Lifestyle
Dejan Kljun: Umjetnik i biznismen koji za sebe kaže da je totalno van trenda
Dejana smo ovog puta posjetili na vrhu Vijesnika u njegovom ateljeu (odnosno ateljeima)

Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba. Školu za primijenjenu umjetnost
završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi
profesora Mire Vuce. 2021. završava doktorski studij kiparstva u Zagrebu na temu „Objekt
izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se restauracijom,
kiparstvom i slikarstvom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj.
Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg
izražavanja.
Možete se sjetiti kako ste započeli svoju slikarsku karijeru, a kada i kako ste se počeli baviti prodajom slika?
Počeo sam s idejom da je slikarstvo ipak ono što je moj posao, bez obzira na to što sam kipar. Kiparstvo mi je pri upisu na Akademiju bilo jednostavnije jer sam bio kipar i u primijenjenoj, pa sam više vjerovao da ću ući na Akademiju… Bojao sam se da možda neću upasti.
Međutim, slikarstvo mi je uvijek bilo nekako želja, tajna želja i od uvijek sam volio crtati i slikati. Ali mi je ono (slikarstvo) bliže danas nego kad sam završio Akademiju i kiparstvo.
Uglavnom, početak je bio jako težak, nakon Akademije sam krenuo sa stolarskim poslom, tu sam ja krenuo raditi nekakav namještaj, masiv, vrata, što, ne znam što, sve. Već sam ja imao iskustva sa stolarijom, i dobro je bilo, neka lovica je sjedala i tako dalje, međutim, vidio sam da
moram slikat. Vidio sam da me to interesira, da me jednostavno interesira velika forma, ekspresivni izraz i tako dalje. Manje više sam radio male formate tada, ali sam našao jednu rupu u tom našem sistemu – da ipak treba napraviti veće formate, i tako sam ja počeo sam sebi napinjati platna. Kako sam radio u stolariji nije bilo problem, sklepat letve, nategnut platna, impregnirati ih i krenut s bojama.
Nakon nekog vremena shvatio sam ono što tržište traži, da trebaju te jake ekspresivne boje, široki potez i tako dalje, da toga nema.
Nakon Murtića se zapravo nitko ozbiljno toga nije uhvatio. Ja sam tu uletio bez potpisa, znači gledao sam to kao robu, mene je iz početka uopće nije fasciniralo sve to s galerijama, gdje ćeš se progurati, hoćeš dobiti nekakvu nagradu, zapravo samo sam pratio srce. Uspio sam, krenule su se prodavati slike.

Kako ste tada dolazili do svojih kupaca?
Oni su došli do mene. Nekim čudom su oni dolazili do mene, nikakav marketing, nikakav
manager, nikakve galerije, ništa. Možda sam se na sajmovima pojavljivao, u smislu da sam
prezentirao. Ljudi bi došli, ja bih im ispričao što radim. Radim nakit, radim scenografiju, radim ovo, radim ono… Njima je to sve bilo dobro, ali sam ih usput i izlagao. Prijavljivao sam se u početku na sve moguće natječaje za galerije u sklopu HDLU-a i ove druge, samostalne, i tu sam dobio tih par termina koji su bili dobri. Napravio sam dobre izložbe i tih par izložba su me raketirale van orbite u smislu da sam dobio puno pažnje, pojavio sam se u tom jednom čudnom krugu ljudi gdje su svi bili izlizani.
Savršena slika za svaki životni prostor
Možete spomenuti jednu od tih izložba koja vam možda ostala najviše u sjećanju?
Aha, to je bila kiparska izložba u Galeriji VN. Da, kiparska izložba i cijelu galeriju sam obložio s tom glinom. Takva je bila ideja, ja sam to njima doslovno nacrtao dan prije roka i posla, bili su svi oduševljeni i tu sam upoznao Sunčicu Ostojić i ekipu iz Kontejnera i vidio sam da zapravo u stvari to što ja radim, uopće nije fora. Tradicionalno slikarstvo, kiparstvo, nisu ono što se traži, bar u tom krugu, nego da treba ići konceptualno, ono, s idejom. Prvo ideja, pa onda izvedba. Međutim, ok, taj dio sam izgurao, bilo je još divnih izložbi, bilo je prvih nagrada, sjajnih radova itd.
I to je tako, paralelno s tim sam slikao, slikao, slikao, dok nije došlo do toga da se slike stvarno
prodaju ozbiljno, znači da moram kupiti kubik letva, napiti platna, raditi serije po 10-20 slika.
O cijenama neću govoriti, cijene su iz početka bile kako se dogovoriš, ne može ti diktirati format ili način, slika je slika, može biti mala sličica, da ima nešto posebno u njoj, da ju ne želiš prodati, ili da ima toliko vrijednosti da ju ne možeš procijeniti. A ima i slika koje su dekorativne, koje spadaju u nekakav okvir razumne cijene koje možeš dati, na primjer taj format od 160 puta 125… Zamisliš ga na zid, zamisliš jednu prosječnu obitelj, hrvatsku, ili možda bolje stojeću, koliko bi oni odvojili za tu sliku, i to je uglavnom negdje oko tisuću eura.
Ja sam tada išao možda malo ispod cijene, a sad već moram i više naplatiti jer sam u među vremenu osim statusa i doktorirao i uložio puno u sebe i svoj rad. A onda s druge strane, morate pratiti generalno cijene na tržištu.

Što mislite kako ljudi konzumiraju umjetnost u Hrvatskoj?
Uglavnom ima sjajnih ljudi, Hrvata ili one koji žive ovdje, koji prate umjetnost, koji se interesiraju. Znači, stvarno sam bio fasciniran sa nekim kupcima koji su toliko dobro analizirali, toliko su znali ući u slikarstvu da se pitaš ono, dobro, odakle je sa njemu toliko znanje? Ili kako je moguće da… Mogu govoriti grupno, nije bio slučaj, bilo je na desetke, ne mogu reći na stotine, ali na desetke slučaja gdje su ljudi veliki ljubitelji, poznavatelji umjetnosti, kupuju, konzumiraju itd. A ima taj sloj koji apsolutno ništa ne kuži.
Jednostavno, umjetnost je za njih, ne zato što njih to ne interesira, nego ih je žrvanj života doveo do toga da oni nemaju percepciju o tome.
Što se tiče tržišta, ono je malo, pogotovo nama, ja više nisam tako mladi umjetnik, ali mladima je dosta uskraćeno. Ovisi se o institucijama, ovisi se o društvu u kojem se krećeš itd.
Hoće li te neko gurnuti, ili neće. Tako da, dosta je to sve skupa komplicirano. Dosta je teško danas živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj.
Ali mislim da ni vani nije drugačije, samo što ima više kapitala, veća je količina ljudi iz srednje klase, koji se to mogu priuštiti, veći je interes, pa onda svako si može nešto pokriti. Ali kod nas ima jako puno umjetnika, pogotovo mladih, imamo sada akademije doslovno u svakom manjem gradu, što nije dobro, ali ok. Dobro je možda za kadar koji se tamo zaposli, pa neko prima plaćicu itd.
Sve ima svoje. Ali ja sam uvijek za to da se specijalizira, da imamo deset specijalaca koji su negdje u svijetu, gdje se guraju se negdje po bitnim izložbama, pa da nešto donesu ovdje, nego da je to raspršeno na stotine patuljaka koji trčkaraju okolo i traže zlata.
Možete li reći da postoje trendovi u slikarstvu, i kako se vi s tim trendovima nosite?
Mislim, ja sam potpuno van trenda. Mene zanima lirska apstrakcija, to je ono u čemu sam našao ljubav, općenito apstraktno slikarstvo koje stalno otvara nove mogućnosti. A trendovi, ove koje ja vidim, oni su ni, kako bih rekao, slatkasti – ne bih rekao kičasti, zato što kič je sve ono što je dopadljivo, ima tu i nekakvog bad paintinga, ima ekspresije, ima hiperrealizma, svega, ali svega već viđenoga i možda čak i izlizanoga, tako da ne bi se tu “štel mešat”. To je jedno područje koje diktiraju ti centri umjetnosti, oni koji se s tim bave, koji ostavljaju to s strane, žive od toga, znači s tim mešetare.
A mislite li onda, da postoje neka korelacija između biznismena i slikara – kakve to veze ima?
Ja bih rekao da prosječan slikar treba napraviti jednu izvrsnu sliku godišnje, i onda imati adut u ruci, ali svakako bez nekakvog znanja o poslovanju, u smislu bavljenja financijskim sistemom i tako dalje, a ja meni to ne zanima, ja to radim iz ljubavi, ali kad dođe trenutak da moram zaraditi lovu, onda se obučim u bijelu košulju, stavim si cipelice, ušminkam se i onda moram glumiti. Po meni je puno teže raditi s ljudima, puno je teže raditi s financijama, gdje je glava ti je na panju cijelo vrijeme..
Gdje se danas mogu vidjeti vaši radovi? Imate li neku web stranicu preko koje kupci mogu kupiti vaše radove?
Art Zagreb je sigurno mjesto gdje sam već nekoliko godina i gdje se jedino izlažem jer sam shvatio da me ne treba biti posvuda. Pa ne znam, evo sad je u hotelu Akademija, gore iznad Tkalče, tamo su mi postavljene slike i to već dugo jer je Ravnateljica odlučila neku ostanu, rekla je super su tkogod do u hotel, oduševljeni su s tim slikama.
Hvala vam puno na ovom ugodnom razgovoru!
Lifestyle
10 poznatih jahti koje su se “kupale” u hrvatskom moru
Pogledajte top 10 jahti viđenih uz Hvar, Dubrovnik i Skradin

