Gradnja doma
Tržište nekretnina bilježi rast cijena novogradnje
Raste potražnja za novogradnjom, istovremeno i ponuda starogradnje.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2020. porasle su za 9,1 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Rast se nastavio i dalje. Nakon subvencioniranih kredita, zagrebačkog potresa iz ožujka i uslijed korona krize mnogi su očekivali pad cijena. No, ništa se značajno na tržištu nije dogodilo.
Prema podacima najvećeg hrvatskog oglasnika cijena kvadratnog metra strana u centru Zagreba u siječnju 2021. iznosi 2641 euro. U drugom najvećem gradu, Splitu za stan u centru treba izdvojiti izdašnih 3604 eura. Centar Rijeke je u odnosu na Zagreb i Split povoljniji, s trenutnih 1718 eura, a najjeftinije ćete proći ako tražite stan u centru Osijeka, u kojem je metar kvadratni 1017 eura.
Porast potražnje na periferiji
Nakon zagrebačkog potresa koji je poprilično oštetio zgrade u centru, brojni su iz njega pobjegli, a stanove odlučili prodati. Predviđanja oko cijena bila su različita. Dio je očekivao pad cijena i kolaps tržišta, a dio rast cijena. No, ništa se značajnije nije dogodilo.
Neznatan pad prometa i stabilna potražnja u 2020. uz iznimku razdoblja lockdowna pokazala su da je na tržištu moguća jedino korekcija cijena starogradnje. No ono što se promijenilo je trend kupovine nekretnina. Zatvorenost je utjecala na shvaćanje važnosti boravka u prirodi pa su veliki interes u mnogima su pobudila zemljišta, osobito u području Gorskog kotara i Like, kuće, ali i stanovi koji imaju direktan pristup vanjskom prostoru.
“U ovom trenutku možda više nego ikada imamo veću potražnju za periferijom grada, za novogradnjom, za odlaskom iz Grada Zagreba”, istaknula je stručnjakinja za nekretnine Vedrana Likan. U centar Grada Zagreba koji su potres i korona ispraznili, život se počeo vraćati u ljetnim mjesecima. No,ovaj posljednji, potres na području Sisačko-moslavačke županije i podrhtavanja nakon njega za mnoge su bili točka na i.
Porast ponude u centru grada

Direktor agencije za nekretnine Boro Vujović kaže da se sve više ljudi koji imaju stanove u centru grada, odlučuje na prodaju. Prosječna cijena stana na području cijelog Grada Zagreba je trenutno 1800 eura, s tim da tu nisu uključeni stanovi u novogradnji koje investitori prodaju najčešće direktno bez posredstva agencija. Ako bi se ovom iznosu pribrojili i takvi stanovi, prosječna cijena za metar kvadratni u Gradu Zagrebu bi bila 2000 eura. No, na nju svakako utječe više faktora, poput prometne povezanosti i ostalih sadržaja poput dječjih vrtića, škola, trgovina.
Poskupljenje novogradnje

Gledajući prosjećnu cijenu i plaću, u trenutnoj situaciji bi građanin Zagreba s prosjećnom plaćom od 7796 kuna morao 11.5 godina izdvajati cijeli iznos plaće da bi osigurao dom od 70 kvadrata za svoju obitelj. S obzirom da su većini iznosi plaća daleko manji, jer prosjek dižu oni s velikim primanjima, a ovakva projekcija ne uključuje troškove života ni kamatu-dugoročne prognoze za kupovinu nekretnine za prosječnog radnika nisu najoptimističnije. Pitanje je što nosi 2021. Čini se da će tu veliku ulogu odigrati građevinski sektor.
Rast BDP-a, male kamate na štednju pri čemu ljudi radije ulažu u nekretnine nego drže novce na banci, ali i niske kamatne stope na stambene kredite ukazuju da kriza koja bi mogla nastupiti neće biti slična onoj iz 2008., 2009. stoga se ne očekuju značajne promjene na tržištu. Korekcije cijena mogu se dogoditi u starogradnji, a novogradnja bi mogla i poskupjeti. Poglavito zbog porasta cijena građevnog materijala.
Stanje na Jadranu
Što se tiče Jadrana, stanje nekretnina odredit će svakako predstojeća turistička sezona. Hoće li nekretnine koje bi se eventualno mogle naći na tržištu hrvatskih aviodestinacija ukoliko sezona zakaže dovesti do sniženja cijena na Jadranu, pitanje je, jer prema nekim podacima većinu kupoprodaja na Jadranu ostvaruju stranci.
Budući da su vremena nepredvidiva, teško je sa sigurnošću donijeti točne projekcije. No, ono što je sigurno, cijene kvalitetne gradnje u godini pred nama neće padati. Ni dugoročne projekcije ne idu u tom smjeru. Pa ostaje jedino za nadati se da će standard građana porasti tako da svatko može sebi osigurati dom.
Baumit akademija
Baumit i Celanese: Revolucija u održivim građevinskim materijalima uz reciklažu CO₂
Suradnja dviju globalnih kompanija donosi novu tehnologiju koja industrijske emisije pretvara u sirovinu za boje i žbuke te smanjuje ugljični otisak gradnje u Europi.
Građevinska industrija jedna je od najvećih globalnih emitera CO₂, a pritisak na smanjenje ugljičnog otiska postaje sve veći. Baumit, lider u proizvodnji građevinskih materijala u Europi, odlučio je postaviti nove standarde održivosti.
U suradnji s Celanese Corporation, globalnim liderom u kemijskoj industriji, Baumit uvodi pionirski pristup u proizvodnji žbuka i boja – korištenjem CCU tehnologije (Carbon Capture and Utilization) za recikliranje CO₂ u proizvodnom procesu. Ovaj inovativni pristup omogućuje stvaranje materijala s manjim ugljičnim otiskom i podržava kružno gospodarstvo u građevinarstvu.
Što je CCU tehnologija i kako funkcionira?
Carbon Capture and Utilization (CCU) označava hvatanje industrijskih emisija CO₂ koje bi inače završile u atmosferi i njihovu kemijsku pretvorbu u vrijedne sirovine.
U slučaju Baumita: Industrijski CO₂ se prikuplja i kombinira s vodikom. Procesom kemijske reakcije CO₂ se pretvara u metanol, ključnu sirovinu za veziva u bojama, žbukama i smolama. Metanol postaje dio vinil-acetatnih emulzija, koje se koriste u proizvodnji žbuka i boja s recikliranim CO₂
Ovaj proces smanjuje upotrebu fosilnih goriva, vraća ugljik u proizvodni ciklus i značajno doprinosi principima cirkularne ekonomije.
Suradnja Baumit – Celanese: inovacija u praksi
Celanese svojim ECO-CC proizvodima omogućuje Baumitu da stvori prva veziva u Europi od recikliranog CO₂. Očekuje se smanjenje više od 5.000 tona CO₂ emisija godišnje, što predstavlja značajan doprinos klimatski prihvatljivijoj gradnji.
“Korištenje CCU procesa za recikliranje CO₂ u 100% veziva za fasadne žbuke i boje pomaže u stvaranju kružne ekonomije i smanjenju ugljičnog otiska Baumit proizvoda,” izjavio je Roman Stickler, CMO Baumita.
Kevin Norfleet, globalni direktor održivosti u Celanese, pojašnjava da suradnja s Baumitom pokazuje kako recikliranje emisija CO₂ otvara jedinstvene mogućnosti za implementaciju kružnog gospodarstva u građevinskoj industriji, smanjujući emisije i stvarajući dugoročno održive materijale za gradnju.
Prednosti CCU tehnologije za građevinsku industriju
CCU tehnologija omogućuje značajno smanjenje emisija CO₂ i upotrebe fosilnih inputa u proizvodnji. Korištenje recikliranog CO₂ u vezivima osigurava visokokvalitetne materijale za fasade, boje i žbuke, a istovremeno povećava energetsku učinkovitost proizvodnog procesa. Ovo je posebno relevantno za arhitekte, inženjere i sustainability menadžere koji traže rješenja za klimatski prihvatljive i inovativne projekte.
Održivi materijali znače manje emisije i zdraviji okoliš. Fasade i zidovi izrađeni s ovim materijalima doprinose stvaranju “zelenijih zgrada” i smanjenju utjecaja gradnje na klimu. Istovremeno, takvi materijali pomažu u kreiranju toplih, ugodnih i održivih domova u kojima se ljudi osjećaju dobro, a okoliš je manje opterećen.
Baumit kao pionir održive gradnje u Europi
Baumit je prvi i trenutno jedini proizvođač građevinskih materijala u Europi koji koristi ovakva inovativna veziva u masovnoj proizvodnji. Njihovi proizvodi, uključujući žbuke s recikliranim CO₂, boje i premaze s manjim ugljičnim otiskom te fasadne sustave prilagođene energetski učinkovitom dizajnu, predstavljaju konkretan primjer klimatski prihvatljive gradnje, što je u skladu s Baumitovom strategijom GO2morrow, čiji je cilj značajno smanjenje emisija CO₂ do 2030. godine.
Izolacija koja svake godine štedi CO₂ i gradi budućnost
Baumitova rješenja ne smanjuju emisije samo u proizvodnji – njihov učinak se višestruko povećava tijekom cijelog životnog vijeka zgrada. Svake godine Baumitova fasadna izolacija ugrađuje se na čak 45 milijuna četvornih metara fasada diljem Europe.
Svaki četvorni metar djeluje kao mali, ali moćni klimatski saveznik. Ušteda CO₂ koju ostvari jedan kvadratni metar izolacije odgovara količini kisika koju proizvedu dva stabla u jednoj godini. A taj se učinak ne zadržava samo na prvoj godini – on se umnožava iz godine u godinu, tijekom cijelog životnog vijeka zgrade.
Smanjenjem potrošnje energije za grijanje i hlađenje, izolacija izravno smanjuje emisije CO₂, a istovremeno povećava udobnost stanovanja. Izolacija tako postaje dugoročna klimatska investicija.
GO2morrow – više od strategije, način razmišljanja
GO2morrow nije samo program održivosti – to je stav koji gleda dalje od sadašnjih generacija. Kao vodeći proizvođač građevinskih materijala u Europi, prisutan u 24 zemlje, Baumit preuzima odgovornost za ekološki, ekonomski i društveni utjecaj svog poslovanja.
GO2morrow predstavlja obećanje zajednici i planetu: da se održivost ne živi samo kroz proizvode, već kroz cijeli način razmišljanja. Kroz ovu platformu, Baumit ne gradi samo zgrade, već gradi bolji svijet – korak po korak.
Šira slika: CCU i kružna ekonomija
CCU tehnologija nije samo inovacija – ona je ključna komponenta u globalnim naporima za dekarbonizaciju industrije. Povezuje hvatanje CO₂ iz industrijskih procesa, njegovu transformaciju u korisne materijale i recikliranje ugljika u građevinske proizvode.
Na taj način, sektori poput građevinarstva i kemijske industrije mogu smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, smanjiti emisije stakleničkih plinova i integrirati principe kružne ekonomije u svakodnevnu proizvodnju.
Inovacija koja oblikuje budućnost gradnje
Suradnja Baumit – Celanese i primjena CCU tehnologije predstavlja spoj inovacije, stručnosti i ekološke odgovornosti. Korištenjem recikliranog CO₂ u vezivima za boje i žbuke, Baumit smanjuje emisije, podržava kružnu ekonomiju i postavlja novi standard održive gradnje u Europi.
Ovaj primjer pokazuje da održivi materijali više nisu samo “dodatak” – oni su središnji element modernog, klimatski prihvatljivog građevinskog sektora.
Propisi i regulative
Video nadzor javnih površina – zakonski okvir, GDPR i tehnički zahtjevi
Saznajte kada je videonadzor javnih površina dopušten, koje zakone treba poštovati te kako uskladiti sustav kamera s GDPR-om i tehničkim zahtjevima.
Video nadzor javnih površina postaje sve važniji element sigurnosti u gradovima i općinama, osobito u kontekstu razvoja pametnih gradova. Iako sustavi videonadzora donose brojne prednosti u zaštiti osoba i imovine, njihova primjena podliježe strogoj zakonskoj regulativi. Nepravilna ugradnja ili korištenje kamera može dovesti do ozbiljnih pravnih posljedica, posebice u području zaštite osobnih podataka.
U ovom članku donosimo detaljan vodič kroz zakonske obveze, GDPR zahtjeve i tehničke uvjete za zakonit i siguran video nadzor javnih površina u Republici Hrvatskoj.
Je li važnija sigurnost ili lokacija vlastite nekretnine?
Video nadzor kao dio koncepta pametnog grada
Koncept pametnog grada obuhvaća širok spektar tehnoloških rješenja koja omogućuju prikupljanje i analizu podataka radi boljeg upravljanja gradskim resursima. Video nadzor javnih površina jedan je od ključnih elemenata takvih sustava jer omogućuje povećanje sigurnosti građana, zaštitu javne imovine i bolju kontrolu javnog prostora.
Međutim, upravo zbog prikupljanja vizualnih podataka koji mogu sadržavati osobne informacije, videonadzor mora biti implementiran pažljivo i u skladu s važećim zakonima. Svaki sustav mora imati jasno definiranu svrhu, opravdanost i pravni temelj.

Zakonska regulativa za video nadzor javnih površina
Primjena sustava tehničke zaštite, a osobito videonadzora na javnim površinama, regulirana je Zakonom o privatnoj zaštiti. Ovaj zakon jasno definira uvjete pod kojima se sustavi mogu ugrađivati i koristiti, kao i tko ima pravo obavljati djelatnost tehničke zaštite.
Posebno je važno istaknuti izmjene Zakona iz 2020. godine, koje dodatno naglašavaju zaštitu javnih površina. Prema zakonu, tehnička zaštita javnih površina provodi se ugradnjom sustava videonadzora s pohranom snimki, ali i drugim tehničkim rješenjima poput rampi, ograda i kontroliranih pristupa.
Detalji provedbe definirani su Pravilnikom o obavljanju poslova privatne zaštite na javnim površinama, koji je obvezan za sve jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Tko smije ugrađivati sustave videonadzora
Jedno od najčešćih pitanja odnosi se na to tko smije ugrađivati sustave videonadzora na javnim površinama. Kada je svrha sustava zaštita osoba i imovine, ugradnju i održavanje smiju obavljati isključivo pravne osobe s važećim odobrenjem za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.
Takve tvrtke moraju imati sklopljen ugovor izravno s investitorom, najčešće jedinicom lokalne samouprave. Prije same ugradnje sustava, potrebno je ishoditi odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova.

Prosudba ugroženosti javne površine
Prije ugradnje videonadzora obavezna je izrada prosudbe ugroženosti javne površine. Ovaj dokument ima ključnu ulogu jer opravdava potrebu za tehničkom zaštitom i definira koje se točno površine štite.
Prosudba mora sadržavati:
- precizno definirane lokacije i katastarske čestice,
- dokaz vlasništva jedinice lokalne samouprave nad tim površinama,
- eventualne suglasnosti drugih vlasnika,
- analizu rizika poput vandalizma, uništavanja javne imovine, narušavanja javnog reda i mira ili ugrožavanja sigurnosti građana.
Na temelju ove dokumentacije traži se službeno odobrenje za provedbu zaštite.
Različite namjene kamera na javnim površinama
Ne koriste se sve kamere na javnim površinama u iste svrhe, što izravno utječe na primjenu zakona. Kada je svrha zaštita osoba i imovine, primjenjuje se Zakon o privatnoj zaštiti.
- Međutim, kamere se mogu koristiti i u druge svrhe, primjerice za:
- analizu i regulaciju prometa,
- upravljanje semaforima,
- detekciju nepropisno parkiranih vozila.
U tim slučajevima zakon o privatnoj zaštiti se ne primjenjuje, ali je izuzetno važno da se takve kamere ne koriste naknadno u druge svrhe, poput dokazivanja kaznenih djela. Ako se svrha proširi, potrebno je provesti kompletnu proceduru propisanu zakonom.
Poseban slučaj su kamere za detekciju nelegalnog odlaganja otpada, koje se smatraju zaštitom imovine i stoga podliježu zakonskoj regulativi. S druge strane, kamere za detekciju požara otvorenog prostora ili turističke kamere koje ne snimaju i ne pohranjuju podatke ne podliježu Zakonu o privatnoj zaštiti.
Pametna kuća: Budite sigurni da vam je dom na sigurnom, čak i kada vi niste kući
Video nadzor i primjena GDPR-a
Bez obzira na namjenu sustava, Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) obavezna je za sve oblike videonadzora javnih površina. Vlasnik sustava mora jasno definirati svrhu svake kamere te imati propisane procedure o pristupu i obradi podataka.
Jedna od najčešćih pogrešaka u praksi je nedostatak odgovarajuće dokumentacije ili nepostavljanje znaka upozorenja. Upravo zbog toga najčešće se izriču kazne prema GDPR-u.
Obavezni znakovi i informiranje građana
Svaki prostor pod videonadzorom mora biti jasno označen. Znak upozorenja mora sadržavati:
- informaciju o voditelju obrade,
- kontakt podatke,
- svrhu obrade,
- osnovna prava ispitanika.
Znak mora biti postavljen prije ulaska u nadzirani prostor, kako bi građani bili pravovremeno informirani.

Interni akti jedinica lokalne samouprave
Jedinice lokalne samouprave obvezne su donijeti interni akt ili pravilnik koji regulira upravljanje sustavom videonadzora. Taj dokument mora definirati:
- tko je odgovoran za upravljanje sustavom,
- svrhu i opseg videonadzora,
- gdje je videonadzor dopušten, a gdje zabranjen,
- način snimanja i vrijeme pohrane zapisa,
- tko ima pristup snimkama i u koje svrhe.
Ovi akti moraju biti usklađeni i s Pravilnikom i s GDPR-om.
Tehnički i sigurnosni zahtjevi sustava videonadzora
Sustav videonadzora mora biti siguran u tehničkom i informatičkom smislu. Video signal mora biti kriptiran, a komunikacijska infrastruktura zaštićena od neovlaštenog pristupa.
Hardver i softver moraju imati ugrađene mehanizme zaštite poput vatrozida, antivirusne zaštite i sustava za detekciju upada. Pristup snimačima mora biti strogo kontroliran, fizički i digitalno.
Svi pristupi sustavu moraju se evidentirati u logovima, a korisnički računi moraju biti individualni i zaštićeni snažnim lozinkama. Ako kamera snima područje izvan dopuštene zone, obavezno je korištenje maskiranja dijelova slike.
Kibernetička sigurnost i video nadzor
Primjena GDPR-a usko je povezana s kibernetičkom sigurnošću. Video sustavi često su meta kibernetičkih napada, zbog čega je nužno redovito ažurirati softver, koristiti sigurne mrežne protokole i provoditi sigurnosne provjere.
Ulaganje u kvalitetnu cyber zaštitu nije samo tehničko pitanje, već i zakonska obveza koja štiti sustav, podatke i povjerenje građana
Legalno i sigurno: Sve što trebate znati o postavljanju videonadzora
Video nadzor javnih površina može značajno povećati sigurnost i kvalitetu života u gradovima, ali samo ako je proveden zakonito, transparentno i sigurno. Pravilna primjena Zakona o privatnoj zaštiti, usklađenost s GDPR-om i poštivanje tehničkih standarda ključni su preduvjeti uspješne implementacije.
Jedinice lokalne samouprave koje pristupe videonadzoru strateški i odgovorno ne samo da smanjuju rizike, već grade povjerenje građana i stvaraju temelje za siguran i moderan javni prostor.








You must be logged in to post a comment Login