Uradi sam projekti

Laki i prirodni načini za uklanjanje gljivica i plijesni iz vašeg doma

Spore plijesni poznate su po tome što izazivaju i pogoršavaju alergije i respiratorne bolesti poput astme. Ustalajali zrak i neugodni mirisi također utječu na kvalitetu unutarnjeg okruženja, posebno u loše provjetrenim prostorima.

Naši domovi mogu postati uzgajališta za gljivice i bakterije koji pretvaraju unutarnja okruženja u nezdrava. Povećana vlažnost donosi plijesan koja može oštetiti vaše zidove, namještaj i odjeću. Ako živite u gradu koji svjedoči neprekidnim kišama, uobičajeno je da zidovi, odjeća, hranu i posuđe ostanu vlažni i postanu raslinje za plijesan. Plijesan i gljivice mogu rasti bilo gdje – u namještaju, tkaninama, odjeći i u curećim cijevima, pukotinama u zidovima i stropovima.

Oštećenje uzrokovano plijesni je teško i skupo ispraviti, stoga je najbolje poduzeti preventivne mjere prije nego što stignu. Ali ponekad, bez obzira koliko ste oprezni, neizbježno je da će neke stvari ili dijelovi vašeg doma privući plijesan. Evo kako to možete riješiti prirodno bez korištenja klora, oštrih kiselina ili skupih dezinfektansa.

Prevencija gljivica i plijesni

S povećanom vlagom u zraku, bilo koji predmet postaje potencijalni domaćin plijesni. Poboljšajte protok zraka u vašem domu osiguravajući krovnu ventilaciju. Držite prozore otvorenima što je više moguće kako biste pustili svježi zrak unutra. Izbjegavajte držati namještaj blizu jedan drugoga ili uz zidove i ormare. Držite vrata ormara i ormara otvorenima kako bi zrak mogao ući unutra.

Nakupljanje vlage najveće je u kuhinji i kupaonici. Instalirajte ventilator u tim područjima kako biste usmjerili paru i dim prema van. Pazite da prozori budu otvoreni kad kuhate, perete posuđe ili brišete pod. Nakon kupanja, odmah osušite pod u kupaonici kako biste spriječili plijesan da ošteti pločice i armature u kupaonici. Držite vrata kupaonice otvorenima nakon kupanja ili čišćenja kako bi se podovi i zidovi mogli osušiti. Izbjegavajte korištenje zavjesa za tuširanje i debelih matova u kupaonici jer oni zadržavaju vlagu i razvijaju plijesan.

Koristite vodootpornu boju kako biste zaštitili bilo koje unutarnje zidove ili stropove posebno skloni šteti od vode, natezanju i ljuštenju.

Suočite se s mokrim područjima u vašem domu: identificirajte mjesta koja su sklona stagnaciji vode. Popravite cureće cijevi i ventilatore za klimatizaciju; provjerite ispod sudopera, oko odvoda i nisko ležeća područja poput podruma kako biste identificirali pukotine i spriječili prosipanje i poplave.

Ne ostavljajte nikakve mokre predmete okolo: bilo da se radi o vlažnim odjevnim predmetima, ručnicima, metlicama, cipelama ili torbama, plijesan voli vlagu. Pobrinite se da dobro osušite odjeću prije nego što ju stavite u perilicu rublja ili koš za rublje. Izbjegavajte spremati mokre cipele u zatvorenim ormarima. Najbolje je prozračiti vlažne predmete pod ventilatorom prije nego ih spremite.

Odjeća, posebno manje korištene stvari, podložne su napadima gljivica tijekom kišne sezone. Odjeća koju pažljivo glačate, slažete i spremate postaje magnet za gljivice. Tijekom kišne sezone, nikada ne spremajte odjeću dok je vlažna. Zaštitite svoj ormar s dehumidifikatorima poput silicijskih gela, aktivnog ugljena i drugih koji mogu spriječiti nakupljanje vlage.

Kako se riješiti gljivica i plijesni

Sunčevo svjetlo

Sunčani dani su rijetki tijekom zime, ali sunčeva svjetlo je prirodni dezinfektant, pa iskoristite dane kada sunce sja tako što ćete osušiti vlažne posteljine, rublje, madrace, knjige i cipele na sunčanom mjestu, otvoriti prozore i sušiti vlažnu hranu na suncu.

Ocat

Kaže se da destilirani bijeli ocat može uništiti 82% vrsta plijesni. Jednostavno ulijte octa u sprej bočicu i prskajte ga izravno na plijesnivu površinu. Ostavite ga da odstoji sat vremena dok se ocat ne upije u plijesan. Zatim temeljito očistite četkom i vrućom vodom. Očistite područje vrućom vodom i obrišite suhom.
Za odjeću: Natopite plijesnivu odjeću u kanti vruće vode u kojoj ste dodali šalicu bijelog octa. Možete također dodati octa u vašu perilicu rublja kako biste se riješili neugodnog mirisa iz odjeće i posteljine.
Za kožu: Najprije, očistite svu plijesan sa kožnih predmeta. Zatim ih operite čistom krpom natopljenom octom. Ostavite da se osuši na zraku.

Soda bikarbona

Također možete koristiti octu u kombinaciji sa sodom bikarbonom kako biste poboljšali njegovu učinkovitost. Pospite soda bikarbonu na plijesnivi dio ili prskajte rješenje od 1 žličice sode bikarbone i 2 šalice vruće vode izravno na plijesan. Ostavite ga da odstoji sat vremena prije nego što ga četkate i isperite ostatke. Dajte konačni prskanje octa da ga dezinficirate i spriječite ponovni rast te na kraju osušite.

Limun

5% kiselina u limunovom soku čini ga blagim prirodnim sredstvom za izbjeljivanje i čišćenje plijesni. To je učinkovit otrov protiv plijesni na brojnim površinama – od pločica u kupaonici do odjeće. Da biste očistili plijesnive pločice i podove, prvo ih operite vrućom vodom. Isperite i nanosite limunov sok izravno na plijesan prije nego što ga očetkate sa krpom ili četkom. Njegov svježi miris čini ga učinkovitim na odjeći koja miriše na plijesan. Natopite svoju odjeću u toploj vodi sa 1/2 šalice limunovog soka prije pranja. Također možete dodati 1/2 šalice soka u perilicu rublja i prati s vašim redovitim deterdžentom.
Limun također uklanja tragove plijesni na odjeći, ali se mora primijeniti s oprezom jer ima djelovanje izbjeljivanja i može uzrokovati blijeđenje boja. Stoga je najbolje koristiti na bijelim odjevnim predmetima ili na odjeći sa svijetlijim bojama. Utrljajte sok limuna na pogođena mjesta. Ostavite ga da odstoji pola sata prije ispiranja. Alternativno, natopite komad tkanine u limunovom soku i stavite ga na mrlju. Dopustite mu da se natopi pola sata. Uklonite tkaninu i pospite solju kako biste pojačali učinak limuna. Operite stvar i sušite kao i obično.
Otopina od limunovog soka, sode bikarbone i octa se može koristiti za čišćenje plijesnivih uređaja poput pećnica, blendera i aparata za kavu.

Svjetlost

Gljivice i plijesan uzgajaju se u tamnim, vlažnim i loše prozračenim prostorijama. Povećajte svjetlo koje vaše sobe primaju zamjenom debelih i tamnih zavjesa s lakšim materijalima i bojama. Također možete se suprotstaviti nedostatku prirodnog svjetla instaliranjem žarulje u tamnim i vlažnim prostorima, poput kupaonica, ormara, prostorija za pranje rublja i kuhinja. Držite ga uključenim nekoliko sati dnevno tijekom kišnih dana. Toplina i svjetlo generirano žaruljom mogu smanjiti vlagu u tim područjima i spriječiti gljivice da se ukorijene.

Ako govorimo o vanjskim površinama kuće, koristite izbjeljivač. Navlažite pljesniva područja običnom vodom, zatim otopinom izbjeljivača i vode i ostavite da djeluje nekoliko minuta. Ako dio posvijetli, premjestite se na drugo područje. Ako mrlje ostanu, oribajte to područje, a zatim ponovno nanesite još izbjeljivača i vodene otopine i ostavite da se potpuno osuši na zraku.

Up Next

Novo ruho jeseni

Ne propustite

Pogledajte kako ovaj stolar izrađuje namještaj kod kuće i od toga živi

Čišćenje i organizacija

Kako ukloniti tapete? Isprobajte ove četiri jednostavne metode

Ove metode pokazale su se kao najučinkovitije i najpristupačnije

Ako ste se zasitili starih uzoraka ili želite osvježiti prostor, možda se pitate kako ukloniti tapete bez oštećenja površine.

Tapete su sjajan način da u kratkom vremenu transformirate interijer – bilo da ih postavljate u dnevnom boravku, spavaćoj sobi, hodniku ili kupaonici, unose boju, teksturu i karakter u svaki prostor. No kada dođe vrijeme za promjenu, njihovo uklanjanje može izgledati kao zahtjevan zadatak.

Sedam zanimljivih ideja kako tapetama osvježiti i obogatiti prostor

Dobra vijest je da se tapete mogu skinuti brzo i sigurno, uz malo strpljenja i pravilan pristup. Donosimo četiri jednostavne i učinkovite metode uz koje ćete uspješno ukloniti stare tapete i pripremiti zidove za novo uređenje.

Zašto su tapete ponovno popularne?

Tapete su doživjele veliki povratak u suvremenom uređenju doma. Zahvaljujući modernim materijalima i uzorcima, danas ih pronalazimo u gotovo svakoj prostoriji – od elegantnih dnevnih boravaka do kupaonica otpornih na vlagu.

Prednosti tapeta su brojne:

brzo i povoljno mijenjaju izgled prostora,
skrivaju sitne nepravilnosti na zidovima,
mogu biti perive i dugotrajne,
dostupne su u beskonačno mnogo uzoraka, boja i tekstura

Bez obzira volite li minimalizam, retro uzorke ili luksuzne tekstilne površine, tapete su jednostavan način za stvaranje dojmljivog ambijenta. Ipak, kada dođe vrijeme za renovaciju, važno je znati kako ukloniti tapete sa zida bez oštećenja podloge.

Kako funkcioniraju tapete

Prije nego što krenete s uklanjanjem, dobro je razumjeti njihovu strukturu. Tapete se najčešće sastoje od dva sloja:

gornjeg dekorativnog sloja (od vinila, papira, bambusa ili tkanine)
i donjeg sloja ljepila koji ih drži pričvršćenima za zid.

Kod modernih tapeta sve su češće peel-and-stick varijante koje se lako skidaju poput naljepnica. Stariji modeli, međutim, zahtijevaju malo više truda jer se ljepilo mora otopiti ili omekšati kako bi se tapeta mogla pažljivo odlijepiti.

4 provjerene metode kako ukloniti tapete sa zida

1. Suho uklanjanje tapeta

Prije nego posegnete za alatima, pokušajte ručno skinuti dio tapete. Pomoću špahtle podignite kut tapete i povucite polako prema dolje.

Ako se tapeta odvaja bez otpora, imate sreće – možda vam neće trebati nikakva dodatna sredstva.
Ova metoda najbolje funkcionira u prostorima s vlagom (poput kupaonice), gdje su se tapete s vremenom same počele odljepljivati.

2. Kako ukloniti tapete sa zida pomoću parnog čistača

Parni čistač koristi toplinu i vlagu kako bi omekšao ljepilo ispod tapete.

Postavite parni čistač na dio zida i držite ga 15–20 sekundi.
Odmah zatim pažljivo sastružite papir pomoću špahtle.
Ponavljajte postupak dok ne uklonite sve dijelove.
Na kraju ponovno prođite zid parom kako biste uklonili preostali sloj ljepila i obrišite ga vlažnom spužvom.

Ova metoda je vrlo učinkovita i sigurna za zidove, osobito kod višeslojnih ili starijih tapeta.

3. Kako ukloniti tapete pomoću octa ili omekšivača za rublje

Ako nemate parni čistač, prirodna sredstva mogu biti odlična zamjena.
Pomiješajte jedan dio vode i jedan dio bijelog octa ili tri dijela vode i jedan dio omekšivača u bočici s raspršivačem. Obilno poprskajte tapete i pričekajte nekoliko minuta da se sloj ljepila natopi.
Nježno ogulite tapetu špahtlom – ako se ne odvaja lako, ponovite natapanje. Ova metoda je ekološka i jeftina, a miris octa brzo nestaje.

4. Kako ukloniti tapete pomoću tekućeg odstranjivača

Na tržištu postoje posebni odstranjivači tapeta koji olakšavaju skidanje tvrdokornih slojeva.

Raspršite odstranjivač na manji dio zida i pričekajte oko 5 minuta.
Kod vinilnih tapeta najprije površinu lagano zarežite kako bi sredstvo moglo prodrijeti ispod sloja.
Potom tapetu pažljivo podignite špahtlom.

Prednost ove metode je što se učinkovito otapa ljepilo, ali pazite da kapljice ne dođu do lajsni ili poda.

Završna obrada zidova

Nakon što ste skinuli sve slojeve tapeta, zid obrišite vlažnom spužvom i ostavite da se osuši najmanje 24 sata. Tek tada je spreman za novo bojanje, gletanje ili postavljanje svježih tapeta.

Uklanjanje starih tapeta zahtijeva vrijeme, ali rezultat je vrijedan truda – čisti i glatki zidovi spremni su za novu dekorativnu transformaciju prostora.

Ako ste se pitali kako ukloniti tapete, ove četiri metode – suho uklanjanje, para, ocat ili omekšivač te tekući odstranjivač – pokazale su se kao najučinkovitije i najpristupačnije. Pravilnim pristupom možete sami obnoviti zidove bez potrebe za profesionalnom pomoći i pripremiti dom za novo uređenje koje odražava vaš stil.

Tapete koje volimo: Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu

Nastavite čitati

Čišćenje i organizacija

Žohari u domu: neugodni i opasni podstanari

Zdravstvene opasnosti, znakovi infestacije i metode eliminacije

Žohari spadaju među najupornije i najteže suzbijive kućne štetočine. Njihova otpornost, brzina razmnožavanja i prilagodljivost čine ih izuzetno neugodnim “sustanovima”. Odmah nakon štakora i miševa, žohari se nalaze na vrhu popisa zabrinutosti vlasnika i stanara, posebno u višestambenim zgradama. Upravo tu njihova mobilnost dolazi do izražaja: koriste cjevovode, električne instalacije, ventilacijske kanale i prirodne pukotine u zidovima kao svojevrsne “superceste”, premještajući se iz stana u stan bez da to stanari uopće primijete.

Ako u svom domu redovito viđate žohare ili njihove tragove, vrlo je vjerojatno da je problem mnogo veći nego što se čini na prvi pogled. Žohari su noćne životinje i najčešće se skrivaju tijekom dana, pa njihova pojava u dnevnim satima obično upućuje na jaču infestaciju.

Vrste žohara u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su najčešće prisutne dvije vrste žohara: njemački (smeđi) žohar i orijentalni (crni) žohar.

Njemački (smeđi) žohar (Blattella germanica) – Ova vrsta jedna je od najraširenijih u kućanstvima. Odlikuje se iznimno brzom reprodukcijom – jedna ženka može proizvesti od 20 do 40 novih jedinki iz jedne ooteke, što omogućuje brzo širenje infestacije.
Orijentalni (crni) žohar (Blatta orientalis) – Druga je najčešća vrsta žohara u Hrvatskoj. Najčešće obitava u toplim, vlažnim i mračnim prostorima, poput podruma, odvodnih cijevi i kanalizacije.

Zašto su žohari opasni?

Prisutnost žohara nije samo estetski i higijenski problem. Riječ je o kukcima koji mogu izravno utjecati na zdravlje ljudi i kvaliteta života u stanu ili kući.

Prije svega, oni su poznati prijenosnici patogena. Istraživanja i izvještaji zdravstvenih organizacija pokazuju da žohari mogu širiti bakterije poput Salmonelle typhimurium, protozoe Entamoeba histolytica te čak i poliomijelitis virus. Budući da se hrane raznim organskim materijalima, uključujući ostatke hrane, otpad i raspadajuće tvari, njihova tijela i izmet mogu lako kontaminirati površine i namirnice u kuhinji.

Drugi važan zdravstveni rizik predstavljaju alergije i astma. Dijelovi tijela, izmet i ljuske od presvlačenja žohara sadrže proteine koji djeluju kao jaki alergeni. Udisanje tih čestica može izazvati simptome alergije poput kihanja, svrbeža i suzenja očiju, a kod osoba s astmom pogoršati napade i stvoriti ozbiljne respiratorne probleme. Djeca, koja provode više vremena na podu i u blizini prašine, posebno su osjetljiva.

Konačno, sama prisutnost žohara u stanu može stvoriti psihološku nelagodu. Mnogi ljudi osjećaju gađenje, stres i anksioznost kada se suoče s ovim nametnicima, a ponovljene infestacije mogu stvoriti osjećaj bespomoćnosti i gubitka kontrole nad vlastitim prostorom.

Kako žohari ulaze u dom?

Iako se čini da se žohari pojavljuju “niotkuda”, postoje jasni putevi njihovog ulaska. Vrlo često migriraju iz vanjskog okoliša prema unutra, osobito kada temperature padaju i traže toplinu. Još češći scenarij jest da ih nesvjesno unosimo sami – u kutijama iz trgovine, u kartonskim paketima, vrećama s povrćem ili čak korištenim namještajem.

U zgradama s više stanova situacija je dodatno složena jer žohari koriste instalacije i prirodne pukotine za kretanje. Vode se linijama cijevi, kablovima i ventilacijama, što im omogućuje da se neprimjetno šire iz jednog stana u drugi. Upravo zato infestacija u jednoj stambenoj jedinici vrlo brzo može postati problem cijele zgrade.

Prirodna zaštita od komaraca i nametnika: Ove biljke zaista djeluju

Što privlači žohare?

Žohari ne traže luksuz – dovoljni su im osnovni uvjeti: hrana, voda i zaklon. Kuće i stanovi, osobito oni s ponešto zanemarenim kutovima, za njih su idealno stanište.

Najveći mamac predstavlja hrana. Mogu se hraniti gotovo bilo kojom organskom tvari, ali u praksi su najprivlačniji ostaci hrane u kuhinji, mrvice na podu, nakupine masnoće oko štednjaka i ispod aparata. Čak i sitne mrvice koje ljudsko oko jedva registrira mogu za njih značiti obrok.

Vlaga je drugi ključan faktor. Žohari obožavaju topla i vlažna mjesta, stoga su kupaonice, odvodi i kuhinjski sudoperi česta mjesta njihove pojave. Curenje cijevi ili kondenzacija vode iza hladnjaka može stvoriti savršeno okruženje.

Treći element je zaklon. Žohari vole tamne i skrivene prostore: pukotine iza ormara, šupljine u zidovima, prazne kartonske kutije, čak i nered od papira ili plastike. Oni se izvrsno snalaze u uskim procjepima, pa je često vrlo teško uočiti gdje se zapravo kriju.

Žohari u kući

Žohari su noćne životinje i najaktivniji su kad se svjetla ugase. Upravo zato se često kaže da je vidjeti jednog žohara danju znak da je populacija već prevelika i da se pojedini primjerci moraju kretati i izvan svojih uobičajenih skrovišta.

Na infestaciju upućuju brojni znakovi: ustajali, neugodan miris koji nastaje zbog njihovih izlučevina; sitni crni izmet koji izgledom podsjeća na mljevenu kavu ili papar; odbačene košuljice od presvlačenja i prazne kapsule jaja; pa čak i mrtvi primjerci u kutovima. Ako se ovi tragovi pojave zajedno, jasno je da je riječ o ozbiljnom problemu koji zahtijeva brzo djelovanje.

Prevencija: kako spriječiti ulazak žohara?

Najbolji način borbe protiv žohara je spriječiti njihovu pojavu. Prevencija uključuje kombinaciju higijene, popravaka i brtvljenja prostora.

Prvi i najvažniji korak je održavanje čistoće. Redovito čišćenje kuhinje, uklanjanje mrvica, brisanje površina nakon kuhanja i neostavljanje prljavog posuđa preko noći značajno smanjuju šanse da žohari pronađu izvor hrane. Jednako važno je i redovito iznošenje smeća te korištenje kanti koje se mogu dobro zatvoriti.

Kontrola vlage je drugi stup prevencije. To znači popravak svih cijevi koje cure, brisanje lokvi i nakupljene vode, te korištenje ventilatora u kupaonici i kuhinji za smanjenje vlage.

Treći korak je onemogućavanje ulaska. Sve pukotine u zidovima, podovima i oko cijevi treba zabrtviti. U višestambenim zgradama posebno treba obratiti pozornost na spojeve oko instalacija i ventilacija jer se žohari upravo tim putem kreću između stanova.

Hrana se treba čuvati u zatvorenim posudama, a kartonske kutije i papirnati otpad ne bi se smjeli gomilati. Time se uklanja zaklon i smanjuje privlačnost prostora.

Nametnici u domu i kako ih se riješiti

Sredstva protiv žohara

Kada se infestacija tek pojavila ili je ograničenog opsega, vrijedi pokušati s prirodnim metodama. One zahtijevaju više truda i strpljenja, ali imaju prednost što su sigurnije za ljude i kućne ljubimce.

Dubinsko čišćenje je temelj svake strategije. Potrebno je detaljno očistiti kuhinju, kupaonicu i prostore oko odvoda i kanti za smeće. Usisavanje također pomaže jer uklanja ne samo hranu nego i same žohare te njihova jaja. Kod njemačkog žohara, koji je najčešći u interijerima, to je posebno učinkovito jer ženke nose jaja na leđima sve do izlijeganja.

Ako se infestacija tek pojavila, možete pokušati s prirodnim metodama:

Dijatomejska zemlja – prirodni prah koji oštećuje vanjski sloj tijela žohara.
Češnjak, limun i ulja – njihov miris odbija žohare.
Boraks ili soda bikarbona sa šećerom – smrtonosne smjese za žohare, ali oprezno s djecom i kućnim ljubimcima.
Ljepilne zamke – pomažu pratiti i smanjivati broj žohara.

Kada pozvati stručnjake?

Prirodne metode mogu pomoći kod manjih infestacija, no u mnogim slučajevima one nisu dovoljne. Žohari se brzo razmnožavaju i razvijaju otpornost na pojedine metode, pa odugovlačenje samo pogoršava problem.

Ako infestacija zahvaća više prostorija, ako redovito primjećujete žohare i njihove tragove ili ako živite u višestambenoj zgradi gdje se problem širi, vrijeme je da pozovete profesionalnu službu za dezinsekciju.

Stručnjaci koriste mamce i ciljana sredstva koja su daleko učinkovitija i sigurnija od neselektivne upotrebe insekticida. Većina suvremenih programa kontrole fokusira se na postavljanje mamaca umjesto na raspršivanje tekućih otrova, što je manje stresno i za stanare i za okoliš.

Pronašli ste gnijezdo osa u svom dvorištu? Evo što trebate napraviti

Žohari su izuzetno otporni nametnici koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni i higijenski problem. Njihova prisutnost znači kontaminaciju prostora, prijenos bolesti i povećan rizik od alergija i astme. Najbolja obrana je preventiva: čistoća, uklanjanje vlage, pravilno skladištenje hrane i brtvljenje pukotina.

Ako se ipak pojave, prirodne metode mogu biti prvi korak, ali u slučaju jačih infestacija potrebno je uključiti profesionalce. Brza reakcija i sustavan pristup ključ su uspješnog rješavanja problema – jer kad su žohari u pitanju, svaki izgubljeni dan znači još veći broj nepoželjnih stanara.

Nastavite čitati