Gradnja doma
Evo kako spriječiti smrzavanje cijevi i što učiniti ako se to dogodi
Smrznute vodovodne cijevi ozbiljan su rizik tijekom vrlo hladnog zimskog vremena
Smrzavanje cijevi jedan je od onih zimskih problema koji se često podcjenjuje, sve dok ne postane ozbiljna prijetnja domu.
Iako se čini kao rijetka situacija, smrznute vodovodne cijevi javljaju se češće nego što mislimo, osobito tijekom dugih hladnih razdoblja. Problem pritom nije samo u tome što voda prestane teći, već u onome što slijedi nakon otapanja.
Perilica rublja vam je prestala raditi? Ovo možete učiniti sami
Smrznuta cijev može djelovati bezazleno dok je led u njoj čvrst, no u trenutku kada se počne topiti, rizik od pucanja i curenja naglo raste. Upravo tada nastaju ozbiljna oštećenja zidova, stropova i podova, često praćena visokim troškovima sanacije.
Zašto dolazi do smrzavanja cijevi zimi
Smrzavanje cijevi najčešće se događa kada temperature padnu ispod –7 °C, osobito ako takvi uvjeti potraju nekoliko dana zaredom. Vodovodne cijevi tada gube toplinu brže nego što se voda u njima može zagrijati, što dovodi do stvaranja leda.
Posebno su ugrožene cijevi koje se nalaze u vanjskim zidovima, negrijanim podrumima ili prostorima ispod kuće. Problematične su i cijevi smještene ispod sudopera, osobito ako se nalaze uz vanjski zid. Vanjske slavine i priključci za vrtno crijevo također su česta slaba točka tijekom zime.
Smrzavanje cijevi često je rezultat kombinacije niskih temperatura i nedovoljne izolacije, a ne isključivo ekstremne hladnoće.
Kako prepoznati smrznute vodovodne cijevi
Smrznute vodovodne cijevi ne moraju odmah pokazivati vidljive znakove oštećenja. Najčešći prvi simptom je izostanak protoka vode ili vrlo slab mlaz iz slavine. Ako se to dogodi tijekom hladnog vremena, vrlo je vjerojatno da je dio cijevi blokiran ledom.
U nekim slučajevima može se primijetiti mraz na vanjskom dijelu cijevi ili lagano ispupčenje, što upućuje na širenje leda unutar cijevi. Takva situacija zahtijeva brzu reakciju jer se tlak u cijevi povećava kako se led širi.
Što učiniti čim posumnjate na smrzavanje cijevi
Ako sumnjate na smrzavanje cijevi, prvi korak je zatvaranje dovoda vode. Time se smanjuje rizik od poplave u slučaju pucanja cijevi. Nakon toga, preporučuje se otvoriti slavinu povezanu s problematičnom cijevi kako bi se smanjio pritisak u sustavu.
Sljedeći korak je lociranje smrznutog dijela. To se obično radi praćenjem cijevi od slavine prema hladnijim dijelovima doma, poput vanjskih zidova ili negrijanih prostora. Brza identifikacija problema ključna je za sprječavanje većih oštećenja.
Kako pronaći smrznutu cijev
Smrznuta cijev koja još nije pukla često se prepoznaje po slavinama. Ako otvorite slavinu tijekom vrlo hladnog vremena, a voda ne teče ili teče vrlo sporo, vjerojatno je cijev blokirana ledom. Odmah poduzmite sljedeće korake:
- Zatvorite vodu: Pronađite ventil za zatvaranje vode slavine ili glavni ventil kuće.
- Otvorite slavinu: Oslobodite pritisak otvaranjem slavine povezane sa smrznutom cijevi.
- Identificirajte smrznutu cijev: Pratite cijev od slavine prema hladnim područjima, kao što su vanjski zidovi ili negrijani prostori.
- Pronađite smrznuti dio: Potražite dijelove cijevi s mrazom ili ledom; možda će izgledati ispupčeno ili oštećeno.
Kako odmrznuti smrznutu cijev unutar zida
Smrznute cijevi koje se nalaze unutar zidova zahtijevaju poseban oprez. Ako cijev još nije pukla, cilj je postupno povisiti temperaturu prostora kako bi se led polako otopio. Pojačavanje grijanja u kući često je prvi i najsigurniji korak.
Ako se cijev nalazi iza kuhinjskih ili kupaonskih ormarića, njihova vrata treba otvoriti kako bi toplina doprijela do zida. U situacijama kada postoji visok rizik od pucanja, ponekad je potrebno ukloniti dio zida kako bi se cijev mogla sigurno odmrznuti i pregledati.
Kako odmrznuti izložene smrznute cijevi
Izložene cijevi, poput onih u podrumima ili garažama, lakše se tretiraju jer su dostupne. Odmrzavanje treba započeti bliže slavini, postupno se krećući prema smrznutom dijelu. Time se omogućuje otjecanje vode kako se led topi.
Sigurne metode uključuju korištenje sušila za kosu, prijenosnih grijača ili električnih grijaćih traka. Važno je naglasiti da se otvoreni plamen ili plamenici nikada ne smiju koristiti jer predstavljaju ozbiljan požarni rizik i mogu trajno oštetiti cijevi.
Kako spriječiti smrzavanje cijevi prije nego nastane problem
Prevencija je najvažniji korak kada je riječ o smrzavanju cijevi. Održavanje minimalne temperature u domu, čak i kada niste prisutni, znatno smanjuje rizik. Preporučuje se da temperatura ne pada ispod 13 °C tijekom zimskih mjeseci.
Ostavljanje slavine da lagano kapa može spriječiti smrzavanje jer stalni protok vode otežava stvaranje leda. Otvaranje ormarića ispod sudopera omogućuje toplom zraku da dopre do cijevi, osobito u hladnijim prostorima.
Izolacija cijevi u negrijanim dijelovima kuće dodatno štiti vodovodni sustav. Vanjske slavine treba isprazniti, a crijeva ukloniti prije prvih mrazeva. Također je važno zatvoriti pukotine oko prolaza cijevi kroz zidove kako bi se spriječio prodor hladnog zraka.
Apsolutno sve što trebate znati o podnom grijanju
Zašto su preventivne mjere uvijek isplativije
Troškovi popravka oštećenih vodovodnih cijevi i sanacije štete uzrokovane poplavama često višestruko premašuju cijenu preventivnih mjera. Smrzavanje cijevi rijetko uzrokuje štetu odmah, ali posljedice mogu biti dugotrajne i skupe.
Redoviti pregledi vodovodnog sustava, osobito u starijim kućama, pomažu u pravovremenom otkrivanju slabih točaka. Na taj se način smanjuje rizik od pucanja cijevi tijekom najhladnijih dana u godini.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
