Lifestyle
Dejan Kljun: Umjetnik i biznismen koji za sebe kaže da je totalno van trenda
Dejana smo ovog puta posjetili na vrhu Vijesnika u njegovom ateljeu (odnosno ateljeima)
Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba. Školu za primijenjenu umjetnost
završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi
profesora Mire Vuce. 2021. završava doktorski studij kiparstva u Zagrebu na temu „Objekt
izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se restauracijom,
kiparstvom i slikarstvom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj.
Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg
izražavanja.
Možete se sjetiti kako ste započeli svoju slikarsku karijeru, a kada i kako ste se počeli baviti prodajom slika?
Počeo sam s idejom da je slikarstvo ipak ono što je moj posao, bez obzira na to što sam kipar. Kiparstvo mi je pri upisu na Akademiju bilo jednostavnije jer sam bio kipar i u primijenjenoj, pa sam više vjerovao da ću ući na Akademiju… Bojao sam se da možda neću upasti.
Međutim, slikarstvo mi je uvijek bilo nekako želja, tajna želja i od uvijek sam volio crtati i slikati. Ali mi je ono (slikarstvo) bliže danas nego kad sam završio Akademiju i kiparstvo.
Uglavnom, početak je bio jako težak, nakon Akademije sam krenuo sa stolarskim poslom, tu sam ja krenuo raditi nekakav namještaj, masiv, vrata, što, ne znam što, sve. Već sam ja imao iskustva sa stolarijom, i dobro je bilo, neka lovica je sjedala i tako dalje, međutim, vidio sam da
moram slikat. Vidio sam da me to interesira, da me jednostavno interesira velika forma, ekspresivni izraz i tako dalje. Manje više sam radio male formate tada, ali sam našao jednu rupu u tom našem sistemu – da ipak treba napraviti veće formate, i tako sam ja počeo sam sebi napinjati platna. Kako sam radio u stolariji nije bilo problem, sklepat letve, nategnut platna, impregnirati ih i krenut s bojama.
Nakon nekog vremena shvatio sam ono što tržište traži, da trebaju te jake ekspresivne boje, široki potez i tako dalje, da toga nema.
Nakon Murtića se zapravo nitko ozbiljno toga nije uhvatio. Ja sam tu uletio bez potpisa, znači gledao sam to kao robu, mene je iz početka uopće nije fasciniralo sve to s galerijama, gdje ćeš se progurati, hoćeš dobiti nekakvu nagradu, zapravo samo sam pratio srce. Uspio sam, krenule su se prodavati slike.
Kako ste tada dolazili do svojih kupaca?
Oni su došli do mene. Nekim čudom su oni dolazili do mene, nikakav marketing, nikakav
manager, nikakve galerije, ništa. Možda sam se na sajmovima pojavljivao, u smislu da sam
prezentirao. Ljudi bi došli, ja bih im ispričao što radim. Radim nakit, radim scenografiju, radim ovo, radim ono… Njima je to sve bilo dobro, ali sam ih usput i izlagao. Prijavljivao sam se u početku na sve moguće natječaje za galerije u sklopu HDLU-a i ove druge, samostalne, i tu sam dobio tih par termina koji su bili dobri. Napravio sam dobre izložbe i tih par izložba su me raketirale van orbite u smislu da sam dobio puno pažnje, pojavio sam se u tom jednom čudnom krugu ljudi gdje su svi bili izlizani.
Savršena slika za svaki životni prostor
Možete spomenuti jednu od tih izložba koja vam možda ostala najviše u sjećanju?
Aha, to je bila kiparska izložba u Galeriji VN. Da, kiparska izložba i cijelu galeriju sam obložio s tom glinom. Takva je bila ideja, ja sam to njima doslovno nacrtao dan prije roka i posla, bili su svi oduševljeni i tu sam upoznao Sunčicu Ostojić i ekipu iz Kontejnera i vidio sam da zapravo u stvari to što ja radim, uopće nije fora. Tradicionalno slikarstvo, kiparstvo, nisu ono što se traži, bar u tom krugu, nego da treba ići konceptualno, ono, s idejom. Prvo ideja, pa onda izvedba. Međutim, ok, taj dio sam izgurao, bilo je još divnih izložbi, bilo je prvih nagrada, sjajnih radova itd.
I to je tako, paralelno s tim sam slikao, slikao, slikao, dok nije došlo do toga da se slike stvarno
prodaju ozbiljno, znači da moram kupiti kubik letva, napiti platna, raditi serije po 10-20 slika.
O cijenama neću govoriti, cijene su iz početka bile kako se dogovoriš, ne može ti diktirati format ili način, slika je slika, može biti mala sličica, da ima nešto posebno u njoj, da ju ne želiš prodati, ili da ima toliko vrijednosti da ju ne možeš procijeniti. A ima i slika koje su dekorativne, koje spadaju u nekakav okvir razumne cijene koje možeš dati, na primjer taj format od 160 puta 125… Zamisliš ga na zid, zamisliš jednu prosječnu obitelj, hrvatsku, ili možda bolje stojeću, koliko bi oni odvojili za tu sliku, i to je uglavnom negdje oko tisuću eura.
Ja sam tada išao možda malo ispod cijene, a sad već moram i više naplatiti jer sam u među vremenu osim statusa i doktorirao i uložio puno u sebe i svoj rad. A onda s druge strane, morate pratiti generalno cijene na tržištu.
Što mislite kako ljudi konzumiraju umjetnost u Hrvatskoj?
Uglavnom ima sjajnih ljudi, Hrvata ili one koji žive ovdje, koji prate umjetnost, koji se interesiraju. Znači, stvarno sam bio fasciniran sa nekim kupcima koji su toliko dobro analizirali, toliko su znali ući u slikarstvu da se pitaš ono, dobro, odakle je sa njemu toliko znanje? Ili kako je moguće da… Mogu govoriti grupno, nije bio slučaj, bilo je na desetke, ne mogu reći na stotine, ali na desetke slučaja gdje su ljudi veliki ljubitelji, poznavatelji umjetnosti, kupuju, konzumiraju itd. A ima taj sloj koji apsolutno ništa ne kuži.
Jednostavno, umjetnost je za njih, ne zato što njih to ne interesira, nego ih je žrvanj života doveo do toga da oni nemaju percepciju o tome.
Što se tiče tržišta, ono je malo, pogotovo nama, ja više nisam tako mladi umjetnik, ali mladima je dosta uskraćeno. Ovisi se o institucijama, ovisi se o društvu u kojem se krećeš itd.
Hoće li te neko gurnuti, ili neće. Tako da, dosta je to sve skupa komplicirano. Dosta je teško danas živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj.
Ali mislim da ni vani nije drugačije, samo što ima više kapitala, veća je količina ljudi iz srednje klase, koji se to mogu priuštiti, veći je interes, pa onda svako si može nešto pokriti. Ali kod nas ima jako puno umjetnika, pogotovo mladih, imamo sada akademije doslovno u svakom manjem gradu, što nije dobro, ali ok. Dobro je možda za kadar koji se tamo zaposli, pa neko prima plaćicu itd.
Sve ima svoje. Ali ja sam uvijek za to da se specijalizira, da imamo deset specijalaca koji su negdje u svijetu, gdje se guraju se negdje po bitnim izložbama, pa da nešto donesu ovdje, nego da je to raspršeno na stotine patuljaka koji trčkaraju okolo i traže zlata.
Možete li reći da postoje trendovi u slikarstvu, i kako se vi s tim trendovima nosite?
Mislim, ja sam potpuno van trenda. Mene zanima lirska apstrakcija, to je ono u čemu sam našao ljubav, općenito apstraktno slikarstvo koje stalno otvara nove mogućnosti. A trendovi, ove koje ja vidim, oni su ni, kako bih rekao, slatkasti – ne bih rekao kičasti, zato što kič je sve ono što je dopadljivo, ima tu i nekakvog bad paintinga, ima ekspresije, ima hiperrealizma, svega, ali svega već viđenoga i možda čak i izlizanoga, tako da ne bi se tu “štel mešat”. To je jedno područje koje diktiraju ti centri umjetnosti, oni koji se s tim bave, koji ostavljaju to s strane, žive od toga, znači s tim mešetare.
A mislite li onda, da postoje neka korelacija između biznismena i slikara – kakve to veze ima?
Ja bih rekao da prosječan slikar treba napraviti jednu izvrsnu sliku godišnje, i onda imati adut u ruci, ali svakako bez nekakvog znanja o poslovanju, u smislu bavljenja financijskim sistemom i tako dalje, a ja meni to ne zanima, ja to radim iz ljubavi, ali kad dođe trenutak da moram zaraditi lovu, onda se obučim u bijelu košulju, stavim si cipelice, ušminkam se i onda moram glumiti. Po meni je puno teže raditi s ljudima, puno je teže raditi s financijama, gdje je glava ti je na panju cijelo vrijeme..
Gdje se danas mogu vidjeti vaši radovi? Imate li neku web stranicu preko koje kupci mogu kupiti vaše radove?
Art Zagreb je sigurno mjesto gdje sam već nekoliko godina i gdje se jedino izlažem jer sam shvatio da me ne treba biti posvuda. Pa ne znam, evo sad je u hotelu Akademija, gore iznad Tkalče, tamo su mi postavljene slike i to već dugo jer je Ravnateljica odlučila neku ostanu, rekla je super su tkogod do u hotel, oduševljeni su s tim slikama.
Hvala vam puno na ovom ugodnom razgovoru!
Kreirajmo dom zajedno
Radionice za brže učenje pomažu školarcima da lakše pamte i postignu bolje rezultate u školi
Da bismo nešto naučili prije svega je potrebna volja, mir i tišina, a zatim i vještina kako to najlakše učiniti
Za učenje je prije svega potrebna volja, mir i tišina, ali i prava tehnika — bez nje se trud lako pretvori u sate čitanja bez rezultata. Dino Benedetti, voditelj radionica za brže učenje, za Dom na kvadrat otkriva koje metode doista djeluju.
Zašto djeci nedostaje struktura, a ne volja?
„Ono što nedostaje najvećoj populaciji djece danas jest, osim radnih navika, nekakva struktura kod učenja. Ne znaju što napraviti kad otvore knjigu, pa se to svede na čitanje, čitanje i čitanje”, objašnjava Benedetti. Posljedica je da dijete satima uči, a na ispitu dobije lošu ocjenu jer zapravo ne zna procijeniti je li gradivo stvarno usvojilo.
Koja metoda učenja stvarno djeluje?
“Metode pamćenja i učenja u suštini se zapravo ne razlikuju po dobi, razlikuju se samo primjeri koje dajemo djeci da bolje shvate o čemu se radi. Zato su metode učenja nama ljudima prirodne, to su sve metode temeljene na psihologiji, tako da su principi isti, ali kako ih treniramo je neki različiti način. Dakle, možda ćemo djetetu to sve prezentirati kroz nekakvu igru, kroz memory ili tako nešto, a već u starijoj dobi to možemo prezentirati na konkretnim primjerima.” pojašnjava Dino te dodaje kako postoji popularno istraživanje iz 2011., gdje su znanstvenici htjeli otkriti koja je poznata metoda učenja najefikasnija.
“I zapravo su testirali četiri načina učenja, čitanje, opetovano čitanje, mentalne mape za koje smo svi sigurno čuli i kratku provjeru nakon pročitanog. Svi kad ih pitam, misle da su mentalne mape sigurno pobijedile kao najbolji način, a zapravo se pokazalo da najbolji rezultat daje provjera nakon čitanja. Tako da ako dijete želi promijeniti jednu stvar, a da odmah dobije odlične rezultate, treba zamijeniti puno čitanja ispitivanjem. Čak i ako ne znamo gradivo, bolje je puno puta pogriješiti pa potražiti u knjizi točan odgovor. To će dati brže i bolje rezultate , a metoda je stvarno jednostavna .” ističe Dino.
Radionice ne otkrivaju čarobnu formulu koja će sve promijeniti već pomažu pojedincima različitih dobnih skupina da provjerenim metodama nauče brže pamtiti, što će rezultirati i lakšim učenjem.
Za svladavanje gradiva važan je fokusirani rad, ali i odmor
Više kratkih odmora tijekom učenja podiže koncentraciju i produktivnost, zato bi svakih 30 minuta trebalo uzeti 5 minutnu pauzu.
“Odmor može biti bilo što u smislu mentalnog odmora ali je bitno da je to neka aktivnost gdje se dijete može lako vratiti učenju. Jedan trivijalan primjer; upalim li film od dva sata tijekom svog odmora pa teško ću se odvojiti od njega. Ako se teško vraćamo za učenju, onda je bolje ne maknuti se sa stola dok traje taj odmor, ako možemo biti na mobitelu, pojesti sendvič, otići do wc-a, super ali nešto da bude dijete sigurno da će se vratit za 4 minute i 59 sekundi na učenje.” pojašnjava.
Psiholozi savjetuju da bi se uvijek trebalo učiti za stolom, u prozračenoj prostoriji sa što više dnevnog svjetla. Također, stol mora biti primjerene visine, a stolac ergonomski.
Petra Bizjak iz Lesnine zna i koliko je važno imati adekvatan stol. Lesnina u svom asortimanu nudi najrazličitije dimenzije stolova, ravne, kutne, prilagodljive po visini, po širini, može imati dodatke za kompjutere, tablete i slično. Tu su i dodatci za pospremanje, razne ladice i slično, što je važno jer znamo da je u manjim prostorima svaki dio za pospremanje dobrodošao.
Kako odabrati boju, namještaj i dekoracije za dječju sobu?
“Uz najrazličitije varijante radnih stolova, naravno da u našoj ponudi, za svaki od tih stolova, nudimo i radne stolice, znamo da je jako važno imati prilagođenu i točno za određenu osobu prilagođenu radnu stolicu, znači, ovisi naravno o dobi djeteta, o konstrukciji djeteta i stolu koji je već netko prethodno odabrao.” zaključuje.
Brže pamćenje novih informacija i adekvatna prostorija za učenje važni su čimbenici za odličan uspjeh na kraju školske godine.
Lifestyle
Koji je vaš cvijet prema mjescu rođenja? Svaki od njih ima i posebno značenje
Saznajte koji je vaš cvijet mjeseca rođenja i što taj cvijet simbolizira
Mnoge kulture vjeruju da mjesec u kojem ste rođeni može otkriti zanimljive osobine vaše osobnosti. Grčko-rimski zodijak temelji se na rasporedu zvijezda u trenutku vašeg rođenja, dok kineski zodijak slijedi lunarni kalendar. Uz to, svatko od nas ima svoj cvijet mjeseca rođenja, simbol koji ne samo da odražava mjesec, već i osobe rođene u tom periodu.
Cvijet mjeseca rođenja nudi vizualno privlačan način da slavite svoj mjesec, jer svaki od tih cvjetova odražava posebnu simboliku. Svaki mjesec ima dva cvijeta, glavni i sekundarni, odabrana prema vremenu kada cvatu. Smatra se da ti cvjetovi reflektiraju karakteristike ljudi rođenih u njihovim mjesecima.
1. Siječanj: Karanfili
Karanfili su simbol ljubavi i privrženosti, a njihov značenje povezano je s bojama latica. Crveni i ružičasti karanfili predstavljaju ljubav, dok žuti ukazuju na razočaranje i odbijanje. Ako su prugasti, to može ukazivati na žaljenje koje vas čeka u budućnosti.
Sekundarni cvijet: Visibaba
Visibaba je simbol nade i novih početaka, a povezuje se s grčkom božicom Perzefonom, čiji povratak iz podzemlja označava dolazak proljeća.
Biljke koje cvjetaju zimi: Unesite malo boje u svoj vrt
2. Veljača: Ljubičice
Ljubičice, simbol skromnosti, vjernosti i vječne ljubavi, glavni su cvijet mjeseca veljače. Njihove boje donose različite nijanse tih vrijednosti, a ljubičica je uvijek bila povezana s dubokim osjećajem odanosti i nevinošću.
Sekundarni cvijet: Perunika
Perunika je simbol mudrosti i hrabrosti, a povezuje se s grčkom božicom duge. Također nosi simboliku ponovnog rođenja, zbog cvatnje u proljeće, kad se slavi uskrsnuće.
3. Ožujak: Narcisi
Narcisi, jedan od prvih cvjetova proljeća, simboliziraju ponovni početak i nadu. Pokloniti nekome samo jedan cvijet smatra se lošom srećom, pa je bolje darovati cijeli buket.
Sekundarni cvijet: Sakura
Sakura, poznata i kao japanski trešnjin cvijet, simbolizira obnovu i optimizam. Ovaj cvijet mjeseca rođenja odražava simboliku proljeća i nove nade.
4. Travanj: Tratinčica
Tratinčica, simbol prijateljstva i čistoće, od davnina je bila povezana s ljubavlju i povjerenjem. Za nordijske narode, tratinčica je bila znak ljepote i plodnosti.
Sekundarni cvijet: Tulipan
Tulipan, nacionalni cvijet Nizozemske, simbolizira ljubav, slavu i bogatstvo. Poklanjanje tulipana bilo je simbol prosperiteta u prošlim vremenima.
Vrijeme je za sadnju lukovica tulipana – pratite ove jednostavne korake
5. Svibanj: Đurđica
Đurđica, koja brzo raste i prekriva polja, simbolizira slatkoću i čistoću. Ujedno označava povratak sreće i proljeća, premda je otrovna i za ljude i za životinje.
Sekundarni cvijet: Glog
Glogovi cvjetovi simboliziraju optimizam i sreću koju svibanj donosi, dok imaju i dugu povijest u medicinskoj primjeni.
6. Lipanj: Ruža
Ruža, bez obzira na vrstu, simbolizira ljubav. Crvene ruže označavaju strastvenu ljubav, dok žute ruže simboliziraju prijateljstvo. U Rimskom carstvu ruže su bile simbol smrti i ponovnog rođenja.
Sekundarni cvijet: Orlovi nokti
Orlovi nokti, s ukusom i mirisom, simboliziraju trajne ljubavne odnose i prijateljstvo.
7. Srpanj: Kokotić
Kokotić, unatoč svojoj otrovnosti, ima simboliku pozitivnosti i posvećenosti. U viktorijanskoj eri, ove cvjetove su sadili kao zaštitu od duhova.
Sekundarni cvijet: Lokvanj
Lokvanj, koji cvjeta s izlaskom sunca, simbolizira ponovni početak i obnovu.
8. Kolovoz: Gladiola
Gladiola, simbol časti i pobjede, bila je darovana pobjednicima gladijatorima. Ovaj cvijet mjeseca rođenja odražava moralnu snagu i odanost.
Sekundarni cvijet: Mak
Mak, simbolizirajući sanjivost i zaborav, koristi se za sjećanje na vojnike poginule u borbi.
9. Rujan: Zvjezdan
Zvjezdan, nekoć simbol revolucije, sada je često korišten za odavanje počasti poginulim vojnicima. Ovaj cvijet mjeseca rođenja također simbolizira mudrost i ljepotu.
Sekundarni cvijet: Jutarnja slava
Jutarnja slava, poznata po svom ljekovitom svojstvu, također simbolizira prolaznu ljepotu života i neuzvraćenu ljubav.
10. Listopad: Neven
Neven je simbol smrti, tuge i dolaska zime, ali također nosi svjetlost u tami, zbog svoje zlatne boje. Ovaj cvijet mjeseca rođenja često se koristi u vjenčanjima i svečanim prigodama.
Sekundarni cvijet: Kozmos
Kozmos simbolizira ravnotežu i unutarnji mir, a bio je omiljen među starim Majama zbog svoje ljepote i ljekovitih svojstava.
11. Studeni: Krizantema
Krizanteme simboliziraju lojalnost, prijateljstvo i radost, te su nacionalni cvijet Japana. U kineskoj tradiciji, krizanteme mogu produljiti život.
Sekundarni cvijet: Božur
Božur simbolizira strast i visoke emocije, a koristi se za izražavanje želje za sretnim i dugim životom.
12. Prosinac: Božikovina
Božikovina, često korištena u blagdanskim dekoracijama, simbolizira zaštitu, sreću i dobrohotnost. Ovaj cvijet mjeseca rođenja odražava blagdanski duh radosti.
Sekundarni cvijet: Narcis
Narcis simbolizira čistoću i bezuvjetnu ljubav, a darivanje ovog cvijeta nosi poruku “Ti si onaj pravi.”
