Ako ste ove godine planirali ponijeti cvijeće za groblje svojih bližnjih, razmislite – koji cvijet zapravo nosite i što njime želite poručiti? Cvijeće na groblju nije samo ukras, ono je simbol ljubavi, sjećanja i zahvalnosti. Bilo da birate pravo ili umjetno, kupljeno ili vlastoručno složeno, ono govori više od riječi.

Jesensko razdoblje i blagdan Svih svetih uvijek nas potaknu da zastanemo i uredimo posljednje počivalište svojih voljenih. Neki to čine raskošnim aranžmanima, drugi jednostavnim grančicama i svijećom.

Simbolika boja i cvjetova: cvijet koji govori umjesto vas

Svaki cvijet nosi značenje. Od davnina se cvijećem izražavalo ono što se ne može reći riječima. Zato, kad birate buket ili sadnicu, vrijedi razmisliti o simbolici:

• Bijela boja označava mir, čistoću i spokoj – zato su bijele krizanteme, ljiljani ili ruže najčešći izbor.
• Crvena je boja ljubavi i vječne povezanosti – ruže, karanfili ili ciklame u crvenim tonovima simbol su dubokih osjećaja.
• Žuta unosi svjetlost i nadu – krizanteme ili neveni u toplim tonovima podsjećaju na zahvalnost i sjećanje.
• Ljubičasta nosi dostojanstvo i poštovanje – čest je izbor za groblja jer odražava tišinu i smirenost.

Zato, ako ove godine poželite nešto drugačije, pokušajte birati ne samo prema izgledu, već i prema emociji koju želite ostaviti.

Simbolika cvijeća – poklonite cvijet koji govori umjesto vas

Najčešće cvijeće za groblje

Na grobljima se obično sadi cvijeće koje može preživjeti razne vremenske uvjete – sunce, hladnoću, vjetar i povremenu sušu. Ipak, to ne znači da se mora odreći ljepote.

Krizanteme su najčešći izbor, osobito u listopadu i studenom. Njihove guste kuglaste cvjetne glavice simboliziraju vječnost i sjećanje. Lako ih je održavati – traže sunčano mjesto i redovito zalijevanje dok su u cvatu.

Ciklame su izvrsne za kasnu jesen. Uživaju u hladnijem vremenu, a njihovi elegantni cvjetovi u bijeloj, ružičastoj ili ljubičastoj boji unose dašak nježnosti u tmurne dane.

Begonije i pelargonije često se sade u toplijem dijelu godine – otporne su na sunce, ne traže puno njege i dugo zadržavaju boju.

Za one koji žele da grobno mjesto izgleda uredno tijekom cijele godine, dobar izbor su lavanda, bršljan, čuvarkuća i vinca minor (zimzelen) – biljke koje ne traže stalno obnavljanje i lijepo podnose zimu.

Ako grobno mjesto nije na direktnom suncu, pokušajte s vodenikama (Impatiens) ili hostama – dobro uspijevaju u sjeni i lako se održavaju.

Cvijeće u posudama i dugotrajni aranžmani

Za one koji se odlučuju za sadnju u posudama, najvažnije je birati cvijeće s čvrstim korijenom i dobrom otpornošću na vlagu i hladnoću. Ciklame, krizanteme i vrijesak (Erika) najčešće su biljke koje dobro uspijevaju u teglama.

Posude obavezno napunite kvalitetnim supstratom i dodajte sloj šljunka ili keramike na dno kako bi višak vode mogao otjecati. Redovito uklanjajte ocvale cvjetove – tako ćete produžiti cvatnju i održati uredan izgled.

Umjetno cvijeće za groblje: Praktično, dugotrajno i sve ljepše izrađeno

Iako su prirodne biljke uvijek prvi izbor, umjetno cvijeće posljednjih godina doživjelo je pravi estetski preporod. Kvalitetni materijali poput svile, lateksa i posebnih plastičnih vlakana daju mu gotovo prirodan izgled, a prednosti su očite:

• ne zahtijeva zalijevanje ni održavanje,
• otporno je na kišu, vjetar i sunce,
• može trajati mjesecima, pa i godinama.

Takvi se aranžmani mogu pronaći u gotovo svakoj cvjećarnici, trgovačkom centru ili online trgovini. Cijene se kreću od 10 do 40 eura, ovisno o veličini i materijalu, dok se prirodne krizanteme danas najčešće prodaju po 2 do 4 eura po komadu, a veći aranžmani mogu doseći i 50 eura.

Ako vam je proračun ograničen, ne brinite – vrijednost nije u cijeni, nego u pažnji. Jedna svijeća i skroman cvijet mogu imati isto značenje kao i raskošan aranžman.

Ideja za ovu godinu: Napravite vlastiti aranžman

Umjesto da kupite gotov, pokušajte napraviti aranžman sami. Potrebno vam je malo volje, par grančica i osnovno cvijeće.

Savjeti za izradu jednostavnog aranžmana:

1. Kao podlogu koristite zelene grančice (tuja, bor, čempres) – trajne su i daju volumen.
2. Dodajte nekoliko cvjetova različitih boja i visina – krizanteme, karanfile ili ruže.
3. Koristite spužvu za cvjećare (oasis) koja zadržava vlagu i produljuje svježinu cvijeća.
4. Ukrasite detaljima – šišarkama, suhim cvijećem ili trakicama u neutralnim tonovima.
5. Ako radite s umjetnim cvijećem, kombinirajte teksture (svila, plastika, suhe grančice) da aranžman izgleda prirodno.

Simbolika važnija od raskoši

Na kraju, kad stanete pred grob, shvatite da nije važno je li cvijeće bilo skupo, rijetko ili moderno. Važna je namjera – trenutak sjećanja, pogled, misao i pažnja. Cvijet, svijeća ili jednostavan aranžman samo su način da to izrazite.

Jer ljepota sjećanja ne mjeri se veličinom buketa, nego toplinom kojom pristupamo mjestu i uspomeni.

Kad god ovaj hrvatski brend zidnih tapeta najavi novu kolekciju, među ljubiteljima interijera zavlada napeto iščekivanje – svi žele znati čime će Studijo ovaj put iznenaditi. Iako nas je Josipa Maras već razmazila kolekcijama koje nerijetko diktiraju trendove na svjetskoj sceni, ova kolekcija iz male hrvatske tvornice donijela je još neviđenu ljepotu hrvatske povijesne baštine i potpunosti nas oduševila. 

Od arhiva do ateljea – povijest utkana u potez kista

Dubrovnik je stoljećima gradio svoj identitet na tri stupa: ljudima koji su ga oblikovali, arhitekturi koja ga je čuvala i zapisima koji su ga pamtili. Upravo ta tri elementa čine okosnicu „Ode Dubrovniku“ – jedinstvene kolekcije zidnih tapeta koja nosi karakter limited edition izdanja, ne zbog ograničene dostupnosti, već zbog svoje jedinstvenosti umjetničkog izričaja. Povod za nastanak ove kolekciju bio je personalizirani projekt novog luksuznog hotela, smještenog u srcu uvale Lapad, koji svoja vrata otvara u rujnu ove godine i donosi suvremeni luksuz na svega tri kilometra od povijesne jezgre Dubrovnika.

Stvaranje „Ode Dubrovniku“ prema autorici, bilo je poput arheološkog otkrivanja – pronalaženja priče ispod slojeva bogate povijesne baštine grada pod Srđem. Proces je započeo istraživanjem arhiva i muzeja, proučavanjem originalnih dokumenata, crteža, natpisa i fotografija, nastavio se skiciranjem olovkom, gradnjom kompozicija i dodavanjem akvarelnih tonova koji su unijeli mekoću i fluidnost boje, a završio digitalnom obradom koja je namjerno zadržala nesavršenosti, čuvajući ih kao autentične tragove ruke koja stvara – one umjetnice Josipe Maras.

“Kad mi je povjeren ovaj projekt, znala sam da će me promijeniti – ne samo kao slikaricu, već i kao čovjeka. Dubrovnik nije grad koji možeš dotaknuti površno – on traži da ga razumiješ. Jutarnje šetnje gradom iznova su me oduševljavale – tih i bez ljudi, otkrivao se kroz lica svojih fasada i tišinu starih prolaza. Provodila sam sate u arhivima, listajući spise čiji miris papira i tragovi tinte čuvaju sjećanja na ljude i priče koje su ga oblikovale. Čitala sam rukom pisane recepte iz 14. stoljeća, gledala karte koje su crtale granice Republike, pratila tragove odluka koje su spašavale živote. Moja je misija bila prikazati ga izvan razgledničke ljepote – uhvatiti puls njegove prošlosti. To iscrpljuje, ali i hrani, jer vjerujem da je umjetnost putovanje onih koji se usuđuju biti prvi.” – izdvojila je autorica kolekcije, Josipa Maras.

Svevremenski uređen stan umjetnice Josipe Maras

Grad ispričan kroz junake, arhitekturu i povijesne spise

Svaka tapeta iz nove kolekcije nosi trostruku kompoziciju: figuru junaka priče, arhitektonski element koji ga smješta u prostor i povijesni dokument koji ga uranja u vrijeme. Redoslijed je pažljivo promišljen – figure dominiraju, arhitektura daje strukturu, a dokumenti pružaju tihu, ali ključnu pozadinsku priču. Izdaleka, kompozicija djeluje skladno; izbliza otkriva bogatstvo detalja – rukopisne zapise, zrnca pigmenta i teksturu papira. Glavni junaci kolekcije su dubrovački velikani: pjesnik Ivan Gundulić, znanstvenik i filozof Ruđer Bošković, renesansni liječnik Amatus Lusitanus… Tu su i bezimeni junaci – trgovci pod lukovima Sponze, pomorci s blagom iz dalekih luka, barjaktari sv. Vlaha, žene koje su djecu ostavljale pred vratima prihvatilišta znajući da će ondje pronaći sigurnost. Arhitektura u kolekciji djeluje kao stup narativa: Knežev dvor – političko srce Republike, palača Sponza – gospodarski centar, crkva sv. Vlaha – duhovno središte, te Onofrijev vodovod – inženjersko čudo 15. stoljeća. Pozadine tapeta ispisane su rukopisima i dokumentima koji su oblikovali Dubrovnik: statutom iz 1272., odlukama Velikog vijeća, receptima iz franjevačke ljekarne Male braće, starim kartama Republike, zapisima o trgovini, pomorstvu i ukidanju ropstva – stoljećima prije ostatka Europe.

„Isprva sam mislila da će najveći izazov biti sama izvedba, ali vrlo brzo sam shvatila da je ključ pronaći način kako spojiti tri svijeta – junake priče, arhitektonske elemente i povijesne spise. Svaki je nosio svoju snagu i govorio vlastitim jezikom, ali ih je bilo teško uskladiti u jednoj vizualnoj kompoziciji. Nerijetko sam provodila neprospavane noći tražeći odgovor – gdje smjestiti likove, kako udahnuti život arhitekturi, na koji način dopustiti spisima da govore, a da pritom svi zajedno tvore skladnu cjelinu. I onda se polako posložilo: dokumenti su pronašli svoje mjesto u podlozi i teksturi, junaci su izronili u prvi plan, a arhitektonski oblici postali su stupovi koji nose cijelu kompoziciju. Tada je zid po prvi put – oživio. I znala sam da ispred sebe imam nešto veliko, vrijedno svakog truda i svake treće smjene.” – prisjetila se umjetnica.

Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu

Kolekcija bez prethodnika – prvi otisak drugačije povijesti

U vremenu kada digitalni alati mogu replicirati gotovo svaki oblik, kada se autorska prava sve češće narušavaju u utrci za instant slavom i tržište preplavljuju brojne replike, ova kolekcija podsjeća na vrijednost izvornog rukopisa. Nijedna tehnologija ne može prenijeti trenutak kada umjetnik odluči pustiti kap boje da se razlije preko ruba zamišljene linije, niti atmosferu arhiva u kojem je ideja sazrijevala. Upravo u tim akvarelnim prijelazima, u mrlji koja prelazi crtu, u drhtavom potezu kista pohranjena je prava priča kolekcije. „Oda Dubrovniku“ stvarana tijekom nekoliko mjeseci – od prvih istraživačkih bilješki do posljednjeg poteza kista. Proces je bio trostruk: junak, arhitektonski motiv i povijesni dokument, pažljivo složeni tako da funkcioniraju i izbliza i izdaleka. Kada je ručni rad pretočen u digitalni format, zadržana je taktilnost i osjećaj da svaka linija nosi namjeru – kao trajni otisak ruke koja stvara.

“Iako sam uvijek otvorena za nove tehnologije i počašćena što je moj rad postao inspiracija mnogima, vjerujem da izvorna umjetnost uvijek pobjeđuje replike – jer ono što nastaje iz tvog vlastitog osjećaja, intuicije i naleta kreativnosti ne može se preslikati, kopirati niti ponoviti. Umjetnost nije algoritam. Možeš precrtati liniju, ali nikada nećeš uspjeti prenijeti njezinu namjeru, viziju cjeline ili trenutak odluke da potez ostane nesavršen – jer upravo tako priča istinu. Upravo zato hrvatske velikane nisam željela prikazati kao muzejske eksponate, već kao ljude, ideje i simbole utkane u tkivo grada. Stare spise utkala sam u pozadinu koja diše, a građevine su doživjele renesansu kakvu može podariti samo ruka ovog stoljeća.” – zaključila je Josipa Maras.

Kolekcija je dostupna na https://studijo.co/