Izbor urednice
Posudimo dobre navike od Finaca – sve dobrobiti saune
Blagdansko vrijeme period je kad u sebe htjeli ne htjeli, unosimo više toksina nego inače. Zbog toga je poželjno pozabaviti se detoksikacijom organizma. Pored vježbanja i unosa većih količina tekućine pri izbacivanju štetnih tvari može vam pomoći i sauna – tisućljetna tradicija opuštanja na visokim temperaturama.
U Finskoj postoji više sauna nego automobila
Blagodati toplih zračnih kupelji prepoznali su još stari Grci i Rimljani kad su se u davna vremena opuštali uz zagrijani kamen polijevajući ga vodom. Ipak, kad netko spomene saunu, mnogima će prva asocijacija najvjerojatnije biti Finska. To i ne čudi s obzirom na to da je riječ o državi s najbogatijom tradicijom opuštanja na visokim temperaturama.
I dok se kod nas još uvijek smatraju luksuzom, sauna u toj skandinavskoj zemlji ima više nego automobila. Vjerovali ili ne, na 5 i pol milijuna stanovnika, Finska broji čak tri milijuna sauna. Znaju li tamo nešto što mi ne znamo? Sasvim sigurno.
Brojne blagodati
Studije iz 2022. ukazuju da su najveće koristi vezane uz porast hormona rasta, uz porast heat shock proteina koji služe tome da se tijelo brani od kroničnih bolesti jer ulaskom u toplinu mi njih aktiviramo.
Nadalje, njihova funkcija je i relaksacija, opuštanje u sauni oslobađa nas stresa.
Također, studije pokazuju i to da povećana razina hormona rasta u tijelu ostaje i do nekoliko sati nakon što izađete iz saune. To koristi i sportašima, kao i ljudima koji žele usporiti gubitak mišićne mase, a koji se pak povezuje sa starenjem.
Korisna je i za mentalno zdravlje
No, zanimljivo je da Finci saune smatraju važnima ne samo za fizičko zdravlje, već i za mentalno. Koriste ih za povezivanje s bliskim osobama, a navodno sve važne poslovne odluke češće donose u sauni nego na sastancima. Većina Hrvata se njihovim blagodatima predaje tek u večernjim satima. I to za bolji san.
Važno je znati…
Ono što biste trebali znati prije nego što iskušate svoju sposobnost stoičkog podnošenja temperatura koje variraju od 70 do 100 stupnjeva Celzijevih jest da se toplini ne biste trebali izlagati predugo. Osnovno pravilo je da u sauni nikada ne ostajete duže od 30 minuta, a ako ste početnik, ne biste u njoj trebali boraviti duže od 10 do 15 minuta.
Isto tako, prije i za vrijeme boravka u sauni nije dobro opteretiti želudac teškom hranom. Između obroka i ulaska u saunu trebalo bi proći barem sat vremena. No u saunu nikako ne treba ući ni prazna želuca.
Ulazak u saunu ne bi trebao biti na tri sekunde nego bi se trebala naći neka optimalna temperatura koja čovjeku odgovara da ostane dovoljno dugo kako bi se počeo zaista i znojiti. Inače, detoksifikaciju u smislu tijela radi jetra. To što mi izlučujemo znoj van, to nije prava detoksifikacija u kliničkom smislu kako bi se reklo, jer to radi jetra, ali svakako pomaže jer znojenje je zdravo.
Postepeno povećavajte vrijeme provedeno u sauni
Bila vaša sauna finska, turska, blatna, infracrvena ili japanska, vrijeme boravka u njoj možete povećavati tek nakon privikavanja. Ono na što ne smijete zaboraviti jest da prije ulaska u saunu nije dovoljno piti samo vodu.
Nije dovoljno piti vodu jer voda sama po sebi nema to što je potrebno, to su, znači, šećer ili sol i ukoliko ljudi imaju problem sa hidratizacijom ili uzimanjem soli tijekom dana, preporuča se da uzimaju elektrolite posebno neposredno prije nego što ulaze u saunu jer naravno to može biti problematično, može doći do vrtoglavice, mučnine, slabosti, malaksalosti i to ne bi bila dobra stvar.
Na kraju treba napomenuti i to da se prije posjete sauni trebate konzultirati sa svojim liječnikom, posebice patite li od nekih kroničnih bolesti vezanih za krvožilni ili dišni sustav. Sauna može biti rizična za parove koji žele začeti dijete jer visoke temperature mogu imati negativan učinak na mušku plodnost, a ne preporučuju se ni trudnicama jer mogu dovesti do urođenih mana djeteta.
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
