Gradnja doma
Održan stručni skup o obnovi i modernizaciji zgrada
U organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveučillišta u Zagrebu i Klastera za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu, održan je stručni skup na temu obnove i modernizacije zgrada.
Ove godine okupljen niz predavača koji su obuhvatili temu obnove i modernizacije zgrada. Također je obrađena tema energetske obnove zgrada kulturne baštine gdje je Arhitektonski fakultet izradio smjernice za energetsku obnovu zgrada kulturne baštine u suradnji s Ministarstvom kulture i Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
“Stručnjaci Arhitektonskog fakulteta izradili smjernice koje su za sada u web izdanju ali očekujemo i njihovo tiskano izdanje i biti će velika pomoć prilikom energetskih sanacija zgrada na koje trebamo osobito vodit pažnju, a to su zgrade kulturne baštine. ” rekao je izv. prof. dr. sc. Zoran Veršić dipl. ing. arh, organizator stručnog skupa.
Obnova i provedba projekata
Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u svom je pozdravnom govoru sudionicima stručnog skupa poručio “Jedan od ciljeva i Europske unije i Hrvatske dekarbonizacija, što znači smanjenje potrošnje energije koja dolazi iz ugljiko vodika, a s obzirom da je jedan od najvećih potrošača upravo zgradarstvo, kada govorimo o energiji, nužno je ući u energetsku obnovu kako bismo smanjili potrošnju energije koja dolazi iz ugljiko vodika prije svega.
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u iduće će tri godine na energetsku obnovu utrošiti oko 3 milijarde eura, za što su sredstva osigurana iz nacionalnog plana oporavka otpornosti, a velikim dijelom i sredstva državnog proračuna. Naš je plan da na godišnjoj razini oko 4 posto cjelokupnog fonda, stambenog fonda u Republici Hrvatskoj obnovimo i sukladno tome provodimo brojne projekte”, izjavio je Bačić.
Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije, Irena Križ Šelendić dodala je je u tijeku intenzivna obnova zgrada koje su oštećene u potresu, konstruktivna i energetska te da se nastavlja energetska obnova zgrada na teritoriju cijele Hrvatske koje nisu oštećene u potresu, ali trebaju eneregetsku obnovu.
EU taksonomija
Moderatorica stručnog skupa bila je Snježana Turalija, vlasnica tvrtke Greenika. Za Dom na kvadrat objasnila je što je uredba EU taksonomija – “Ona je jako važna upravo za inženjerski sektor, za arhitekte, projektante, inženjere građevine, elektrotehničare, strojare i zato su ovakve konferencije jako važne da i to naglasimo. Uredba EU taksonomija povezuje se sa 6 ciljeva koji se nazivaju DNSH, odnosno Do no significant harm odnosno na hrvatskom bismo rekli ne nanosi bitnu štetu okolišu i ljudima.
Odnosno ne smijemo koristiti građevne materijale koji na dugi rok mogu ošetitit ili zemlju ili vodu i to je nešto što se jako pazi u toj EU taksonomiji tako da ona postaje relevantna u svim projektima koji se financiraju ili iz Europske unije, ali jednako tako i u svim onim projektima koji žele dobiti bolje kreditne uvjete kod komercijalnih banaka. “
Važnost ovoga skupa
“Ovaj je stručni skup jako važan struci da vidi što je u tijeku, jer svi su zadubljeni u svoj posao, ljudi nemaju vremena proučavati što se sve događa, promjene se događaju vrlo brzo, zapravo ovdje dobiju koncentrirano i neke strateške stvari i investicije i zapravo stručno mogu vidjeti neke projekte kakva su neka tehnička rješenja i mislim da je ovo stvarno jedan koncentrat novih znanja na jednom mjestu”, rekla je Irena Križ Šelendić.
Propisi i regulative
Što se smije snimati videonadzorom, a što ne? Pravila koja morate znati
Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru…
Kamere su danas svuda oko nas – na ulicama, u trgovinama, na ulazima zgrada, pa sve češće i u privatnim dvorištima. No, video nadzor više nije samo pasivno “oko” koje snima. Zahvaljujući razvoju tehnologije, postao je moćan alat sigurnosti, ali i potencijalni izvor problema ako se koristi izvan zakonskih okvira.
Zato je jedno od najvažnijih pitanja: što se smije snimati videonadzorom, a što ne?
Vodič za odabir sigurnosnih kamera za kuću i dvorište – najbolje kamere za zaštitu doma
Od mutnih snimki do pametnih sustava
Prije desetak i više godina, sustavi video nadzora bili su ograničeni niskom kvalitetom slike. Snimke su često bile mutne i neupotrebljive za identifikaciju.
“Rezolucija kamera bila je loša i u većini slučajeva nije bilo moguće prepoznati osobe”, objašnjava Vedran Vranić iz tvrtke Genius.
Danas je situacija potpuno drugačija. Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru.
Pametni video nadzor razlikuje bitno od nebitnog
Suvremeni sustavi koriste umjetnu inteligenciju za detekciju pokreta i analizu scene.
Kamere danas mogu razlikovati ljude i vozila od životinja ili drugih objekata, čime se značajno smanjuje količina nepotrebnih snimki.
To znači da se pregledavanje snimki svodi samo na relevantne trenutke – kada se u kadru zaista nešto događa.
Takav pametni video nadzor postaje sve češći standard, osobito u stambenim i poslovnim objektima.
Što se smije snimati videonadzorom
Zakon jasno definira granice.
U kontekstu privatnih i stambenih prostora, snimanje je dozvoljeno u određenim situacijama. Tako je dopušteno snimati vlastiti ulaz u zgradu ili stan, jer se radi o prostoru koji je izravno povezan s vašim vlasništvom ili korištenjem.
Također, moguće je snimati zajedničke dijelove zgrade, ali uz određene uvjete – primjerice, važno je voditi računa o privatnosti drugih stanara i poštivanju važećih propisa.
Osim toga, dozvoljeno je snimati i vlastito dvorište ili posjed, budući da se radi o privatnom prostoru kojim sami upravljate.
Cilj video nadzora mora biti zaštita imovine i sigurnost, a ne praćenje drugih osoba.
Drugim riječima, smijete snimati ono što je vaš prostor i vaša odgovornost.
Što se ne smije snimati
Najveći problem nastaje kada kamere zahvaćaju javne ili tuđe privatne površine.
Nije dozvoljeno snimati određene prostore i osobe bez odgovarajuće pravne osnove. Tako se ne smiju snimati javne površine poput ulica i nogostupa, jer one ne pripadaju privatnom prostoru i podliježu posebnim pravilima zaštite privatnosti.
Također, nije dopušteno snimati susjedna dvorišta ili prozore, budući da se time zadire u privatnost drugih osoba.
Isto vrijedi i za prolaznike izvan vašeg posjeda – njihovo snimanje bez privole može predstavljati povredu prava na privatnost.
“To je zakonom zabranjeno. Kamere moraju biti podešene tako da ne snimaju javni prostor niti narušavaju privatnost drugih”, naglašava Vranić.
Ovo pravilo vrijedi i za kućni video nadzor – čak i ako je kamera postavljena na vašoj kući.
Video nadzor javnih površina – zakonski okvir, GDPR i tehnički zahtjevi
Kako tehnologija rješava problem privatnosti
Jedan od izazova u praksi jest kako izbjeći snimanje neželjenih dijelova, primjerice susjednog dvorišta.
Danas to više nije tehnički problem.
Moderni sustavi omogućuju tzv. “maskiranje” dijelova slike.
“To znači da možete točno označiti dijelove koje ne želite snimati i oni će na snimci biti potpuno zatamnjeni”, objašnjava Vranić.
Na taj način moguće je koristiti kameru bez narušavanja privatnosti drugih osoba.
Gdje je granica između sigurnosti i nadzora
S razvojem tehnologije granica između sigurnosti i privatnosti postaje sve tanja.
S jedne strane, video nadzor povećava sigurnost i pomaže u sprječavanju neželjenih događaja.
S druge strane, pretjerano ili nepropisno korištenje može dovesti do narušavanja privatnosti.
Zato je ključno razumjeti da video nadzor nije samo tehničko, već i pravno i etičko pitanje.
Prilagodba sustava konkretnom prostoru
Ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima.
Svaki prostor ima svoje specifičnosti – od veličine i rasporeda do potreba korisnika.
Zato je važno pažljivo planirati sustav video nadzora. To uključuje odabir odgovarajuće pozicije kamera, pravilno podešavanje kuta snimanja te jasno definiranje područja koja će biti obuhvaćena nadzorom, kako bi se osigurala učinkovitost uz poštivanje privatnosti.
Kvalitetna implementacija osigurava da sustav bude učinkovit, ali i usklađen sa zakonom.
Solarne kamere – učinkovito rješenje za video nadzor udaljenih lokacija
Budućnost video nadzora
Razvoj umjetne inteligencije dodatno ubrzava evoluciju video nadzora.
Kamere više ne služe samo za snimanje, već za analizu, prepoznavanje i predviđanje događaja.
U budućnosti možemo očekivati još preciznije sustave koji će dodatno balansirati između sigurnosti i privatnosti.
No jedno pravilo ostaje isto – tehnologija mora služiti ljudima, a ne obrnuto.
Česta pitanja o video nadzoru
Što se smije snimati videonadzorom?
Dozvoljeno je snimati vlastiti prostor, poput ulaza u zgradu, dvorišta ili unutrašnjosti objekta, uz uvjet da se time ne narušava privatnost drugih osoba.
Smijem li kamerom snimati ulicu ispred kuće?
Ne, javne površine poput ulica, nogostupa i cesta ne smiju se snimati privatnim videonadzorom.
Smije li kamera snimati susjedovo dvorište?
Ne, snimanje tuđeg privatnog prostora nije dozvoljeno. Kamere moraju biti postavljene tako da ne zahvaćaju susjedne nekretnine.
Može li vas kamera snimati bez znanja?
U pravilu ne. Ako se radi o prostoru pod videonadzorom, osobe moraju biti obaviještene da se snimanje provodi, najčešće putem jasno vidljive oznake. Tajno snimanje bez opravdanog razloga i zakonske osnove može predstavljati kršenje privatnosti i zakona.
Kako izbjeći snimanje nedozvoljenih površina?
Moderni sustavi omogućuju maskiranje dijelova slike, odnosno označavanje zona koje se neće snimati, čime se može izbjeći narušavanje privatnosti.
Što je najvažnije kod postavljanja video nadzora?
Važno je pravilno odrediti što se snima, postaviti kamere u skladu sa zakonom i prilagoditi sustav konkretnom prostoru i potrebama korisnika.
Materijali u gradnji
Corten čelik: Materijal koji s vremenom postaje sve ljepši
U suvremenoj arhitekturi sve se češće pojavljuje materijal koji na prvi pogled djeluje nesavršeno – poput zahrđalog metala – a zapravo predstavlja vrhunac promišljenog dizajna. Riječ je o corten čeliku, leguri koja pod utjecajem vremena razvija zaštitnu patinu toplih, zemljanih tonova. Umjesto da skriva tragove vremena, corten ih ističe i pretvara u estetiku, stvarajući površinu koja se neprestano mijenja i prostoru daje karakter.
Upravo ta sposobnost “starenja s dostojanstvom” učinila ga je jednim od najpoželjnijih materijala suvremene arhitekture i umjetnosti. Njegovu snagu najbolje pokazuju monumentalne skulpture umjetnika Richard Serra, u kojima corten postaje sredstvo istraživanja prostora i percepcije. U arhitekturi, jedan od najpoznatijih primjera je Barclays Center, čija fasada od corten panela naglašava industrijski identitet i urbanu teksturu grada.
