Arhitektura i dizajn
“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”
Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?
Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.
Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?
Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu
Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako.
Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav.
Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?
Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli.
Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?
Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci.
Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.
Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri.
Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija.
I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja.
Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo.
Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu
Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno.
Ban centar
Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje.
Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.
Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi
Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu.
Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?
Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo.
Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
Stilovi u arhitekturi
Francuski chic: stil koji se ne planira, nego živi
Baš kao i stil odijevanja Francuskinja, i francuski chic u uređenju doma djeluje spontano, pomalo nehajno, kao da je sve na svom mjestu bez previše razmišljanja. No iza tog dojma ležerne elegancije krije se suptilna vještina — ona koja se ne uči preko noći i ne dolazi u paketu s trendovima sezone. To je stil koji se gradi s vremenom, s iskustvom i s osobnim ukusom koji se ne boji ostati dosljedan sam sebi.
To je onaj stil kojem se često divimo dok gledamo francuske filmove ili serije smještene u Pariz — interijeri koji izgledaju nenametljivo elegantno, pomalo neuredno, ali savršeno živo. Bilo da je riječ o pariškim stanovima kakve viđamo u popularnim serijama poput Emily in Paris, ili u klasicima francuske kinematografije, ti prostori uvijek ostavljaju dojam doma koji se ne trudi impresionirati, a ipak ostaje urezan u pamćenje. Francuski chic ne nastaje listanjem kataloga niti kupnjom kompleta namještaja. On se, poput osobnog stila, ne može isforsirati. To je dom koji se slaže godinama: kroz komade pronađene na putovanjima, naslijeđene antikvitete koji nose obiteljsku povijest i detalje koji možda nisu savršeni, ali su autentični.
Mediteranski stil uređenja doma – sve što trebate znati
Kombinacija starog i novog — La vie racontée
Francuski chic prepoznatljiv je po vještom spajanju antiknih i suvremenih komada. Starinski stol uz modernu lampu, bakina vaza ispod minimalističkog lustera ili klasična slika uz sofu čistih linija stvaraju prostor koji nije vezan uz jedno vrijeme, već se razvija zajedno s vlasnicima. Stari predmeti unose patinu i osjećaj kontinuiteta, dok moderni elementi donose svježinu i ravnotežu. Upravo ta mješavina daje interijeru karakter i toplinu — osjećaj doma koji izgleda osobno, slojevito i nenametljivo elegantno, baš poput francuskog stila odijevanja.
Umjetnost i priča u detaljima
U francuskom domu umjetnost nikada nije tek dekoracija. Umjetničke slike, grafike na zidovima, starinski gramofon, zbirke knjiga ili mali suveniri s putovanja služe kao tihi pripovjedači — otkrivaju ukus, interese i iskustva onih koji u prostoru žive. Zidovi često nisu savršeno simetrični, a police ne slijede stroga pravila, no upravo u toj opuštenosti leži njihov šarm. Francuzi ne teže galerijskoj savršenosti, već osobnom izrazu. Umjetnost se bira intuitivno, često s emocijom, a ne prema aktualnim trendovima. Slika kupljena na putovanju, fotografija s buvljaka ili grafika lokalnog umjetnika imaju jednaku vrijednost kao i skupi komadi — jer ono što ih povezuje jest priča. U francuskom chic interijeru svaki predmet ima razlog zašto je tu. Nije važno koliko je vrijedan, već što predstavlja. Upravo ti detalji prostoru daju dubinu, toplinu i osjećaj doma koji se ne zaboravlja.
Svjetlo, prostor i osjećaj
Svjetlo ima jednu od glavnih uloga u francuskom chic interijeru. Veliki prozori, visoki stropovi i otvoreni tlocrti stvaraju osjećaj lakoće i prozračnosti, dok reflektirajući elementi poput velikih ogledala dodatno naglašavaju prirodnu svjetlost i vizualno proširuju prostor. Ogledala se često postavljaju promišljeno, ali bez stroge simetrije — kao da su oduvijek bila ondje. No svjetlost u francuskom domu nije samo funkcionalna, već i emocionalna. Ona prostoru daje toplinu, mekoću i osjećaj živosti. Umjesto jakih, hladnih izvora svjetla, prednost se daje ambijentalnoj rasvjeti: stolnim i podnim lampama, diskretnim zidnim svjetlima i toplim tonovima koji stvaraju ugodnu, intimnu atmosferu. Francuski chic ne teži savršeno osvijetljenom prostoru, već prostoru u kojem se dobro boravi. Svjetlo se prilagođava trenutku, raspoloženju i ritmu dana, čineći dom mjestom u koje se uvijek želite vratiti.
Važna uloga rasvjete: Kako odabrati idealnu prema stilu uređenja interijera?
Diskretan akcent boja
Francuski chic voli neutralnu paletu koja služi kao elegantna pozadina za slojevito uređenje: bijela, kremasta, bež i svijetlosiva stvaraju osjećaj prozračnosti i bezvremenosti. No prostor ne djeluje monotono — francuski interijer se odlikuje diskretnim akcentima boja koji dodaju karakter i toplinu. Puderaste nijanse, nježni pasteli, prigušeni plavi ili zemljani tonovi pojavljuju se kroz tekstile, ukrase ili umjetničke detalje, često u kombinaciji sa zlatnim, brončanim ili mramornim akcentima.
Ove boje nisu izabrane nasumično; one naglašavaju slojevitost prostora i ističu starinske komade, moderne dodatke i umjetničke predmete. Baš kao i u odijevanju Francuskinja, gdje neutralni kaput može biti uparen s maramom u boji ili decentnim nakitom, i ovdje svaka boja ima svoj suptilan razlog i priču, unoseći u prostor osjećaj elegancije bez truda.
Topli minimalizam osvaja interijere: Evo kako ga unijeti u svoj dom
Parketi s karakterom
U francuskim interijerima podovi nisu neutralna pozadina, već temelj cijelog prostora. Parketi, osobito oni postavljeni u riblju kost ili klasični chevron uzorak, nose snažan estetski i povijesni pečat. Tragovi korištenja, sitne ogrebotine i prirodna patina ne skrivaju se — naprotiv, oni se cijene jer prostoru daju autentičnost i osjećaj kontinuiteta.
Topli tonovi drva unose mekoću i ravnotežu, savršeno se nadopunjujući s neutralnim zidovima, starinskim komadima i modernim namještajem. Francuski chic ne traži savršeno nove podove, već one koji pričaju priču i izgledaju kao da su već vidjeli život. Baš kao i kvalitetne cipele u garderobi Francuskinje, dobar parket s godinama postaje samo ljepši — bezvremenski, pouzdan i uvijek elegantan.
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Antikna komoda uz suvremenu sofu, starinsko ogledalo iznad minimalističkog kamina ili vintage stolac pokraj modernog radnog stola — to su interijerske verzije savršeno krojenog kaputa nošenog preko traperica. Staro i novo ne suprotstavljaju se, već nadopunjuju, stvarajući prostor koji izgleda kao da se u njemu živi, a ne kao da je tek fotografiran za časopis.Upravo zato francuski chic nikada ne djeluje trendovski, ali je uvijek aktualan. To je stil koji ne pokušava impresionirati, već zavodi tiho — kroz detalje, patinu, osobni pečat i osjećaj doma koji se neprestano razvija. Poput garderobe Francuskinje, i ovaj interijer nosi onu rijetku kvalitetu: bezvremensku eleganciju s dozom ležernosti koja se ne može kopirati, već samo — živjeti.
