Povežimo se

Gradnja doma

Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom

Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor

Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera.  Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.

‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.

Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.

‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.

Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.

‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.

Potkrovlje stradalo u potresu

Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.

‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.

Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka. 

‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.

Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.

‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.

Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.

Optimalna izolacija

‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.

Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.

‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta  opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.

Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.

Gradnja doma

Što učiniti ako netko provali u stan? Vodič za situacije kada ste unutra i kada provalu otkrijete naknadno

Osobna sigurnost uvijek je važnija od imovine, koliko god ona bila vrijedna!

Provala je jedna od najstresnijih situacija koju vlasnik doma može doživjeti. U prvim minutama lako je reagirati impulzivno, no upravo tada je najvažnije ostati smiren.

U ovom vodiču objašnjavamo što učiniti nakon provale, bilo da se dogodila dok ste bili kod kuće ili je otkrijete tek po povratku, te kako pravilno postupiti kako biste zaštitili sebe, sačuvali dokaze i olakšali prijavu šteti osiguravajućem društvu.

Što učiniti ako čujete ili primijetite provalnika dok ste u stanu?

Osobna sigurnost uvijek je važnija od imovine, koliko god ona bila vrijedna. Ako u kući ili stanu posumnjate ili primijetite da je netko neovlašteno ušao, nekoliko koraka pomaže da situacija ostane pod kontrolom:

  • ostanite smireni i izbjegavajte nagle, glasne reakcije koje bi mogle izazvati napadača
  • ako možete, zaključajte se u prostoriju u kojoj se nalazite, po mogućnosti u onu s telefonom
  • odmah nazovite 192 (policija) ili 112 (jedinstveni broj za hitne službe)
  • ne pokušavajte sami svladati provalnika ni ući u fizički kontakt
  • ako postoji siguran izlaz iz stana ili kuće, iskoristite ga i udaljite se od objekta
  • ako procijenite da je to sigurno, glasno recite da ste pozvali policiju, jer to samo po sebi često odvrati počinitelja od daljnjeg zadržavanja u prostoru

Što nikako ne biste trebali raditi?

Jednako je važno znati što izbjegavati u trenutku dok je provalnik još u blizini ili u samom objektu.

Ne ulazite u fizički sukob i ne pokušavajte zadržati počinitelja, ma koliko instinkt govorio suprotno.

Ne slijedite provalnika ako pobjegne, ni unutar objekta ni na ulici, jer se time nepotrebno izlažete riziku. Silu je opravdano koristiti isključivo ako je to nužno radi zaštite vlastitog života ili života drugih, nikad radi zaštite predmeta ili novca. Nijedna vrijedna stvar nije vrijedna rizika koji nosi izravna konfrontacija s nepoznatom, potencijalno nepredvidljivom osobom.

Što učiniti ako po povratku kući otkrijete da je netko provalio?

Druga česta situacija je kad se vratite s posla, putovanja ili godišnjeg odmora i zateknete tragove provale, otvorena vrata, razbijen prozor ili razbacane stvari, bez znanja je li počinitelj još u blizini.

U toj situaciji ne ulazite u objekt ako postoji i najmanja sumnja da bi provalnik mogao još biti unutra. Odmah nazovite policiju i pričekajte njihov dolazak izvan objekta, na sigurnoj udaljenosti. Prema preporukama za postupanje nakon provale, upravo zbog mogućnosti da počinitelj još bude prisutan. Ne dirajte ništa u prostoru prije dolaska policije, koliko god bio jak poriv odmah provjeriti što nedostaje ili početi spremati.

Zašto je važno ne dirati tragove?

Mjesto provale sadrži dokaze koji policiji pomažu u istrazi, a koji se lako i nepovratno unište i najmanjim dodirom. Otisci prstiju na dovratku, kvaki ili razbijenom prozoru, tragovi obuće u blatu ili prašini, mogući DNA tragovi te sam alat ili trag koji je počinitelj koristio za nasilno otvaranje vrata ili prozora, sve su to elementi koje forenzički tim pregledava tijekom očevida. Svaki dodir, pomicanje predmeta ili čišćenje prije dolaska policije smanjuje šansu da se dokazi pravilno prikupe i iskoriste u istrazi.

Što fotografirati nakon policijskog očevida?

Tek nakon što policija završi očevid, vrijedi sami temeljito fotografirati štetu, prvenstveno radi prijave osiguranju. Fotografirajte oštećena vrata i bravu, razbijene prozore, sve razbacane stvari onako kako ste ih zatekli, popis ukradenih predmeta ako ih možete identificirati te bilo kakvo oštećenje namještaja ili drugih stvari u prostoru. Što detaljnija i opsežnija dokumentacija, to će prijava šteti biti jednostavnija i brža.

Kako prijaviti štetu osiguravajućem društvu?

Za prijavu štete osiguravajućem društvu obično je potrebno nekoliko dokumenata: zapisnik koji je sastavila policija tijekom očevida, fotografije oštećenja i ukradenih predmeta, popis svih ukradenih stvari s procijenjenom vrijednošću te računi za skuplje predmete, ako ih posjedujete i mogu poslužiti kao dokaz vlasništva i vrijednosti. Rokovi za prijavu štete razlikuju se prema polici osiguranja, pa je preporučljivo kontaktirati osiguravajuće društvo što prije nakon događaja, umjesto čekanja do posljednjeg dopuštenog trenutka.

Što promijeniti nakon provale?

Nakon što je policija završila svoj posao i šteta je dokumentirana, dolazi trenutak da se dom ponovno osigura, i to na dvije razine.

Odmah nakon provale ima smisla zamijeniti bravu na ulaznim vratima, promijeniti cilindar ako je oštećen ili obijen, te provjeriti jesu li vrata i dalje strukturno ispravna za svakodnevnu upotrebu, ili je oštećenje toliko da ih treba u potpunosti zamijeniti.

Dugoročno, provala često potakne vlasnike da ozbiljnije razmisle o cjelokupnoj sigurnosti doma. To uključuje ugradnju alarmnog sustava, kamera usmjerenih na ulaz i dvorište, senzora pokreta koji upozoravaju na neuobičajenu aktivnost, pametne rasvjete koja simulira prisutnost ukućana te, ako do sada niste imali, prelazak na atestirana protuprovalna vrata. Bolja vanjska rasvjeta oko kuće, posebno na mjestima koja su prije bila u sjeni, dodatno smanjuje privlačnost objekta budućim provalnicima. Više o odabiru vrata pročitajte u tekstu Ulazna vrata nisu samo estetika – ova odluka direktno utječe na sigurnost vašeg doma

Kako smanjiti mogućnost nove provale?

Iskustvo provale, koliko god stresno, često postane povod za trajnu promjenu navika oko sigurnosti doma:

  • ne ostavljajte rezervne ključeve na vidljivim ili predvidljivim mjestima poput otirača ili obližnje saksije
  • ne objavljujte planove za godišnji odmor uživo dok ste još odsutni od kuće
  • redovito zaključavajte vrata i prozore, čak i kod kratkog izbivanja
  • koristite rasvjetu s timerom ili pametnim upravljanjem, umjesto da dom ostane u mraku svaku večer dok ste odsutni
  • upoznajte susjede i dogovorite međusobni nadzor, jer susjedski nadzor ostaje jedna od preporuka policije za smanjenje rizika od provale
  • razmislite o pametnom sustavu nadzora koji povezuje kamere, senzore i alarm u jednu cjelinu

Za detaljniji pregled kada se provale najčešće događaju i koje su najčešće mete, pogledajte i naš tekst Kada, gdje i kako se najčešće događaju provale u Hrvatskoj?, dok praktične korake prije dužeg izbivanja od kuće donosimo u tekstu Kako zaštititi dom tijekom godišnjeg odmora: što provjeriti prije polaska.

Nakon provale najvažnije je prvo sačuvati vlastitu sigurnost, zatim omogućiti policiji da nesmetano prikupi dokaze, i tek potom krenuti u sanaciju štete i prijavu osiguranju. Iskustvo provale mnoge vlasnike potakne da ozbiljnije unaprijede zaštitu doma, kombinacijom kvalitetnih vrata, elektroničkog nadzora i jednostavnih svakodnevnih navika, kako bi rizik od ponovne provale sveli na najmanju moguću mjeru.

Nastavite čitati

Gradnja doma

Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati

Prodajno projektna inženjerka u Viessmannu objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.

Stare kuće često imaju sentimentalnu vrijednost i karakter koji vlasnici ne žele izgubiti. No mnogi žele i suvremeni komfor: pouzdano grijanje, hlađenje ljeti i niže račune za energiju. Dobra vijest je da to nije ni-ili odluka.

Dizalica topline za staru kuću danas je sasvim izvediva opcija, čak i kad kuća prije nije imala nikakav sustav grijanja. Ivana Lajtman, prodajno projektna inženjerka u Viessmannu, objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.

Ivana Lajtman, prodajno projektna inženjerka u Viessmannu

Dizalica topline za staru kuću nije nemoguća misija

Kuća o kojoj je riječ nije imala nikakav sustav grijanja. Prilikom modernizacije, investitor je odlučio da će kompletno grijanje i hlađenje osigurati jednim rješenjem.

“Ova kuća uopće nije imala sustav grijanja i prilikom modernizacije investitor je odlučio da će kompletan sustav grijanja i hlađenja osigurati sa dizalicom topline i solarima na krovu”, objašnjava Lajtman.

U sve prostorije postavljeni su ventilokonvektori, pa se grijanje i hlađenje tijekom cijele godine odvija kroz jedan vodeni sustav, bez potrebe za dodatnim klima uređajima.

Ventilokonvektor je, jednostavno rečeno, uređaj koji pomoću vode iz dizalice topline zagrijava ili hladi zrak u prostoriji, sličan po izgledu klasičnoj klima jedinici, ali spojen na centralni vodeni sustav umjesto na zaseban rashladni krug. Zato jedan sustav, dizalica topline, može opskrbljivati sve prostorije, i za grijanje zimi i za hlađenje ljeti.

Najveći izazov nije dizalica topline, nego instalacije

Sama dizalica topline rijetko je najzahtjevniji dio ovakve obnove. Puno veći posao čeka ispod poda i unutar zidova.

“Naravno, svaka stara kuća koja nije imala razvod grijanja u biti zahtijeva veliki zahvat. Potrebno je napraviti kompletan razvod za vodeni sustav, cjevovode, pronaći mjesto za ogrjevna tijela, odnosno u ovom slučaju ventilokonvektore, i na taj način kompletnu kuću praktički izokrenuti”

Riječ je o velikoj investiciji, ali upravo je to bila želja investitora, zadržati postojeću kuću, a prilagoditi je modernom stanovanju, tako da nijedan dio doma ne ostane hladan. Za nekoga tko planira ugradnju dizalice topline u staru kuću, ovo je ključna poruka: bez obzira koliko je sam uređaj napredan, projekt uspijeva ili propada na kvaliteti razvoda cijevi i planiranju gdje će stati ogrjevna tijela u svakoj prostoriji.

Zašto se podno grijanje i ventilokonvektori često koriste zajedno

U ovoj kući sustav je riješen kombinacijom podnog, površinskog grijanja i ventilokonvektora u svakom prostoru. Podno grijanje koristi se isključivo za grijanje, dok ventilokonvektori mogu i grijati i hladiti.

“Za rad s dizalicom topline to je najčešće rješenje, objediniti podno grijanje i ventilokonvektore”

Razlog kombinacije leži u tome što svaki sustav ima svoju prednost. Podno grijanje sporije reagira jer toplina mora proći kroz sloj estriha i poda prije nego što se osjeti u prostoriji, ali zato daje vrlo ravnomjernu, ugodnu toplinu koja se dugo zadržava, bez hladnih ili prevrućih točaka u sobi. Ventilokonvektor radi suprotno: zrak struji izravno preko izmjenjivača, pa se temperatura u prostoriji mijenja gotovo odmah, čim se uređaj uključi.

“Podno grijanje je malo tromiji sustav, a s ventilokonvektorima možemo brže postići željenu temperaturu u prostoru”

Kombinacijom se dobiva ono najbolje od oba svijeta: stabilna, ugodna osnovna temperatura iz poda, uz mogućnost brze prilagodbe kad zatreba, primjerice hlađenje u vrućem ljetnom danu.

Jedna temperatura više ne mora vrijediti za cijelu kuću

Stare kuće tradicionalno su imale jedan grijni sustav, poput peći na drva ili nekoliko radijatora, gdje je cijela kuća manje-više dijelila istu temperaturu. Suvremeni sustavi to mijenjaju kroz takozvanu zonsku regulaciju, mogućnost da se temperatura u svakoj prostoriji zasebno podešava, neovisno o ostatku kuće.

To znači da spavaća soba može ostati nešto hladnija tijekom noći, dok dnevni boravak zadržava topliju temperaturu tijekom dana, a da se pritom ne mora ručno namještati svaki radijator ili paliti dodatne uređaje. Ovakva mogućnost individualnog upravljanja temperaturom po prostoriji danas se smatra standardom u energetski učinkovitim domovima, a lakše se ostvaruje upravo kombinacijom podnog grijanja i ventilokonvektora, gdje svaki element sustava može raditi neovisno o drugima.

Kako riješiti toplu vodu kada nema mjesta za veliki spremnik

Energetska obnova ne završava na grijanju i hlađenju prostora. Jednako je važna i priprema potrošne, sanitarne tople vode, a stare kuće često nemaju prostor za velik bojler ili spremnik. U ovom je slučaju rješenje bio takozvani modul za svježu vodu.

“Imamo jedan centralni spremnik u kojem zagrijavamo ogrjevnu vodu, koja je u ovoj kući grijana od solarnih kolektora i ujedno od dizalice topline. Taj protočni sustav nudi, bez nekog dodatnog spremnika, opskrbu cijele kuće protočnim sustavom tople vode”

Protočna priprema tople vode znači da se voda zagrijava u trenutku kad je zatrebate, prolaskom kroz izmjenjivač topline, umjesto da se unaprijed zagrijava i čuva u velikom spremniku sanitarne vode. Prednost je očita kod manjka prostora: nije potreban dodatan, često glomazan bojler, jer se sva potrebna toplina osigurava iz jednog centralnog spremnika ogrjevne vode, punjenog solarnim kolektorima i dizalicom topline. Potreba za toplom vodom u kućanstvu lako se unaprijed izračuna, pa se protočni sustav dimenzionira tako da bez problema pokriva svakodnevne potrebe obitelji.

Modernizacija stare kuće bez gubitka njezina karaktera

Ovaj projekt pokazuje da pažljivo planirana modernizacija staroj kući može udahnuti potpuno novi život, a da pritom ne izgubi ono što je čini posebnom. Dizalica topline, u kombinaciji s podnim grijanjem, ventilokonvektorima i solarnim kolektorima, danas omogućuje da i kuća koja nikad nije imala sustav grijanja postane energetski učinkovit, udoban dom tijekom cijele godine. Slično rješenje integracije suvremene tehnologije u postojeći prostor opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući, gdje se dizalica topline uklapa u kuću starijeg karaktera bez narušavanja njezinog izgleda.

Za vlasnike koji razmišljaju o hibridnom pristupu, gdje se dizalica topline kombinira s postojećim plinskim ili uljnim kotlom umjesto potpune zamjene sustava, koristan je i naš tekst Hibridno grijanje: isplati li se kombinirati dizalicu topline i plinski kotao?, dok se detaljnije o samoj tehnologiji podnog grijanja može pročitati u vodiču Podno grijanje – sve što trebate znati prije ugradnje. Šire o tome zašto dizalice topline danas postaju standardan dio modernog stanovanja pisali smo i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.

Nastavite čitati
kommerling warm core

Pratite nas na drušvenim mrežama