Povežimo se

Uradi sam projekti

Kintsugi – restauracija zlatnog spoja

Kintsugi je stoljećima stara japanska umjetnost popravljanja slomljene, napuknute i oštećene keramike. Nastala je kada se japanskom šogunu u 15. stoljeću razbila najdraža šalica te je dao kineskim majstorima da je poprave, no nije mu se svidio rezultat budući da se vratila prekrivena željeznim spojnicama te zatim dao šalicama japanskim majstorima da je poprave. Oni su koristili tadašnje prirodne smole i lakove, pomiješane sa zlatnim prahom, srebrnim, platinom ili slično te su time naglasili zapravo nesavršenosti posude, njezin vijek trajanja i to se zapravo cijeni u japanskoj kulturi i umjetnosti, savršenstvo nesavršenosti, objasnila je Dora Briševac restauratorica umjetnina. 

Umjetnost i filozofija

Kintsugi nije samo oblik popravka već filozofija i način unošenja nove ljepote u oštećeni predmet, a može se primijeniti na različitim predmetima. Kintsugi metoda nije previše različita od klasične restauracije keramike, jedino su materijali različiti. Ukoliko upotrijebite materijale koji su prikladni za tu vrstu posude, vjerujem da je moguće sve popravit. Ono što je vrlo teško su porculanske posude i staklo jer spada u drugačiju kategoriju te se koriste različita, drugačija ljepila. 

Umjetnost zlatnog popravka

Vjerovali ili ne, postoji način kako se pravilno razbije posuda. Nije isto za ovu tehniku ili za bilo kakvu restauraciju keramike, da li je razbijena po dnu ili sa strane, zato što neki fragmenti će kasnije biti neupotrebljivi, posuda se u nekim slučajevima čak neće moći uopće spojiti. Kako bi dobili uzdužne pravilne linije, karakteristične za Kintsugi tehniku, postoji određeni način i razbijanja. 

Razbijanje

Da se razbijeni fragmenti ne bi izgubili, posuda se stavlja u vrećicu i postavlja na bok. Pretpostavljamo da će ovako popucat, ako udarimo po dnu, dno će se rasuti u puno malih dijelova te će kasnije biti jako teško, ono dno je temelj na kojem se gradi.

Ako se dno razbije, jako je teško kasnije zalijepit sve fragmente. Ako udaramo po boku najmanja je šansa da će se dno u više komada razbit. Možemo puknut jednom, dva put, ali baš onako na 10 komadića, to nije u redu. 

Za razbijanje se koristi gumeni čekić kako bi se izbjeglo oštećenje glazura keramike. Nakon toga, potrebno je pronaći sve dijelove i sastaviti posudu. 

Ljepljenje

Zatim slijedi priprema epoksi smole. Epoksi dvokomponentno ljepilo koristimo zato što ima brži, brže vrijeme stezanja od klasične epoksidne smole koja ima i do 24 sata vrijeme stezanja. U tu epoksivnu smolu miješamo zlatni prah te kasnije kako bi upotpunili izgled, dok epoksivna smola je završila sa stezanjem ali još uvijek onako pikava na dodir, premazujemo sa zlatom te ona kada se potpuno osuši, veže za sebe to zlato te konačno, dobiva to izgled i to zlato više se ne može obrisati. 

Spajanje

Spajanje počinje od dna posude, a oba dijela treba držati zajedno nekoliko minuta, dok ljepilo ne stegne.  

Tradicionalna kintsugi restauracija traje i do mjesec dana po posudi. Današnje smole, epoksi recimo smole, ljepila imaju različito vrijeme stezanja. One smole koje su prikladne za konzumaciju i dodiru s hranom, one stežu i do 8 sati. 

Kad je cijela posuda zalijepljena, a smola se još nije potpuno osušila, dodaje se još zlatnog praha. Dora koristi mineralni prah. 

Oni koji se planiraju baviti s tom tehnikom i restauracijom, moraju paziti na upotrebu materijala te upotrebu također zlata. Znači to mora biti prirodno zlato ili mineralni prah, kako bi bilo sigurno za konzumaciju. No, ukoliko je za to čisto dekorativne svrhe, dovoljno je i ovo. 

