Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.

„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.

Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.

„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.

Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.

„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.

„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.

„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.

Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.

„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.

Pasivna kuća treba aktivnog korisnika

„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitektura i dizajn
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Arhitektura nije samo tehnički proces, već i umjetnost koja proizlazi iz empatije, iskustva i razumijevanja prostora

Od pametnih domova do digitalnih asistenata, umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevici. No dok mnoge struke doživljavaju brze promjene, arhitektura se čini otpornijom. Stručnjaci se slažu da umjetna inteligencija u arhitekturi može biti vrijedan alat, ali nikako zamjena za ljudsku maštu i iskustvo.
Kako arhitekti koriste umjetnu inteligenciju
Umjetna inteligencija u arhitekturi još nije dostigla razinu samostalnog projektiranja, ali je postala nezamjenjiv partner u procesu stvaranja. Arhitekt Marko Dabrović iz 3LHD-a objašnjava da se AI danas koristi za izradu tekstova, analiza, 3D vizualizacija i animacija. „AI pomaže arhitektima kao digitalni asistent koji brzo odgovara na pitanja iz raznih područja – od fizike zgrade do osunčanja i konstrukcije. To ubrzava proces i poboljšava dizajn,“ istaknuto je.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Umjesto prijetnje, Dabrović umjetnu inteligenciju u arhitekturi vidi kao alat koji osnažuje struku: „Kao što su nas kompjuteri ojačali u statici i analizi, tako će i umjetna inteligencija postati produžetak arhitekta. Ključ je u tome da je znamo koristiti.“

Pravni okvir i odgovornost autora
Primjena umjetne inteligencije u arhitekturi otvara i niz pravnih pitanja. Katarina Bulić Bestulić, stručnjakinja za pravne aspekte digitalnih tehnologija, podsjeća da nove europske uredbe već definiraju pravila korištenja AI alata. Tvrtke koje koriste chatbotove, primjerice, moraju jasno naznačiti da se radi o umjetnoj inteligenciji, kako korisnici ne bi bili dovedeni u zabludu.
No kada je riječ o autorskim djelima, pravilo je jednostavno: odgovornost ostaje na čovjeku. Ako arhitekt koristi AI u procesu stvaranja projekta, on je i dalje autor djela i potpisuje se pod konačno rješenje. Umjetna inteligencija je samo sredstvo, ne kreator.
Alat koji traži ljudski dodir
Iako se razvija iznimnom brzinom, umjetna inteligencija još uvijek ne može zamijeniti ljudski faktor u arhitekturi. Arhitektura nije samo tehnički proces, već i umjetnost koja proizlazi iz empatije, iskustva i razumijevanja prostora. „Vjerujem da će AI unaprijediti naš rad, ali da će istodobno stvoriti i zasićenost umjetnim sadržajima bez duše. Nakon tog vala fascinacije, opet ćemo početi cijeniti ono ljudsko i stvarno,“ zaključuje Dabrović.

Budućnost arhitekture uz umjetnu inteligenciju
Umjetna inteligencija u arhitekturi nije zamjena za arhitekte, nego alat koji može ubrzati analize, olakšati komunikaciju i otvoriti nove mogućnosti oblikovanja. No ona i dalje ovisi o ljudskom umu koji postavlja granice, interpretira podatke i stvara emociju.
Budućnost arhitekture nije u odabiru između čovjeka i stroja, već u njihovoj suradnji. Jer, kako pokazuju i najnoviji primjeri, upravo spoj tehnologije i kreativnosti vodi prema promišljenijim, funkcionalnijim i humanijim prostorima.
Urbanizam
Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija
Pilot-projekt za novu generaciju igrališta upravo se provodi u zagrebačkom naselju Trnsko

