Vrt
10 začinskih i ljekovitih biljaka koje je dobro imati u vrtu
Ublažavaju simptome raznih bolesti i jačaju otpornost organizma, što je u ovom trenutku od izuzetne važnosti
Mnoge biljne vrste, koje poznajemo kao ukrasno bilje, davno su dospjele u vrtove zahvaljujući ljekovitim i aromatskim svojstvima. Zbog njih su dobile mjesto i u tradicionalnim kuhinjama. Također, mnogi suvremeni lijekovi sadržavaju ekstrakte ljekovitog bilja. To bilje nas samo po sebi neće izliječiti, ali će nam pomoći ublažavanjem simptoma bolesti kao i jačanjem otpornosti organizma, od izuzetne važnosti u ovoj pandemiji. Zbog toga ga je dobro uzgajati u vrtu, kako bi nam bilo pri ruci kada god nam to zatreba, za očuvanje zdravlja i kao dodatak jelima.
Kadulja
Kadulja ili žalfija spada u čajne vrste. To je samoniklo mediteransko grmoliko bilje, koje se može uzgojiti i u kontinentalnim predjelima. Voli sunčana mjesta, a osjetljiva je na vjetar i hladnoću. U doba cvatnje, u svibnju i lipnju, kada sadržava najviše eteričnih ulja, sakupljaju se listovi i vršni dijelovi biljke.
Kadulja pročišćava krv, poboljšava apetit i liječi upale želuca, crijeva i mokraćnih putova. Listovi ublažavaju iritaciju kože nakon uboda insekata, a med od kadulje jedan je od najcjenjenijih na svijetu.
Metvica
Metvica je odlična u salatama, te u osvježavajućim pićima i desertima. Razmnožava se isključivo vegetativno. Osjetljiva je na sušu i niske temperature, ali dobro uspijeva i u loncu na balkonu gdje može i prezimiti. Kao začin koriste se svježi listići metvice koje nakon branja treba zamrznuti. Listovi se beru u srpnju i kolovozu te se suše za čaj koji smiruje živce, ali djeluje i kao diuretik.
Timijan
Timijan ili majčina dušica je gusti zimzeleni polugrm ili puzavica, drvenastog donjeg dijela stabljike. Raste samoniklo ili se uzgaja, a voli osunčani položaj te rahlo i propusno tlo. Tijekom ljeta ju treba podrezivati te zimi zaštititi od hladnoće. Eterično ulje majčine dušice ima snažno antiseptičko djelovanje.
Neven
Neven je odličan za liječenje kožnih bolesti, poput akni, bradavica i osipa, opeklina od sunca i kožnih infekcija. Osim toga pobuđuje cirkulaciju te pospješuje obnovu kože kod liječenja rana. Neven se sije od travnja do lipnja, a cvjeta tijekom ljeta, pa čak i do studenog.
Bijeli sljez
Bijeli sljez se sije na otvorenom kada temperatura zemlje dostigne 20 stupnjeva. Zasijanu površinu potrebno je dobro zaliti i prekriti prozirnom plastičnom folijom do nicanja. Na površinu gdje će rasti, treba ga presaditi godinu nakon sjetve. Sakuplja se list, a nakon druge godine vadi se i korijen, koji se guli, reže i suši. Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje kod kašlja, bronhitisa i plućnog katara. Koristan je i u liječenju bolesti probavnog trakta.
Lavanda
Lavanda umiruje, opušta i ublažava bolove, pa tako i glavobolju. Esencijalna ulja lavande imaju antiseptična i protuupalna svojstva pa su dobra za modrice, ogrebotine, opekline te ugrize insekata. Ova mediteranska biljka godinama se koristila kao lijek, ali i kao začin. Upotrebljava se njen sušeni cvijet, bogat esencijalnim uljima, a mogu i sušeni listići. U toplim, mediteranskim podnebljima uspijeva u svakom vrtu, dok se kontinentalna lavanda može saditi u loncima. Potrebno joj je puno sunca i redovito zalijevanje.
Ružmarin
Ružmarin je odlična zamjena za aspirin! Smiruje živčani sustav i jača probavu. Odličan je u varivima, juhama i povrću te kao začin mediteranskim jelima od ribe i mesa na žaru ili u marinadama. Bogat je jakim eteričnim uljem koje potiče koncentraciju, a kupka osvježava iscrpljeni organizam i ublažava simptome prehlade.
Lovor
Lovor je biljka cijenjena još iz vremena antike. Listovi sadrže eterično ulje te se koriste kao začin kod pripremanja juha, variva i marinada, kao i u medicini. Lovorov list poboljšava probavu, a ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, bolnih mišića, te pospješuje prokrvljenost i dezinficira. Lovor je nisko zimzeleno drvo ili žbun, koji cvjeta u travnju i svibnju, a može narasti i do 9 m.
Bosiljak
Bosiljak je tipična začinska biljka mediteranskog podneblja poznata po aromi i ljepoti listova. Cvjetovi su mu sitni bijeli, ružičasti ili purpurni. Koristi se u salatama, juhama, tjestenini i u kombinacijama s rajčicom. Bosiljak raste na sunčanim mjestima, potrebno mu je dosta vode i osjetljiv je na zimu. Zbog toga se najčešće uzgaja u lončanicama koje je potrebno obilno zalijevati i držati na izravnom svjetlu. Pomaže protiv prehlada, potiče apetit i služi za smirenje.
Vlasac
Vlasac je višegodišnja biljka koja se sastoji od lukovice i gustih, cjevastih listova plavozelene boje i blagog okusa koji podsjeća na luk. Od svibnja do srpnja ima ljubičasto-crvenkaste loptaste cvjetove. Kao začin se upotrebljavaju svježe i sitno nasjeckani listovi. Bogat je vitaminima A, C i željezom, a ima blagotvorne učinke na poboljšanje cirkulacije i za rješavanje problema nadutosti.
Začinsko i ljekovito bilje može se uzgajati u zatvorenom prostoru ili u malom začinskom vrtu u dvorištu. Za uspješan uzgoj potrebno mu je dosta svjetlosti i redovito, ne preobilno zalijevanje, plijevljenje i prihrana prirodnim gnojivima poput otopine češnjaka, sitno nasjeckane kore banane ili ljuske jajeta. Primjena kemijskih sredstava kod uzgoja ljekovitog i začinskog bilja nije dopuštena. Stoga, uzgoju začinskog i ljekovitog bilja u svom korisnom vrtu pristupajte s ljubavlju, koju će vam biljke sigurno i uzvratiti.
Bilje
Proljeće je pravo vrijeme za sadnju lukovica: Evo koje vrste cvjetaju cijelo ljeto
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni…
Dolaskom toplijih dana vrt ponovno dolazi u središte pozornosti. Nakon zimskog mirovanja biljaka i hladnijih mjeseci, proljeće je vrijeme kada počinju prvi ozbiljniji vrtni radovi. Jedan od njih je i sadnja lukovica u proljeće, koja omogućuje da vrt tijekom ljeta bude pun boja, mirisa i cvjetova.
Koje biljke saditi u ožujku: Vrt, balkon i terasa spremni su za novu sezonu
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni. Upravo zato mnogi vrtlari u ovom razdoblju planiraju sadnju kako bi vrt bio dekorativan tijekom cijele sezone.
“U ovo doba godine sadimo lukovice proljetne sadnje kako bi nam cvjetale u kasno proljeće i tijekom cijelog ljeta pa sve do početka jeseni. To su vrste poput irisa, begonija, alijuma, anemona, dalija i hemerokalisa”, objašnjava Anita Surić Klarić, dipl. ing. agronomije i hortikulture iz Vrtnog centra Šestine.
Ove biljke posebno su popularne jer su dekorativne, relativno jednostavne za uzgoj i mogu uspijevati u vrtu, ali i u posudama na balkonu ili terasi.
Kako započeti sadnju lukovica u proljeće
Kod sadnje u posude najvažnije je osigurati dobru drenažu, odnosno spriječiti zadržavanje viška vode oko korijena biljke.
Zbog toga se na dno posude najprije stavljaju granule za drenažu. One omogućuju otjecanje viška vode i smanjuju rizik od truljenja lukovica.
Nakon toga slijedi sloj supstrata.
“Na granule stavljamo sloj univerzalnog supstrata, otprilike dvadesetak centimetara, ovisno o dubini sadnje određene vrste”, objašnjava Surić Klarić.
Supstrat je važan jer osigurava biljci početne hranjive tvari potrebne za razvoj korijena i rast.
Sadnja ukrasnog luka
Jedna od zanimljivijih proljetnih lukovica je ukrasni luk (allium), biljka poznata po svojim dekorativnim okruglim cvatovima.
Kod sadnje je važno pravilno postaviti gomolj u tlo.
Ako je korijenje predugačko, može se lagano skratiti kako bi se biljka lakše prilagodila novom supstratu.
Gomolj se sadi na dubinu od približno deset centimetara ispod razine tla, a nakon sadnje potrebno ga je dobro zaliti.
“Ukrasni luk naraste otprilike pola metra u visinu, a cvjetanje počinje krajem lipnja i traje tijekom srpnja i kolovoza, ponekad čak i do rujna”, kaže Surić Klarić.
Biljku je najbolje smjestiti na polusjenovito mjesto gdje neće biti izložena najjačem suncu tijekom dana.
Sadnja begonija u posude i vrt
Sličan postupak primjenjuje se i kod sadnje begonija, jedne od najpopularnijih ljetnih cvjetnica.
Na dno posude ponovno se stavljaju granule za drenažu, a zatim sloj humusnog supstrata bogatog hranjivim tvarima.
“Begonije grandiflora sadimo na dubinu od oko pet centimetara. Ako sadimo više biljaka u posudu, razmak sadnje može biti nešto manji nego u vrtu”, objašnjava Surić Klarić.
Posebno je važno prepoznati gornju i donju stranu gomolja.
Donja strana ima zadebljani krug, dok se na gornjoj strani vide mali korjenčići. Ako se gomolj posadi naopako, biljka se neće pravilno razvijati.
Nakon sadnje gomolj se prekriva supstratom, biljka se dobro zalije i postavlja na odgovarajuće mjesto.
Koliko često zalijevati lukovice
Nakon sadnje lukovice zahtijevaju redovito, ali umjereno.
U pravilu je dovoljno zalijevanje jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi zraka i vremenskim uvjetima.
Važno je pričekati da se površinski sloj supstrata lagano osuši prije sljedećeg zalijevanja jer previše vlage može oštetiti lukovice.
Ako se begonije sade u vrtu, preporučuje se sunčana pozicija i razmak sadnje od oko 25 centimetara kako bi biljke imale dovoljno prostora za rast.
10 najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka
Kako kombinirati različite lukovice
Ako želite vrt koji će cvjetati tijekom cijelog ljeta, najbolji je izbor kombinirati više različitih vrsta lukovica.
Različite biljke cvjetaju u različito vrijeme pa se na taj način može postići kontinuirano cvjetanje kroz nekoliko mjeseci.
Primjerice, ukrasni luk cvjeta početkom ljeta, dok begonije i dalije često cvjetaju sve do jeseni.
Za početnike su posebno praktična pakiranja s mješavinom lukovica. Takva pakiranja omogućuju jednostavnu sadnju lukovica u proljeće, a rezultat je razigran vrt pun cvjetova, boja i mirisa.
Upravo zato mnogi vrtlari svake godine planiraju sadnju novih lukovica jer one vrtu daju dinamiku i čine ga živim prostorom tijekom cijele tople sezone.
Idealne proljetnice za sadnju u travnju: savjeti i kombinacije
Česta pitanja o sadnji lukovica
Kada se radi sadnja lukovica u proljeće?
Sadnja lukovica u proljeće obično počinje u ožujku i traje do svibnja, ovisno o vremenskim uvjetima. Važno je da se tlo dovoljno zagrije i da prođe opasnost od jačih mrazeva. Lukovice posađene u tom razdoblju najčešće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do kraja ljeta.
Koliko duboko treba saditi lukovice?
Dubina sadnje ovisi o vrsti biljke. Veće lukovice poput dalija ili ukrasnog luka sade se na dubinu od oko 10 centimetara, dok se manje lukovice poput begonija sade pliće, najčešće oko 5 centimetara ispod površine tla.
Koliko često treba zalijevati lukovice nakon sadnje?
Lukovice je nakon sadnje potrebno dobro zaliti kako bi se tlo slegnulo oko korijena. Nakon toga ih je dovoljno zalijevati jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi i vremenskim uvjetima. Važno je da se površinski sloj zemlje između zalijevanja lagano osuši.
Mogu li se lukovice saditi u posude?
Da, mnoge lukovice odlično uspijevaju u posudama na balkonima i terasama. Važno je osigurati dobru drenažu na dnu posude i koristiti kvalitetan supstrat bogat hranjivim tvarima.
Koje lukovice cvjetaju tijekom cijelog ljeta?
Za dugotrajno cvjetanje često se sade vrste poput dalija, begonija, anemona, ukrasnog luka (alliuma), irisa i hemerokalisa. Kombiniranjem različitih vrsta moguće je postići vrt koji cvjeta od kasnog proljeća sve do početka jeseni.
Arhitektura i dizajn
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode…
U gradovima koji se ljeti pregrijavaju, a zimi često guše u smogu, arhitektura sve češće traži nova rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Jedno od takvih rješenja su zelene fasade – sustavi koji omogućuju da biljke rastu na pročeljima zgrada i tako postanu dio urbane infrastrukture.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Nekada su se smatrale egzotičnim eksperimentom, no danas zelene fasade postaju ozbiljan odgovor na pitanje kako gradove učiniti zdravijima i ugodnijima za život.
Što su zapravo zelene fasade
Zelene fasade, odnosno vertikalni vrtovi, sustavi su uzgoja bilja na pročeljima zgrada. Iako se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, između njih postoji važna razlika.
Kako objašnjava Violeta Blatančić, vlasnica tvrtke specijalizirane za izradu vertikalnih vrtova, riječ je o sustavima različite složenosti.
„Zelene fasade su sustavi uzgoja bilja na fasadama zgrada. Postoje jednostavnije varijante, ali i kompleksniji sustavi koje nazivamo vertikalnim vrtovima“, objašnjava.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Klasične zelene fasade
Najjednostavniji oblik zelenih fasada temelji se na biljkama penjačicama koje se prirodno penju uz konstrukciju ili mrežu postavljenu uz zid.
Takvi sustavi relativno su jednostavni za izvedbu i financijski pristupačniji. U kontinentalnim uvjetima najčešće se koriste biljke poput bršljana, divlje loze ili visterije.
Ove biljke s vremenom prekrivaju fasadu i stvaraju prirodni zeleni sloj koji ima i estetsku i funkcionalnu ulogu. Osim što zgradi daje drugačiji izgled, vegetacija može smanjiti zagrijavanje fasade tijekom ljeta i doprinijeti boljoj mikroklimi u prostoru.
Vertikalni vrtovi – kompleksniji sustavi
Druga vrsta zelenih fasada su vertikalni vrtovi. Riječ je o tehnološki složenijim sustavima koji se sastoje od modularnih panela u koje se sadi različito bilje.
U tim sustavima koriste se paprati, sukulenti, sedumi i razne trajnice, često zimzelene, kako bi vrt zadržao atraktivan izgled tijekom cijele godine.
„Zimzelene trajnice su posebno popularne jer želimo da vertikalni vrt ima estetsku vrijednost tijekom svih godišnjih doba. Nije prihvatljivo da se tijekom ljeta biljke osuše i da se vidi konstrukcija“, ističe Blatančić.
Vertikalni vrtovi zato često uključuju sustave navodnjavanja, prihrane i odvodnje, što ih čini tehnološki zahtjevnijim rješenjem.
Vertikalna šuma u Milanu
Jedan od najpoznatijih primjera zelenih fasada na svijetu nalazi se u Milanu. Riječ je o projektu Bosco Verticale, odnosno „vertikalnoj šumi“.
Ovaj kompleks sadrži više od 900 stabala, oko 5000 grmova i čak 11.000 biljaka. Količina vegetacije odgovara šumi površine nekoliko hektara.
Zgrada je projektirana tako da balkoni prvenstveno odgovaraju potrebama biljaka, a tek potom stanara. Svaka fasada ima vlastitu mikroklimu, a vegetacija tijekom godine mijenja izgled zgrade.
Zimi gole grane propuštaju sunčevu svjetlost u stanove, dok ljeti gusta krošnja hladi interijere i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Umjesto borbe s prirodom, zgrada s njom surađuje.
Mogu li se zelene fasade dodati i naknadno
Zelene fasade ne moraju biti planirane isključivo u fazi projektiranja zgrade. U mnogim slučajevima mogu se dodati i na postojeće objekte.
Važno je pritom razumjeti da fasada sama ne nosi težinu biljaka i sustava.
„Prilikom izvedbe vertikalnih vrtova postavlja se posebna podkonstrukcija koja nosi cijeli sustav. Ona se u pravilu oslanja na fasadu, ali je ne opterećuje izravno“, objašnjava Blatančić.
Takva konstrukcija osigurava stabilnost i sigurnost sustava, jer vertikalni vrtovi mogu biti vrlo teški.
Održavanje zelenih fasada
Iako zelene fasade mogu djelovati kao samoodrživi sustavi, one ipak zahtijevaju redovitu brigu.
Automatski sustavi navodnjavanja i prihrane značajno olakšavaju održavanje, no stručnjaci savjetuju redovitu kontrolu sustava i biljaka.
U prve tri godine nakon postavljanja vertikalnog vrta očekuje se da će dio biljaka trebati zamijeniti.
„Otprilike do deset posto biljaka može se zamijeniti u prvim godinama jer se neće svaka biljka jednako dobro prilagoditi novom staništu“, kaže Blatančić.
Svaki vertikalni vrt je jedinstven projekt
Prilikom projektiranja vertikalnog vrta potrebno je uzeti u obzir niz faktora. Orijentacija zgrade, količina sunčeve svjetlosti, klima i lokalni uvjeti ključni su za izbor biljaka.
Sustav koji će uspješno funkcionirati na južnoj, sunčanoj fasadi neće nužno biti prikladan za sjenovitu sjevernu stranu zgrade.
Jednako je važna i razlika između kontinentalne i mediteranske klime. Biljke koje dobro uspijevaju u primorskim gradovima možda neće preživjeti kontinentalne zime.
Gradovi budućnosti bit će zeleniji
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode.
Bilo da je riječ o spektakularnoj vertikalnoj šumi ili jednostavnom zidu obraslom bršljanom, ideja je ista – vratiti prirodu u gradove.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Kako se klimatski izazovi povećavaju, ovakva rješenja sve će više postajati dio urbane arhitekture. Gradovi budućnosti neće biti samo pametni i tehnološki napredni, već i zeleniji.
You must be logged in to post a comment Login