Izbor urednice
Genijalni božićni ukrasi – kugle od puhanog stakla
Ručno rađeni ukrasi mogu svaki blagdan učiniti posebnim. Kugle od puhanog stakla nekada su izrađivale brojne obrtničke obitelji u zagrebačkom kraju, a danas se time još bavi Martina Šimunković. Otkrijte njezine unikatne staklene kugle.
Kugle od puhanog stakla u kojima se raspršuje svjetlost lampica, svakom će prostoru donijeti dojam elegancije i prozračnosti. Svaki događaj, bio on ljetni ili zimski, s ovakvom dekoracijom može postati bajkovit.
Vještna koja se prenosi s koljena na koljeno
Krajem godine staklopuhačica Martina Šimunković najviše vremena provodi u radioni izrađujući božićne verzije staklenog nakita. Puhanje stakla je vještina koja se ne uči u školi, već prenosi s koljena na koljeno.
„Ne postoji formalno obrazovanje za staklopuhača. To su isključivo vještine koje se prenose uživo i zapravo spadaju u domenu nematerijalne kulturne baštine“, objašnjava Martina. Osnovna sirovina je šuplja staklena cijev. Od nje, iznad plamenika starog 60 godina, nastaju staklene kugle, baš kako su ih radili Martinin otac i djed.
„Prva ta faza je taljenje šuplje cijevi iz koje se dobivaju ampule. Nakon što dobijem ampulu, zagrijavam ju i upuhujem zrak koji onda ostaje, formira se kao balon“, govori dalje Martina.
Proizvodnjom kuglica bavio se nekad cijeli stenjevački kraj u Zagrebu. Martinina obitelj Križanić ostala je posljednja koja se bavila ovim obrtom. Zbog neisplativosti, 2000-te godine prestaju s izradom. Prije osam godina Martina je obnovila tradiciju svoga kraja i obitelji.
„Ovo je jedan način prenošenja znanja s koljena na koljeno. Moj djed je počeo, naučio je mog oca i moj otac je naučio mene“, kaže Martina.
Kako je po zanimanju povjesničarka umjetnosti i etnologinja, važno joj je bilo da se kulturna baština i način izrade sačuva, ali svoje je kugle ipak osuvremenila.
„One su drukčije od tatinih prvo zato što radim sa puno čvršćim staklom, a radim sa čvršćim staklom zato što sam izbjegla proces srebrenja i izbjegla sam proces bojanja kugli. Dakle ja sam željela kuglu ostaviti prozirnom i transparentnom upravo da se vidi da je to staklo i da je to takav materijal kojeg nije potrebno sakrivati. Unijela sam samo svoju neku estetiku i poimanje toga kako bih ja htjela da nekakav božićni nakit izgleda. U tom smislu sam se odmakla od tradicije, a sve ostalo je ostalo isto kao i pred 60 godina“, objašnjava Martina.
Svaka kugla od puhanog stakla je svijet za sebe
Koliko uživa u puhanju stakla, toliko je veseli i dekoriranje kugli. Kao na malim prozirnim pozornicama redaju se najrazličitiji bajkoviti prizori. Svaku kuglu koju radi je zapravo unikat i je svijet za sebe. Izbor materijala i motiva s kojima se pune staklene opne je nepregledan, ali svima je zajedničko da moraju biti ekološki i prirodni.
„Dosta upotrebljavam predmeta koji su rađeni od drveta ili od neke tkanine koje je kasnije moguće reciklirati i sama berem i skupljam materijale po prirodi kao što su bobice, mahovina, češeri i tako dalje“, objašnjava.
Otkad je oživjela obiteljsku tradiciju Martini se javljaju ljudi koji i po 40 godina čuvaju kuglice nastale u ovoj radioni. Nada se da će i ove koje ona sprema za nadolazeći Božić doživjeti barem toliko.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
Izbor urednice
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
U trenutku stabilizacije cijena, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija…
Nakon godina snažnog rasta, tržište nekretnina postupno ulazi u mirniju fazu. Sve se češće govori o stabilizaciji cijena stanova, što ne znači njihov nagli pad, već usporavanje rasta i opreznije ponašanje kupaca. Upravo u takvom trenutku mnogi koji razmišljaju o kupnji stana ponovno dolaze do poznate dileme: starogradnja ili novogradnja?
Iako se na prvi pogled čini da je odgovor jednostavan, u praksi odluka rijetko ovisi o samo jednom kriteriju. Lokacija, budžet, stanje nekretnine, energetska učinkovitost i dugoročni troškovi igraju jednako važnu ulogu, a pravi izbor često je onaj koji se najbolje uklapa u životni stil kupca.
Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas
Starogradnja ili novogradnja – kako se razlikuju u praksi?