Posljednji korak u procesu je brisanje posude i uklanjanje viška ljepila. Umjetnost zlatnog popravka dala je ovoj posudi predivan novi izgled.

Čišćenje i organizacija

Kako ukloniti tapete? Isprobajte ove četiri jednostavne metode

Ove metode pokazale su se kao najučinkovitije i najpristupačnije

Ako ste se zasitili starih uzoraka ili želite osvježiti prostor, možda se pitate kako ukloniti tapete bez oštećenja površine.

Tapete su sjajan način da u kratkom vremenu transformirate interijer – bilo da ih postavljate u dnevnom boravku, spavaćoj sobi, hodniku ili kupaonici, unose boju, teksturu i karakter u svaki prostor. No kada dođe vrijeme za promjenu, njihovo uklanjanje može izgledati kao zahtjevan zadatak.

Sedam zanimljivih ideja kako tapetama osvježiti i obogatiti prostor

Dobra vijest je da se tapete mogu skinuti brzo i sigurno, uz malo strpljenja i pravilan pristup. Donosimo četiri jednostavne i učinkovite metode uz koje ćete uspješno ukloniti stare tapete i pripremiti zidove za novo uređenje.

Zašto su tapete ponovno popularne?

Tapete su doživjele veliki povratak u suvremenom uređenju doma. Zahvaljujući modernim materijalima i uzorcima, danas ih pronalazimo u gotovo svakoj prostoriji – od elegantnih dnevnih boravaka do kupaonica otpornih na vlagu.

Prednosti tapeta su brojne:

  • brzo i povoljno mijenjaju izgled prostora,
  • skrivaju sitne nepravilnosti na zidovima,
  • mogu biti perive i dugotrajne,
  • dostupne su u beskonačno mnogo uzoraka, boja i tekstura

Bez obzira volite li minimalizam, retro uzorke ili luksuzne tekstilne površine, tapete su jednostavan način za stvaranje dojmljivog ambijenta. Ipak, kada dođe vrijeme za renovaciju, važno je znati kako ukloniti tapete sa zida bez oštećenja podloge.

Kako funkcioniraju tapete

Prije nego što krenete s uklanjanjem, dobro je razumjeti njihovu strukturu. Tapete se najčešće sastoje od dva sloja:

  • gornjeg dekorativnog sloja (od vinila, papira, bambusa ili tkanine)
  • i donjeg sloja ljepila koji ih drži pričvršćenima za zid.

Kod modernih tapeta sve su češće peel-and-stick varijante koje se lako skidaju poput naljepnica. Stariji modeli, međutim, zahtijevaju malo više truda jer se ljepilo mora otopiti ili omekšati kako bi se tapeta mogla pažljivo odlijepiti.

4 provjerene metode kako ukloniti tapete sa zida

1. Suho uklanjanje tapeta

Prije nego posegnete za alatima, pokušajte ručno skinuti dio tapete. Pomoću špahtle podignite kut tapete i povucite polako prema dolje.

Ako se tapeta odvaja bez otpora, imate sreće – možda vam neće trebati nikakva dodatna sredstva.
Ova metoda najbolje funkcionira u prostorima s vlagom (poput kupaonice), gdje su se tapete s vremenom same počele odljepljivati.

2. Kako ukloniti tapete sa zida pomoću parnog čistača

Parni čistač koristi toplinu i vlagu kako bi omekšao ljepilo ispod tapete.

  1. Postavite parni čistač na dio zida i držite ga 15–20 sekundi.
  2. Odmah zatim pažljivo sastružite papir pomoću špahtle.
  3. Ponavljajte postupak dok ne uklonite sve dijelove.
  4. Na kraju ponovno prođite zid parom kako biste uklonili preostali sloj ljepila i obrišite ga vlažnom spužvom.

Ova metoda je vrlo učinkovita i sigurna za zidove, osobito kod višeslojnih ili starijih tapeta.

3. Kako ukloniti tapete pomoću octa ili omekšivača za rublje

Ako nemate parni čistač, prirodna sredstva mogu biti odlična zamjena.
Pomiješajte jedan dio vode i jedan dio bijelog octa ili tri dijela vode i jedan dio omekšivača u bočici s raspršivačem. Obilno poprskajte tapete i pričekajte nekoliko minuta da se sloj ljepila natopi.
Nježno ogulite tapetu špahtlom – ako se ne odvaja lako, ponovite natapanje. Ova metoda je ekološka i jeftina, a miris octa brzo nestaje.

4. Kako ukloniti tapete pomoću tekućeg odstranjivača

Na tržištu postoje posebni odstranjivači tapeta koji olakšavaju skidanje tvrdokornih slojeva.

  • Raspršite odstranjivač na manji dio zida i pričekajte oko 5 minuta.
  • Kod vinilnih tapeta najprije površinu lagano zarežite kako bi sredstvo moglo prodrijeti ispod sloja.
  • Potom tapetu pažljivo podignite špahtlom.

Prednost ove metode je što se učinkovito otapa ljepilo, ali pazite da kapljice ne dođu do lajsni ili poda.

Završna obrada zidova

Nakon što ste skinuli sve slojeve tapeta, zid obrišite vlažnom spužvom i ostavite da se osuši najmanje 24 sata. Tek tada je spreman za novo bojanje, gletanje ili postavljanje svježih tapeta.

Uklanjanje starih tapeta zahtijeva vrijeme, ali rezultat je vrijedan truda – čisti i glatki zidovi spremni su za novu dekorativnu transformaciju prostora.

Ako ste se pitali kako ukloniti tapete, ove četiri metode – suho uklanjanje, para, ocat ili omekšivač te tekući odstranjivač – pokazale su se kao najučinkovitije i najpristupačnije. Pravilnim pristupom možete sami obnoviti zidove bez potrebe za profesionalnom pomoći i pripremiti dom za novo uređenje koje odražava vaš stil.

Tapete koje volimo: Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu



Nastavite čitati

Čišćenje i organizacija

Žohari u domu: neugodni i opasni podstanari

Zdravstvene opasnosti, znakovi infestacije i metode eliminacije

mrtvi hohari

Žohari spadaju među najupornije i najteže suzbijive kućne štetočine. Njihova otpornost, brzina razmnožavanja i prilagodljivost čine ih izuzetno neugodnim “sustanovima”. Odmah nakon štakora i miševa, žohari se nalaze na vrhu popisa zabrinutosti vlasnika i stanara, posebno u višestambenim zgradama. Upravo tu njihova mobilnost dolazi do izražaja: koriste cjevovode, električne instalacije, ventilacijske kanale i prirodne pukotine u zidovima kao svojevrsne “superceste”, premještajući se iz stana u stan bez da to stanari uopće primijete.

Ako u svom domu redovito viđate žohare ili njihove tragove, vrlo je vjerojatno da je problem mnogo veći nego što se čini na prvi pogled. Žohari su noćne životinje i najčešće se skrivaju tijekom dana, pa njihova pojava u dnevnim satima obično upućuje na jaču infestaciju.

Vrste žohara u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su najčešće prisutne dvije vrste žohara: njemački (smeđi) žohar i orijentalni (crni) žohar.

  • Njemački (smeđi) žohar (Blattella germanica) – Ova vrsta jedna je od najraširenijih u kućanstvima. Odlikuje se iznimno brzom reprodukcijom – jedna ženka može proizvesti od 20 do 40 novih jedinki iz jedne ooteke, što omogućuje brzo širenje infestacije.
  • Orijentalni (crni) žohar (Blatta orientalis) – Druga je najčešća vrsta žohara u Hrvatskoj. Najčešće obitava u toplim, vlažnim i mračnim prostorima, poput podruma, odvodnih cijevi i kanalizacije.

Zašto su žohari opasni?

Prisutnost žohara nije samo estetski i higijenski problem. Riječ je o kukcima koji mogu izravno utjecati na zdravlje ljudi i kvaliteta života u stanu ili kući.

Prije svega, oni su poznati prijenosnici patogena. Istraživanja i izvještaji zdravstvenih organizacija pokazuju da žohari mogu širiti bakterije poput Salmonelle typhimurium, protozoe Entamoeba histolytica te čak i poliomijelitis virus. Budući da se hrane raznim organskim materijalima, uključujući ostatke hrane, otpad i raspadajuće tvari, njihova tijela i izmet mogu lako kontaminirati površine i namirnice u kuhinji.

Drugi važan zdravstveni rizik predstavljaju alergije i astma. Dijelovi tijela, izmet i ljuske od presvlačenja žohara sadrže proteine koji djeluju kao jaki alergeni. Udisanje tih čestica može izazvati simptome alergije poput kihanja, svrbeža i suzenja očiju, a kod osoba s astmom pogoršati napade i stvoriti ozbiljne respiratorne probleme. Djeca, koja provode više vremena na podu i u blizini prašine, posebno su osjetljiva.

Konačno, sama prisutnost žohara u stanu može stvoriti psihološku nelagodu. Mnogi ljudi osjećaju gađenje, stres i anksioznost kada se suoče s ovim nametnicima, a ponovljene infestacije mogu stvoriti osjećaj bespomoćnosti i gubitka kontrole nad vlastitim prostorom.

žohari

Kako žohari ulaze u dom?

Iako se čini da se žohari pojavljuju “niotkuda”, postoje jasni putevi njihovog ulaska. Vrlo često migriraju iz vanjskog okoliša prema unutra, osobito kada temperature padaju i traže toplinu. Još češći scenarij jest da ih nesvjesno unosimo sami – u kutijama iz trgovine, u kartonskim paketima, vrećama s povrćem ili čak korištenim namještajem.

U zgradama s više stanova situacija je dodatno složena jer žohari koriste instalacije i prirodne pukotine za kretanje. Vode se linijama cijevi, kablovima i ventilacijama, što im omogućuje da se neprimjetno šire iz jednog stana u drugi. Upravo zato infestacija u jednoj stambenoj jedinici vrlo brzo može postati problem cijele zgrade.

Prirodna zaštita od komaraca i nametnika: Ove biljke zaista djeluju

Što privlači žohare?

Žohari ne traže luksuz – dovoljni su im osnovni uvjeti: hrana, voda i zaklon. Kuće i stanovi, osobito oni s ponešto zanemarenim kutovima, za njih su idealno stanište.

Najveći mamac predstavlja hrana. Mogu se hraniti gotovo bilo kojom organskom tvari, ali u praksi su najprivlačniji ostaci hrane u kuhinji, mrvice na podu, nakupine masnoće oko štednjaka i ispod aparata. Čak i sitne mrvice koje ljudsko oko jedva registrira mogu za njih značiti obrok.

Vlaga je drugi ključan faktor. Žohari obožavaju topla i vlažna mjesta, stoga su kupaonice, odvodi i kuhinjski sudoperi česta mjesta njihove pojave. Curenje cijevi ili kondenzacija vode iza hladnjaka može stvoriti savršeno okruženje.

Treći element je zaklon. Žohari vole tamne i skrivene prostore: pukotine iza ormara, šupljine u zidovima, prazne kartonske kutije, čak i nered od papira ili plastike. Oni se izvrsno snalaze u uskim procjepima, pa je često vrlo teško uočiti gdje se zapravo kriju.

Žohari u kući

Žohari su noćne životinje i najaktivniji su kad se svjetla ugase. Upravo zato se često kaže da je vidjeti jednog žohara danju znak da je populacija već prevelika i da se pojedini primjerci moraju kretati i izvan svojih uobičajenih skrovišta.

Na infestaciju upućuju brojni znakovi: ustajali, neugodan miris koji nastaje zbog njihovih izlučevina; sitni crni izmet koji izgledom podsjeća na mljevenu kavu ili papar; odbačene košuljice od presvlačenja i prazne kapsule jaja; pa čak i mrtvi primjerci u kutovima. Ako se ovi tragovi pojave zajedno, jasno je da je riječ o ozbiljnom problemu koji zahtijeva brzo djelovanje.

prljava kuhinja i suđe

Prevencija: kako spriječiti ulazak žohara?

Najbolji način borbe protiv žohara je spriječiti njihovu pojavu. Prevencija uključuje kombinaciju higijene, popravaka i brtvljenja prostora.

Prvi i najvažniji korak je održavanje čistoće. Redovito čišćenje kuhinje, uklanjanje mrvica, brisanje površina nakon kuhanja i neostavljanje prljavog posuđa preko noći značajno smanjuju šanse da žohari pronađu izvor hrane. Jednako važno je i redovito iznošenje smeća te korištenje kanti koje se mogu dobro zatvoriti.

Kontrola vlage je drugi stup prevencije. To znači popravak svih cijevi koje cure, brisanje lokvi i nakupljene vode, te korištenje ventilatora u kupaonici i kuhinji za smanjenje vlage.

Treći korak je onemogućavanje ulaska. Sve pukotine u zidovima, podovima i oko cijevi treba zabrtviti. U višestambenim zgradama posebno treba obratiti pozornost na spojeve oko instalacija i ventilacija jer se žohari upravo tim putem kreću između stanova.

Hrana se treba čuvati u zatvorenim posudama, a kartonske kutije i papirnati otpad ne bi se smjeli gomilati. Time se uklanja zaklon i smanjuje privlačnost prostora.

Nametnici u domu i kako ih se riješiti

Sredstva protiv žohara

Kada se infestacija tek pojavila ili je ograničenog opsega, vrijedi pokušati s prirodnim metodama. One zahtijevaju više truda i strpljenja, ali imaju prednost što su sigurnije za ljude i kućne ljubimce.

Dubinsko čišćenje je temelj svake strategije. Potrebno je detaljno očistiti kuhinju, kupaonicu i prostore oko odvoda i kanti za smeće. Usisavanje također pomaže jer uklanja ne samo hranu nego i same žohare te njihova jaja. Kod njemačkog žohara, koji je najčešći u interijerima, to je posebno učinkovito jer ženke nose jaja na leđima sve do izlijeganja.

Ako se infestacija tek pojavila, možete pokušati s prirodnim metodama:

  • Dijatomejska zemlja – prirodni prah koji oštećuje vanjski sloj tijela žohara.
  • Češnjak, limun i ulja – njihov miris odbija žohare.
  • Boraks ili soda bikarbona sa šećerom – smrtonosne smjese za žohare, ali oprezno s djecom i kućnim ljubimcima.
  • Ljepilne zamke – pomažu pratiti i smanjivati broj žohara.

Kada pozvati stručnjake?

Prirodne metode mogu pomoći kod manjih infestacija, no u mnogim slučajevima one nisu dovoljne. Žohari se brzo razmnožavaju i razvijaju otpornost na pojedine metode, pa odugovlačenje samo pogoršava problem.

Ako infestacija zahvaća više prostorija, ako redovito primjećujete žohare i njihove tragove ili ako živite u višestambenoj zgradi gdje se problem širi, vrijeme je da pozovete profesionalnu službu za dezinsekciju.

Stručnjaci koriste mamce i ciljana sredstva koja su daleko učinkovitija i sigurnija od neselektivne upotrebe insekticida. Većina suvremenih programa kontrole fokusira se na postavljanje mamaca umjesto na raspršivanje tekućih otrova, što je manje stresno i za stanare i za okoliš.

Pronašli ste gnijezdo osa u svom dvorištu? Evo što trebate napraviti

Žohari su izuzetno otporni nametnici koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni i higijenski problem. Njihova prisutnost znači kontaminaciju prostora, prijenos bolesti i povećan rizik od alergija i astme. Najbolja obrana je preventiva: čistoća, uklanjanje vlage, pravilno skladištenje hrane i brtvljenje pukotina.

Ako se ipak pojave, prirodne metode mogu biti prvi korak, ali u slučaju jačih infestacija potrebno je uključiti profesionalce. Brza reakcija i sustavan pristup ključ su uspješnog rješavanja problema – jer kad su žohari u pitanju, svaki izgubljeni dan znači još veći broj nepoželjnih stanara.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice