Povežimo se

Interijeri

Madraci za zdravo i opušteno spavanje

Krevet je dio namještaja najuže povezan s našim življenjem i osjećajima, a u njemu provedemo čak trećinu našeg života. Za vas smo saznali kako tu trećinu provesti kvalitetno odabirom najboljeg madraca za vaše potrebe i afinitete.

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Interijeri

Obilježja i karakteristike rustikalnog mediteranskog stila interijera

Dolaskom ljepšeg vremena, zovu nas sunce, more i naša predivna obala. Zato danas nastavljamo svoje putovanje kroz stilove uređenja i otkrivamo tajne rustikalnog mediteranskog stila priobalne Hrvatske.

Svaka država ima svoja obilježja stila

Rustikalni mediteranski stil dio je velike skupine rustikalnih stilova, a razlikuje se po državama i bojama. Dok u stilu sjeverne Afrike prevladavaju jarke boje, u grčkom plava, interijer hrvatskog priobalja po tradiciji je oslobođen intenziteta kolorita.

“Gledamo li tradiciju naših krajeva priobalja, vidimo da čak i u narodnim nošnjama nema jakih kolorita kao na kontinentu, dakle, narodne nošnje se bave bijelom bojom, crnom bojom, eventualno još ponekim sitnim detaljima u jarkoj boji. To znači da smo navikli imati jedan vrlo smireni balans boja i da ne baratamo s jarkim tonovima”, govori arhitektica Sunčica Mastelić Ivić.

Naši krajevi ne vole jarke boje

Osnovna boja mediteranskog rustikalnog stila je bijela s crnim detaljima koji će dodatno istaknuti bjelinu.

Mediteranski stil interijera u našim krajevima ne barata s jarkim bojama i kad god razmišljate da bi trebalo neki interijer s nečim razbiti, to se ne preporuča raditi jer će se to uistinu svesti na razbijanje, što nije poželjno. Atmosfera treba biti hladna, mora vas smiriti i opustiti. To znači da ćete imati puno nijansi bijele, svijetlo sivu, boju pijeska, a mediteranski interijer voli drvo koje bi trebalo biti malo tamnije hrastove boje jer će stvoriti dojam kao da se radi o starijem hrastovom drvetu.

U zatečenoj interijerskoj situaciji, dominantnom bijelom komadu namještaja suprotstavili smo komodu srednje veličine od prirodnog drveta te sitne elemente u crnoj boji.

“Koristili smo nešto i zelenila, a lusteri su ručne izrade rađeni tehnikom koja nas podsjeća na makrame stoga daju jedno prigušeno osvjetljenje. Garnirung stola je u neizostavnim daskama od grubog drveta za rezanje domaćih narezaka”, objašnjava Sunčica.

Kamen kao glavni dekorativni element

Naš mediteranski stil voli grube i prirodne teksture kojima se suprotstavlja samo nježnost zalaska sunca. Voli detalje ručnog rada, uporabne detalje od starina.

Glavni dekorativni element u mediteranskom interijeru je kamen. Prirodni kamen na zidu, prirodni kamen na podu, koji ima bijele fuge, a ostali popratni namještaj je u korist i u slavu tog prirodnog kamenog materijala. Od ostalih elemenata, mediteranski stil voli namještaj iz starijih vremena, sa početka stoljeća.

Mekana, pletena deka na kauču dodatno podiže atmosferu ovog mediteranskog interijera te ističe grubost pletenih lampiona ručne izrade. Posebnu boju svakom mediteranskom rustikalnom stilu dati će dalmatinsko sunce. 

Fokus na dnevno svjetlo

Nježna i fina stvar kojom je okupan mediteranski interijer je dnevno svjetlo, a ulovit ćete ga bilo da se radi o jutarnjem suncu, bilo o podnevnom oštrom suncu ili zagasitim tonovima zapadnog sunca i sutona, a kroz takvo dnevno svjetlo napravit ćete lijep okvir ako koristite zavjese od prozračne gaze.

Rustikalni mediteranski stil našeg priobalja neodoljivo podsjeća na miris mora, nostalgiju i tradiciju.

Nastavite čitati

Interijeri

Od odgojiteljica do restauratorica!

Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak fantastičan su trio koji starom namještaju udahnjuje nov život, stvarajući originalni jedinstveni komad namještaja. Posjetili smo ih u njihovom ateljeu.

Za dobre promjene nikad nije kasno!

Odgojiteljice predškolske djece Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak 15 godina radile su zajedno u struci prije nego što su odlučile okrenuti novi list i baciti se u poduzetničke vode. Kako su često radile u timu znale su da će postići sjajne rezultate uključe li se u neki zajednički projekt. Tako je i bilo, iako je okolina na njihov poslovni plan gledala s određenom skepsom.

Podrška obitelji je najbitnija

“Bile su raznovrsne reakcije, bilo je tu i podrške, a bilo je i zabrinutosti od strane roditelja. Nije uobičajeno da se u četrdesetima najedanput skroz promijeni karijera, interesi i posao, tako da je bilo puno pitanja kako će se to izvesti, na koji način, hoćemo li uspjeti…bilo je svakakvih reakcija, ali bilo je tu i podrške što nam je bilo jako važno”, iskreno govori Vanja.

“Ljudi su svakako reagirali, ali na kraju od naših primarnih obitelji, djece i muževa, imale smo super podršku i možda nam je taj dio bio najvažniji da krenemo i da to stvarno napravimo”, nadodaje Darija.

Ideja o tome da bi se mogle baviti umjetničkom restauracijom rodila se dok su raspravljale o smjeru u kojem treba poći. Željele su pružiti uslugu koja na tržištu ne postoji.

Trebale su puno učiti

S obzirom na to da su samo gajile ljubav prema restauraciji, no nisu baratale potrebnim praktičnim znanjima, morale su puno učiti. Informacije su skupljale od majstora zanata, obilazeći stolare u njihovim radionicama, lakirere u autokaroserijama i trgovce u trgovinama bojama i lakovima.

“Stolari su bili prvo začuđeni kad su im došle tri žene jer to su uvijek radione pune muškaraca i to je muški posao i bili su začuđeni da uopće ulazimo u takav posao. Pogotovo jer su to neki komadi namještaja koji su uvijek bili veliki pa ih treba netko prenositi, pa su nas pitali: Pa kak ćete vi to, hoćete moći uopće fizički?”, prisjeća se Vanja.

“Kad se radi o nekim starim komadima namještaja, onda ustvari gotovo da nema nekog recepta kako što napraviti. Puno puta se nađeš u situacijama gdje moraš problemski riješiti neku stvar, bez nekog gotovog recept i pronaći najbolje rješenje, a ustvari su sve to ljudi sa iskustvom i sa godinama rada”, govori.

Znanje koje su prenijeli majstori dobro im je došlo kod zahtjevnijih zadataka.

Anegdota s vitrinom

Posebne ih uspomene vežu za jednu vitrinu koja je tijekom obaveznog sušenja na skejtu zaplesala po parkiralištu ispred radionice.

“Nismo primijetile da je vjetar počeo puhati, a kako parkiralište nije bilo ravno, onda je ona počela kliziti po parkiralištu, a ja sam počela trčati da spasim stvar, Darija je naravno umirala od smijeha, dok je Ksenija vrištala od straha, tako da su to neke situacije na našem poslu koje se znaju događati čak i svakodnevno”, prisjeća se Vanja.

Najdraže im je, kažu, kad se pojavi klijent koji zna što hoće. No ponekad ljudi nisu svjesni  koje su stvarne mogućnosti komada namještaja kojeg žele restaurirati.

Nije svaka stvar za restauraciju

Trebalo bi obratiti pažnju na stanje u kojem je taj komad i da li je ga uopće moguće popraviti. Iako se često kaže da je sve moguće popraviti, neke stvari se možda ipak ne isplati.

Obično su to stvari koje su bile dugotrajno izložene vlazi, jer ako je drvo već upilo tu vlagu, to je bolje ne restaurirati, jer se često drvo napuhne te ima reakcija onda i na boju.

Na kraju tek treba dodati da ne trebate brinuti ako niste sigurni što biste s nekim starim komadom namještaja. Ovim ženama, naime,  ideja ne nedostaje. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice