Lifestyle
Dejan Kljun: Umjetnik i biznismen koji za sebe kaže da je totalno van trenda
Dejana smo ovog puta posjetili na vrhu Vijesnika u njegovom ateljeu (odnosno ateljeima)

Dejan Kljun (1979., Rijeka), likovni je umjetnik iz Zagreba. Školu za primijenjenu umjetnost
završio je u Rijeci, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2004. u klasi
profesora Mire Vuce. 2021. završava doktorski studij kiparstva u Zagrebu na temu „Objekt
izvan prostorne perspektive — metafizika umjetničkog objekta“. Bavi se restauracijom,
kiparstvom i slikarstvom. Nekoliko puta je nagrađivan na skupnim izložbama u Hrvatskoj.
Član je HDLU-a i HZSU-a. Višestruko je izlagao od 2003., a restauraciju aktivno obavlja od 2006. Iako je akademski kipar, slikarstvom se bavi od 1999. i preferira ga zbog jednostavnijeg
izražavanja.
Možete se sjetiti kako ste započeli svoju slikarsku karijeru, a kada i kako ste se počeli baviti prodajom slika?
Počeo sam s idejom da je slikarstvo ipak ono što je moj posao, bez obzira na to što sam kipar. Kiparstvo mi je pri upisu na Akademiju bilo jednostavnije jer sam bio kipar i u primijenjenoj, pa sam više vjerovao da ću ući na Akademiju… Bojao sam se da možda neću upasti.
Međutim, slikarstvo mi je uvijek bilo nekako želja, tajna želja i od uvijek sam volio crtati i slikati. Ali mi je ono (slikarstvo) bliže danas nego kad sam završio Akademiju i kiparstvo.
Uglavnom, početak je bio jako težak, nakon Akademije sam krenuo sa stolarskim poslom, tu sam ja krenuo raditi nekakav namještaj, masiv, vrata, što, ne znam što, sve. Već sam ja imao iskustva sa stolarijom, i dobro je bilo, neka lovica je sjedala i tako dalje, međutim, vidio sam da
moram slikat. Vidio sam da me to interesira, da me jednostavno interesira velika forma, ekspresivni izraz i tako dalje. Manje više sam radio male formate tada, ali sam našao jednu rupu u tom našem sistemu – da ipak treba napraviti veće formate, i tako sam ja počeo sam sebi napinjati platna. Kako sam radio u stolariji nije bilo problem, sklepat letve, nategnut platna, impregnirati ih i krenut s bojama.
Nakon nekog vremena shvatio sam ono što tržište traži, da trebaju te jake ekspresivne boje, široki potez i tako dalje, da toga nema.
Nakon Murtića se zapravo nitko ozbiljno toga nije uhvatio. Ja sam tu uletio bez potpisa, znači gledao sam to kao robu, mene je iz početka uopće nije fasciniralo sve to s galerijama, gdje ćeš se progurati, hoćeš dobiti nekakvu nagradu, zapravo samo sam pratio srce. Uspio sam, krenule su se prodavati slike.

Kako ste tada dolazili do svojih kupaca?
Oni su došli do mene. Nekim čudom su oni dolazili do mene, nikakav marketing, nikakav
manager, nikakve galerije, ništa. Možda sam se na sajmovima pojavljivao, u smislu da sam
prezentirao. Ljudi bi došli, ja bih im ispričao što radim. Radim nakit, radim scenografiju, radim ovo, radim ono… Njima je to sve bilo dobro, ali sam ih usput i izlagao. Prijavljivao sam se u početku na sve moguće natječaje za galerije u sklopu HDLU-a i ove druge, samostalne, i tu sam dobio tih par termina koji su bili dobri. Napravio sam dobre izložbe i tih par izložba su me raketirale van orbite u smislu da sam dobio puno pažnje, pojavio sam se u tom jednom čudnom krugu ljudi gdje su svi bili izlizani.
Savršena slika za svaki životni prostor
Možete spomenuti jednu od tih izložba koja vam možda ostala najviše u sjećanju?
Aha, to je bila kiparska izložba u Galeriji VN. Da, kiparska izložba i cijelu galeriju sam obložio s tom glinom. Takva je bila ideja, ja sam to njima doslovno nacrtao dan prije roka i posla, bili su svi oduševljeni i tu sam upoznao Sunčicu Ostojić i ekipu iz Kontejnera i vidio sam da zapravo u stvari to što ja radim, uopće nije fora. Tradicionalno slikarstvo, kiparstvo, nisu ono što se traži, bar u tom krugu, nego da treba ići konceptualno, ono, s idejom. Prvo ideja, pa onda izvedba. Međutim, ok, taj dio sam izgurao, bilo je još divnih izložbi, bilo je prvih nagrada, sjajnih radova itd.
I to je tako, paralelno s tim sam slikao, slikao, slikao, dok nije došlo do toga da se slike stvarno
prodaju ozbiljno, znači da moram kupiti kubik letva, napiti platna, raditi serije po 10-20 slika.
O cijenama neću govoriti, cijene su iz početka bile kako se dogovoriš, ne može ti diktirati format ili način, slika je slika, može biti mala sličica, da ima nešto posebno u njoj, da ju ne želiš prodati, ili da ima toliko vrijednosti da ju ne možeš procijeniti. A ima i slika koje su dekorativne, koje spadaju u nekakav okvir razumne cijene koje možeš dati, na primjer taj format od 160 puta 125… Zamisliš ga na zid, zamisliš jednu prosječnu obitelj, hrvatsku, ili možda bolje stojeću, koliko bi oni odvojili za tu sliku, i to je uglavnom negdje oko tisuću eura.
Ja sam tada išao možda malo ispod cijene, a sad već moram i više naplatiti jer sam u među vremenu osim statusa i doktorirao i uložio puno u sebe i svoj rad. A onda s druge strane, morate pratiti generalno cijene na tržištu.

Što mislite kako ljudi konzumiraju umjetnost u Hrvatskoj?
Uglavnom ima sjajnih ljudi, Hrvata ili one koji žive ovdje, koji prate umjetnost, koji se interesiraju. Znači, stvarno sam bio fasciniran sa nekim kupcima koji su toliko dobro analizirali, toliko su znali ući u slikarstvu da se pitaš ono, dobro, odakle je sa njemu toliko znanje? Ili kako je moguće da… Mogu govoriti grupno, nije bio slučaj, bilo je na desetke, ne mogu reći na stotine, ali na desetke slučaja gdje su ljudi veliki ljubitelji, poznavatelji umjetnosti, kupuju, konzumiraju itd. A ima taj sloj koji apsolutno ništa ne kuži.
Jednostavno, umjetnost je za njih, ne zato što njih to ne interesira, nego ih je žrvanj života doveo do toga da oni nemaju percepciju o tome.
Što se tiče tržišta, ono je malo, pogotovo nama, ja više nisam tako mladi umjetnik, ali mladima je dosta uskraćeno. Ovisi se o institucijama, ovisi se o društvu u kojem se krećeš itd.
Hoće li te neko gurnuti, ili neće. Tako da, dosta je to sve skupa komplicirano. Dosta je teško danas živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj.
Ali mislim da ni vani nije drugačije, samo što ima više kapitala, veća je količina ljudi iz srednje klase, koji se to mogu priuštiti, veći je interes, pa onda svako si može nešto pokriti. Ali kod nas ima jako puno umjetnika, pogotovo mladih, imamo sada akademije doslovno u svakom manjem gradu, što nije dobro, ali ok. Dobro je možda za kadar koji se tamo zaposli, pa neko prima plaćicu itd.
Sve ima svoje. Ali ja sam uvijek za to da se specijalizira, da imamo deset specijalaca koji su negdje u svijetu, gdje se guraju se negdje po bitnim izložbama, pa da nešto donesu ovdje, nego da je to raspršeno na stotine patuljaka koji trčkaraju okolo i traže zlata.
Možete li reći da postoje trendovi u slikarstvu, i kako se vi s tim trendovima nosite?
Mislim, ja sam potpuno van trenda. Mene zanima lirska apstrakcija, to je ono u čemu sam našao ljubav, općenito apstraktno slikarstvo koje stalno otvara nove mogućnosti. A trendovi, ove koje ja vidim, oni su ni, kako bih rekao, slatkasti – ne bih rekao kičasti, zato što kič je sve ono što je dopadljivo, ima tu i nekakvog bad paintinga, ima ekspresije, ima hiperrealizma, svega, ali svega već viđenoga i možda čak i izlizanoga, tako da ne bi se tu “štel mešat”. To je jedno područje koje diktiraju ti centri umjetnosti, oni koji se s tim bave, koji ostavljaju to s strane, žive od toga, znači s tim mešetare.
A mislite li onda, da postoje neka korelacija između biznismena i slikara – kakve to veze ima?
Ja bih rekao da prosječan slikar treba napraviti jednu izvrsnu sliku godišnje, i onda imati adut u ruci, ali svakako bez nekakvog znanja o poslovanju, u smislu bavljenja financijskim sistemom i tako dalje, a ja meni to ne zanima, ja to radim iz ljubavi, ali kad dođe trenutak da moram zaraditi lovu, onda se obučim u bijelu košulju, stavim si cipelice, ušminkam se i onda moram glumiti. Po meni je puno teže raditi s ljudima, puno je teže raditi s financijama, gdje je glava ti je na panju cijelo vrijeme..
Gdje se danas mogu vidjeti vaši radovi? Imate li neku web stranicu preko koje kupci mogu kupiti vaše radove?
Art Zagreb je sigurno mjesto gdje sam već nekoliko godina i gdje se jedino izlažem jer sam shvatio da me ne treba biti posvuda. Pa ne znam, evo sad je u hotelu Akademija, gore iznad Tkalče, tamo su mi postavljene slike i to već dugo jer je Ravnateljica odlučila neku ostanu, rekla je super su tkogod do u hotel, oduševljeni su s tim slikama.
Hvala vam puno na ovom ugodnom razgovoru!

Rasvjeta je ključna za stvaranje atmosfere u prostoru, no poseban doživljaj unose i mirisi. O tome kako odabrati mirise za dom i otkud potječe tradicija mirisanja prostora govori Borut Mihalić.
Borut Mihalić, uz to što je stručnjak za mirise, istaknuti je hrvatski modni stilist i kritičar, poznat i kao voditelj emisije Shopping kraljica na RTL-u. U tom je showu vodio dvije sezone i snimio čak 180 epizoda, čime je postao prepoznatljivo lice hrvatske televizije.
Mirisi kroz povijest
„Mirisi za dom postoje otkad postoji i čovjek,“ kaže Mihalić. Prvi mirisi datiraju iz starog Egipta, gdje su se koristile mirisne smole prvenstveno za liturgijske obrede. Kasnije su mirisi postali dio svakodnevnog života – za mirisanje prostora, kuća i odaja.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Kako odabrati mirise za prostor?
Danas postoji niz proizvoda za mirisanje prostora, a svaki ima svoje prednosti:
1. Mirisne svijeće
Osim mirisa, svijeće unose i atmosferu svjetla. „Sa svijećom se treba brinuti – ne ostavljati je bez nadzora i redovito trimati fitilj, no ona donosi iznenadan i snažan miris u prostor,“ objašnjava Mihalić. Neke luksuzne svijeće, poput onih brenda Trudon, mirišu na krastavce, dajući prostoru osjećaj svježine i hladnoće, idealno za ljeto.

2. Difuzori s mirisnim štapićima
Popularni su zbog jednostavnosti. „Difuzori zahtijevaju minimalnu brigu, a miris koji otpuštaju je intimniji, ali kontinuiran,“ kaže Mihalić.
Mirisne svijeće i difuzori nisu samo funkcionalni proizvodi, već često i dekorativni objekti. Neke svijeće, poput onih iz suradnje s umjetnicom Lito, ručno su prekrivene 24-karatnim zlatom i postaju luksuzni detalji interijera. „Ljudi ponekad kupe svijeću zbog mirisa, a kasnije je koriste kao kutijicu za male predmete,“ dodaje Mihalić.



3. Parfemski sprejevi i ‘parfum guns’
Sprejevi brzo ispunjavaju prostor mirisom, dok tzv. parfum guns oslobađaju veliku količinu mirisnih aerosola odjednom, pogodni su za kongresne dvorane ili veće prostore.
4. Olfaktivne katalitičke lampe
Maurice Berger izumio je katalitičke lampe 1898. godine, a koristile su se za neutralizaciju neugodnih mirisa u prostorima poput kuhinja i mrtvačnica. Danas služe i za mirisanje prostora. „Fitilj se natopi tekućinom, zapali, ugasi nakon minute i tada počinje proces pročišćavanja i mirisanja prostora,“ pojašnjava Mihalić.

5. Mirisne kamene kamee
Koriste se u kombinaciji s malim lampicama. Dok vosak svijeće daje svjetlost, kamea se zagrijava i otpušta miris u prostor.
6. Japanski mirisni štapići
Za razliku od indijskih, nemaju drveni dio, već su cijeli mirisna masa. Tanje su izrade, a nakon što se zapale, polako tinjaju i otpuštaju miris.

7. Armenski papir (Papier d’Arménie)
Popularan u Francuskoj, a kod nas manje poznat. Papir se presavije poput harmonike, zapali i polako gori, osvježavajući prostor i neutralizirajući neugodne mirise.

Zašto je važno znati kako odabrati mirise za dom?
Mirisi snažno utječu na emocije i sjećanja. „Oni stvaraju atmosferu jednako snažno kao rasvjeta ili boja zida,“ ističe Mihalić. Bilo da odaberete svijeće s notama krastavca za ljetnu svježinu, difuzore za stalnu prisutnost mirisa ili katalitičku lampu za pročišćavanje zraka, važno je znati kako odabrati mirise za dom koji će prostoru dati osobnost i unijeti novu dimenziju u vaš životni stil.
Lifestyle
Požar! Kako ga nehotice možemo uzrokovati i što ako se u njemu nađemo
Pročitajte koje svakodnevne navike mogu nehotice izazvati požar i ugroziti sve oko vas

Svake godine s dolaskom ljetnih vrućina i suhih dana, Hrvatsku pogode brojni požari. I dok neke od njih izazovu prirodni uzroci poput udara groma, većinu ipak uzrokuje čovjek – i to najčešće nehotice. Zbog toga je važno znati kako svojim ponašanjem možemo spriječiti požar, ali i kako reagirati ako se nađemo u požarnom području.
Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu
Kako možemo nehotice izazvati požar?
Mnogi od nas ni ne pomisle da bi obična svakodnevna radnja mogla izazvati požar. Ipak, upravo zbog tih sitnica, svake godine gori na stotine hektara šuma, maslinika i poljoprivrednih površina, a ugroženi su i ljudski životi i domovi.
Bacanje opušaka kroz prozor automobila
Jedna od najopasnijih navika je bacanje opuška cigarete kroz prozor automobila. Dok vozimo autocestom ili lokalnim cestama kroz šumska i travnata područja, zapaljeni opušak pada na suhu travu uz rub ceste i vrlo lako izazove požar koji se širi velikom brzinom, osobito ako puše vjetar.
Roštiljanje i kampiranje
Ako volite kampirati ili roštiljati u prirodi, nikada nemojte ostaviti vatru bez nadzora, pa čak ni žar. Nakon što završite, dobro ugasite ostatke vatre ili roštilja vodom i zemljom. Provjerite rukom iznad pepela je li potpuno hladan. I najmanja iskra koju vjetar odnese na suhu travu može zapaliti požar.
Staklo koje može izazvati požar
Možda zvuči nevjerojatno, ali staklena boca ili komad stakla ostavljen u prirodi mogu izazvati požar. Na suncu staklo djeluje poput povećala – koncentrira zrake svjetlosti i zagrijava suhu travu ili lišće do točke samozapaljenja. Zato, čak i ako niste vi bacili bocu, dok šećete prirodom pokupite staklene predmete koje vidite i odložite ih u za to predviđene spremnike.
Spaljivanje korova i rad s motorima
Mnogi još uvijek spaljuju travu i korov u vrtovima i maslinicima, često bez dozvole. Dovoljno je malo vjetra i plamen se više ne može kontrolirati. Također, rad s kosilicama, trimerima i drugim motorima s unutarnjim izgaranjem na suhom terenu može stvoriti iskre koje zapale travu.

Kako reagirati ako se nađete u požarnom području?
Ako primijetite dim ili plamen u blizini, ne oklijevajte:
- Nazovite 193 (vatrogasci) ili 112 (centar za hitne situacije) i jasno opišite lokaciju i što vidite.
- Ako ste u vozilu, zatvorite prozore, ugasite ventilaciju i napustite područje u smjeru suprotnom od vatre.
- Ako ste pješice, udaljite se od požara niz vjetar i prema otvorenom prostoru bez vegetacije.
- Nemojte se vraćati po stvari niti pokušavati gasiti veliki požar sami.
Zašto je važno razmišljati unaprijed?
Požari ne uništavaju samo prirodu i domove. Oni mijenjaju mikroklimu područja, uništavaju tlo, biljke i životinje, a posljedice se osjećaju godinama kroz eroziju, poplave i smanjene poljoprivredne prinose. Osim toga, mnogi ljudi ostanu bez svojih domova, maslinika ili vinograda, a neki izgube i život.
Požari ne ostavljaju posljedice samo tijekom trenutka kada bukte. Njihovi učinci na prirodu traju godinama, ponekad i desetljećima. Kada vatra zahvati šumske i travnate površine, uništava biljni pokrov koji sprječava eroziju tla. Bez korijenja koje drži tlo, kiše ispiru zemlju, što dovodi do klizišta i smanjuje plodnost zemljišta.
Mnoge biljke i drveće potpuno nestaju s opožarenih područja, a povratak šumske vegetacije često traje desetljećima. U nekim slučajevima, zbog promjene mikroklime, određene vrste se više nikada ne vrate, čime se mijenja cijeli ekosustav.

Požari imaju razoran učinak i na životinje. Mnoge manje životinje, poput guštera, zmija, ježeva i kukaca, stradavaju u samom požaru jer nemaju vremena pobjeći. Veće životinje, iako uspiju pobjeći od vatre, ostaju bez hrane i skloništa te su prisiljene napustiti područje ili ugibaju od gladi i stresa. Dugoročno, požari smanjuju bioraznolikost područja, narušavaju prirodnu ravnotežu i ostavljaju trajne posljedice na cijeli živi svijet tog staništa.
Požar se ne događa nekome drugome. Dovoljan je jedan neugašeni opušak ili komad stakla na suncu da se cijelo ljeto pretvori u katastrofu. Zato razmišljajte o svojim postupcima, upozorite druge ako ih vidite u rizičnom ponašanju i, ako primijetite požar, odmah nazovite nadležne službe. Vaša brza reakcija može spasiti nečiji život.