. Naprotiv, upravo je to idealno vrijeme za stvaranje novih biljnih kombinacija koje će unijeti boju i teksturu u često siv zimski krajolik.
Zimzeleni grmovi, vrijeskovi, ciklame i ukrasne četinjače samo su neke od biljaka koje se mogu kombinirati u zanimljive aranžmane. Kako ih pravilno posaditi i osigurati im dobre uvjete za prezimljavanje, otkriva diplomirana inženjerka agronomije Zvonimira Bošnjaković.
Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta
Koje biljke odabrati za hladnije mjesece?
Za jesenske i zimske aranžmane važno je odabrati biljke koje dobro podnose niže temperature, ali i one koje će svojom bojom, oblikom ili teksturom ostati dekorativne tijekom hladnih mjeseci.
Među zanimljivijim vrstama ističe se skimija, zimzeleni grm čiji su najveći ukras gusti cvjetni pupovi koji se razvijaju u jesen i ostaju na biljci sve do proljeća.
„Skimija je zimzeleni grm koji naraste do 80 centimetara, a njezini pupovi drže od jeseni, preko cijele zime, do proljeća. U proljeće se ti pupovi otvaraju, tako da je lijepa tijekom cijele godine”, objašnjava Zvonimira Bošnjaković.
Uz skimiju, u hladnijem dijelu godine posebno su atraktivni vrijeskovi i kalune, koji svojim bojama i strukturama stvaraju zanimljive kontraste. Ciklame donose nježne cvjetove u ružičastim, bijelim ili ljubičastim tonovima, dok maćuhice mogu cvjetati i tijekom blažih zimskih razdoblja.
Kombiniranjem različitih biljaka moguće je postići razigran izgled koji ostaje privlačan i kada većina vrta miruje.


Kada je najbolje saditi biljke zimske cvatnje?
Iako su biljke namijenjene hladnijem dijelu godine, njihova sadnja zahtijeva odgovarajuće vremenske uvjete.
Najbolje ih je saditi kada prođu najveće ljetne vrućine, ali prije dolaska jačih mrazova. Tada je tlo još dovoljno toplo da se korijen može prilagoditi novim uvjetima.
„Idealno vrijeme za sadnju biljaka zimske cvatnje je period između rujna i studenoga. Naravno, sve ovisi o temperaturama jer i rujan može biti dosta topao”, ističe Bošnjaković.
Važno je pratiti vremenske prilike, a ne isključivo kalendar. Sadnja tijekom izrazito toplih dana može dodatno opteretiti biljke, dok sadnja neposredno prije smrzavanja tla otežava njihovo ukorjenjivanje.
Vrijeme je za jesensko ukrasno bilje!
Dobra drenaža sprječava propadanje korijena
Jedna od najčešćih pogrešaka pri sadnji biljaka u posude jest zanemarivanje odvodnje vode.
Tijekom jeseni i zime padaline su često obilnije, a zbog nižih temperatura zemlja se sporije suši. Ako se voda predugo zadržava oko korijena, može doći do njegova propadanja.
„Što se tiče zemlje za sadnju, najbitnije je za biljke jesenske i zimske cvatnje da se bira zemlja ili supstrat koji je dovoljno rahli i blago kiseli. Tijekom jeseni imamo puno vlage i zemlja dugo ostaje vlažna. Zbog toga biljke mogu trunuti”, upozorava Bošnjaković.
Osim odgovarajućeg supstrata, važna je i pravilno pripremljena posuda.
„Što se tiče sadnje u tegle, tu nam je bitna drenaža. Važno je na dno tegle staviti dva ili tri prsta glinopora, šljunka ili kamenja kako bi se zemlja mogla ocijediti. Nakon toga stavljamo agrotekstil”, objašnjava agronomkinja.
Pritom je ključno da posuda ima otvore kroz koje višak vode može slobodno otjecati. Sam sloj šljunka ili glinopora ne može zamijeniti odvodne otvore.
Kako pravilno posaditi biljke u tegle?
Biljku treba postaviti na odgovarajuću dubinu, približno jednaku onoj na kojoj je rasla u prethodnoj posudi. Zatim se prostor oko korijena popunjava blago kiselim supstratom.
„Stavljamo biljku unutra, popunjavamo zemlju sa svih strana i onda se sve mora dobro stisnuti kako bi se korijen povezao s novom zemljom. Obavezno nakon sadnje treba zaliti”, savjetuje agronomkinja.
Zalijevanje nakon sadnje važno je čak i kada je vrijeme hladnije jer pomaže da supstrat dobro prione uz korijen.



Kako njegovati biljke tijekom zime?
Iako su odabrane biljke prilagođene hladnijim uvjetima, to ne znači da tijekom zime ne zahtijevaju njegu. Tijekom kišnih razdoblja dodatno zalijevanje često nije potrebno, ali za duljih suhih razdoblja biljke u posudama ipak treba povremeno zaliti.
Posebnu pažnju treba posvetiti biljkama tijekom jakih mrazova. Korijen biljaka u teglama izloženiji je smrzavanju nego korijen biljaka posađenih u vrtu jer je okružen manjom količinom zemlje.
Zato je osjetljivije vrste dobro smjestiti na zaklonjeno mjesto, zaštićeno od hladnog vjetra, a tijekom ekstremnih hladnoća po potrebi zaštititi i same posude.
Treba imati na umu i da sve biljke nemaju jednaku otpornost na niske temperature. Primjerice, otpornost skimije ovisi o sorti i uvjetima uzgoja, dok su ciklame, osobito one koje se često prodaju kao sezonsko cvijeće, osjetljivije na jači mraz.
Orezivanje, zaštita i sadnja ruža – jesenska njega ovog cvijeta uključuje nekoliko važnih koraka
Za zimski kutak dovoljno je nekoliko pažljivo odabranih biljaka
Za stvaranje atraktivnog jesenskog i zimskog kutka nisu potrebni veliki vrt ni zahtjevni zahvati. Dovoljno je nekoliko dekorativnih tegli, pažljivo odabranih biljaka i malo kreativnosti.
Kombinacijom zimzelenih grmova, ukrasnih četinjača i cvjetnica moguće je oblikovati aranžmane koji će krasiti ulaze u dom, balkone i terase čak i kada temperature padnu.
Upravo su takvi mali zeleni detalji najbolji način da i tijekom najhladnijih mjeseci zadržimo dio živosti i ljepote prirode u svojoj svakodnevici.