Sportska i dječja igrališta diljem Hrvatske uskoro će doživjeti pravu transformaciju. Umjesto asfalta i betona, koji pregrijavaju površine i otežavaju boravak na suncu, buduća zelena igrališta postajat će oaze s više hlada, zelenila i prirodnih materijala. Pilot-projekt za novu generaciju igrališta upravo se provodi u zagrebačkom naselju Trnsko.
Pilot-projekt koji mijenja gradske prostore i stvara zelena igrališta
Nositelj projekta je REGEA – Regionalna energetska agencija sjeverozapadne Hrvatske, u suradnji s Gradom Zagrebom, u sklopu europskog programa Greenscape. Ideja je razviti model igrališta koji će koristiti rješenja temeljena na prirodi i zelenu infrastrukturu kao održivu alternativu klasičnim građevinskim materijalima.
Voditelj odjela klime u REGEA-i, Miljenko Sedlar, objašnjava da je cilj promijeniti cijeli pristup uređenju urbanih površina. Umjesto tvrdih, nepropusnih podloga od asfalta i betona koje se na suncu pregrijavaju i zadržavaju toplinu, koristit će se porozni i propusni materijali koji omogućuju upijanje kišnice i hlađenje površina. Time se smanjuje pojava tzv. urbanih toplinskih otoka – sve češćeg problema u velikim gradovima.

Više zelenila znači više hlada, ugodniju mikroklimu i bolju zaštitu okoliša. Zasađeno drveće i travnate površine doprinose boljem zadržavanju vlage u tlu, a boravak na takvim mjestima postaje sigurniji i ugodniji, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Ovakav pristup ne samo da poboljšava kvalitetu zraka, već stvara i prirodne prostore za druženje i igru.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Zeleni materijali i prirodna odvodnja
Na igralištu u Trnskom koristit će se porozne i ekološki prihvatljive podloge koje propuštaju vodu u podzemlje i sprječavaju stvaranje lokvi i klizanja. Umjesto klasičnih cijevi, implementirat će se bioretencije – prirodni sustavi za upijanje i filtriranje oborinskih voda, koji oponašaju procese iz prirode. Sedlar ističe da je riječ o poznatim, ali zanemarenim rješenjima koja sada ponovno pronalaze svoju primjenu u urbanom prostoru.
Studija izvodljivosti pokazala je da je ovakav pristup dugoročno isplativiji. Iako su početna ulaganja veća od tradicionalnih građevinskih zahvata, održavanje je jednostavnije i jeftinije, a koristi su višestruke – od bolje mikroklime i smanjenja temperature zraka do većeg komfora za korisnike i stanovnike okolnih naselja. Upravo takva zelena igrališta dugoročno doprinose boljoj kvaliteti života u gradu.
Nova generacija igrališta: ugodnija, zelenija i društvenija
Projekt u Trnskom nije samo tehnički – on ima i važnu društvenu dimenziju. Cilj je stvoriti prostore koji povezuju zajednicu i potiču stanovnike da više vremena provode na otvorenom. Planirano je i dodavanje dodatnih sadržaja koji će igralište pretvoriti u mjesto okupljanja, druženja i rekreacije.
Zahvaljujući novom konceptu, ljeti će površine biti znatno hladnije nego sada, a djeca i odrasli moći će boraviti na igralištu bez bojazni od pregrijanog tla ili manjka hlada. Trnsko tako postaje primjer nove generacije zelenih igrališta koja spajaju prirodu, tehnologiju i zajednicu.

Trnsko kao model budućih gradskih projekata
Lokacija u Trnskom odabrana je zbog pogodnog položaja i strukture koja omogućuje testiranje različitih tipova podloga i sustava odvodnje. Projekt je zamišljen kao pilot rješenje koje će poslužiti kao temelj za buduće rekonstrukcije igrališta, parkova i školskih dvorišta diljem Hrvatske.
Sedlar naglašava da je cilj ovog projekta dugoročna promjena pristupa uređenju javnih površina. Umjesto kratkoročnih rješenja koja zanemaruju prirodne procese, cilj je razviti održive i prilagodljive prostore koji poboljšavaju kvalitetu života u gradovima.
Za nekoliko mjeseci, Trnsko će dobiti igralište koje povezuje prirodu, tehnologiju i zajednicu – i postati prvi korak prema zelenijim, ugodnijim gradovima budućnosti.