Vrt
Kako pravilno ukloniti uvenule cvjetove pelargonije?
Ako ne volite redovito orezivati pelargonije, postoje sorte koje se same čiste

Pelargonije su pravo cvjetno čudo, uz pravilnu njegu, oduševljavat će vas neiscrpnim cvatom od proljeća do jeseni. Potrebno im je mnogo sunca, topline, vode i hranjivih tvari kako bi kontinuirano proizvodile nove cvjetove tijekom gotovo cijele godine. Ključ ljepote za većinu sorti pelargonija također uključuje redovito uklanjanje uvenulih cvjetova i listova. Stručnjaci inicijative ”Pelargonium for Europe (PfE)” sastavili su nekoliko ključnih savjeta za orezivanje.
Najbolji način za sadnju i njegu pelargonija
Za savršen izgled, optimalno zdravlje i maksimalnu snagu cvata, redovito uklanjanje uvenulih ili ocvalih cvjetova i listova važno je iz tri razloga. Prvo, pelargonije će jednostavno izgledati bolje. Drugo, sprječava se razvoj bolesti. U vlažnim uvjetima, uvenuli cvjetovi i listovi obično se zalijepe te tako čine idealno stanište za razmnožavanje gljivičnih bolesti. Također, uklanjanjem uvenulih cvjetova potiče se razvoj novih. Za razliku od drugog cvijeća, pelargonije ulažu puno snage u razvoj novih cvjetova, a orezivanjem ćete ubrzati razvoj vaše biljke te na taj način potaknuti cvjetanje.

Pojedinačni i višestruki cvjetovi
Pelargonije cvatu višestrukim cvjetovima u obliku kišobrana koji se sastoji od većeg broja pojedinačnih cvjetova. U pravilu ovi cvjetovi ne cvatu istovremeno, što znači da su neki već uvenuli, dok drugi još nisu ni procvjetali. Čak i ako su vidljivi neki smećkasti cvjetovi, stručnjaci i ljubitelji pelargonija smatraju štetnim uklanjanje svih cvjetova iz kišobrana. U tom slučaju, trebalo bi samo ukloniti pojedinačne cvjetove koji su uvenuli. Međutim, ako imate puno pelargonija, to može biti prilično dugotrajan proces. Gledajući dugoročno, svakako je bolje ukloniti i cijeli kišobran nego zanemariti problem s uvenulim cvjetovima i listovima. Također, važno je napomenuti da zanemarivanje može biti puno opasnije kod polu-dvostrukih ili dvostrukih pelargonija usporedimo li ih s pelargonijima s jednostrukim cvatom.
Kako njegovati cvatuće biljke tijekom ljeta
Za održavanje pelargonija ne trebaju ni škare
Za uklanjanje uvenulih cvjetova ne trebate nož ili škare. Ako su cvjetići uvenuli, ali još nisu suhi, odlomite ih pojedinačno pri dnu stabljike. Da biste uklonili cijeli kišobran, prstima pratite stabljiku dok ne pronađete bazu mladice, a zatim ga odlomite suprotno od smjera rasta.

Ključ je u odabiru vremena
Pelargonije se lakše čiste kada su stabljike pune tekućine, uobičajeno nekoliko sati nakon zalijevanja ili obilne kiše. One su otporne i jednostavne za održavanje, osim u slučaju podneblja koja su sklona jakim kišama i olujnim nevremenima. Kiša i jaki vjetrovi posebno su problematični za sorte s velikim, polu-dvostrukim i dvostrukim cvjetovima. U slučaju da ih ne možete skloniti od kiše, uklonite mokre i oštećene cvjetove i listove što je prije moguće nakon lošeg vremena.
Pelargonije koje se same čiste
Ako ne volite redovito orezivati pelargonije, sorte koje se same čiste su dobar izbor za vas. One same otpuštaju ocvale cvjetove i obično odmah proizvode nove, međutim, uvenule listove i dalje trebate sami ukloniti. Pelargonije koje se same čiste uglavnom možete pronaći među visećim sortama.
Tekst i fotografije: Pelargonium for Europe
Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.