Povežimo se

Vrt

Kako napraviti prirodno gnojivo – kvalitetan vrtni kompost najbolja je hrana za biljke

Znate li što je kompost i kako se on pravilno upotrebljava?

Proces u kojem priroda biljni otpad pretvara u tamnosmeđu i mrvičastu organsku tvar koju nazivamo humus je kompostiranje. Sve što morate znati o ovom važnom procesu, otkriva Terezija Radoš, ing. vinarstva iz vrtnog centra Šestine.

Proces funkcionira na način da ćete slagati miješani kompost a bakterije će razgrađujući biljni materijal ugrijati materijal na otprilike 50 stupnjeva. Temperatura će se s vremenom smanjiti a proces će nastaviti mikrobi te će na kraju doći do stvaranja humusa.

Kompost se može koristiti kada smjesa postane čvrsta, tamnosmeđe boje, mrvičaste strukture i bez mirisa. Možda zvuči komplicirano ali ako znamo kako se radi sam proces je jednostavan a rezultat je dobivena idealna mješavina za sadnju koja će poboljšati sposobnost zadržavanja vlage tla i time ćete dodati hranjiva za biljke.

Dobro pripremljeni vrtni kompost najbolji je izvor organske tvari, on se razgrađuje polagano te samim time stalno oslobađa hranjiva za biljke. Još jedna pogodnost je što kompostiranje omogućuje da recikliramo otpad za dobrobit vrta a na kraju i nas samih.

Proizvodnja komposta

Kod kompostiranja važno je stvoriti visoku temperaturu jer se tako razgrađuje raznovrsni biljni i kuhinjski otpad. Također je važno miješati vlažni i suhi otpad, ako nema vlažnog materijala potrebno je dodavati vode jer će smjesa koja je prozračena i vlažna prije imat proces truljenja koji je neophodan. Ali pazite da je vlažno a ne mokro! Primijetite li bijelu plijesan znajte da je smjesa presuha.

Ovih će 10 biljaka uspijevati na balkonu – neke vole sjenu, a neke sunce

Ako vaš kompost ima neugodan miris ili je premokar slobodno dodajte piljevinu ili usitnjeni papir, te je premećete.

Kompost se aktivira dodavanjem malih količina zemlje između slojeva, također dodaje se i vapno kako bi se ublažila kiselost. S vremena na vrijeme je potrebno pritisnuti smjesu kako bi istisnuli nakupljeni zrak.

Ne kompostiramo sve!

U kompost nikako ne stavljamo korove i biljke sa sjemenom, koje mogu proklijati. Također ne stavljamo ni pretvrde biljne materijale. Štetnike privlače mesni i riblji ostaci pa je poželjno i njih izbjegavati, dok kruh, tjestenina i riža razvijaju plijesan koja napada bakterije odgovorne za truljenje.

Uporaba komposta

Kompost možete koristiti u rano i kasno proljeće. U rano proljeće možete ukopati ga u tlo, otprilike pet kilograma po četvornom metru, dok u kasno proljeće ga možete rasporediti tlom kao malč u sloju od otprilike pet centimetra.

Želite biljke posaditi u pijesku? To je odlična ideja, a stručnjaci otkrivaju zašto

Tako ćete pridonijeti suzbijanju korova i očuvanju vlažnosti tla, zaštiti ćete korijen od smrzavanja te dodati više organskih tvari.

Pripazite na djelomično razgrađen kompost jer on može spržiti korijen i stabljiku većine biljaka , ali možete biti sigurni kod kultura poput rajčica, krastavaca, tikvica krumpira…
Kompost rasporedite po tlu oko biljke ali nikako ne uz samu stabljiku.

Vrt

Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura

U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

topiary park

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.

Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?

Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.

Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

topiary park u varaždinu

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar

Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.

“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.

Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“

Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“

Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?

Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.

Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.

Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

topiary park

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora

Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“

Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Nastavite čitati

Vrt

Rujan je najbolje vrijeme za sadnju jorgovana

Donosimo kako ga i gdje saditi

sadnja jorgovana

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.

Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.

Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu

Podrijetlo i povijest jorgovana

Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.

Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.

Simbolika jorgovana

Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.

Kada jorgovan cvate?

Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

sadnja jorgovana

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?

Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.

Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?

Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:

  1. Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
  2. Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
  3. Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
  4. Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.

Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?

Za bogato cvjetanje jorgovan traži:

  • sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
  • propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
  • zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka

Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice