Povežimo se

Lifestyle

Simbol zvijezde u božićnoj tradiciji

Božićne zvijezde za dodatni sjaj božićnoj raskoši

Vrijeme Božića obilježeno je raznim tradicijama, intimnim trenucima s obitelji i prijateljima, svjetlucavim božićnim ukrasima, darivanjem i raznobojnim božićnim zvijezdama. Sa svojim braktejama u obliku zvijezda, za mnoge ljude ove veličanstvene biljke jednako su dio blagdanskog dekora kao i božićna drvca, svjetlucave lampice, kuglice i drugi adventski ukrasi. Stručnjaci za dekoraciju interijera unutar inicijative Stars for Europe (SfE) govore o tome kako je božićna zvijezda postala božićna biljka i pokazuju kako može doprinijeti predblagdanskoj i blagdanskoj atmosferi ispuniti u vašem domu.

Kako je božićna zvijezda postala božićna biljka

Božićna zvijezda porijeklom dolazi iz Meksika. Tamo raste kao grm do 5m visine. Asteci su uzgajali ovu biljku u svojim vrtovima, ukrašavali njome hramove i od nje proizvodili boju za bojanje odjeće kao i lijek za snižavanje groznice.

Božićna zvijezda postala je božićna biljka nakon španjolskog osvajanja Meksika. Kad su na meksičko tlo stigli misionari, dali su joj ime ‘Estrella de Navidad’ (božićna zvijezda). U 17. stoljeću božićna se zvijezda prvi put pojavljuje u procesiji franjevačkih redovnika kad su je još nazvali i ‘Flor de Nochebuena’ (Cvijet svete noći) čime sve više postaje kršćanski simbol.

Svjetski trijumf

Globalni uspjeh božićne zvijezde kreće početkom 20. stoljeća. Njemački iseljenik Albert Ecke promatrao je kako su brakteje divljih božićnih zvijezda oko njegove farme u prosincu pocrvenjele. To mu je dalo ideju da uzgaja biljke na svojim poljima kako bi njihove stabljike prodavao kao rezano cvijeće uoči Božića. Bio je to početak priče o uspjehu.

Albert Ecke u potpunosti se koncentrirao na uzgoj božićnih zvijezda, a nakon njegove smrti obiteljski posao preuzima njegov sin koji se usredotočio na promicanje božićne zvijezde kao blagdanskog simbola. Davne 1920. godine pokušao je uzgojiti božićnu zvijezdu u posudi, no bez uspjeha. Tek 1950-ih uzgajivačima je uspjelo uzgojiti prve sorte u lončanicama. Od 1960-ih nadalje, kultivirane lončanice sve su više zamjenjivale rezano cvijeće.

Paralelno s uzgojem božićnih zvijezda, obitelj Ecke vodila je vlastite trgovine u Hollywoodu i ulagala puno vremena i energije u marketinške aktivnosti. To je pomoglo božićnoj zvijezdi da postigne veliku popularnost u roku od nekoliko godina pa je ubrzo postala sastavni dio američke božićne kulture. Božićna zvijezda istovremeno se etablirala kao sobna biljka i božićno cvijeće u Europi.

Svestran i dekorativan favorit

Danas postoje stotine sorti božićnih zvijezda u raznim bojama, oblicima i veličinama. Kao lončanice i rezano cvijeće daju poseban blagdanski štih i dodatni sjaj božićnim običajima i tradicionalnim ukrasima.

Rezane i male božićne zvijezde posebno su dobre za kreativne dekoracije iz kućne radinosti. Savjet: Dekoracije i tkanine s vintage šarmom trenutno su u trendu i savršeno pristaju uz božićne zvijezde. Više ideja pronađite ovdje.

Božićna drvca okićena božićnim zvijezdama

Božićno drvce neizostavni je blagdanski simbol, a upravo božićne zvijezde mogu biti savršen prirodni ukras kao rezano cvijeće, ili u obliku kokedama. Da biste napravili kokedame, izvadite male božićne zvijezde iz njihovih posuda i omotajte korijensku balu mahovinom. Pričvrstite ih finom žicom i okačite na drvce. Savjet: temeljito zalijte korijenske bale biljaka prije omatanja mahovinom.

Ovako postavljene mini božićne zvijezde pažljivo zalijevajte odozgo ili ih pak stavite nakratko u posudu s mlakom vodom, no prije toga obavezno uklonite mahovinu s korijenove bale i zatim ju poslije natapanja ponovno vratite. Božićne zvijezde odličan su ukras i na poklonima. Savjet: rezane božićne zvijezde stavite najprije u cvjetnu cijev napunjenu vodom ili ih omotajte zelenom cvjetnom trakom. Kako biste zatvorili odrezane vrhove, stabljike na nekoliko sekundi uronite u vruću vodu (oko 60°C), a zatim u hladnu.

Malo drugačije božićno drvce

Ako ne želite kupiti božićno drvce, a volite miris jele ili smreke i prirodne materijale, imamo prijedlog.  Otiđite tamo gdje se prodaju božićna drvca i uzmite odbačene grane. U posudu najprije stavite granu ili neko tanje deblo da bude osovina vašem DIY drvcu, a potom formirajte okvir stožastog oblika od komada. Zatim zavežite grane za žičani okvir s više žice za namotavanje, napravite kokedame od božićne zvijezde i objesite ih na stablo pomoću užeta. Na kraju pričvrstite rezanu božićnu zvijezdu na vrh drvca u epruveti napunjenoj vodom. Za još savjeta i mnoštvo ideja za božićne dekoracije posjetite https://starsforeurope.com/hr/.  

Lifestyle

Požar! Kako ga nehotice možemo uzrokovati i što ako se u njemu nađemo

Pročitajte koje svakodnevne navike mogu nehotice izazvati požar i ugroziti sve oko vas

Svake godine s dolaskom ljetnih vrućina i suhih dana, Hrvatsku pogode brojni požari. I dok neke od njih izazovu prirodni uzroci poput udara groma, većinu ipak uzrokuje čovjek – i to najčešće nehotice. Zbog toga je važno znati kako svojim ponašanjem možemo spriječiti požar, ali i kako reagirati ako se nađemo u požarnom području.

Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu

Kako možemo nehotice izazvati požar?

Mnogi od nas ni ne pomisle da bi obična svakodnevna radnja mogla izazvati požar. Ipak, upravo zbog tih sitnica, svake godine gori na stotine hektara šuma, maslinika i poljoprivrednih površina, a ugroženi su i ljudski životi i domovi.

Bacanje opušaka kroz prozor automobila

Jedna od najopasnijih navika je bacanje opuška cigarete kroz prozor automobila. Dok vozimo autocestom ili lokalnim cestama kroz šumska i travnata područja, zapaljeni opušak pada na suhu travu uz rub ceste i vrlo lako izazove požar koji se širi velikom brzinom, osobito ako puše vjetar.

Roštiljanje i kampiranje

Ako volite kampirati ili roštiljati u prirodi, nikada nemojte ostaviti vatru bez nadzora, pa čak ni žar. Nakon što završite, dobro ugasite ostatke vatre ili roštilja vodom i zemljom. Provjerite rukom iznad pepela je li potpuno hladan. I najmanja iskra koju vjetar odnese na suhu travu može zapaliti požar.

Staklo koje može izazvati požar

Možda zvuči nevjerojatno, ali staklena boca ili komad stakla ostavljen u prirodi mogu izazvati požar. Na suncu staklo djeluje poput povećala – koncentrira zrake svjetlosti i zagrijava suhu travu ili lišće do točke samozapaljenja. Zato, čak i ako niste vi bacili bocu, dok šećete prirodom pokupite staklene predmete koje vidite i odložite ih u za to predviđene spremnike.

Spaljivanje korova i rad s motorima

Mnogi još uvijek spaljuju travu i korov u vrtovima i maslinicima, često bez dozvole. Dovoljno je malo vjetra i plamen se više ne može kontrolirati. Također, rad s kosilicama, trimerima i drugim motorima s unutarnjim izgaranjem na suhom terenu može stvoriti iskre koje zapale travu.

Kako reagirati ako se nađete u požarnom području?

Ako primijetite dim ili plamen u blizini, ne oklijevajte:

  • Nazovite 193 (vatrogasci) ili 112 (centar za hitne situacije) i jasno opišite lokaciju i što vidite.
  • Ako ste u vozilu, zatvorite prozore, ugasite ventilaciju i napustite područje u smjeru suprotnom od vatre.
  • Ako ste pješice, udaljite se od požara niz vjetar i prema otvorenom prostoru bez vegetacije.
  • Nemojte se vraćati po stvari niti pokušavati gasiti veliki požar sami.

Zašto je važno razmišljati unaprijed?

Požari ne uništavaju samo prirodu i domove. Oni mijenjaju mikroklimu područja, uništavaju tlo, biljke i životinje, a posljedice se osjećaju godinama kroz eroziju, poplave i smanjene poljoprivredne prinose. Osim toga, mnogi ljudi ostanu bez svojih domova, maslinika ili vinograda, a neki izgube i život.

Požari ne ostavljaju posljedice samo tijekom trenutka kada bukte. Njihovi učinci na prirodu traju godinama, ponekad i desetljećima. Kada vatra zahvati šumske i travnate površine, uništava biljni pokrov koji sprječava eroziju tla. Bez korijenja koje drži tlo, kiše ispiru zemlju, što dovodi do klizišta i smanjuje plodnost zemljišta.

Mnoge biljke i drveće potpuno nestaju s opožarenih područja, a povratak šumske vegetacije često traje desetljećima. U nekim slučajevima, zbog promjene mikroklime, određene vrste se više nikada ne vrate, čime se mijenja cijeli ekosustav.

Požari imaju razoran učinak i na životinje. Mnoge manje životinje, poput guštera, zmija, ježeva i kukaca, stradavaju u samom požaru jer nemaju vremena pobjeći. Veće životinje, iako uspiju pobjeći od vatre, ostaju bez hrane i skloništa te su prisiljene napustiti područje ili ugibaju od gladi i stresa. Dugoročno, požari smanjuju bioraznolikost područja, narušavaju prirodnu ravnotežu i ostavljaju trajne posljedice na cijeli živi svijet tog staništa.

Požar se ne događa nekome drugome. Dovoljan je jedan neugašeni opušak ili komad stakla na suncu da se cijelo ljeto pretvori u katastrofu. Zato razmišljajte o svojim postupcima, upozorite druge ako ih vidite u rizičnom ponašanju i, ako primijetite požar, odmah nazovite nadležne službe. Vaša brza reakcija može spasiti nečiji život.

Nastavite čitati

Lifestyle

Propuh: Istina ili mit?

Zašto se Hrvati toliko boje propuha i ima li znanstvenog razloga za strah?

„Zatvori ta vrata, napravit ćeš propuh!“ – rečenica koju su gotovo svi čuli barem jednom u životu. U mnogim hrvatskim domovima, propuh je proglašen gotovo smrtonosnom pojavom: izaziva glavobolju, bolove u vratu, upale uha, a možda čak i prehladu. No je li taj strah opravdan ili je riječ o mitu koji se prenosi generacijama?

Odakle Hrvatima strah od propuha?

Strah od propuha ima duboke korijene u narodnoj predaji, posebice na Balkanu, gdje je zdravlje često povezano s „hladnoćom koja ulazi u tijelo“. U doba kada nije bilo centralnog grijanja ni klimatizacije, nagli dotok hladnog zraka kroz otvorene prozore i vrata smatran je prijetnjom zdravlju – i to ne bez razloga. Ljudi su često sjedili oznojeni nakon fizičkog rada, a nagli udar svježeg zraka mogao je uzrokovati ukočenost mišića, što se doživljavalo kao „napad propuha“.

S vremenom je taj oprez prerastao u kulturološki refleks – sličan vjerovanju da ćeš se razboljeti ako ideš van s mokrom kosom ili sjediš na hladnom kamenu.

Kako rashladiti prostor bez klima uređaja?

Što se stvarno može dogoditi ako stojimo na propuhu

Znanost kaže: propuh sam po sebi nije opasan – to je samo strujanje zraka. No, može doći do lokalne iritacije mišića ili živaca ako dugo stojimo na mjestu gdje zrak direktno udara u tijelo, posebice vrat, leđa ili glavu. U tim slučajevima može se javiti:

  • Ukočenost vrata
  • Blaga upala uha ili sinusa kod osjetljivijih osoba
  • Prolazna glavobolja zbog napetosti mišića ili dehidracije

Ipak, u većini slučajeva riječ je o privremenim i blagim tegobama, a ne o ozbiljnoj prijetnji zdravlju.

Koji je propuh “najopasniji”?

Ako baš moramo rangirati, „najopasniji“ propuh bio bi onaj dugotrajan, direktan i hladan – primjerice kada sjedite više sati ispred otvorenog prozora ili na pragu između dvije otvorene strane. U takvim situacijama može doći do prehlađivanja određenog dijela tijela, posebice ako ste znojni ili umorni.

Također, kod djece, starijih osoba ili ljudi s kroničnim problemima s mišićima i zglobovima, treba biti nešto oprezniji.

Zašto nam propuh zapravo paše?

Unatoč svim strahovima, mnogi priznaju da nema ništa ugodnije od laganog povjetarca u pregrijanom prostoru. Razlog? Vjetar fizički miče sloj toplog zraka s površine kože, čime dolazi do hladnijeg osjećaja i lakšeg disanja. Taj efekt je sličan onome koji osjećamo kad se znojimo – zrak koji prolazi po koži ubrzava isparavanje i hladi nas.

Zato se osjećamo osvježeno, posebno ljeti kada stojimo na propuhu: on doslovno “skida” toplinu s nas i vraća energiju.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice