Povežimo se
challenge konferencija

Gradnja doma

O čemu ovisi učinkovitost dizalice topline?

Naselje Green Village izgrađeno u Velikoj Mlaki izdvaja se odabirom ekološki prihvatljivih materijala gradnje, što stanovnicima omogućava lakše gospodarenje energijom i očuvanjem topline te pruža zdravije interijere. U ove su objekte ugrađene Bosch zrak voda dizalice topline u split izvedbi. One preuzimanjem energije iz zraka pružaju korisnicima grijanje, hlađenje i toplu vodu. 

Uređaj koji odgovara uvjetima

Boris Varivoda iz Boscha rekao je da se radi jako dobro izoliranim objektima, gdje nije velika potreba za toplinom. Prednost uz to da su dizalice Compres 3000 kompaktnije dizalice gdje vanjska jedinica nije gabaritno velika. Imamo freonsku vezu između unutrašnje i vanjske jedinice, što ne zahtjeva posebnu izolaciju samih cjevovoda, to jest, nemamo straha u zimskim režimima uvjeta da će nam cjevovod smrznuti. 

Razmišljate li o ugradnji sustava za grijanje koji koristi obnovljive izvore energije, nekoliko je  ključnih čimbenika koji će osigurati maksimalnu uštedu.

Kako maksimalno uštedjeti

Split dizalicu topline kao i svaku drugu dizalicu topline se isplati kupit ako je objekt za nju pripremljen. Prvenstveno tu govorim da je objekt dobro izoliran, da imamo dobru stolariju, dobru fasadu i da je sustav grijanja predviđen za dizalicu topline. Tu mislim na sustav podnog grijanja gdje temperatura polaznog voda nije toliko visoka, objasnio je Varivoda. 

U ovom naselju ugrađene su Bosch Compress 3000 dizalice topline s reverzibilnom tehnologijom grijanja i hlađenja, a različite veličine spremnika potrošne vode čine ih višestruko primjenjivim. 

U kuće u Green Village-u ugrađene su unutarnje jedinice s integriranim spremnikom sanitarne vode od 190 litara. Svaka jedinica ima elektro grijač koji služi za dogrijavanje u slučaju ekstremnih vanjskih uvjeta ili visokih zahtjeva za temperaturom sanitarne vode, rekao je Varivoda. 

Kompaktne dimenzije i mala težina Boschovih dizalica topline omogućavaju brzu i jednostavnu instalaciju, a mogu se postavit i na postojeće objekte. 

Ugradnja dizalica topline u postojeće objekte

Dizalice topline se mogu isto tako ugraditi na postojeće objekte gdje jedan stari sustav, tipa kotlovi na kruto gorivo, ali treba pozvati stručnjaka da točno odredi koje kapacitete dizalice topline će biti najučinkovitije, izjavio je Varivoda. 

Primjerice, ako predimenzionirate dizalicu ona će biti prejaka, proizvodit će previše energije i tu energiju neće imati kamo predati i takva dizalica će se stalno gasiti i paliti. Ako pak poddimenzionirate dizalicu ona će stalno raditi na visokoj razini zato što ne može proizvodit energiju koju objekt traži i takva dizalica sigurno neće radit optimalno, dodao je Mario Širić iz Boscha.  

Ušteda na računima bez smanjenja komfora

Dizalice topline jednostavne su za korištenje i ekološki prihvatljive, a dosadašnja iskustva pokazuju visoke uštede. 

Iskustva su jako dobra. Naime, naši krajnji korisnici su jako smanjili troškove, a pri tome nisu smanjili komfor grijanja i pripreme tople vode te su uz to dobili sustav koji je ekološki održiv jer je CO2 neutralan. 

OFF Dizalice topline efikasno su rješenje za smanjenje troškova pri čemu se ne odričemo ugodne topline životnih prostora. 

Arhitektura i dizajn

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta

kurija Contessa

U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.

Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.

Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove

Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava

Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.

Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.

„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju

Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.

„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“

Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.

„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest

Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.

Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.

Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.

Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.

Nastavite čitati

Instalacije u domu

Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi

Stručnjaci upozoravaju – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru

provjetravanje doma zimi

Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.

Propuh: Istina ili mit?

Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.

1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi

Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.

Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.

Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.

2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova

Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.

Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:

  • održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
  • izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
  • redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.

Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.

3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline

Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.

Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:

  • centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
  • decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.

„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.

Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora

Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.

Dok pojedini dijelovi doma zimi pate od vlage i kondenzacije, drugi trpe upravo suprotan problem – suhi zrak.

Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice