Lifestyle
Dejan Kljun: Umjetnik i biznismen koji za sebe kaže da je totalno van trenda
Dejana smo ovog puta posjetili na vrhu Vijesnika u njegovom ateljeu (odnosno ateljeima)
Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba. Školu za primijenjenu umjetnost
završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi
profesora Mire Vuce. 2021. završava doktorski studij kiparstva u Zagrebu na temu „Objekt
izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se restauracijom,
kiparstvom i slikarstvom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj.
Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg
izražavanja.
Možete se sjetiti kako ste započeli svoju slikarsku karijeru, a kada i kako ste se počeli baviti prodajom slika?
Počeo sam s idejom da je slikarstvo ipak ono što je moj posao, bez obzira na to što sam kipar. Kiparstvo mi je pri upisu na Akademiju bilo jednostavnije jer sam bio kipar i u primijenjenoj, pa sam više vjerovao da ću ući na Akademiju… Bojao sam se da možda neću upasti.
Međutim, slikarstvo mi je uvijek bilo nekako želja, tajna želja i od uvijek sam volio crtati i slikati. Ali mi je ono (slikarstvo) bliže danas nego kad sam završio Akademiju i kiparstvo.
Uglavnom, početak je bio jako težak, nakon Akademije sam krenuo sa stolarskim poslom, tu sam ja krenuo raditi nekakav namještaj, masiv, vrata, što, ne znam što, sve. Već sam ja imao iskustva sa stolarijom, i dobro je bilo, neka lovica je sjedala i tako dalje, međutim, vidio sam da
moram slikat. Vidio sam da me to interesira, da me jednostavno interesira velika forma, ekspresivni izraz i tako dalje. Manje više sam radio male formate tada, ali sam našao jednu rupu u tom našem sistemu – da ipak treba napraviti veće formate, i tako sam ja počeo sam sebi napinjati platna. Kako sam radio u stolariji nije bilo problem, sklepat letve, nategnut platna, impregnirati ih i krenut s bojama.
Nakon nekog vremena shvatio sam ono što tržište traži, da trebaju te jake ekspresivne boje, široki potez i tako dalje, da toga nema.
Nakon Murtića se zapravo nitko ozbiljno toga nije uhvatio. Ja sam tu uletio bez potpisa, znači gledao sam to kao robu, mene je iz početka uopće nije fasciniralo sve to s galerijama, gdje ćeš se progurati, hoćeš dobiti nekakvu nagradu, zapravo samo sam pratio srce. Uspio sam, krenule su se prodavati slike.
Kako ste tada dolazili do svojih kupaca?
Oni su došli do mene. Nekim čudom su oni dolazili do mene, nikakav marketing, nikakav
manager, nikakve galerije, ništa. Možda sam se na sajmovima pojavljivao, u smislu da sam
prezentirao. Ljudi bi došli, ja bih im ispričao što radim. Radim nakit, radim scenografiju, radim ovo, radim ono… Njima je to sve bilo dobro, ali sam ih usput i izlagao. Prijavljivao sam se u početku na sve moguće natječaje za galerije u sklopu HDLU-a i ove druge, samostalne, i tu sam dobio tih par termina koji su bili dobri. Napravio sam dobre izložbe i tih par izložba su me raketirale van orbite u smislu da sam dobio puno pažnje, pojavio sam se u tom jednom čudnom krugu ljudi gdje su svi bili izlizani.
Savršena slika za svaki životni prostor
Možete spomenuti jednu od tih izložba koja vam možda ostala najviše u sjećanju?
Aha, to je bila kiparska izložba u Galeriji VN. Da, kiparska izložba i cijelu galeriju sam obložio s tom glinom. Takva je bila ideja, ja sam to njima doslovno nacrtao dan prije roka i posla, bili su svi oduševljeni i tu sam upoznao Sunčicu Ostojić i ekipu iz Kontejnera i vidio sam da zapravo u stvari to što ja radim, uopće nije fora. Tradicionalno slikarstvo, kiparstvo, nisu ono što se traži, bar u tom krugu, nego da treba ići konceptualno, ono, s idejom. Prvo ideja, pa onda izvedba. Međutim, ok, taj dio sam izgurao, bilo je još divnih izložbi, bilo je prvih nagrada, sjajnih radova itd.
I to je tako, paralelno s tim sam slikao, slikao, slikao, dok nije došlo do toga da se slike stvarno
prodaju ozbiljno, znači da moram kupiti kubik letva, napiti platna, raditi serije po 10-20 slika.
O cijenama neću govoriti, cijene su iz početka bile kako se dogovoriš, ne može ti diktirati format ili način, slika je slika, može biti mala sličica, da ima nešto posebno u njoj, da ju ne želiš prodati, ili da ima toliko vrijednosti da ju ne možeš procijeniti. A ima i slika koje su dekorativne, koje spadaju u nekakav okvir razumne cijene koje možeš dati, na primjer taj format od 160 puta 125… Zamisliš ga na zid, zamisliš jednu prosječnu obitelj, hrvatsku, ili možda bolje stojeću, koliko bi oni odvojili za tu sliku, i to je uglavnom negdje oko tisuću eura.
Ja sam tada išao možda malo ispod cijene, a sad već moram i više naplatiti jer sam u među vremenu osim statusa i doktorirao i uložio puno u sebe i svoj rad. A onda s druge strane, morate pratiti generalno cijene na tržištu.
Što mislite kako ljudi konzumiraju umjetnost u Hrvatskoj?
Uglavnom ima sjajnih ljudi, Hrvata ili one koji žive ovdje, koji prate umjetnost, koji se interesiraju. Znači, stvarno sam bio fasciniran sa nekim kupcima koji su toliko dobro analizirali, toliko su znali ući u slikarstvu da se pitaš ono, dobro, odakle je sa njemu toliko znanje? Ili kako je moguće da… Mogu govoriti grupno, nije bio slučaj, bilo je na desetke, ne mogu reći na stotine, ali na desetke slučaja gdje su ljudi veliki ljubitelji, poznavatelji umjetnosti, kupuju, konzumiraju itd. A ima taj sloj koji apsolutno ništa ne kuži.
Jednostavno, umjetnost je za njih, ne zato što njih to ne interesira, nego ih je žrvanj života doveo do toga da oni nemaju percepciju o tome.
Što se tiče tržišta, ono je malo, pogotovo nama, ja više nisam tako mladi umjetnik, ali mladima je dosta uskraćeno. Ovisi se o institucijama, ovisi se o društvu u kojem se krećeš itd.
Hoće li te neko gurnuti, ili neće. Tako da, dosta je to sve skupa komplicirano. Dosta je teško danas živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj.
Ali mislim da ni vani nije drugačije, samo što ima više kapitala, veća je količina ljudi iz srednje klase, koji se to mogu priuštiti, veći je interes, pa onda svako si može nešto pokriti. Ali kod nas ima jako puno umjetnika, pogotovo mladih, imamo sada akademije doslovno u svakom manjem gradu, što nije dobro, ali ok. Dobro je možda za kadar koji se tamo zaposli, pa neko prima plaćicu itd.
Sve ima svoje. Ali ja sam uvijek za to da se specijalizira, da imamo deset specijalaca koji su negdje u svijetu, gdje se guraju se negdje po bitnim izložbama, pa da nešto donesu ovdje, nego da je to raspršeno na stotine patuljaka koji trčkaraju okolo i traže zlata.
Možete li reći da postoje trendovi u slikarstvu, i kako se vi s tim trendovima nosite?
Mislim, ja sam potpuno van trenda. Mene zanima lirska apstrakcija, to je ono u čemu sam našao ljubav, općenito apstraktno slikarstvo koje stalno otvara nove mogućnosti. A trendovi, ove koje ja vidim, oni su ni, kako bih rekao, slatkasti – ne bih rekao kičasti, zato što kič je sve ono što je dopadljivo, ima tu i nekakvog bad paintinga, ima ekspresije, ima hiperrealizma, svega, ali svega već viđenoga i možda čak i izlizanoga, tako da ne bi se tu “štel mešat”. To je jedno područje koje diktiraju ti centri umjetnosti, oni koji se s tim bave, koji ostavljaju to s strane, žive od toga, znači s tim mešetare.
A mislite li onda, da postoje neka korelacija između biznismena i slikara – kakve to veze ima?
Ja bih rekao da prosječan slikar treba napraviti jednu izvrsnu sliku godišnje, i onda imati adut u ruci, ali svakako bez nekakvog znanja o poslovanju, u smislu bavljenja financijskim sistemom i tako dalje, a ja meni to ne zanima, ja to radim iz ljubavi, ali kad dođe trenutak da moram zaraditi lovu, onda se obučim u bijelu košulju, stavim si cipelice, ušminkam se i onda moram glumiti. Po meni je puno teže raditi s ljudima, puno je teže raditi s financijama, gdje je glava ti je na panju cijelo vrijeme..
Gdje se danas mogu vidjeti vaši radovi? Imate li neku web stranicu preko koje kupci mogu kupiti vaše radove?
Art Zagreb je sigurno mjesto gdje sam već nekoliko godina i gdje se jedino izlažem jer sam shvatio da me ne treba biti posvuda. Pa ne znam, evo sad je u hotelu Akademija, gore iznad Tkalče, tamo su mi postavljene slike i to već dugo jer je Ravnateljica odlučila neku ostanu, rekla je super su tkogod do u hotel, oduševljeni su s tim slikama.
Hvala vam puno na ovom ugodnom razgovoru!
Lifestyle
Kako prostor u kojem boravite utječe na vaše tijelo? Ergonomija prostora važnija je nego što mislite
Iako se ergonomija najčešće povezuje s radnim mjestom, njezin značaj daleko nadilazi ured i računalo…
Prostor u kojem boravimo ne utječe samo na estetiku i dojam doma, već i na naše zdravlje, raspoloženje i svakodnevno funkcioniranje. Upravo zato sve se više govori o tome koliko je važna ergonomija prostora, odnosno način na koji je prostor prilagođen čovjeku i njegovim navikama.
Evo kako interijer utječe na emocije
Iako se ergonomija najčešće povezuje s radnim mjestom, njezin značaj daleko nadilazi ured i računalo. Ona obuhvaća sve – od načina na koji sjedimo i radimo, do toga kako se krećemo kroz stan ili koristimo kuhinju.
“Ergonomija prostora znači da prostor svojim dimenzijama, oblicima i rasporedom omogućuje jednostavno i prirodno korištenje, bez nepotrebnog naprezanja tijela”, objašnjava dr. sc. Danijela Domljan, magistra dizajna.
Dugotrajno sjedenje kao najveći problem suvremenog života
Jedan od najvećih izazova današnjice je dugotrajno sjedenje. Većina ljudi provodi sate za računalom, često bez pauze i bez promjene položaja.
“Naše tijelo je dizajnirano za kretanje. Svako dugotrajno zadržavanje u istom položaju negativno djeluje na kralježnicu i zglobove”, upozorava fizioterapeut Ivan Golubiček.
Problem nije samo u trajanju sjedenja, već i u načinu na koji sjedimo.
Ako je sjedalo prenisko, koljena su previsoko postavljena, što stvara dodatni pritisak na kukove i donji dio leđa. Idealna pozicija podrazumijeva da su koljena i kukovi pod kutom od 90 stupnjeva, no takav položaj često nije praktičan za opuštanje ili gledanje televizije.
Zbog toga je važno pronaći ravnotežu između udobnosti i pravilnog držanja.
Kako urediti radno mjesto prema pravilima ergonomije prostora
Radno mjesto jedno je od ključnih mjesta gdje se ergonomija prostora najviše primjenjuje.
S obzirom na to da mnogi provode i do osam sati dnevno za računalom, nepravilno postavljen radni stol može brzo dovesti do problema.
“Najčešći problemi su bolovi u vratu, ramenima i leđima. Oni nastaju zbog nepravilne visine stola, položaja ekrana ili tipkovnice”, objašnjava Golubiček.
Ako je stol previsok, ramena se podižu, što stvara napetost u gornjem dijelu tijela. Ako je ekran predaleko ili preblizu, dolazi do naprezanja očiju i nepravilnog držanja vrata.
Stručnjaci preporučuju i redovite pauze tijekom rada.
“Kratke pauze, poput ustajanja, istezanja ili nekoliko čučnjeva, već su dovoljne da smanjimo opterećenje na tijelo.”
Aktivno sjedenje i promjena položaja
Ako većinu dana provodimo sjedeći, važno je da to bude tzv. aktivno sjedenje.
To znači da tijelo nije potpuno statično, već da su uključeni mali mišići koji održavaju stabilnost kralježnice.
Danas su sve popularniji stolovi koji omogućuju izmjenu između sjedećeg i stojećeg položaja.
No, važno je naglasiti da ni dugotrajno stajanje nije rješenje.
“Ne preporučuje se stajati osam sati jer to stvara dodatno opterećenje na zglobove i kralježnicu. Najbolje je izmjenjivati položaje i redovito se kretati”, kaže Golubiček.
Slična je situacija i s loptama za sjedenje koje su jedno vrijeme bile popularne. Iako potiču aktivno sjedenje, dugotrajno korištenje može uzrokovati naprezanje mišića.
Ergonomija prostora u kuhinji
Ergonomija nije važna samo u radnom prostoru – ona ima ključnu ulogu i u svakodnevnim aktivnostima, poput kuhanja.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
U kuhinji se često govori o takozvanom “radnom trokutu”, koji povezuje hladnjak, sudoper i štednjak. Takav raspored omogućuje učinkovitije kretanje i manje napora tijekom pripreme hrane.
Važna je i visina radne plohe.
“Standardi su se promijenili jer je prosječna visina ljudi porasla. Danas je visina radne plohe od 90 do 92 centimetra postala novi standard, dok je nekadašnjih 85 centimetara prenisko”, objašnjava Domljan.
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Nepravilna visina radne površine može dovesti do pogrbljenog držanja i naprezanja leđa, posebno ako se u kuhinji provodi više vremena.
Ergonomija prostora kao ulaganje u zdravlje
Iako se ponekad doživljava kao dodatni luksuz, ergonomija prostora zapravo je ulaganje u dugoročno zdravlje.
Prostor koji je prilagođen čovjeku omogućuje lakše kretanje, smanjuje naprezanje tijela i pozitivno utječe na svakodnevno funkcioniranje.
U konačnici, dom ne bi trebao biti samo estetski privlačan, već i funkcionalan i prilagođen stvarnim potrebama korisnika.
Zato ergonomija prestaje biti stručni pojam i postaje nužnost – jer način na koji koristimo prostor izravno utječe na kvalitetu života.
Česta pitanja o ergonomiji prostora
Što je ergonomija prostora?
Ergonomija prostora odnosi se na način na koji je prostor prilagođen čovjeku kako bi se koristio jednostavno, sigurno i bez nepotrebnog opterećenja tijela.
Zašto je ergonomija prostora važna?
Pravilno uređeni prostor smanjuje opterećenje na kralježnicu i zglobove, poboljšava produktivnost i smanjuje rizik od bolova u leđima, vratu i ramenima.
Kako pravilno urediti radno mjesto?
Radni stol i stolica trebaju biti prilagođeni visini tijela, ekran u razini očiju, a laktovi pod kutom od 90 stupnjeva. Važne su i redovite pauze i promjena položaja.
Koliko je štetno dugotrajno sjedenje?
Dugotrajno sjedenje negativno utječe na kralježnicu i zglobove, posebno ako se ne radi pauza. Preporučuje se ustajanje i kretanje svakih 30 do 60 minuta.
Koja je idealna visina kuhinjske radne plohe?
Danas se kao standard uzima visina od 90 do 92 centimetra, no idealna visina ovisi o visini osobe koja najčešće koristi kuhinju.
Bilje
Simbolika cvijeća – poklonite cvijet koji govori umjesto vas
Odaberite cvijet koji će savršeno izraziti vaše osjećaje – jer cvijeće nikada ne griješi
Cvijeće nikada nije samo dekoracija. Ono je poruka. Gesta. Emocija pretočena u boju i latice. Upravo zato simbolika cvijeća igra važnu ulogu kada biramo buket za nekoga tko nam je poseban.
Darujemo ga kada volimo, kada se želimo ispričati, kada slavimo uspjeh ili obilježavamo važne životne trenutke. No iza svakog cvijeta krije se značenje – a boja dodatno produbljuje njegovu poruku. Ako želite da vaš dar bude više od lijepog aranžmana, dobro je znati što zapravo poručujete.
Ovaj viralni TikTok trik održava vaše cvijeće svježim tjednima
Simbolika cvijeća kroz povijest: Tajni jezik emocija
Simbolika cvijeća razvila se još u viktorijansko doba, kada je darivanje buketa bilo svojevrsni tajni jezik ljubavi. U vremenu kada emocije nisu uvijek bile otvoreno izražavane, cvijeće je postalo diskretan, ali snažan način komunikacije.
Danas, iako živimo u otvorenijem društvu, simbolika cvijeća i dalje ima svoju važnost. Buket više nije samo estetski dodatak – on je pažljivo birana poruka.
Simbolika boja: Što poručujete odabirom nijanse?
Boja je često prvi element koji primijetimo, a upravo ona nosi snažnu emocionalnu poruku. Ako birate prema boji, evo osnovnih smjernica:
- Crveno cvijeće – ljubav, strast, životna energija
- Rozo i ljubičasto cvijeće – nježnost, mladost, divljenje
- Žuto cvijeće – radost, prijateljstvo, optimizam
- Narančasto cvijeće – ponos, energija, entuzijazam
- Zeleno cvijeće – razumijevanje, suosjećanje, harmonija
- Bijelo cvijeće – čistoća, nevinost, novi počeci
Kombinacijom boja dodatno se oblikuje poruka, pa je simbolika cvijeća često suptilna, ali vrlo snažna.
Najčešće vrste cvijeća i njihovo značenje
Osim boje, važna je i sama vrsta cvijeta. Evo što najčešće biramo – i što time poručujemo.
1. Ruže – bezvremenski simbol emocija
Ruže su klasik među cvijećem, a njihova simbolika cvijeća posebno je bogata.
- Crvena ruža – ljubav, strast, odanost
- Žuta ruža – prijateljstvo, sreća, energija
- Bijela ruža – čistoća, novi početak
- Roza ruža – zahvalnost, nježnost, divljenje
Cvjećarka aranžerka Ana Pevec ističe:
“Ruže su klasik – neovisno o boji, one predstavljaju život, ljepotu i ljubav. Ali boje produbljuju značenje. Crvena je ljubav i strast, žuta prijateljstvo i snagu, dok narančasta simbolizira ponos.”
2. Ljiljani – duhovnost i čistoća
Ljiljani simboliziraju čistoću, nevinost i duhovnost, zbog čega se često povezuju s važnim životnim prijelazima i svečanim prigodama.
3. Tulipani – iskrenost i toplina
Tulipani su jednostavni, ali snažni u poruci.
- Crveni tulipan – istinska ljubav
- Žuti tulipan – veselje i svjetlost
Idealni su za izražavanje iskrenih emocija bez pretjerane dramatičnosti.
4. Orhideje – snaga i elegancija
Orhideje simboliziraju egzotičnost, ljepotu, snagu i profinjenost. Njihova simbolika cvijeća često se veže uz divljenje i poštovanje.
5. Suncokreti – optimizam i energija
Suncokreti su simbol radosti, optimizma i pozitivne energije. Njihova prisutnost u prostoru unosi vedrinu i toplinu.
Cvijeće za svaku prigodu
Simbolika cvijeća posebno dolazi do izražaja kada buket prilagodimo situaciji.
Za ispriku, kombinacija bijelih ruža i ružičastih tulipana prenosi iskrenost i nježnost. Za nove početke, poput rođenja djeteta, biraju se bijele i nježne roza kombinacije koje simboliziraju čistoću i majčinsku toplinu.
Pevec dodaje kako simbolika cvijeća ima i osobnu dimenziju:
“Poznajete li osobu kojoj darujete cvijeće, birajte ono što voli. Time pokazujete da cijenite njezin ukus i stvarate najjači dojam.”
Zašto je važno poznavati simboliku cvijeća?
Poznavanje simbolike cvijeća pokazuje pažnju prema detaljima. Umjesto nasumičnog izbora, birate buket koji govori umjesto vas – jasno, ali nenametljivo.
Cvijeće je univerzalni jezik emocija. Ono može izraziti ljubav, zahvalnost, ispriku ili podršku bez ijedne izgovorene riječi.
Zato, kada sljedeći put budete birali buket, razmislite o poruci koju želite poslati. Odaberite cvijet koji će savršeno prenijeti vaše osjećaje – jer simbolika cvijeća nikada ne griješi.
Koji je vaš cvijet prema mjescu rođenja? Svaki od njih ima i posebno značenje