Hrvatski Jadran posljednjih je godina postao nezaobilazna destinacija ne samo za nautičare i turiste, već i za svjetske milijardere i slavne osobe i poznate jahte. Ove morske vile, vrijedne stotine milijuna dolara, nerijetko se mogu vidjeti kako mirno plutaju ispred Hvara, Dubrovnika ili otoka Kornata.
Donosimo vam pregled deset najpoznatijih jahti koje su posljednjih godina viđene u hrvatskim vodama.
1. Koru – Jeff Bezos (2025)
Najveća privatna jedrilica na svijetu, vrijedna više od 500 milijuna dolara, pripada osnivaču Amazona. Koru je viđena kako plovi Jadranom za vrijeme Bezosovih odmora s partnericom Lauren Sánchez.
2. Rising Sun – David Geffen (2025)
Jedna od najpoznatijih jahti na svijetu, Rising Sun često se spominje u kontekstu Jadrana. Vlasnik je milijarder i glazbeni mogul David Geffen, a na njoj su boravili i Oprah Winfrey te Gayle King.
3. Kismet – (nekada u vlasništvu Shadida Khana) (2024–2025)
Ova luksuzna jahta duljine 95 metara nakratko je boravila uz hrvatsku obalu, a poznata je po raskošnom interijeru i čestim poznatim gostima. Danas nosi ime Whisper.
4. Dragonfly – Sergey Brin (do 2025)
Jedna od najbržih superjahti na svijetu, Dragonfly je viđena u sjevernom Jadranu. Njezin vlasnik je suosnivač Googlea.
5. Whisper – Eric Schmidt (2024–2025)
Bivši direktor Googlea Eric Schmidt boravio je na svojoj jahti Whisper u hrvatskim vodama i u blizini Monte Carla. Jahta je elegantna i tehnološki vrhunski opremljena.
6. Pelorus – (nekada u vlasništvu Romana Abramoviča) (redovito viđena)
Ova legendarna jahta, vrijedna više od 250 milijuna dolara, više je puta viđena u Jadranskom moru. Danas pripada drugim vlasnicima, no i dalje privlači pažnju gdje god se pojavi.
7. M’Brace – Michael Jordan (2025)
Jedan od najvećih sportaša svih vremena ljetovao je uz Krku i Skradin na jahti M’Brace, vrijednoj oko 150 milijuna dolara.
8. Privatna jahta Beyoncé i Jay-Z (2020)
Slavni glazbeni par uživao je u krstarenju relacijom Hvar–Dubrovnik. Fotografije s njihove luksuzne jahte obišle su svijet.
9. Lady Marina – Sergio Mantegazza (2022)
Švicarski milijarder Sergio Mantegazza viđen je 2022. na svojoj jahti Lady Marina, usidrenoj uz dalmatinsku obalu. Jahta duga 64 metra nudi luksuz u klasi najskupljih plovećih hotela.
10. Tom Cruise – privatna jahta (do 2025)
Holivudski glumac više je puta posjetio Hrvatsku na vlastitoj jahti, a najčešće se usidri kod Hvara i Dubrovnika.
Hrvatska obala očito je sve češći izbor za najbogatije ljude svijeta. Osim prirodnih ljepota i kristalno čistog mora, luksuzne marine i diskretan ugođaj čine Jadran idealnim mjestom za poznate jahte i njihove vlasnike.
Lifestyle
Oprez! Visoke temperature opasne su i za naše ljubimce
Visoke temperature mogu biti stresne, ali i kobne za naše četveronožne prijatelje

Dok ljudi spas od vrućina pronalaze ispod klima uređaja, u bazenu ili na plaži, naši kućni ljubimci ovise o nama i našim odlukama. Opasnost od izlaganja visokim temperaturama gotovo je jednaka za ljude i pse, a kod nekih pasmina rizici su još izraženiji. Zato je važno znati kako zaštititi psa od toplinskog udara – prije nego bude prekasno.
“Toplinski udar kod pasa može biti po život opasan, pogotovo kod molosoidnih pasmina s kratkom njuškom poput mopseva, francuskih i engleskih buldoga,” upozorava dr. med. vet. Bruno Ljolje.
7 načina kako se riješiti ‘mirisa psa’ iz svog doma
Zašto su neke pasmine osjetljivije?
Psi nemaju razvijen sustav hlađenja kao ljudi – oni se hlade isključivo dahtanjem. To nije dovoljno u ekstremnim uvjetima, a kod pasmina s kratkom njuškom zrak još teže prolazi.
“Dok pas s dugom njuškom ima šanse rashladiti se dahtanjem, kod kratkonjuških to često nije dovoljno. Zato su posebno osjetljivi na toplinu,” objašnjava veterinar.
Zato je važno da svaki vlasnik zna kako zaštititi psa od toplinskog udara, osobito ako ima pasminu koja spada u rizičnu skupinu.

Kada i kako šetati psa?
Izbjegavajte šetnje usred dana. Idealno je psa izvoditi rano ujutro ili kasno navečer, kada su temperature niže i asfalt nije prevruć.
Savjeti:
- Nosite vodu sa sobom
- Dodajte nekoliko kocki leda u bočicu
- Šetajte u hladu
- Testirajte toplinu asfalta dlanom prije šetnje
“Pregrijan asfalt može izazvati opekline na šapama. Ako vam je vruće dlanom, i vašem psu je vruće šapama.”
Još jedan važan korak u tome kako zaštititi psa od toplinskog udara je osvijestiti koliko brzo pas može kolabirati – osobito ako je aktivan, ne odmara se ili je izložen suncu bez hlada.

Je li stan sigurno utočište?
U pravilu – da, ali i uvjeti u stanu su važni. Psi koji borave u klimatiziranim prostorima bolje podnose vrućinu.
“Ako imate klimu, ostavite je da radi. Ne mora hladiti na 18, dovoljno je 25 stupnjeva. Samo pazite da pas ne bude direktno ispred izvor puhanja.”
Ako nemate klima uređaj:
- Koristite rashladne prostirke
- Osigurajte hladne, tamne kutove
- Držite prozore zatvorenima kada je vani toplije nego unutra
I u ovom slučaju važno je znati kako zaštititi psa od toplinskog udara, prilagođavanjem unutarnjih uvjeta njegovim potrebama.

Idealna temperatura ovisi o pasmini
Nije svim psima jednako ugodno na istoj temperaturi. Kratkodlaki hrtovi vole toplinu, dok polarne pasmine poput haskija ili bernardinaca teže podnose više temperature.
“Dlaka psa ga štiti i od hladnoće i od vrućine. Ali dugodlaki psi ipak trebaju hladniji prostor – za neke je optimalna temperatura i oko 18 stupnjeva.”
Znati kako zaštititi psa od toplinskog udara znači razumjeti njegove prirodne karakteristike i prilagoditi mu prostor.

Kupanje i rashlađivanje
Neki psi obožavaju more i rado skaču u valove, dok se drugi boje vode. U oba slučaja, važno je osigurati mogućnost rashlađivanja.
Ako pas ne voli more:
- Polako ga navikavajte
- Koristite mokre ručnike ili obloge
- Držite ga podalje od direktnog sunca
- Izbjegavajte plaže u najtoplijem dijelu dana
“Psi koji se boje vode mogu se rashladiti ručnicima natopljenim u hladnu vodu – ili jednostavno ostankom u hladu.”
Rashlađivanje je jedan od najvažnijih elemenata u praksi, pogotovo kada boravite vani.

Prilagodite svoju rutinu i uživajte u ljetu
Ljeto može biti ugodno i za vas i za vašeg psa – ali samo ako pravovremeno reagirate i prilagodite rutinu vremenskim uvjetima. Svaka pasmina ima svoje specifičnosti, pa informirajte se o potrebama svog ljubimca i osigurajte mu sigurno, hladno utočište.