Gradnja doma
Tržište nekretnina bilježi rast cijena novogradnje
Raste potražnja za novogradnjom, istovremeno i ponuda starogradnje.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2020. porasle su za 9,1 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Rast se nastavio i dalje. Nakon subvencioniranih kredita, zagrebačkog potresa iz ožujka i uslijed korona krize mnogi su očekivali pad cijena. No, ništa se značajno na tržištu nije dogodilo.
Prema podacima najvećeg hrvatskog oglasnika cijena kvadratnog metra strana u centru Zagreba u siječnju 2021. iznosi 2641 euro. U drugom najvećem gradu, Splitu za stan u centru treba izdvojiti izdašnih 3604 eura. Centar Rijeke je u odnosu na Zagreb i Split povoljniji, s trenutnih 1718 eura, a najjeftinije ćete proći ako tražite stan u centru Osijeka, u kojem je metar kvadratni 1017 eura.
Porast potražnje na periferiji
Nakon zagrebačkog potresa koji je poprilično oštetio zgrade u centru, brojni su iz njega pobjegli, a stanove odlučili prodati. Predviđanja oko cijena bila su različita. Dio je očekivao pad cijena i kolaps tržišta, a dio rast cijena. No, ništa se značajnije nije dogodilo.
Neznatan pad prometa i stabilna potražnja u 2020. uz iznimku razdoblja lockdowna pokazala su da je na tržištu moguća jedino korekcija cijena starogradnje. No ono što se promijenilo je trend kupovine nekretnina. Zatvorenost je utjecala na shvaćanje važnosti boravka u prirodi pa su veliki interes u mnogima su pobudila zemljišta, osobito u području Gorskog kotara i Like, kuće, ali i stanovi koji imaju direktan pristup vanjskom prostoru.
“U ovom trenutku možda više nego ikada imamo veću potražnju za periferijom grada, za novogradnjom, za odlaskom iz Grada Zagreba”, istaknula je stručnjakinja za nekretnine Vedrana Likan. U centar Grada Zagreba koji su potres i korona ispraznili, život se počeo vraćati u ljetnim mjesecima. No,ovaj posljednji, potres na području Sisačko-moslavačke županije i podrhtavanja nakon njega za mnoge su bili točka na i.
Porast ponude u centru grada
Direktor agencije za nekretnine Boro Vujović kaže da se sve više ljudi koji imaju stanove u centru grada, odlučuje na prodaju. Prosječna cijena stana na području cijelog Grada Zagreba je trenutno 1800 eura, s tim da tu nisu uključeni stanovi u novogradnji koje investitori prodaju najčešće direktno bez posredstva agencija. Ako bi se ovom iznosu pribrojili i takvi stanovi, prosječna cijena za metar kvadratni u Gradu Zagrebu bi bila 2000 eura. No, na nju svakako utječe više faktora, poput prometne povezanosti i ostalih sadržaja poput dječjih vrtića, škola, trgovina.
Poskupljenje novogradnje
Gledajući prosjećnu cijenu i plaću, u trenutnoj situaciji bi građanin Zagreba s prosjećnom plaćom od 7796 kuna morao 11.5 godina izdvajati cijeli iznos plaće da bi osigurao dom od 70 kvadrata za svoju obitelj. S obzirom da su većini iznosi plaća daleko manji, jer prosjek dižu oni s velikim primanjima, a ovakva projekcija ne uključuje troškove života ni kamatu-dugoročne prognoze za kupovinu nekretnine za prosječnog radnika nisu najoptimističnije. Pitanje je što nosi 2021. Čini se da će tu veliku ulogu odigrati građevinski sektor.
Rast BDP-a, male kamate na štednju pri čemu ljudi radije ulažu u nekretnine nego drže novce na banci, ali i niske kamatne stope na stambene kredite ukazuju da kriza koja bi mogla nastupiti neće biti slična onoj iz 2008., 2009. stoga se ne očekuju značajne promjene na tržištu. Korekcije cijena mogu se dogoditi u starogradnji, a novogradnja bi mogla i poskupjeti. Poglavito zbog porasta cijena građevnog materijala.
Stanje na Jadranu
Što se tiče Jadrana, stanje nekretnina odredit će svakako predstojeća turistička sezona. Hoće li nekretnine koje bi se eventualno mogle naći na tržištu hrvatskih aviodestinacija ukoliko sezona zakaže dovesti do sniženja cijena na Jadranu, pitanje je, jer prema nekim podacima većinu kupoprodaja na Jadranu ostvaruju stranci.
Budući da su vremena nepredvidiva, teško je sa sigurnošću donijeti točne projekcije. No, ono što je sigurno, cijene kvalitetne gradnje u godini pred nama neće padati. Ni dugoročne projekcije ne idu u tom smjeru. Pa ostaje jedino za nadati se da će standard građana porasti tako da svatko može sebi osigurati dom.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
You must be logged in to post a comment Login