Dok je u Hrvatskoj u pripremi novi zakon o priuštivom stanovanju, koji bi trebao osigurati bolje uvjete kreditiranja, u mnogim europskim zemljama već desetljećima uspješno funkcionira drugačiji koncept – zadružno stanovanje. Ovaj model nudi održivu, zajednički vođenu i priuštivu opciju rješavanja stambenog pitanja.

Što je zadružno stanovanje?

„Zadružno stanovanje, odnosno stambena zadruga, je organizacija u kojoj se građani udružuju kako bi kolektivno riješili svoje stambeno pitanje kroz zajedničko vlasništvo i upravljanje“, objašnjava Jelena Grobenski, koordinatorica Europske zadruge MOBA Housing SCE.

Za razliku od uobičajenog tržišnog modela, stanari zajedno definiraju pravila zadruge, projektiraju zgradu prema svojim potrebama te upravljaju njome u fazi korištenja.

“Kao i drugim zadrugama, participacija članova se odnosi na to da svaki član ima jednako pravo odlučivanja. Svaki član zadruge ima jedan glas u skupštini.”

Zadružno stanovanje je koncept koji osigurava određeni niz kvaliteta stanovanja koji najčešće nisu dostupne ili su teško ostvarive

„Zadružno stanovanje omogućuje ljudima koji zbog cijena na tržištu ili kreditne nesposobnosti teško mogu doći do vlastitog doma da kolektivno ostvare to pravo“, ističe Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje.

Primjeri iz Europe pokazuju njegovu uspješnost – u Nizozemskoj čak 30 % stambenog fonda čine zadruge, a u Beču oko 40 %.

Model se intenzivno razvija i u Španjolskoj, osobito u Barceloni, gdje je pravni okvir za takav oblik stanovanja uveden prije desetak godina.

“Zadružno stanovanje stvara stambenu zajednicu. Znači, stvara mogućnost suradnje s drugim stanarima. Mogućnost planiranja zajedničkih prostora koji mogu biti korisni, poput kina, zajedničke kuhinje, muzičke dvorane ili dvorane za vježbanje. Na taj način, omogućava da stanari imaju na raspolaganju puno više korisne infrastrukture nego što bi to mogli u svom vlastitom stanu.”

Jedna od karakteristika zadružnog stanovanja je doživotno i nasljedno pravo stanovanja, čime se osigurava stabilnost cijene. I dok stanovnici mnogih europskih zemalja uživaju u ovim pogodnostima, takav oblik stanovanja kod nas još ne postoji.

Hrvatski pilot-projekt

I u Hrvatskoj postoje pokušaji uvođenja zadružnog stanovanja. Grad Križevci je prije pet godina započeo pilot-projekt prenamjene zgrade bivše vojarne u stambenu zadrugu. Za projekt je izrađeno idejno rješenje i dobivena građevinska dozvola, a u tijeku je okupljanje budućih stanara.

Kako bi se ovaj model razvio u punom kapacitetu, ključna je suradnja s lokalnim samoupravama. One su, prema zakonu, nadležne za stanovanje i upravljanje prostorom, a upravo njihovo uključivanje u prostorne planove može osigurati stabilan razvoj zadružnog stanovanja i drugih oblika priuštivog stanovanja u Hrvatskoj.

Ako posjedujete vikendicu, apartman ili kuću za odmor, vaša imovina izložena je posebnim rizicima. Takvi objekti često su prazni veći dio godine, nalaze se u zabačenim područjima ili se koriste za turistički najam. Osiguranje kuća za odmor i apartmana zahtijeva drugačiji pristup nego kod stambenih nekretnina koje se svakodnevno koriste.

Zašto su kuće za odmor osiguravateljski rizičnije?

Kuće za odmor predstavljaju povećani rizik za osiguravatelje jer se u njima štete mogu otkriti tek nakon više dana, a vjerojatnost provala, vandalizma i šteta od vremenskih nepogoda je veća. Takvi objekti često se nalaze u područjima koja su podložna poplavama, olujama ili potresima, a sezonska upotreba znači i mjesece u kojima nitko ne kontrolira stanje instalacija, grijanja ili krova.

Kuća za odmor na Rabu zbog koje bismo minimalizmu dali drugu šansu

Koja pokrića su ključna?

Kod odabira police preporučuje se obuhvat koji uključuje građevinski dio nekretnine, kao što su zidovi, krov i instalacije, ali i pokretnine koje se u njoj nalaze – od namještaja do uređaja. Poželjno je da polica pokriva štete uzrokovane provalama, vandalizmom, požarom, olujom, tučom, kao i prirodnim nepogodama poput potresa. Dodatno, osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama – primjerice ako stablo iz vašeg dvorišta ošteti tuđu imovinu – može biti iznimno važno.

Što ako kuću dajete u najam?

Ako se kuća koristi za iznajmljivanje, nužno je ugovoriti dodatna pokrića. Osiguravatelji nude posebne police koje pokrivaju štetu koju može prouzročiti gost, krađu inventara, ali i situacije u kojima gost pretrpi ozljedu zbog nemara vlasnika, primjerice zbog loše rasvjete ili neadekvatne ograde. U takvim slučajevima važno je imati uključenu najmodavčku odgovornost.

Najčešće greške vlasnika

Vlasnici često pogrešno ugovaraju policu kao za obiteljsku kuću iako se nekretnina koristi samo sezonski. Također, zaboravljaju prijaviti turistički najam osiguravatelju, što može rezultirati odbijanjem isplate štete. Zanemarivanje pokrića za pokretnine, iako su upravo one česta meta krađa, te odabir previsoke franšize koja čini manja oštećenja neisplativima za prijavu, dodatne su uobičajene greške.

Savjeti prije ugovaranja police

Vlasnicima se savjetuje da pažljivo razmotre sve aspekte osiguranja, osobito ako objekt nije pod nadzorom, nema alarmni sustav ili videonadzor. Korisno je imati dokumentaciju o uređajima i opremi u objektu, te jasno definirati pravila korištenja ako se objekt iznajmljuje. Prilikom ugovaranja police, detaljno se informirajte o uvjetima i ne uzimajte generičke pakete bez prilagodbe konkretnim okolnostima vaše nekretnine.

Koliko to košta?

Trošak police ovisi o nizu faktora. Okvirno, kuća za odmor površine oko 100 kvadrata u Istri, s uključenim pokrićima za potres i vandalizam, može se osigurati za 250 do 400 eura godišnje. Ako se objekt koristi za najam, dodatna pokrića mogu povećati godišnju premiju za još 50 do 150 eura. Osiguravateljske kuće koje nude konkurentne pakete za ovakve objekte uključuju Adriatic, Croatia, Wiener i Generali.

Tri moderne i luksuzne vile pravi su biseri Istre – ne znamo koja nam je ljepša!

Primjeri iz prakse

Iskustva pokazuju koliko su detalji bitni. Vlasniku kuće u Starigradu nije isplaćena šteta zbog krađe vanjskog namještaja jer nije imao uključen dodatak za krađu pokretnina. Sezonski objekt u Primorju nije bio osiguran od potresa jer vlasnik nije smatrao taj rizik relevantnim – što se pokazalo kao ozbiljan previd. U Gorskom kotaru, puknuta cijev izazvala je veliku štetu, no budući da polica nije pokrivala vanjske vodoinstalacije, naknada nije isplaćena.

U sljedećem članku pišemo što podstanari i iznajmljivači mogu (i trebaju) osigurati te tko snosi troškove u slučaju štete.