Iako se u Hrvatskoj rijetko koristi na velikim javnim zgradama, corten sve češće pronalazi mjesto u suvremenim projektima – od obiteljskih kuća i fasadnih obloga do krajobrazne arhitekture, vrtnih elemenata i umjetničkih instalacija. Upravo u tim manjim, pažljivo oblikovanim intervencijama dolazi do izražaja njegova najveća kvaliteta: sposobnost da prostor učini toplijim, autentičnijim i snažno povezanim s prirodom.
Ortogiardino otkrio najveće trendove u uređenju vrtova za novu sezonu
Što je corten čelik?
Corten je niskolegirani čelik otporan na atmosfersku koroziju, razvijen s ciljem da izdrži vanjske uvjete bez potrebe za dodatnom zaštitom poput bojanja. Njegova posebnost leži u sposobnosti stvaranja stabilnog oksidnog sloja – patine – koja štiti površinu od daljnjeg propadanja. Za razliku od običnog čelika koji s vremenom korodira sve dublje, corten “hrđa kontrolirano”, stvarajući zaštitni omotač.
Potresom oštećen stan pretvoren u snažan industrijski interijer
Kako nastaje prepoznatljiva patina?
Kada je corten izložen zraku i vlazi, započinje proces oksidacije, no zahvaljujući specifičnom sastavu legure – u kojoj se nalaze bakar, krom i nikal – ta oksidacija nije destruktivna, već ima zaštitnu ulogu. Na površini se postupno stvara karakteristična patina koja prolazi kroz nekoliko faza: od početne svijetlo narančaste, preko toplih narančasto-smeđih tonova, sve do tamnosmeđe, stabilne nijanse duboke boje hrđe. Upravo taj sloj štiti materijal od daljnje korozije, a cijeli proces njegova formiranja može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ovisno o klimatskim uvjetima i izloženosti okolišu.
Zašto je corten toliko popularan u arhitekturi?
Corten čelik danas je jedan od najpoželjnijih materijala u suvremenoj arhitekturi, i to iz nekoliko razloga. Za razliku od statičnih materijala, corten se mijenja kroz vrijeme. Njegova površina reagira na okoliš, stvarajući jedinstvene teksture i tonove koji svaki projekt čine neponovljivim. Zahvaljujući zaštitnoj patini koja sprečava daljnju koriziju materijal je izuzetno otporan i dugotrajan, čak i u zahtjevnim vremenskim uvjetima. Stoga je cortenu potrebno minimalno održavanje i nema potreba za bojanjem ili dodatnim zaštitnim premazima.
Gdje se koristi corten čelik?
Corten se izvrsno uklapa s prirodnim materijalima poput drva, kamena i zelenila, ali i s modernim elementima poput betona i stakla. Njegova primjena iznimno je široka i raznolika – koristi se za fasade i obloge zgrada, u vrtnoj arhitekturi i krajobraznim elementima, kao i u skulpturama i umjetničkim instalacijama te mostovima i drugim infrastrukturnim projektima. Posebno je popularan u modernim obiteljskim kućama i javnim prostorima gdje se želi postići skladan spoj industrijskog i prirodnog izgleda.
Važno: nije svaka “hrđa” ista
Iako corten izgleda poput zahrđalog metala, ključna razlika je u kontroliranom procesu oksidacije. Ako se materijal nepravilno tretira (npr. kiselinama), može izgubiti zaštitna svojstva i početi propadati poput običnog čelika.
Zato je kod projektiranja i izvedbe važno koristiti provjerene metode i razumjeti ponašanje materijala u različitim uvjetima.
Corten čelik savršeno odgovara suvremenim arhitektonskim trendovima – održiv je, dugotrajan i vizualno upečatljiv. Njegova sposobnost da s vremenom “sazrijeva” i razvija vlastiti identitet čini ga jedinstvenim izborom za projekte koji žele trajnost, ali i emociju prostora.
Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života