Starogradnja i dalje privlači velik broj kupaca, ponajviše zbog lokacije. Stariji stanovi najčešće se nalaze u užim gradskim zonama, u kvartovima s razvijenom infrastrukturom, dobrim javnim prijevozom i sadržajima koji olakšavaju svakodnevni život. Uz to, takvi stanovi često nude veće kvadrature, prostranije sobe i fleksibilnije tlocrte, što omogućuje prilagodbu suvremenim potrebama.
Novogradnja, s druge strane, nudi osjećaj sigurnosti i predvidivosti. Novi objekti grade se prema aktualnim standardima, s boljom toplinskom izolacijom, kvalitetnijom stolarijom i suvremenim sustavima grijanja i hlađenja. Kupci se često odlučuju za novogradnju upravo zato što ne zahtijeva dodatna ulaganja odmah nakon kupnje, što je važno onima koji žele izbjeći dugotrajne adaptacije.
Koliko to zapravo košta u Zagrebu?
Razlika između starogradnje i novogradnje često postaje jasna tek kada se pogledaju konkretne brojke. U Zagrebu se stanovi u starogradnji danas najčešće prodaju po cijenama od oko 3.000 do 3.600 eura po četvornom metru, ovisno o mikrolokaciji, stanju zgrade i samog stana. To znači da stan od šezdesetak kvadrata u starijoj zgradi nerijetko stoji između 190.000 i 220.000 eura.
No kod starogradnje kupoprodajna cijena često nije i konačni trošak. Većina takvih stanova zahtijeva barem djelomičnu adaptaciju, a nerijetko i potpunu obnovu instalacija, kupaonice, kuhinje ili stolarije. Trošak renovacije danas se u prosjeku kreće od 250 do 400 eura po četvornom metru, a kod zahtjevnijih zahvata može biti i veći. Za stan od 60 kvadrata to znači dodatnih 15.000 do 25.000 eura, a u slučaju potpune adaptacije i više. Upravo u tom trenutku starogradnja može postati skuplja nego što se u početku čini.
Planirate renovirati stan? Evo koliko bi vas to moglo koštati
Kod novogradnje je situacija drukčija. Cijene novih stanova u Zagrebu najčešće se kreću između 2.700 i 3.000 eura po četvornom metru, dok na atraktivnijim lokacijama i u kvalitetnijim projektima prelaze 3.500, pa i 4.000 eura po kvadratu. Stan slične kvadrature tako može stajati između 170.000 i 230.000 eura, ali bez potrebe za dodatnim ulaganjima odmah nakon kupnje.
Upravo zato dilema starogradnja ili novogradnja rijetko se svodi samo na cijenu kvadrata. Mnogo je važnije sagledati ukupni trošak kroz vrijeme i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati nakon useljenja.
Zašto starogradnja i dalje ima svoje poklonike
Unatoč dodatnim ulaganjima, starogradnja ima prednosti koje novogradnja teško može nadomjestiti. Karakter prostora, visoki stropovi, masivni parketi i osjećaj “življenog” doma često su razlozi zbog kojih se kupci odlučuju upravo za starije zgrade. Osim toga, adaptacija starogradnje može biti prilika da se prostor u potpunosti prilagodi vlastitim navikama i estetici.
No važno je pritom biti realan i provjeriti stanje zgrade, instalacija i dokumentacije, jer upravo ti faktori najviše utječu na konačnu isplativost kupnje.
Zašto se mnogi ipak odlučuju za novogradnju
Novogradnja je često izbor onih koji žele mirniji početak. Stan je useljiv, režijski troškovi su niži, a zajednički prostori poput dizala, garaža i spremišta odgovaraju suvremenim standardima stanovanja. Iako je cijena po kvadratu često viša, kupci dobivaju veću sigurnost i jasnije definirane troškove u prvim godinama korištenja.
S druge strane, novogradnja često podrazumijeva manju kvadraturu ili lokaciju izvan užeg gradskog središta, što za neke kupce može biti važan kompromis.
Kako donijeti odluku u mirnijem tržišnom razdoblju
U trenutku stabilizacije cijena kupci imaju više prostora za promišljanje i usporedbu. Dilema starogradnja ili novogradnja tada postaje manje pitanje trenda, a više pitanje dugoročne isplativosti i osobnih prioriteta. Ključno je sagledati ukupni trošak, razmisliti o budućim potrebama i realno procijeniti koliko ste spremni ulagati u prostor.
Ne postoji univerzalno bolji izbor. Starogradnja ili novogradnja nije pitanje ispravnog ili pogrešnog odgovora, već odluke koja najbolje odgovara vašem načinu života, budžetu i planovima za budućnost. U mirnijem tržišnom razdoblju, informirana i promišljena odluka često je i najisplativija.
You must be logged in to post a comment Login